{"id":421501,"date":"2025-01-16T05:35:37","date_gmt":"2025-01-16T04:35:37","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=421501"},"modified":"2025-01-16T05:35:37","modified_gmt":"2025-01-16T04:35:37","slug":"trumpova-nepredvidljivost-teorija-ludila-i-jalta-2-s-rusijom-i-kinom","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/01\/16\/trumpova-nepredvidljivost-teorija-ludila-i-jalta-2-s-rusijom-i-kinom\/","title":{"rendered":"Trumpova nepredvidljivost: \u2018Teorija ludila\u2019 i Jalta 2 s Rusijom i Kinom"},"content":{"rendered":"

Autor: \u00a0Bruno Rukavina<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nepredvidljivost se \u010desto koristi kao taktika u vanjskoj politici, i to s ciljem stjecanja odre\u0111ene strate\u0161ke prednosti, pove\u0107anja vlastite pregovara\u010dke mo\u0107i ili pukog zbunjivanja protivnika. Ova taktika se temelji na tome da dr\u017eavne institucije ili politi\u010dki vo\u0111a namjerno djeluju na na\u010din koji je te\u0161ko predvidjeti, kako bi drugi akteri ostali zbunjeni i nesigurni o njihovim namjerama ili reakcijama te nisu u mogu\u0107nosti izgraditi vlastitu strategiju ili taktiku djelovanja prema odre\u0111enom vanjskopoliti\u010dkom i sigurnosnom pitanju. Nepredvidljivost mo\u017ee poslu\u017eiti i kao dio taktike odvra\u0107anja da se poduzmu pojedini potezi, a za koje se ne zna \u0161to \u0107e biti odgovor.<\/p>\n

S druge strane, za me\u0111unarodnu zajednicu postoje i jasni rizici od nepredvidljivosti, kao \u0161to su: 1) gubitak povjerenja u partnere i saveznike ako povla\u010de poteze bez koordinacije s njima, 2) eskalacija sukoba ako druga strana pogre\u0161no procijeni nepredvidiv potez i pokrene vojna djelovanja ili eskalira odre\u0111eni postoje\u0107i sukob; 3) naru\u0161avanje stabilnosti me\u0111unarodnih odnosa i ote\u017eavanje suradnje u budu\u0107nosti s bilo kojim potencijalnim saveznicima.<\/p>\n

Nepredvidljivost kao vanjskopoliti\u010dka taktika mo\u017ee biti mo\u0107no oru\u0111e u vanjskoj politici, ali zahtijeva pa\u017eljivo strate\u0161ko planiranje i procjenu rizika te uskla\u0111ivanje s nacionalnim interesima dr\u017eava i prema kome se to\u010dno takva taktika usmjerava. Uvijek je nu\u017eno jasno definirati cilj nepredvidivosti i subjekata prema kojem se ona implementira, odnosno tko je akter prema kojem je nepredvidljivost usmjerena. Uspje\u0161na primjena ove taktike ovisi o kontekstu, ciljevima i sposobnostima aktera da odr\u017ee ravnote\u017eu izme\u0111u odvra\u0107anja protivnika (ciljani akter nepredvidljivosti) i o\u010duvanja povjerenja me\u0111u saveznicima.<\/p>\n

\n

Razli\u010dite \u0161kole<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Teorijska \u0161kola relativizma u me\u0111unarodnim odnosima, smatra da se dr\u017eave i njihovi politi\u010dke vo\u0111e ne mogu voditi nepredvidljivosti, jer ako se to\u010dno definiraju nacionalni interesi dr\u017eava, to je odli\u010dan kompas za predvi\u0111anje pona\u0161anja dr\u017eava. Svaka dr\u017eava ima jasno postavljene crvene crte i nacionalne interese za koje je spremna i\u0107i u sukob.<\/p>\n

