Bo\u017eo Kova\u010devi\u0107 je sudionik javnog \u017eivota u Hrvatskoj ve\u0107 gotovo pedesetak godina. Diplomirao je filozofiju i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, objavio je nekoliko publicisti\u010dkih i znanstvenih knjiga, bio je saborski zastupnik, ministar i hrvatski veleposlanik u Rusiji od 2003. do 2008. godine.<\/p>\n
S Kova\u010devi\u0107em smo razgovarali o prvim tjednima predsjednikovanja Donalda Trumpa u SAD-u te o mogu\u0107im pregovorima o zavr\u0161etku rata u Ukrajini.<\/p>\n
Evo, \u010dini se da \u0107e se Donald Trump i Vladimir Putin sastati u Saudijskoj Arabiji. Ako se dogovore, Ukrajina \u0107e ostati bez dijela teritorija, a Trump bi Europu, \u201ezadu\u017eio\u201c da plati sve tro\u0161kove obnove nakon trogodi\u0161njeg razaranja, a mo\u017eda i jo\u0161 da \u010duva mir u Ukrajini, \u0161to je prili\u010dno te\u0161ko zamislivo.<\/p><\/blockquote>\n
– Jasno je da predsjednik Trump Ukrajinu vidi ponajprije kao europski problem. On je svjestan da je Europa u panici od Rusije, da je Europa koja je odsje\u010dena od ruskih energenata potpuno ovisna o Americi i stoga postavlja uvjete. Iz njegove perspektive Amerika nema interesa da poma\u017ee Ukrajini. Ima jedino interes Ukrajini prodavati oru\u017eje. To je jedan od aspekata problema. Drugo, on Rusiju smatra i dalje relevantnom silom. Nuklearnom silom koja mo\u017ee zaprijetiti i Americi i stoga je spreman s Rusijom pregovarati o uvjetima mira u Ukrajini. Ni\u0161ta od toga nije nepoznato. Sve je bilo jasno za vrijeme kampanje. Bilo je jasno da ne smatra Europu relevantnim sugovornikom u raspravama o miru. Tako\u0111er je bilo jasno da on namjerava Ukrajini nametnuti uvjete mira i jedina strana s kojom je spreman pregovarati je Rusija. Sve je bilo jasno i prije pa vi\u0161e iznena\u0111uje \u010du\u0111enje ostatka kolektivnog Zapada nego najava samog takvog anga\u017emana. Ono \u0161to je mo\u017eda neobi\u010dno u razgovoru Putina i Trumpa je pozivanje na zajedni\u010dku borbu Amerike i Rusije protiv nacizma u Drugom svjetskom ratu. Utoliko \u010dudnije \u0161to Putinova propaganda ukrajinsku vlast neprestano \u017eigo\u0161e kao nacisti\u010dku. Situacija je tim apsurdnija \u0161to je prije nekoliko dana ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov objavio jedan \u010dlanak u kojem Trumpove suradnike optu\u017euje za nacizam, ponajprije Elona Muska. No, od rije\u010di vi\u0161e treba pratiti djela, a to \u0107e se svesti na sljede\u0107e – Trump \u0107e s Putinom dogovoriti ono \u0161to \u0107e Ukrajina morati prihvatiti, a Europa, htjela to ili ne, morat \u0107e se tome pokoriti.<\/p>\n
O\u010dito \u0107e neke vojne trupe trebati i\u0107i tamo. Postavlja se pitanje dolazi li UN u obzir. Kad bi Rusi i pristali da europske trupe u\u0111u kao mirotvorci, a Rusi su ve\u0107 govorili da ne\u0107e na to pristati, bi li to bilo uop\u0107e zamislivo i provedivo? Europa je podr\u017eavala vojno i politi\u010dki Ukrajinu, kakav bi to bio mir da u Ukrajinu stigne 150.000 europskih vojnika? Pa i da ne zanemarimo da bi to bilo vrlo \u201enezgodno\u201c za europske zemlje?<\/p><\/blockquote>\n
– Ovo je trenutak otre\u017enjenja za Europu, a do tog trenutka je do\u0161lo prekasno. Nakon Drugog svjetskog rata, ameri\u010dka politika bila je temeljena, kako su ih nazivali, univerzalnim na\u010delima i na ameri\u010dkim interesima. To je bio multilateralizam, kolektivna sigurnost, slobodna trgovina, promicanje ljudskih prava i demokracije. Nakon kraja hladnog rata sva ta na\u010dela su manje-vi\u0161e kori\u0161tena kao izgovor za ostvarivanje ameri\u010dkih interesa. Na koncu, kad je definitivno do\u0161lo do razlaza izme\u0111u Europe i Amerike, a to je bilo 2003. godine kad je Amerika odlu\u010dila