{"id":423996,"date":"2025-02-18T07:26:38","date_gmt":"2025-02-18T06:26:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=423996"},"modified":"2025-02-18T07:26:38","modified_gmt":"2025-02-18T06:26:38","slug":"fb-i-x-musk-i-neofasisticka-desnica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/02\/18\/fb-i-x-musk-i-neofasisticka-desnica\/","title":{"rendered":"FB i X, Musk i neofa\u0161isti\u010dka desnica"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Fran Ku\u0161an Munjin<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Elon Musk je jedan od najglasnijih zastupnika medijske deregulacije, koju uporno prikazuje kao \u201eslobodu govora\u201c. Kada je 2022. godine kupio Twitter, kupio je mo\u0107 ve\u0107u od bilo koje mo\u0107i koja se mo\u017ee dobiti na izborima. Kupiv\u0161i ga, odstranio je mjere protiv govora mr\u017enje i la\u017enih informacija, pa je ta mre\u017ea brzo postala nalik na pra\u0161umu neprovjerenih informacija pomije\u0161anih s rasnom i politi\u010dkom tenzijom. Takvo stanje medija ima direktan utjecaj na rast populizma i desnice.<\/p>\n

Dana 8. velja\u010de desni\u010dari iz koalicije Domoljubi za Europu (tre\u0107e najve\u0107e stranke u Europskom parlamentu) sastali su se u Madridu i diskutirali o obnovi Europe u njihovoj viziji (Make Europe Great Again), odzvanjaju\u0107i slogan Trumpove kampanje. Do nedavno se smatralo da iza njihovog hitrog uspjeha stoje autoritarne velesile, Kina i Rusija, koje poku\u0161avaju destabilizrati Europsku uniju. No pojava Elona Muska na skupu njema\u010dke stranke AfD u sije\u010dnju 2025. kao i dolazak vlasnika Googlea, Facebooka i Amazona na inauguraciji Donalda Trumpa, pokazuju da u korist desnice rovari jo\u0161 netko \u2013 hiperbogati tehnokrati i oligarsi velikih dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n

Ne mo\u017ee se znati je li najopasniji protivnik europske demokracije kineski politbiro, ruski predsjednik ili dvadeset \u0161trebera u Silicijskoj dolini, no jedno je sigurno \u2013 dru\u0161tvene mre\u017ee igraju va\u017enu ulogu u politi\u010dkim procesima 21. stolje\u0107a, a povratak populizma odvija se u sferi interneta. Bujanje krivih informacije pomoglo je Borisu Johnsonu da nagovori britansko stanovni\u0161tvo na Brexit, ksenofobi\u010dne paranoje dale su polet Trumpovom pokretu u Americi, a tijekom pandemije COVID-a, teorije zavjere protiv cjepiva i zdravstvenih ustanova usporile su imunizaciju stanovni\u0161tva i dovele do smrti nebrojenih ljudi. Sve to su procesi koji se odvijaju na dru\u0161tvim mre\u017eama, pa se one, stoga, nikako ne mogu smatrati politi\u010dki neutralnima. Na\u010din na koji one funkcioniraju ima izravne posljedice na dru\u0161tvo, pa stoga i na politi\u010dke odluke koje ono donosi. Kada je 2022. godine Elon Musk \u00a0kupio Twitter, kupio je mo\u0107 ve\u0107u od bilo koje mo\u0107i koja se mo\u017ee dobiti na izborima. \u0160to on, i drugi poput njega, \u017eele i mogu u\u010diniti od dru\u0161tva, neka su od pitanja koje moramo postaviti.<\/p>\n

Potrebno je najprije opisati karakter europske desnice kakva danas postoji. Desnica se \u010desto koristi kao etiketa svih ideolo\u0161kih pokreta koji zastupaju konzervativne i nacionalisti\u010dke ideje, \u0161to dovodi do pogre\u0161nog mi\u0161ljenja da su sve desni\u010darske stranke jedne drugima sli\u010dne. Jean-Yves Camus, franucuski politolog i predava\u010d na Sorbonni, u razgovoru za H-Alter isti\u010de da se tri najve\u0107e stranke europske krajnje desnice \u2013 francuski RN (Rassemblement National), talijanski Fratelli d\u2019Italia i njema\u010dki AfD (Alternative fur Deutschland), zapravo zna\u010dajno razlikuju.<\/p>\n

\u201eRN i Fratelli nastali su kao neofa\u0161isti\u010dke, antisemitske i rasisti\u010dke grupe u poslijeratnoj Europi, koje su postupno evoluirale u umjerenije oblike, pa se kao takve predstavljaju na izborima\u201c, ka\u017ee Camus. \u201eAfD ima sasvim suprotnu putanju. Oni su nastali 2013. kao liberalna euroskepti\u010dna stranka koja je postala nacionalisti\u010dki ksenofobni pokret. Neko vrijeme su \u010dak bili pod nadzorom njema\u010dkih sigurnosnih slu\u017ebi.\u201c<\/p>\n