Zbog toga je godinama prije po\u010detka me\u0111udr\u017eavnog sukoba izme\u0111u Rusije i Ukrajine, John Mearsheimer, ameri\u010dki pripadnik realisti\u010dke \u0161kole, upozorio na ovaj scenarij, jer je znao da je uklju\u010divanje Ukrajine u NATO savez protivan nacionalnim interesima Ruske Federacije i za to je Ruska Federacija spremna u\u0107i u dugoro\u010dan sukob kako bi obranila svoje nacionalne interese, \u010demu jasno svjedo\u010dimo posljednje skoro tri godine.<\/p>\n

Sli\u010dno tako, Sjedinjene Ameri\u010dke Dr\u017eave u\u0161le bi vrlo vjerojatno u sukob da im se ugroze nacionalni interesi u oba Ameri\u010dka kontinenta, na Bliskom Istoku (naro\u010dito Perzijski zaljev i strate\u0161ki saveznik Izrael), u Europi (pri tom prvenstveno zapadnoj, a po potrebi i isto\u010dnoj) te na Pacifiku (pitanje sigurnosti Ju\u017ene Koreje, Japana i Tajvana).<\/p>\n

S druge strane, liberalizam kao teorijski pravac me\u0111unarodnih odnosa, smatra da je glavni interes ljudi i pojedinaca sloboda te sukobi nastaju prvenstveno iz te borbe za slobodom. Prema liberalima, ne postoji nepredvidivost. Svi narodi \u017eele \u017eivjeti u liberalnim demokracijama i stoga \u0107e napraviti sve da transformiraju svoje autokracije i satrapije u demokratska liberalna dru\u0161tva. Sukob \u0107e uvijek postojati, po liberalima, poglavito izme\u0111u autokracija i demokracija, odnosno na unutarnjem planu izme\u0111u slobodarskih mnogobrojnih masa i malobrojne autokratske otu\u0111ene elite koja \u017eeli vje\u010dno vladati narodom.<\/p>\n

Konstruktivisti u me\u0111unarodnim odnosima naglasit \u0107e da je nepredvidljivost, kao i sve drugo u me\u0111unarodnim odnosima, konstruirana stvarnost, izmi\u0161ljena u na\u0161im glavama. Konstruktivisti\u010dki teorijski pravac, utemeljen na ontolo\u0161kom antifundacionalizmu, smatra kako ne postoji nikakva stvarnost doli one koju sami konstruiramo u svojim glavama. Ako smatramo da postoji nepredvidljivost, nje \u0107e i biti, ako ne smatramo, onda je ne\u0107e biti. Mislimo dakle jesmo.<\/p>\n

Svi sukobi, krize, ratovi nastaju dogovorom elita u zatvorenim sobama, \u010desto ispunjenim hedonisti\u010dkim aktivnostima, a da se ikoga i\u0161ta posebno pita. Medijski sustavi i propaganda \u0107e navesti ljude da vjeruju u ono \u0161to vide i istinu kao takvu je nemogu\u0107e spoznati, osim ako nismo direktno uklju\u010deni na licu mjesta u nekom doga\u0111aju\/sukobu, ali i onda vidimo samo jedan njegov dio, ne \u0161iru sliku. Me\u0111utim, usprkos ovih teorijskih perspektiva nepredvidljivost kao vanjskopoliti\u010dka i sigurnosna taktika koristila se mnogobrojno puta u povijesti.<\/p>\n

\n

Napoleon i Hitler koristili se nepredvidljivo\u0161\u0107u<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Francuski osvaja\u010d i vojskovo\u0111a, Napoleon Bonaparte, \u010desto se koristio s taktikom nepredvidljivosti, kako na bojnom polju, tako i u diplomatskim odnosima s tada\u0161njim europskim vladarima, sklapaju\u0107i tajne i iznenadne saveze prije nego mu je neprijatelj uspio djelovati.<\/p>\n

