{"id":423634,"date":"2025-02-13T07:35:37","date_gmt":"2025-02-13T06:35:37","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=423634"},"modified":"2025-02-13T07:35:37","modified_gmt":"2025-02-13T06:35:37","slug":"kako-nas-mozak-zna-sta-je-stvarno-a-sta-ne","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/02\/13\/kako-nas-mozak-zna-sta-je-stvarno-a-sta-ne\/","title":{"rendered":"Kako na\u0161 mozak zna \u0161ta je stvarno, a \u0161ta ne"},"content":{"rendered":"<p>Dogodi se ponekad da \u010dujemo ne\u010diji glas ili vidimo osobu za koju znamo da nije \u017eiva &#8211; slike ili glasovi u tim situacijama su veoma \u017eivopisni i stvarni, pa neurolozi ukazuju da je granica izme\u0111u halucinacije i stvarnosti mnogo tanja nego \u0161to mo\u017eda mislimo.<\/p>\n<p>Oko \u010detiri petine ljudi koji su nedavno izgubili voljenu osobu prijavljuju da su je na neki na\u010din do\u017eivjeli &#8211; naj\u010de\u0161\u0107e kroz sna\u017ean osje\u0107aj njenog prisustva, ali neki je \u010duju, vide ili \u010dak razgovaraju s njom. Oko 60 odsto ljudi koji u poznijem dobu izgube vid prijavljuju da vide stvari koje u stvarnosti ne postoje. Te halucinacije mogu biti veoma \u017eivopisne i detaljne. Na primjer, u prvom zabilje\u017eenom slu\u010daju \u0160arl Boneovog sindroma, jedna osoba je vidjela dvojicu mladih mu\u0161karaca obu\u010denih u veli\u010danstvene ogrta\u010de, sa \u0161e\u0161irima ukra\u0161enim srebrom. Dvadesetogodi\u0161nja \u017eena koja je provela 12 sati sa povezom preko o\u010diju videla je &#8220;gradove, nebo, kaleidoskope, lavove i zalaske sunca tako sjajne da je jedva mogla da ih gleda&#8221;.<\/p>\n<p>Nakon gubitka ekstremiteta, ve\u0107ina ljudi osje\u0107a &#8220;stalnu ili povremenu iluziju izgubljenog uda&#8221;, kako je opisao ameri\u010dki neurolog Vir Mi\u010del, koji je tvorac termina &#8220;fantomski ud&#8221; prou\u010davaju\u0107i 90 slu\u010dajeva nakon Ameri\u010dkog gra\u0111anskog rata. Piloti na dugim letovima, putnici kroz snije\u017ene oluje i pustinje, zatvorenici i taoci koji borave u potpunom mraku &#8211; svi oni, usled &#8220;nemirnog&#8221; mozga, imaju vizije stvari koje im nedostaju.<\/p>\n<p>\u010cula mogu izazvati ubjedljive halucinacije &#8211; jedan od deset ljudi \u0107e u nekom trenutku u \u017eivotu \u010duti glas koji djeluje kao da dolazi spolja, ali je zapravo samogenerisan. Kod jedne od stotinu osoba &#8211; ne ra\u010dunaju\u0107i one koje zbog toga tra\u017ee psihijatrijsku pomo\u0107 &#8211; ovo se de\u0161ava redovno.<\/p>\n<p>Mentalne slike, poput vizualizovanja jabuke i halucinacije su povezane, jer uklju\u010duju aktivnost u istim djelovima mozga koji obra\u0111uju \u010dula. Drugim rije\u010dima, kada neko namjerno zami\u0161lja objekat ili ima halucinaciju, u mozgu se aktiviraju regioni koji ina\u010de reaguju na stvarne spolja\u0161nje stimuluse. Ova aktivnost mo\u017ee biti vrlo sli\u010dna onoj koja se javlja kada zaista vidimo svijet oko sebe, \u0161to mo\u017ee objasniti za\u0161to halucinacije djeluju tako ubjedljivo.<\/p>\n<p>Dakle, takve sli\u010dnosti, izme\u0111u aktivnosti mozga tokom ma\u0161te i tokom stvarnog opa\u017eanja, imaju duboku implikaciju: sama percepcija je neka vrsta imaginativnog \u010dina.<\/p>\n<p>Ideja je drevna, ali joj je dat novi \u017eivot idejom iz psihologije, da je predvi\u0111anje sastavni dio percepcije, i dokazima iz neuronauke da na\u0161e iskustvo apsolutno zavisi od rada na\u0161eg mozga.<\/p>\n<p>Drugim rije\u010dima, percepcija mnogo vi\u0161e zavisi od prethodnog znanja &#8211; odnosno kreiranih unutra\u0161njih modela svijeta. &#8220;Skloni smo da smatramo da se percepcija de\u0161ava spolja-unutra, ali se uglavnom de\u0161ava iznutra-napolje&#8221;, poja\u0161njava neurolog Anil Set.<\/p>\n<p>Ako je percepcija neka vrsta prave halucinacije, nastaje potencijalni problem: kako mo\u017eemo razlikovati ono \u0161to zami\u0161ljamo od onoga \u0161to opa\u017eamo? Gore navedeni primjeri pokazuju da ne uspijevamo uvijek; mo\u017eemo pogrije\u0161iti i uzeti svoju ma\u0161tu za stvarnost i to je obi\u010dno prolazno, ali ponekad, na primjer, u stanju psihoze, ovo je dugotrajnije.<\/p>\n<p>Doga\u0111a se i suprotno: u &#8220;efektu Perki&#8221;, objekat koji je stvarno prisutan, ljudi mogu da misle da je samo u njihovoj glavi. Ipak, uglavnom stvari ispravljamo, odnosno mozak procjenjuje razliku izme\u0111u stvarnog i zami\u0161ljenog.\u00a0 Neka osnovna pravila koja poma\u017eu da razlikujemo stvarno od ma\u0161te su tu od pomo\u0107i \u2013 visoki nivoi \u017eivopisnosti i detalja, lako\u0107a i dosljednost sa kontekstom sugeri\u0161u da gledamo u stvarni svijet \u2013 ali ne uvijek. San je \u017eivopisan bez mnogo napora; put kroz gustu maglu mo\u017ee biti naporan, a iskustvo koje rezultira nejasno. Ipak, mozak nekako odmjerava \u0161anse i generalno dobija pravi odgovor.<em><strong> (Izvor: RT Balkan)<\/strong><\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Dogodi se ponekad da \u010dujemo ne\u010diji glas ili vidimo osobu za koju znamo da nije \u017eiva &#8211; slike ili glasovi u tim situacijama su veoma \u017eivopisni i stvarni, pa neurolozi ukazuju da je granica izme\u0111u halucinacije i stvarnosti mnogo tanja nego \u0161to mo\u017eda mislimo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":423637,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-423634","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/423634","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=423634"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/423634\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":423638,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/423634\/revisions\/423638"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/423637"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=423634"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=423634"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=423634"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}