Uspore\u0111uju\u0107i moderne desni\u010dare s onima iz tridesetih godina pro\u0161log stolje\u0107a, Camus dodaje da se oni znatno razlikuju jer u modernoj desnici nema niti\u00a0kulta vo\u0111e, ni planova za nasilno preuzimanje vlasti, niti\u00a0antisemitizma, ni ideje o rasnoj superiornosti, \u0161to su neka od glavnih obilje\u017eja totalitarne desnice. No, kao zajedni\u010dko obilje\u017eje Camus nagla\u0161ava prezir prema liberalnoj demokraciji, najvi\u0161e zbog za\u0161tite koju ona pru\u017ea manjinama i strancima.<\/p>\n

Mnogi bi rekli da sli\u010dnosti ima vi\u0161e nego razlika. Me\u0111u njima je njema\u010dki politolog Matthias Quent, koji u AfD-u vidi puno dokaza da nacizam nije stvar pro\u0161losti. Quent upozorava na \u010dinjenicu da AfD u svojim govorima imitira retoriku i o\u017eivljuje simbole iz doba nacizma, te da otvoreno napada kulturu sje\u0107anja (Erinnerungskultur) koja slu\u017ei kao obrana od povratka njema\u010dkog dru\u0161tva u svoje najcrnije razdoblje. Tako\u0111er vrijedi dodati da se mnoge od tih stranaka u javnosti predstavljaju znatno umjerenijima nego \u0161to to zapravo jesu. Na primjer, Fratelli d\u2019Italia odbacuju epitet \u201efa\u0161isti\u201c, no njihova strana\u010dka mlade\u017e Giuventu Nazionale redovno organizira sastanke na kojima se pjevaju fa\u0161isti\u010dke pjesme, hvale Benita Mussolinija, a \u010dlanovi se pozdravljaju sa Sieg Heil kada misle da ih nitko ne gleda.<\/p>\n

Mora se stoga prihvatiti da, iako su desni\u010darske stranke razli\u010dite, one dijele jedan karakter koji se u ovom slu\u010daju mo\u017ee opisati kao otpor europskoj federalizaciji, otpor rasnoj, etni\u010dkoj te seksualnoj raznolikosti. Zajedni\u010dko imaju tako\u0111er, iako to ne iskazuju uvijek eksplicitno, nostalgiju \u00a0prema djelovima svoje povijesti koju bi racionalna osoba najradije zaboravila. One su mo\u017eda razli\u010dite od fa\u0161ista 20. stolje\u0107a, no sama \u010dinjenica da izme\u0111u njih postoji veza predak-potomak je zabrinjavaju\u0107a, jer zna\u010di da \u0107e one, negdje vi\u0161e, negdje manje, obnavljati principe, pona\u0161anja, simbole i ideje fa\u0161izma.<\/p>\n

Kako u pri\u010du ulazi Elon Musk? Prije svega, on je osobno povezan s tradicijom fa\u0161izma i rasne segregacije. Njegova obitelj pripadala je privilegiranoj bjela\u010dkoj manjinu u Ju\u017enoj Africi u doba apartheida, koji je njegov djed otvoreno podr\u017eavao. Ovaj pristup, iako osoban, zanimljiv je u tome \u0161to pokazuje uzorak \u2013 obiteljsko ludilo koje preska\u010de generacije. Joshua Haldeman, djed koji vozi avione, pi\u0161e pamflete protiv cjepiva, simpatizira Hitlera, podr\u017eava masakre crnog stanovni\u0161tva, uvjeren je da u svijetu postoji \u017eidovska zavjera protiv bijele rase. Unuk Elon djedov avion pretvara u raketu za Mars, a djedove novine pretvara u globalnu digitalnu mre\u017eu. To otvara sljede\u0107e, i najva\u017enije, pitanje.<\/p>\n