napasti Irak, tada\u0161nji ameri\u010dki ministar obrane Donald Rumsfeld je odgovorio: \u201eNe odre\u0111uju saveznici misiju, nego misija odre\u0111uje saveznike\u201c. Zna\u010di, Amerika donosi odluke, saveznici su oni koji te odluke prihvate, a neprijatelji su oni koji se s tim odlukama ne slo\u017ee. Europa je i 2008. godine propustila priliku postaviti se kao relevantan subjekt me\u0111unarodnih odnosa. Tada je na samitu NATO-a u Bukure\u0161tu ve\u0107ina europskih zemalja bila protiv upu\u0107ivanja poziva Ukrajini i Gruziji da se u\u010dlane u NATO. Ali je ameri\u010dki predsjednik George Bush mla\u0111i uspio nametnuti takvu odluku, unato\u010d Putinovom upozorenju s Minhenske konferencije 2007. godine da se Rusija protivi \u0161irenju NATO saveza. Europa je pokleknula pred Amerikom. I kasnije je imala najmanje dvije prilike jasno argumentirati svoje pozicije i za njih se zauzeti. Uspje\u0161no je posredovala u pregovorima izme\u0111u Viktora Janukovi\u010da i prosvjednika na Majdanu te je postignut sporazum o prijevremenim izborima, o smanjivanju predsjednikovih ovlasti i mirnoj predaji vlasti, ali su Amerikanci to odbili prihvatiti. Potom je 2015. godine EU opet posredovala izme\u0111u Ukrajine i Rusije u postizanju sporazuma iz Minska 2, taj je sporazum postao i rezolucija Vije\u0107a sigurnosti, ali su Amerikanci potpuno ignorirali postojanje sporazuma. EU je neprestano slijedila ameri\u010dke interese, a ameri\u010dki interesi su bili jasni. Amerika je bila protiv toga da europska ekonomija napreduje zahvaljuju\u0107i jeftinom ruskom plinu. Predsjednik Joe Biden je u vezi sa Sjevernim tokom 1 i 2 jasno rekao: \u201eUni\u0161tit \u0107emo te plinovode\u201c. I ti su plinovodi bili uni\u0161teni. To pokazuje kontinuitet ameri\u010dke politike u pogledu odlu\u010dnosti da onemogu\u0107i energetsku suradnju Europe i Rusije. Naime, 1982. godine nedaleko ruskog grada Tjumenja do\u0161lo je do najve\u0107e nenuklearne eksplozije ikad. Eksplodirao je prvi plinovod koji je povezivao SSSR i Europu, a eksploziju je izazvao maligni software u programu za upravljanje plinovodom koji su Sovjetima podvalili Amerikanci. Europa je u energetsku suradnju s Rusijom u\u0161la ne izgradiv\u0161i otpornost na mogu\u0107i ruski politi\u010dki utjecaj koji je bio posljedica te suradnje i ne uspostaviv\u0161i jasne crvene linije prema Amerikancima u smislu definiranja svojih interesa. Dakle, Europa je prokockala prethodne prilike i zbog toga se Trump mo\u017ee pona\u0161ati ovako kako se pona\u0161a. Ukrajina je u Europi, vi snosite tro\u0161ak obnove.<\/p>\n
A ovaj je rat Biden potaknuo na izvjestan na\u010din?<\/p><\/blockquote>\n
– Apsolutno. Ali mo\u017eemo konstatirati da postoji kontinuitet u ameri\u010dkoj politici izazivanja Rusije. Amerika se izravno umije\u0161ala u ukrajinsku politiku onemogu\u0107iv\u0161i provedbu sporazuma izme\u0111u Janukovi\u010da i opozicije. Tada su dogovoreni prijevremeni izbori, smanjivanje predsjedni\u010dkih ovlasti i mirna promjena vlasti. Jasno je da je Amerika \u017eeljela nasilnu smjenu vlasti, dr\u017eavni udar. To je politika koja se razlikovala od politike tijekom hladnog rata. Tada je politika Zapada, NATO-a, bila odvra\u0107anje Rusije od namjere da napadne Europu, a politika koja je zapo\u010dela s Bushom mla\u0111im je politika neprestanog provociranja Rusije, \u0161to je i izazvalo neprimjerenu rusku reakciju. Putinova odluka o invaziji na Ukrajinu suprotna je me\u0111unarodnom pravu i, u dugoro\u010dnoj perspektivi, \u0161tetna sa stajali\u0161ta strate\u0161kih interesa Rusije, ali ne mo\u017ee se re\u0107i da Rusi nisu bili ni\u010dim izazvani.<\/p>\n