Sli\u010dne \u010dak i paradoksalne (nepredvidljive) saveze je sklapao i vo\u0111a Tre\u0107eg Reicha, Adolf Hitler, prvenstveno s Poljskom, 1934. godine, jedan od prvih Hitlerovih bilateralnih sporazuma, \u0161to je bila samo taktika nacisti\u010dkog vo\u0111e da zbuni Poljsku i uvjeri je kako u Njema\u010dkoj nema neprijatelja, i da, kad za to bude vrijeme, Poljska vrlo brzo padne u imperijalnim planovima Tre\u0107eg Reicha.<\/p>\n

Drugi primjer je pakt Ribbentrop-Molotov iz 1939. godine, kad dva prirodna ideolo\u0161ka neprijatelja iznenada stvaraju savezni\u0161tvo (svatko iz svojih pragmati\u010dnih interesa), \u0161to je dovelo do velikih izazova u Trojnom paktu, me\u0111u saveznicima Tre\u0107eg Reicha (primjerice u Japanu).<\/p>\n

Za vrijeme Hladnog rata, poznata je posebna vrsta nepredvidljivosti kod Richarda Nixona i njegove teorije ludila (Madman Theory) kojemu je cilj bio uvjeriti SSSR i Sjeverni Vijetnam da \u0107e SAD, kao lu\u0111ak (madman), biti spreman poduzeti ekstremne mjere, uklju\u010duju\u0107i nuklearni napad, ako se ne postigne dogovor. Iako kontroverzna, strategija je utjecala na Vijetnamske mirovne pregovore i pokazala je koliko psiholo\u0161ka igra mo\u017ee biti mo\u0107na u vanjskoj politici.<\/p>\n

\n

Psiholo\u0161ko-politi\u010dka taktika i Donald Trump<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Nepredvidljivost je slu\u017eila kao sredstvo pritiska na suparnike. Rije\u010d je o psiholo\u0161ko-politi\u010dkoj taktici s kojom se poku\u0161ava drugu stranu, bilo u pregovorima ili u sukobu, natjerati da ona neuspje\u0161no predvi\u0111a poteze i da tro\u0161i resurse na predvi\u0111anje i analiziranje razli\u010ditih scenarija s ve\u0107im, a ponajvi\u0161e manjim uspjehom, upravo jer su scenariji nepredvidljivi. Ovim na\u010delom se slu\u017eio ponovno izabrani ameri\u010dki predsjednik Donald Trump, zbog konteksta prvog mandata, odnosno administrativno-birokratskog aparata Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava koji je bio usmjeren protiv njegovih vlastitih politika i ideja koje je namjeravao implementirati. Stoga je svoju nepredvidljivost koristio i protiv svojih vanjskopoliti\u010dkih suparnika, ali i za prevladavanja prepreka koje bi mu unutarnji ameri\u010dki administrativno-birokratski aparat postavljao.<\/p>\n

U ameri\u010dkoj vanjskoj politici, u pro\u0161lom predsjedni\u010dkom mandatu, Donald Trump je koristio taktiku nepredvidljivosti u nekoliko prilika. Prvotno i najo\u010diglednije je bilo sa Sjevernom Korejom kad joj je Trump prijetio vatrom i bijesom (fire & fury) tijekom eskalacije tenzija 2017. godine, sugeriraju\u0107i mogu\u0107nost vojnog napada. Kasnije je iznenadio svijet sastaju\u0107i se s Kim Jongunom na povijesnim summitima u Singapuru (2018.) i Hanoiju (2019.), postav\u0161i prvi ameri\u010dki predsjednik koji je kro\u010dio na sjevernokorejsko tlo.<\/p>\n

Trumpov nepredvidivi pristup privukao je pozornost i stvorio prilike za dijalog, iako na kraju nije doveo do \u017eeljene denuklearizacije, mogu\u0107e jer je to bio dugoro\u010dni plan koji bi se potencijalno ostvario u njegovom drugom mandatu da ga je dobio 2020. godine.<\/p>\n

