{"id":422079,"date":"2025-01-24T05:46:54","date_gmt":"2025-01-24T04:46:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=422079"},"modified":"2025-01-24T05:46:54","modified_gmt":"2025-01-24T04:46:54","slug":"porijeklo-korijena-i-korijeni-porijekla","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/01\/24\/porijeklo-korijena-i-korijeni-porijekla\/","title":{"rendered":"Porijeklo korijena i korijeni porijekla"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tarik Haveri\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Etni\u010dka osnova nacije, ipak, nije tema koju mo\u017eemo obezvrijediti dosjetkom [1]. Ona je, u balkanskom kontekstu, sidri\u0161te mnogih argumentacija i ima povla\u0161teno mjesto u \u0161irem problemskom kompleksu dokazne snage pro\u0161losti.<\/p>\n

U posljednjih trideset godina u bosanskoj historijskoj i pseudohistorijskoj nauci, kao i u \u00bbhaoti\u010dnoj publicistici\u00ab (Istv\u00e1n Bib\u00f3), pojavio se ve\u0107i broj tekstova razli\u010ditog obima, kvaliteta i ambicija posve\u0107enih toj temi. Upada u o\u010di da naspram toj poplavi publikacija o pro\u0161losti Bo\u0161njaka sasvim izostaju razmi\u0161ljanja o njihovoj budu\u0107nosti. To, naravno, i jest pravi problem, kojem vi\u0161e pa\u017enje posve\u0107ujem u zaklju\u010dku. Ovdje pitanje porijekla bosanskih Muslimana\/Bo\u0161njaka tematiziram samo onoliko koliko razli\u010diti odgovori koji se daju oblikuju samorazumijevanje bosanskog muslimanskog subjekta [2].<\/p>\n

Nekoliko uvodnih napomena pomo\u0107i \u0107e da moje izlaganje bude prohodnije:<\/p>\n

– Izrazi kao \u0161to su \u00bbporijeklo\/podrijetlo\u00ab, \u00bbkorijeni\u00ab, \u00bbpostanak\u00ab i \u00bbetnogeneza\u00ab upotrebljavaju se, u publicistici na standardnom \u0161tokavskom, indistinktivno da ozna\u010de isto.<\/p>\n

– \u00bbNau\u010dne klasifikacije\u00ab ljudskih skupina koje je izgradila i razvijala zapadna nauka ne podudaraju se nu\u017eno sa samoidentifikacijom tih skupina.<\/p>\n

– Elementi klasifikacije (\u00bbnarod\u00ab, \u00bbpleme\u00ab, \u00bbjezi\u010dka skupina\u00ab, \u00bbreligijska skupina\u00ab, \u00bbsekta\/sljedba\u00ab\u2026) nemaju samo deskriptivnu funkciju, ve\u0107 su \u010desto preskriptivni tj. kriptonormativni.<\/p>\n

– Etnogeneza neke ljudske skupine rezultat je me\u0111udejstva barem triju \u010dinilaca (genetsko srodstvo, kultura, politi\u010dka povijest) koje treba razmatrati odvojeno, iako su se u povijesti preklapali.<\/p>\n

– Ja kao autor ne razvijam vlastitu teoriju o porijeklu bosanskohercegova\u010dkih muslimana niti pristajem uz neku od postoje\u0107ih; moj je cilj samo da uka\u017eem na \u00bb\u010dinjenice\u00ab u argumentaciji dana\u0161njih bo\u0161nja\u010dkih autora koje su dokazano neta\u010dne, i na zaklju\u010divanje koje je nevaljano.<\/p>\n