Sad se naizgled \u010dini da je ovo radikalna promjena ameri\u010dke vanjske politike. Me\u0111utim, neki analiti\u010dari tuma\u010de da je Trump samo do kraja razotkrio tu dominantnu ameri\u010dku politiku koja je ve\u0107inom u povijesti bila imperijalisti\u010dka i bez empatije prema drugima.<\/p><\/blockquote>\n
– To\u010dno, mislim da jest rije\u010d o velikom razotkrivanju. Politika multilaterizma, ljudskih prava, demokracije redovito je bila ideolo\u0161ko opravdanje za ameri\u010dke poteze u smjeru ostvarivanja ameri\u010dkih interesa. Trump odbacuje sva ta ideolo\u0161ka opravdanja i stvari postavlja vrlo jednostavno. Amerika je prva vojna i ekonomska sila svijeta i njoj nisu potrebne multilateralne organizacije za ostvarivanje njezinih interesa. U bilateralnim odnosima sa svakom dr\u017eavom, osim s Kinom, Amerika je ja\u010di partner i mo\u0107i \u0107e nametnuti svoje interese. Dugoro\u010dno, mo\u017ee se dogoditi da \u0107e se druge dr\u017eave udru\u017eivati protiv Amerike. No, u Europi je farsi\u010dno stanje – \u0161to je manje Amerika spremna biti lider slobodnog svijeta, to vi\u0161e Europa vapi za tim da Amerika bude lider. To je tragedija europske politike.<\/p>\n
NATO \u0107e vjerojatno biti vrlo ozbiljno uzdrman, ho\u0107e li za SAD vrijediti uop\u0107e onaj \u010dlanak 5. NATO-a o solidarnoj obrani \u010dlanica?<\/p><\/blockquote>\n
– Pa Trump je ve\u0107 vrlo jasno rekao da \u0107e on slijediti na\u010delo – Amerika prva. Dakle, ako procijeni da je u ameri\u010dkom interesu aktivirati \u010dlanak 5., onda \u0107e to u\u010diniti. Ali, njemu to o\u010dito nije u interesu, jer da jeste onda se ne bi sam pojavljivao u ulozi mogu\u0107eg agresora protiv jedne od zemalja \u010dlanica Saveza. Zapravo protiv najmanje dviju – Danske i Kanade.<\/p>\n
\u0160to sada EU mo\u017ee u\u010diniti da se obrani od ovakve Trumpove politike s jedne strane, a s druge strane od Putina, s kojim se nikad ne zna \u0161to mo\u017ee biti?<\/p><\/blockquote>\n
– Europa treba odlu\u010diti ho\u0107e li se uspostaviti kao europska konfederacija ili \u0107e se raspustiti na niz malih dr\u017eava. Jasno je da Europa kakva jest nije uvjerljiv subjekt me\u0111unarodnih odnosa. Osnovna prepreka na putu daljnje integracije EU-a je Lisabonski sporazum koji EU definirao kao ne\u0161to izme\u0111u me\u0111uvladine organizacije i konfederacije. U doba ekonomske konjukture, EU funkcionira kao labava konfederacija, a u doba opasnosti, EU umjesto da se homogenizira ona se polako rasta\u010de. Unutar Unije postoje dr\u017eave koje jedino u Americi vide jamstvo svoje sigurnosti.<\/p>\n
Donald Trump svakodnevno bombardira svijet opasnim izjavama. Na primjer, iselit \u0107e Palestince i Gazu preurediti u turisti\u010dki resort. Tu, zapravo, genocidnu izjavu neki analiti\u010dari i u Hrvatskoj, a i u Europi, relativiziraju na na\u010din da je to samo maksimalisti\u010dka izjava kojom on ho\u0107e \u0161to vi\u0161e izvu\u0107i u pregovorima. Je li to\u010dna ta interpretacija?<\/p><\/blockquote>\n
– Pa, ako bude mogao Trump \u0107e ostvariti sve ono o \u010demu je govorio. Ako nai\u0111e na otpor u me\u0111unarodnoj zajednici, onda \u0107e morati donijeti odluku ho\u0107e li se vojno anga\u017eirati ili ne\u0107e. Stanovite nade treba polagati na otpore unutar samog SAD-a. Demokrati se poku\u0161avaju konsolidirati. Na vanjskopoliti\u010dkom planu rije\u010d je o velikom razotkrivanju, o potpunom li\u0161avanju ideolo\u0161kih opravdanja za vanjskopoliti\u010dke poteze Amerike. Dovoljno je da Amerika vidi ne\u0161to kao svoj interes, i ona \u0107e to ostvariti milom ili silom. Ali, u unutarnjoj politici, jasno je da Trump dovodi u pitanje podjelu na izvr\u0161nu, zakonodavnu i sudsku vlast. On i njegove prista\u0161e \u017eele smjenjivati suce s \u010dijim se odlukama ne sla\u017eu. Lideri republikanske ve\u0107ine u Kongresu govore da je njihova zada\u0107a provoditi ideje predsjednika Trumpa, a ne donositi zakone i nadzirati izvr\u0161nu vlast. Trump se pona\u0161a kao apsolutni monarh kojem Ustav propisuje da to mo\u017ee biti samo na odre\u0111eno vrijeme, ali on sam bi, \u010dini se, to htio biti na neodre\u0111eno vrijeme, \u0161to je potvrdio 6. sije\u010dnja 2021. godine.<\/p>\n