\n

Trump je postavio jedno legitimno pitanje<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Nadalje, Trump je povukao SAD iz nekoliko me\u0111unarodnih sporazuma, poput Pari\u0161kog klimatskog sporazuma 2017. godine i Zajedni\u010dkog sveobuhvatnog akcijskog plana s Iranom 2018. godine. Navedeno je izazvalo \u0161ok i pad povjerenja me\u0111u zapadnim saveznicima te oslabilo ameri\u010dku poziciju u multilateralnim institucijama. Me\u0111utim, Trump je postavio legitimno pitanje, koji se nacionalni interesi SAD-a ostvaruju u tim multilateralnim svjetskim odnosima?<\/p>\n

Iako bi pojedini vanjskopoliti\u010dki analiti\u010dari naglasili i inzistiranje Trumpa na izdvajanju dr\u017eava \u010dlanica nu\u017enih 2% BDP-a za obranu NATO saveza te fokus na Kinu, oboje nije zapo\u010deo Donald Trump, nego njegov prethodnik Barack Obama. Trump je svojom retorikom navedeno stavio u prvi plan i naglasio va\u017enost da se Europljani osposobe za vlastitu obranu i izazove koja proizlaze iz Kine.<\/p>\n

I sama retorika ili komunikacija predsjednika Trumpa spadala bi u taktiku nepredvidljivosti jer su mnogobrojne informacije dolazile s njegovog Twitter (danas X) ra\u010duna odakle su svjetski dr\u017eavnici saznavali najave novih sankcija ili druge vanjskopoliti\u010dke poteze.<\/p>\n

Prednosti koje je Trump ostvario s ovom taktikom nepredvidljivosti u svom prvom mandatu su: 1) pregovara\u010dka mo\u0107\/prednost na unutarnjem i vanjskom planu (na unutarnjem planu da ga birokratsko-administrativni sustav SAD-a ne mo\u017ee zaustavljati u odlukama, a na vanjskom planu su drugi akteri i suparnici SAD-a); 2) pove\u0107ao je politi\u010dki pritisak i odgovornost saveznika (naro\u010dito europskih) da po\u010dnu ulagati u svoje obrambene kapacitete (jer SAD nije pouzdan partner), iako ne u koli\u010dini koliko je to napravio rusko-ukrajinski me\u0111udr\u017eavni sukob; 3) izbjegavanje \u010desto sporih konvencionalnih diplomatskih kanala i protokola; 4) medijska fokusiranost na njegovu nepredvidljivu vanjsku politiku koja je \u010desto bila poprili\u010dno medijski popra\u0107ena, \u0161to je Trump iskori\u0161tavao kako bi postavio svoj narativ i agendu u svjetskom medijskom prostoru; 5) Izgradnja slike o sebi kao sna\u017enom ameri\u010dkom dr\u017eavniku koji u fokusu ima nacionalne interese SAD-a, a ne interese drugih dr\u017eava ili pak nekog imaginarnog globalnog dru\u0161tva, ili jo\u0161 apstraktnije \u2013 \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

S druge strane, kriti\u010dari ovakvog pristupa ili taktike nepredvidljivosti u vo\u0111enju vanjske politike naglasit \u0107e smanjivanje povjerenja saveznika, rizik od eskalacije sukoba, nedostatak konzistentnosti i fokus na kratkoro\u010dne rezultate vanjske politike.<\/p>\n

Me\u0111utim, \u0161to bi nam novi predsjedni\u010dki mandat Trumpa i njegova nepredvidljivost zna\u010dio za dana\u0161nji kontekst i ve\u0107 kaoti\u010dni svijet koji nam je ostavio kao svoje nasljedstvo uskoro biv\u0161i ameri\u010dki predsjednik Joe Biden s njegovim fokusom na multilateralnu suradnju, koja redovito rezultira novim sukobima u svijetu?<\/p>\n