Svoje znanje o izvanjskom svijetu ljudska vrsta uve\u0107ava koriste\u0107i jedno pouzdano pomo\u0107no sredstvo, definicije. Nema nauke bez definicija (koje se i same mijenjaju s napretkom spoznaje), ali definicije u humanisti\u010dkim disciplinama bitno se razlikuju od definicija u prirodnim naukama, i po strukturi i po funkciji. Naprimjer, sintaksa standardnog \u0161tokavskog dopu\u0161ta, kao sasvim korektno, pitanje \u00bbkako se definira kupus?\u00ab. Usprkos povratnoj zamjenici, nema mjesta sumnji: kupus ne definira sam sebe, definiramo ga mi tj. zajednica znanja. Ako u tom smislu transformiramo iskaz i zapitamo \u00bbkako definiramo kupus?\u00ab, to ne utje\u010de na tra\u017eenu definiciju: premda u svijetu mo\u017eda postoje d\u017eepovi epistemolo\u0161kog otpora u oblasti botanike, svi stru\u010dnjaci \u0107e se slo\u017eiti da je kupus, Brassica oleracea, biljka iz porodice krsta\u0161ica s mnogo podvrsta. U tom poslu definiranja s\u00e2m kupus nema pravo glasa, niti mo\u017ee izraziti nezadovoljstvo definicijom.<\/p>\n

Nije tako s definicijama svjesnih bi\u0107a, njihovih odnosa i pojava iz njihovog svijeta. \u00bbKako se definiraju Bugari?\u00ab ne pita isto \u0161to i \u00bbkako definiramo Bugare?\u00ab. Upotreba povratnog glagola ovdje je distinktivna: za razliku od kupusa, Bugari mogu definirati sami sebe. Oni to i \u010dine; u poslu pojmovnog odre\u0111ivanja oni nisu samo objekt definiranja ve\u0107 i subjekt samodefiniranja. Rezultat do kojeg na taj na\u010din mogu do\u0107i ne podudara se nu\u017eno s onim do kojeg dolaze drugi. Naprimjer, u jednom engleskom ud\u017ebeniku turskog jezika za po\u010detnike nalazimo re\u010denicu \u00bbBugari su Turci koje je jezik u\u010dinio Slavenima\u00ab (\u00bbBulgarlar T\u00fcrkt\u00fcr, bunlar\u0131 \u0130sl\u00e2v yapan dildir\u00ab)[3], kakvu sigurno ne\u0107emo na\u0107i u ud\u017ebeniku bugarskog; ona je primjer kako se neutralna nau\u010dna saznanja stavljaju u slu\u017ebu nacionalisti\u010dkih projekata. Iako tvrdnja sadr\u017ei zrnce istine, utoliko \u0161to su proto-Bugari bili stepski turkofoni narod tengrijske religije koji je u VII. stolje\u0107u osnovao svoju dr\u017eavu u donjem toku Dunava, la\u017ena je utoliko \u0161to su se malobrojni pripadnici te vojni\u010dke aristokratije vrlo brzo utopili u demografski dominantnoj masi svojih slavenskih podanika, ostavljaju\u0107i im samo ime. Otud, tvrditi da su dana\u0161nji Bugari Turci jednako je kao i tvrditi da su dana\u0161nji Francuzi, premda u ve\u0107ini potomci Kelta\/Gala, zapravo Germani, jer ime vuku od germanskog plemena Franaka\u2026<\/p>\n

Takvi mitovi, me\u0111utim, nisu izuzetak ve\u0107 su prije pravilo, kako pokazuju brojni primjeri iz na\u0161eg dijela svijeta.<\/p>\n

S druge strane, iz razli\u010ditih \u010dlanova ustava Republike Bugarske mo\u017ee se derivirati definicija prema kojoj je Bugarin svaki dr\u017eavljanin Bugarske bez obzira na porijeklo, jezik ili kulturu. Dvije definicije, etnokulturna i pravna, rezultati su dvaju metodolo\u0161kih pristupa, esencijalisti\u010dkog i nominalisti\u010dkog, na \u010diju sam va\u017enost ve\u0107 upozorio [4]. Iz slu\u017ebene ustavne definicije slijedi da \u00bbesencijalisti\u010dki\u00ab Srbi koji su dr\u017eavljani Bugarske i po tome \u00bbnominalisti\u010dki\u00ab Bugari, imaju naprimjer sve pogodnosti i sva prava gra\u0111ana Evropske Unije koja nemaju Srbi u Srbiji, ali ni 13 hiljada \u00bbesencijalisti\u010dkih\u00ab Bugara u Srbiji, ako nisu zatra\u017eili bugarsko dr\u017eavljanstvo. A to je za svakodnevni \u017eivot i jednih i drugih mnogo va\u017enije od uvijek nepouzdanog saznanja o demografskim kretanjima Srba i Bugara u srednjem vijeku\u2026<\/p>\n