Pa u kampanji je bira\u010dima spominjao da je to zadnji put \u0161to \u0107e morati iza\u0107i na izbore.<\/p><\/blockquote>\n
– Da, jer on kao pravi populisti\u010dki lider sebe smatra jedinim predstavnikom ameri\u010dkog naroda, a svoje prista\u0161e smatra ameri\u010dkim narodom. Oni koji nisu prista\u0161e, nisu za njega ameri\u010dki narod.<\/p>\n
Protjerivanje izbjeglica se provodi bez sudskih odluka. Potpisao je uredbu po kojoj se mogu protjerivati \u010dak i oni koji su ro\u0111enjem u SAD-u stekli dr\u017eavljanstvo? Ru\u0161i se demokratski sustav, skupa s trodiobom vlasti koja je i u Europi i u Americi stara, barem formalno, stolje\u0107ima.<\/p><\/blockquote>\n
– To\u010dno. I zato je Trump najve\u0107a prijetnja ameri\u010dkoj demokraciji, ali i demokraciji uop\u0107e. Govori se od 2022. godine kako je ruska agresija pokazatelj stupnja opasnosti koji od diktatura prijeti demokratskim zemljama. Ali, sjetimo se Iraka. Demokratska zemlja je napala Irak, a u Siriji je SAD podr\u017eavao ISIL protiv re\u017eima Ba\u0161ara al-Asada. Sjetimo se Muammara Gaddafija, to su slu\u010dajevi u kojima su demokratske zemlje napadale nedemokratske zemlje. A suvremeni populizam unutar zapadnih zemalja, a njegov je glavni protagonist Trump, razara institucije liberalne demokracije. Trump ima popis ljudi koje Ministarstvo pravosu\u0111a treba progoniti zbog toga \u0161to su bili Trumpovi protivnici u izbornoj kampanji 2020. godine.<\/p>\n
Trump, a i Amerika do\u017eivljava Kinu kao glavnog protivnika, pa se tuma\u010di i da je pribli\u017eavanje Putinu, njegova \u017eelja da Rusiju izvu\u010de iz kineskog zagrljaja. Ali, u \u010demu je zapravo poanta tog velikog straha od Kine, osim toga \u0161to Kina toliko napreduje da \u0107e u jednom trenutku i ekonomski biti ja\u010da od SAD-a? Pa \u0161to onda?<\/p><\/blockquote>\n
– Zato \u0161to Amerikanci, i demokrati i republikanci, smatraju Ameriku izuzetnom. Trump je i govorio o izuzetnosti Amerike u svom inauguralnom govoru i smatraju da je prirodno da Amerika bude prva u vojnom, ekonomskom i tehnolo\u0161kom pogledu. Kina je iskoristila vrijeme globalizacije za ekonomski i tehnolo\u0161ki napredak i u nekim je aspektima ne samo dostigla, nego i prestigla Ameriku. Ali Amerika, umjesto da sebe u\u010dini boljom i uspje\u0161nijom od Kine, sebi daje zada\u0107u da onemogu\u0107i daljnji kineski razvoj. Trump je tijekom prvog mandata uveo mnoge sankcije Kini, Biden je samo dodao nove sankcije i, \u0161to je farsa prve vrste, on je te sankcije opravdavao time da Kina daje visoke dr\u017eavne subvencije tehnolo\u0161kim kompanijama. Ali je onda i sam nekoliko tisu\u0107a milijardi dolara namijenio za subvencije ameri\u010dkim kompanijama. Mo\u017eda je najjasniji primjer te ameri\u010dke opsjednutosti Kinom razgradnja svjetske trgovinske organizacije. Na njezinom uspostavljanju inzistirao je SAD. Ali, kad ih je Kina po\u010dela prestizati, Amerikanci su po\u010deli uvoditi jednostrane sankcije suprotne pravilima WTO-a. I onda su onemogu\u0107ili rad arbitrarnog tijela WTO-a koje je trebalo sankcionirati ameri\u010dke poteze suprotne pravilima WTO-a. Tako da je Amerika koja je bila glavni promotor i ideolog globalne slobodne trgovine danas naj\u017ee\u0161\u0107i protivnik slobodne trgovine, a komunisti\u010dka Kina je njezin glavni promotor, \u0161to je jedan od apsurda suvremenog svijeta.<\/p>\n