Koji je zapravo odnos izme\u0111u rasta desnice i na\u010dina na koji funkcioniraju dru\u0161tvene mre\u017ee? Prava prijetnja koju Musk predstavlja u ovoj situaciji nije to \u0161to je on najbogatiji \u010dovjek na svijetu, ve\u0107 \u010dinjenica da je pod njegovom upravom Twitter, koji koristi svaki \u010detvrti stanovnik EU. Ono \u010dime desni\u010dari hrane svoje pratitelje, odnosno alat kojime privla\u010de ljude u svoje krilo, su la\u017ene vijesti i govor mr\u017enje. Zato je regulacija medija bila jedan od najva\u017enijih oru\u017eja kojime se liberalna demokracija mogla braniti protiv populizma i desni\u010darenja. Uspostava povjerljivih izvora informacija smatra se \u201e\u010detvrtom granom vlasti\u201c, koja onemogu\u0107ava politi\u010darama ili privatnim tijelima da la\u017eu gra\u0111anima. Elon Musk je jedan od najglasnijih zastupnika deregulacije, koju on uporno prikazuje kao \u201eslobodu govora\u201c. Kupio je Twitter kako bi, izme\u0111u ostalog, odstranio mjere protiv govora mr\u017enje i la\u017enih informacija, pa je on brzo postao nalik na pra\u0161umu neprovjerenih informacija pomje\u0161anih s rasnom i politi\u010dkom tenzijom. Takvo stanje medija ima direktan utjecaj na rast populizma i desnice \u010diji predvodnici lako mogu koristiti la\u017ene informacije u napadima na svoje politi\u010dke protivnike i kao propagandu za svoje ideje. Svaka predrasuda, da bi funkcionirala, mora biti pokrijepljena la\u017enim vijestima, kao \u0161to svaka la\u017ena vijest nastaje kako bi potkrijepila neku predrasudu. U dereguliziranom medijskom sustavu, stoga, predrasude cvjetaju, a mo\u0107 izbora, na kojemu se bazira institucija demokracije, potpuno nestaje. Musku takav sistem odgovara jer mu daje platformu da bez pravnih posljedica \u0161iri teorije zavjera (djed je sigurno ponosan), i jo\u0161 va\u017enije, jer je financijski isplativ. Promet dru\u0161tvene mre\u017ee se znatno pove\u0107a kada se maknu zabrane la\u017enih vijesti i govora mr\u017enje, a one same predstavljaju tro\u0161ak, jer bi bilo potrebno pla\u0107ati ljude koji provjeravaju to\u010dnost informacija ili procjenjuju predstavlja li odre\u0111ena objava govor mr\u017enje ili ne. \u010cim je kupio Twitter, Musk je otpustio 7 500 zaposlenika, od kojih je ve\u0107ina radila upravo to.<\/p>\n

Deregulacija, na\u017ealost, nije jedini faktor. To bi zna\u010dilo da je mre\u017ea samo indiferentna prema to\u010dnim i neto\u010dnim informacija, no Jean-Yves Camus smatra da je Elon Musk, nakon kupnje Twittera, modificirao njegov centralni algoritam kako bi on davao prednost informacijama koje idu u prilog desnici \u2013 la\u017enim vijestima i govorima mr\u017enje. Ako je to istina, Twitter (sada X) bio bi medijski prostor koji ne samo da ne zna razliku izme\u0111u istine i la\u017ei, nego preferira la\u017e u odnosu na istinu. Drugim rije\u010dima, desnica raste jer ljudi provode vrijeme na stranicama koje su namjerno dizajnirane da promoviraju netoleranciju i \u0161ire krive informacije.<\/p>\n

Bitka \u0107e se voditi oko \u010dlanka 11. Povelje Europske unije o temeljnim pravima koji garantira slobodu izra\u017eavanja, odnosno koji zabranjuje dr\u017eavi da intervenira u \u201e\u0161irenju mi\u0161ljenja, informacija i ideja\u201c. Rijetko gdje se to pitanje \u010dini tako va\u017enim kao u Njema\u010dkoj, gdje dr\u017eavna vlast zabranjuje ideje koje bi se mogle povezati s nacizmom, a desni\u010dari, svjesno ili nesvjesno, invociraju Povelju kada ka\u017eu da imaju pravo nositi kukaste kri\u017eeve kao dio svoje slobode izra\u017eavanja. Sam koncept dru\u0161tvene mre\u017ee je test \u010dlanka 11., jer su one dizajnirane u nadi da promoviraju upravo to ljudsko pravo, a sada se \u010dini kao da iz njega proizlaze neki od najve\u0107ih problema 21. stolje\u0107a \u2013 teorije zavjere, la\u017ene informacije, netrpeljivost, nepovjerenje, mr\u017enja, populizam.<\/p>\n

Njema\u010dki parlamentarni izbori odr\u017eat \u0107e se 23. velja\u010de, ankete pokazuju da \u0107e AfD pove\u0107ati broj zastupnika u Bundestagu, a nije nemogu\u0107a i situacija u kojoj sljede\u0107i njema\u010dki kancelar dolazi iz AfD-a. Europska unija trenutno nema na\u010dine da osujeti uspon desnice, komentira Jean-Yves Camus. Ratovi u Ukrajini i Bliskom Istoku razotkrili su neu\u010dinkovitost njezine diplomacije, a recesija je razotkrila neu\u010dinkovitost njezine ekonomske politike. Stvorile su se nejednakosti u dru\u0161tvu, od \u010diji ni\u017ei slojevi, koje te\u017ee poga\u0111a recesija, postaju ugljen za rast desnih stranaka. Vatra kojom taj ugljen gori su dru\u0161tvene mre\u017ee, koje EU ne mo\u017ee regulirati. Jedno je sigurno \u2013 Europa ulazi u razdoblje nesigurnosti i slabosti, u kojemu su njezine najcjenjenije vrijednosti napadnute izvana i iznutra, a malo je onih koji bi stali u njihovu obranu.<\/p>\n

FB i X, Musk i neofa\u0161isti\u010dka desnica<\/a><\/p><\/blockquote>\n