U posljednjih nekoliko desetlje\u0107a, s razvojem genetike populacija, teorije o porijeklu dobile su mo\u0107no oru\u0111e, koje me\u0111utim nisu iskoristile. To je razumljivo, budu\u0107i da molekularne istine razaraju mitove i supozicije na kojima one jednim dijelom po\u010divaju. Kategorijalni aparat ove discipline (haplogrupe, genske mape, mitohondrijalna DNK\u2026) ne mora biti razumljiv nestru\u010dnjacima, i za na\u0161u svrhu dovoljno je da se upoznamo sa zaklju\u010dcima. A oni ka\u017eu da se dana\u0161nje stanovni\u0161tvo jugoslavenskog historijskog prostora genetski ne razlikuje mnogo od stanovni\u0161tva istog prostora prije hiljadu godina, kao \u0161to se ni dana\u0161nje etnije, unato\u010d uvjerenosti u vlastitu posebnost, ne razlikuju jedne od drugih [5]. \u0160tavi\u0161e, ju\u017eni Slaveni ba\u0161tine u najmanjoj mjeri slavenske gene, a u najve\u0107oj mjeri ilirske, pa potom germanske i keltske.<\/p>\n

Ova saznanja razaraju dva sto\u017eerna mita balkanskih etnonacionalizama. Prvi od njih je mit o doseljavanju ve\u0107 obrazovanih slavenskih plemena na Balkan: taj prostor nije bio, kako bi se htjelo, prazan i pust ve\u0107 su ga nastavale razli\u010dite neslavenske populacije koje su se mije\u0161ale sa manjinskim Slavenima i na koncu prihvatile njihov jezik \u2013 onako kako su na prostoru dana\u0161nje Francuske ve\u0107inski Gali\/Kelti prihvatili latinski jezik manjinskih rimskih osvaja\u010da koji je u osnovi francuskog i drugih galo-romanskih jezika.<\/p>\n

Drugi je mit, s ovim prvim povezan, mit o \u00bbetni\u010dkoj \u010distoti\u00ab koja se, navodno, o\u010duvala do danas. Zapanjuje upornost s kojom na njoj insistiraju nacionalisti\u010dki autori, sistematski propu\u0161taju\u0107i da objasne za\u0161to bi ona bila va\u017ena, kao da se radi o samorazumljivoj vrijednosti.<\/p>\n

Balkanski nacionalisti, naravno, u tome nisu usamljeni, no u drugim dijelovima svijeta zajednice znanja shvatile su iluzornost tog \u00bbzahtjeva\u00ab jo\u0161 prije dva-tri stolje\u0107a. Na to podsje\u0107a Benedict Anderson kada svoju studiju Zami\u0161ljene zajednice zapo\u010dinje du\u017eim navodom iz satiri\u010dne poeme \u010cistokrvni Englez Daniela Defoea, objavljene 1701. kao odgovor na napade \u0161to ih je trpio kralj William III. kome su politi\u010dki protivnici prigovarali da je Holan\u0111anin a ne \u00bb\u010distokrvni Englez\u00ab:<\/p>\n

