{"id":421224,"date":"2025-01-12T06:10:54","date_gmt":"2025-01-12T05:10:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=421224"},"modified":"2025-01-12T06:10:54","modified_gmt":"2025-01-12T05:10:54","slug":"sta-nam-znaci-slobodna-palestina","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/01\/12\/sta-nam-znaci-slobodna-palestina\/","title":{"rendered":"\u0160ta nam zna\u010di slobodna Palestina?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Anela Dumonji\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Od 7. oktobra 2023. godine nevi\u0111eno je mno\u0161tvo ljudi uvelo Gazu u svoju geografiju te slogan \u201cod rijeke do mora, Palestina \u0107e biti slobodna\u201d u svoj vokabular, iako je cijela dr\u017eava pod cionisti\u010dkom okupacijom ve\u0107 skoro osam decenija. Klju\u010dno je ne zapasti u zamke historijskog revizionizma i relativizma. Prije osnivanja nelegitimne dr\u017eave zvane \u201cizrael\u201d \u2013 koja kao i nijedna druga dr\u017eava niti ima \u201cpravo na postojanje\u201d niti na \u201csamoodbranu\u201d, tj. napadanje, teroriziranje i anektiranje susjednih teritorija \u2013 preko \u017eivih i mrtvih tijela lokalne palestinske populacije 14. maja 1948. godine, Palestina je bila okupirana od strane osmanskog i, naravno, britanskog carstva, kolonizatora skoro cijele zemaljske kugle. Prvo obe\u0107anje o \u201cdavanju\u201d Palestine, zvani\u010dno poznato kao Balfourova deklaracija, datira jo\u0161 iz 1917. godine, dok je britanski mandat \u2013 nje\u017eniji naziv za kolonijalnu vladu \u2013 stupio na snagu tek poslije Prvog svjetskog rata.<\/p>\n

Birokratizacija mo\u0107i nije vi\u0161e nego poku\u0161aj zamagljivanja odgovornosti i nasilja, me\u0111utim, neoboriva \u010dinjenica je da se ne\u0161to mora posjedovati ili delegirati da bi se dalo. Izvorni cionisti\u010dki pokret svjesno je tra\u017eio i na kraju dobio najvi\u0161e podr\u0161ke od svojih ideolo\u0161kih neprijatelja, koji su mnogo prije uspona nacisti\u010dke Njema\u010dke htjeli \u201co\u010distiti\u201d Evropu od jevrejske populacije. Daleko od teorije zavjere, Theodor Herzl, tzv. \u201cotac cionizma\u201d, tu je taktiku obrazlo\u017eio ve\u0107 1896. godine u svojoj knjizi Der Judenstaat.<\/p>\n

Ovisno o pozicionalnosti na politi\u010dkom spektru, zna\u010denje slobodne Palestine se\u017ee preko raznih i suprotstavljenih ideologija \u2013 \u201cslobodna Palestina\u201d za neoliberalnu bur\u017eoaziju (ukoliko ju je briga) druga\u010dija je od \u201cslobodne Palestine\u201d vjerskih fundamentalista, koja je radikalno druga\u010dija od \u201cslobodne Palestine\u201d za kvir pokret itd. Razlike u politi\u010dkim implikacijama i preduslovima slobodne Palestine ilustriraju nam kako mo\u0107 funkcioni\u0161e. \u0160ta se legitimira? Kakav politi\u010dki projekt \u0161ta podr\u017eava? Dobre namjere i reprodukcija etabliranih parola nisu dosta, \u0161tavi\u0161e, ukoliko nedostaje \u010dvrsti ideolo\u0161ki temelj.<\/p>\n

Na\u0161a ideolo\u0161ka svrstanost nije niti sporedna stvar niti ne\u0161to o \u010demu se mo\u017ee kasnije. Taj scenarij magi\u010dnih mogu\u0107nosti rje\u0161avanja neslaganja \u201cposlije revolucije\u201d fikcija je radi koje su \u2013 spram nasilnih intervencija od strane dr\u017eavnog aparatusa \u2013 hiljade pokreta propale. Politika odga\u0111anja isklju\u010divo je zabluda. Do revolucije (ili zna\u010dajne promjene, za one koji se boje te rije\u010di) ne mo\u017eemo ni do\u0107i ukoliko se nismo srda\u010dno uhvatili u ko\u0161tac sa svim strukturama oko nas i u nama samima. Alat nije uvijek oru\u017eje.<\/p>\n

Za osloba\u0111anje Palestine nu\u017eno je razumjeti sve \u0161to stoji iza nje, njenu genezu postajanja, postojanja i opstajanja, te preplitanja mo\u0107i u ekonomskim, politi\u010dkim, akademskim i kulturnim sferama od strane cionisti\u010dkih lobija, usko povezanih sa mno\u0161tvom drugih, kao \u0161to histori\u010dar Ilan Papp\u00e9 temeljito dokazuje u svojoj novoj knjizi Lobbying for Zionism on Both Sides of the Atlantic. Ona je samo jedan od skoro pa bezbroj klju\u010dnih doprinosa materijaliziranih kroz desetlje\u0107a, no, ipak, genocid nikada nije prestao i za zlo\u010din Nakbe nikada niko nije odgovarao. To nije slu\u010dajno, ni\u0161ta u sferi nasilja i politike nije slu\u010dajno.<\/p>\n