\n

Dramati\u010dne promjene<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Svijet se u mnogo\u010demu promijenio u posljednje 4 godine, naro\u010dito na Bliskom istoku i u Europi. Rije\u010d je o jednoj vrsti kvazi-kontroliranog kaosa koji je konstantno postupno eskalirao do dana\u0161nje to\u010dke vrenja. Geopoliti\u010dki gledano najvi\u0161e je pogo\u0111ena \u0161ira crnomorska regija, koja se sastoji od 4 \u017eari\u0161ne to\u010dke:<\/p>\n

1) na istoku Crnog mora: Kavkaz (sukob Azerbejd\u017ean-Armenija 2020.-2021. godine oko Nagorno Karabaha i trenuta\u010dni novi gruzijski euroatlantski ustanak);<\/p>\n

2) na sjeveru Crnog mora: rusko-ukrajinski (re)eskalirani me\u0111udr\u017eavni sukob 2022. godine;<\/p>\n

3) na jugu Crnog mora: Bliski istok (sukobi oko Izraela: Palestina, Libanon, Sirija uz raketne udara izme\u0111u Irana i Izraela te dodatna uloga Turske kao pivot igra\u010da sa svojim jasno definiranim nacionalnim interesima);<\/p>\n

4) jedini mirniji prostor oko Crnog mora je Zapadni (Dinarski poluotok ili jugoisto\u010dna Europa ili Balkan) koji je u komparaciji trenuta\u010dno mnogo stabilniji od ostatka crnomorske regije. Me\u0111utim, isto tako postoji potencijal za sukob ponajvi\u0161e oko pitanja Kosova, Bosne i Hercegovine te nedavne politi\u010dke tenzije u Rumunjskoj po pitanju predsjedni\u010dkih izbora.<\/p>\n

Uz ovaj geopoliti\u010dki kontekst Crnog mora, na svjetskoj razini va\u017eno je izdvojiti ameri\u010dko povla\u010denje iz Afganistana i nastavak provokacija Kine oko Tajvana s vojnim vje\u017ebama (prvenstveno taktika blokade otoka, koja bi se vrlo realno jedina i mogla implementirati uzimaju\u0107i u obzir kineske ciljeve na Tajvanu).<\/p>\n

U takvo stanje me\u0111unarodnih odnosa se vra\u0107a Donald Trump, koji \u0107e vrlo vjerojatno biti Trump kojeg jo\u0161 nismo imali priliku vidjeti. Neslu\u017ebeno bi se moglo re\u0107i kako je rije\u010d o novoj ina\u010dici Trump 3.0 (Trump 1.0 je bio za vrijeme prvog predsjedni\u010dkog mandata, Trump 2.0 je bio u oporbi i spremao se za povratak do pro\u0161logodi\u0161njih predsjedni\u010dkih izbora). Temelj nove taktike nepredvidljivosti le\u017ei u jo\u0161 \u010dinjenici dodatnoj nepredvidljivosti nove ina\u010dice Donalda Trumpa koji \u0107e u ovom predsjedni\u010dkom mandatu s novim timom visoko motiviranih savjetnika pove\u0107ati svoju nepredvidljivost. Ona mo\u017ee imati za posljedicu daljnju eskalaciju pojedinih sukoba (primjerice na Bliskom istoku kroz potporu Izraelu u njegovim osvajanjima i neutralizaciji svih neprijatelja Izraela, uklju\u010duju\u0107i Iran). Isto tako mo\u017ee imati u\u010dinak ne pregovara\u010dke korake primjerice po pitanju Ukrajine, jer, iako je malo vjerojatno, Trump bi mogao znatno pove\u0107ati potporu Ukrajini kako bi se Rusiju natjeralo na pregovore ili popu\u0161tanju za odre\u0111ena pitanja (Nixonova teorija ludila).<\/p>\n