Tako je iz mje\u0161avine svih vrsta nastala<\/p>\n

Ta raznorodna stvar, Englez:<\/p>\n

Za\u010det iz po\u017eudnih silovanja i \u017eestoke pohote<\/p>\n

Obojenog Britanca i \u0160kota,<\/p>\n

\u010ciji su potomci prignuli vratove<\/p>\n

I upregli svoje junice u rimski plug:<\/p>\n

Odakle je nastala rasa mje\u0161anaca ne\u010diste krvi,<\/p>\n

Bez imena, bez nacionalnosti, bez jezika, bez dobrog glasa.<\/p>\n

U njihovim je vrelim venama zakolala nova mje\u0161avina<\/p>\n

Saksonca i Danca.<\/p>\n

A njihove su se proste k\u0107eri, slijede\u0107i svoje roditelje,<\/p>\n

Podavale svim nacijama s razvratnom pohotom.<\/p>\n

Iz ovog je gnusnog legla potekla<\/p>\n

Temeljito pro\u010di\u0161\u0107ena krv Englez\u00e2 [6].<\/p><\/blockquote>\n

Genetska izmije\u0161anost Engleza nije nimalo umanjila dru\u0161tvenu mo\u0107 tog naroda, \u010dak bi se moglo re\u0107i da ju je uve\u0107ala, naro\u010dito kada su Englezi postali, uz \u0160kote, Vel\u0161ane i Irce, najbrojniji ljudski supstrat \u00bbvje\u0161ta\u010dke nacije\u00ab Britanaca. No to povijesno iskustvo apsolutno ni\u0161ta ne zna\u010di bosanskom muslimanskom subjektu, koji uporno izmi\u0161lja etni\u010dku posebnost (i \u010distotu!) Bo\u0161njaka, i u tome ne bira sredstva. Amblematski primjer publicistike predate tom cilju jest Porijeklo i pripadnost stanovni\u0161tva Bosne i Hercegovine profesora anti\u010dke historije i arheologije Envera Imamovi\u0107a [7], djelo koje potvr\u0111uje potpunu degradaciju nau\u010dnog mi\u0161ljenja u Bosni i Hercegovini nakon osamostaljenja, na koju sam upozoravao u Kritici bosanskog uma [8].<\/p>\n

Imamovi\u0107 polazi od teze da, u prirodnom toku stvari, narod daje ime zemlji a ne zemlja narodu (iako u njegovom neposrednom susjedstvu primjer Makedonaca i Crnogoraca potvr\u0111uje da to nije nu\u017enost ve\u0107 kontingencija), pa \u010dinjenicu da \u00bbu slavenskoj masi koja je naselila balkanske prostore nije bilo plemena bosanskog naziva, kakav je bio slu\u010daj sa Srbima i Hrvatima\u00ab vidi kao nau\u010dni problem [9]. I nudi o\u010digledno rje\u0161enje: Bosanci nisu mogli doseliti sa Hrvatima i Srbima zato \u0161to su ve\u0107 bili tu! Da, \u00bbzahvaljuju\u0107i gr\u010dkom histori\u010daru Apijanu iz I stolje\u0107a n. e. saznali smo da je u anti\u010dko doba u Bosni \u017eivjelo jedno ilirsko pleme koje se zvalo Poseni (bez sumnje iskvarena grafija od Boseni).Taj naziv su naslijedili srednjovjekovni Bo\u0161njani, odnosno Bosanci. Ustvari, rije\u010d je o jednom te istom narodu istog imena s kontinuitetom od preko 2.000 godina\u00ab[10].<\/p>\n

I mora da je prizor bio dirljiv: Bo\u0161njaci od stolje\u0107a prvog srda\u010dno ugo\u0161\u0107uju u svojoj zemlji Hrvate u stolje\u0107u sedmom\u2026 Problem je, ipak, u tome \u0161to genetika populacij\u00e2 jo\u0161 uvijek nije u stanju da u onih 35-40 % ilirskih gena koliko ih imaju dana\u0161nji stanovnici Bosne i Hercegovine razlu\u010di koji su geni naslije\u0111eni od kojeg plemena. Mo\u017eda bosanski Srbi i bosanski Hrvati imaju vi\u0161e bosenskih gena nego Bo\u0161njaci, koji imaju vi\u0161e japodskih, pa eto ti belaja!<\/p>\n