\n

Rusija mo\u017ee zaigrati \u201eteoriju ludila\u201c i Jalta 2<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Naravno, Rusija je ve\u0107 odavno nau\u010dila da ne mo\u017ee ra\u010dunati ni na kakva obe\u0107anja zdru\u017eenog Zapada, \u010dak niti kad postoje potpisani sporazumi sa Zapadom (primjerice Sporazum iz Minska koji je bio mrtvo slovo na papiru i koje se po njema\u010dkom i francuskom politi\u010dkom vodstvu nikad nije niti trebao implementirati). Stoga bi Rusija tako\u0111er mogla igrati teoriju ludila i jednostavno se ne obazirati na Zapadne ucjene jer je cijena ruske sigurnosti ve\u0107 pla\u0107ena s ruskom krvlju, a za takvu cijenu onda vrijedi do kraja neutralizirati sve ugroze koje postoje po ruskoj percepciji. Zbog toga taktika nepredvidljivosti mo\u017ee kratkoro\u010dno jo\u0161 vi\u0161e eskalirati trenuta\u010dne sukobe i pove\u0107ati ekonomsku nestabilnost, odnosno postati ulje na vatru trenuta\u010dnog kaosa.<\/p>\n

Me\u0111utim, s druge strane, postoji jo\u0161 jedna mogu\u0107nost, koja predstavlja veliki izazov za europske saveznike. Ako se Trump bude vodio svojim sekundarnim bilateralnim diplomatskim kanalima, a ne onim klasi\u010dnim, postavlja se zanimljivo pitanje mo\u017eemo li svjedo\u010diti svojevrsnoj Jalta 2 konferenciji izme\u0111u SAD-a, Rusije i vjerojatno Kine? Ho\u0107e li se nove granice u Europi sastavljati izme\u0111u velikih dana\u0161njih svjetskih igra\u010da tako da se Europljane ni\u0161ta ne pita, kao \u0161to su Europljani stotinama godina dijelili kolonije po drugim kontinentima da nisu previ\u0161e ispitivali \u0161to o tome misle tamo\u0161nji narodi? Mo\u017eda povijest zbilja ne dolazi bez male doze ironije. Kako \u0107e se onda postaviti europski saveznici i ho\u0107e li pojedine me\u0111unarodne institucije, poput NATO saveza, pre\u017eivjeti takav scenarij budu\u0107i da se Europljani opiru bilo kakvoj pomisli promjena granica (iako ne ba\u0161 uvijek i ne ba\u0161 svuda, Kosovo) i to s vrlo opravdanim razlogom (jer bilo kakva promjena granica otvara Pandorinu kutiju teritorijalnih pretenzija mnogobrojnih europskih dr\u017eava)?<\/p>\n

Zbog toga taktika nepredvidljivosti ve\u0107 poprili\u010dno samog po sebi nepredvidljivog Donalda Trumpa u novom predsjedni\u010dkom mandatu, ima potencijal postati ulje na trenuta\u010dnu vatru kaosa u svijetu, ali isto tako i potencijalna slamka spasa, ako se taktika nepredvidljivosti bude koristila za prela\u017eenje prepreka koje stoje na putu izgradnji dugoro\u010dnog mira i miroljubive koegzistencije suprotstavljenih svjetskih (i regionalnih) sila.<\/p>\n

Na kraju \u0107emo, kao i ina\u010de u me\u0111unarodnim odnosima, tek retrospektivno imati mogu\u0107nost jasnog razumijevanja dana\u0161njice iz neke to\u010dke budu\u0107nosti u kojoj \u0107emo jasnije mo\u0107i evaluirati i Trumpovu nepredvidljivost vode\u0107i se biblijskim na\u010delom iz Evan\u0111elja: \u201ePo njihovim \u0107ete ih plodovima prepoznati\u201c (Matej 7, 15-20).<\/p>\n

Trumpova nepredvidljivost: ‘Teorija ludila’ i Jalta 2 s Rusijom i Kinom<\/a><\/p><\/blockquote>\n