S druge strane, 2000 godina je ipak malo za autora koji \u017eeli da doka\u017ee \u00bbkontinuitet bo\u0161nja\u010dko-muslimanskog naroda u Bosni i Hercegovini od paleolitika do Daytona\u00ab (A. \u0160kegro), pa se Enver Imamovi\u0107, u napadu geolo\u0161kog bosanstva, pomjerio kojih 30 hiljada godina unatrag i uveo u paleoantropolo\u0161ku klasifikaciju ljudske evolucije novu jedinicu, \u00bbBosanskog pra\u010dovjeka\u00ab (Homo bosniacus). \u0160ta znamo o njemu? \u00bbO tome kako je fizi\u010dki izgledao bosanski pra\u010dovjek znamo preko potpunijih nalaza iz drugih krajeva Evrope, prije svega iz Neandertala u Njema\u010dkoj, a onda iz susjedne Hrvatske otkud potje\u010de znameniti nalaz Krapinskog \u010dovjeka\u00ab[11]. \u010citalac \u0107e se mo\u017eda zapitati za\u0161to se za neandertalca \u010diji su ostaci na\u0111eni \u0161irom Evrope, pa jo\u0161 na Bliskom Istoku i u srednjoj Aziji, \u0161to \u0107e re\u0107i pomalo posvuda osim u Bosni i Hercegovini, uvodi naziv \u00bbBosanski pra\u010dovjek\u00ab, no to zna\u010di tra\u017eiti logiku u nastojanjima bosanskog muslimanskog subjekta da doka\u017ee \u00bb\u010dija je Bosna\u00ab (kako glasi naslov jednog potpoglavlja u Imamovi\u0107evom djelu), \u0161to je zaludan poduhvat.<\/p>\n

Ovi Imamovi\u0107evi napori spadaju u pseudohistorijsku struju koju nauka naziva protohronizmom, tendencijom etnokulturnog nacionalizma da porijeklo odre\u0111enog naroda smjesti \u0161to dalje u pro\u0161lost, u stari vijek ili \u010dak prethistoriju; taj bi se narod otada razvijao samostalno, odijeljen od susjeda i odupiru\u0107i se svim njihovim utjecajima, a njegovi dana\u0161nji pripadnici bili bi biolo\u0161ko-kulturni nosioci hiljadugodi\u0161njeg neprekinutog kontinuiteta. Balkan vrvi teorijama o Srbima narodu najstarijem ili o iranskom porijeklu Hrvata, i Imamovi\u0107ev poku\u0161aj nije ni po \u010demu originalan, osim \u0161to je diletantski sa stanovi\u0161ta same struke [12]. U izrazito o\u0161troj konkurenciji, on uspijeva da upravo o neandertalcima ispi\u0161e nekoliko redaka koji su u samom vrhu demonstracija bosanskomuslimanskog neznanja pod akademskom togom:<\/p>\n

Rije\u010d je o davna\u0161njem ljudskom pretku (pra\u010dovjeku) koji se izgledom i umom uveliko razlikovao od dana\u0161njih ljudi. To bi\u0107e se u nauci naziva Homo neanderthalensis (Neandertalski \u010dovjek), nazvan tako po \u010duvenom nalazu u Neandertalu u Njema\u010dkoj. Za nauku je zna\u010dajan jer predstavlja jednu od najva\u017enijih karika u razvoju ljudskog roda [13].<\/p>\n

Danas se i iz Wikipedije mo\u017ee saznati da Homo neanderthalensis ne prethodi u evoluciji Homo sapiensu, ve\u0107 da se radi o dvjema razli\u010ditim vrstama roda Homo: u razvoju ljudskog roda, izumrla vrsta neandertalaca nije karika, ba\u0161 kao ni izumrla vrsta sabljozubih tigrova\u2026<\/p>\n

Ne postoji, dakle, genetska posebnost Bo\u0161njaka u odnosu na druge balkanske narode, naro\u010dito ne ona koja bi im davala ikakvo prvenstvo: jedna mje\u0161avina ilirskih, germanskih, keltskih i slavenskih gena vrijedi koliko druga ili tre\u0107a.<\/p>\n

Pogledajmo sada kolikog je udjela u njihovoj etnogenezi imala kultura, a kolikog politi\u010dka povijest.<\/p>\n

[1] V. Tarik Haveri\u0107, \u00bbRed\u017ei\u0107<\/a>\u00ab, in fine<\/em>.<\/p>\n

[2] Iako je problematika porijekla neke ljudske skupine tijesno prepletena s problematikom njezinog imena i imena njenog jezika, ovom potonjem problemskom kompleksu iz metodolo\u0161kih razloga posve\u0107ujem zasebno poglavlje, dok ovdje tematiziram nekoliko va\u017enih aspekata etni\u010dkog porijekla uop\u0161te i porijekla Bo\u0161njaka posebno, nezavisno od imen\u00e2 kojima su sebe nazivali kroz povijest ili koja su im davali drugi. V. infra<\/em>, \u00bbIspravka krivog naroda\u00ab.<\/p>\n

[3] G. L. Lewis, Turkish<\/em>, Teach Yourself Books, Hodder and Stoughton, Sevenoaks, 197613, s. 81.<\/p>\n

[4] V. Tarik Haveri\u0107. \u00bbK\u00e1llayevo bo\u0161nja\u0161tvo<\/a>\u00ab.<\/p>\n

[5] V. I\u00f1igo Olalde et alii<\/em>, \u00bbA genetic history of the Balkans from Roman frontier to Slavic migrations\u00ab, Cell<\/em> 186, 5472\u20135485, December 7, 2023. Do tih rezultata nau\u010dnici su do\u0161li analiziraju\u0107i DNK 136 skeleta ljudi koji su na prostoru Balkana \u017eivjeli u 1. mileniju.<\/p>\n

[6] Benedict Anderson, Nacija: zami\u0161ljena zajednica<\/em> (prev. N. \u010cengi\u0107 i N. Pavlovi\u0107), \u0160kolska knjiga, Zagreb, 1990, s. 12.<\/p>\n

[7] Enver Imamovi\u0107, Porijeklo i pripadnost stanovni\u0161tva Bosne i Hercegovine<\/em>, Art 7, \u00bbBosanski korijeni\u00ab, Sarajevo, 1998.<\/p>\n

[8] V. Tarik Haveri\u0107, Kritika bosanskog uma<\/em>, ECLD, Sarajevo, 20223, \u00bbDivlja nauka\u00ab, ss. 93-126.<\/p>\n

[9] Enver Imamovi\u0107, Porijeklo i pripadnost stanovni\u0161tva Bosne i Hercegovine<\/em>, op. cit<\/em>., s. 6.<\/p>\n

[10] Ibidem<\/em>, s. 31.<\/p>\n

[11] Ibidem<\/em>, s. 11.<\/p>\n

[12] V. razornu kritiku Imamovi\u0107evog Porijekla<\/em>\u2026 in<\/em> Ante \u0160kegro, \u00bbDr. Enver Imamovi\u0107, Porijeklo i pripadnost stanovni\u0161tva Bosne i Hercegovine<\/em>\u00ab, Povijesni prilozi<\/em> 17, Zagreb, 1998, ss. 299-341.<\/p>\n

[13] Enver Imamovi\u0107, Porijeklo i pripadnost stanovni\u0161tva Bosne i Hercegovine<\/em>, op. cit<\/em>., s. 10 (podv. T. H.).<\/p><\/blockquote>\n

Porijeklo korijena i korijeni porijekla<\/a><\/p><\/blockquote>\n