Nepreuzimanje odgovornosti istovremeno je simptom i posljedica (naslije\u0111a) kolonijalizma, te sveobuhvatne amnezije velikih sila kada besramno la\u017eu da je svijet poslije Drugog svjetskog rata napokon postao pravedan, siguran i slobodan. Svijet bi uistinu bio bolje mjesto da se ljudima strukturalno omogu\u0107ava pristup postkolonijalnoj i kriti\u010dnoj teoriji, poput one Edwarda Saida. Odsustvo tih su\u0161tinskih refleksija osjeti se u raznim savremenim masovnim pokretima, bilo u javnom ili digitalnom prostoru. Prije nego \u0161to neko sko\u010di na prazni argument elitizma: zahtijevati da se ozbiljno bavimo genocidom, ljudskim \u017eivotima i njihovim iskustvima nije elitisti\u010dki. Znanje jeste mo\u0107, i daleko od toga da je sve znanje nepristupa\u010dno. Od anti-intelektualizma, manjka kriti\u010dnosti i recikliranja istih mitova niko nema ni\u0161ta, osim tla\u010ditelja.<\/p>\n

Uzev\u0161i to sve u obzir, ne bi nas trebalo \u010duditi da su trenutno najglasniji zahtjevi za prekid vatre i za mir, bez da se taj mir ikada precizno defini\u0161e. Radikalniji zahtjev, stoga i manje popularan, jeste onaj za ukidanjem okupacije, tako\u0111er ne uvijek sa ta\u010dnom artikulacijom i planom. Ve\u0107 se iz ovog, skoro banalnog pore\u0111enja zahtjeva mo\u017ee do\u0107i do zaklju\u010dka o jednoj od glavnih prepreka sada\u0161njice za slobodnu Palestinu: neoliberalizma. O tome da \u201cnikad vi\u0161e\u201d nije zaista bilo namijenjeno cijeloj ljudskoj populaciji svjedo\u010de nam krvavi tragovi i masovne grobnice \u0161irom svijeta. Posebno u kontekstu istrebljivanja i genocida, kada je nasilje izvanredno prepoznatljivo \u2013 jer sistemsko nasilje nije dosta \u2013 neoliberali se otkrivaju kao beski\u010dmenjaci koji jesu. \u201cLjudska prava za sve!\u201d \u2013 za to samo moramo prepoznati ugnjetavane subjekte kao ljude.<\/p>\n

Okupacija Palestine me\u0111unarodno je regulisani zahvat imperijalisti\u010dkih sila. Slobodna Palestina suprotstavlja se hegemonijalnom svjetskom poretku i njegovim mehanizmima pokoravanja. Palestinci_ke, posebno u Gazi, skoro pa ne mogu prebrojati svoje mrtve, a jo\u0161 manje ih dostojanstveno sahraniti, ne jer su inkompetentni_e \u2013 za razliku od institucija me\u0111unarodne zajednice, logi\u010dno \u2013 nego zato \u0161to se protiv njih koristi najsavremenije oru\u017eje, koje iza sebe ostavlja prizore najbrutalnijeg horora, ali ne uvijek ljudske ostatke.<\/p>\n

Mehanizmi ka\u017enjavanja stalno vrebaju, ubiti se mo\u017ee na razne na\u010dine. U duhu toga, te u skladu s nasiljem koje je Palestinu i sve nas dovelo do trenutnog stanja, nominalno neoliberalni (prakti\u010dno fa\u0161istoidni i svakako kolonijalni) pristup jeste odvratna diskusija o \u201crje\u0161enju\u201d kroz jednu ili dvije dr\u017eave. Okon\u010dat \u0107u tu tematiku odmah, jer ne \u017eelim da se bavim fantazijama o dr\u017eavi izgra\u0111enoj na tlu ubijenom bijelim fosforom. Slobodna Palestina antiteti\u010dna je normalizaciji bilo koje vrste.<\/p>\n

Strategije \u201cbiranja manjeg zla\u201d i \u201csmanjenja \u0161tete\u201d narativi su koji su se pri\u0161ljam\u010dili kroz nepostoje\u0107u disciplinu i stalno pregovaranje ideala i vrijednosti; od cilja bezuslovnog oslobo\u0111enja do molbi da se barem na djecu ne puca, kad se ve\u0107 njihova mala tijela moraju raznositi bombama namijenjenim za demoliranje bunkera. Ne preostaje ni\u0161ta drugo nego pitati: \u0161ta ta\u010dno vrijedi palestinski \u017eivot? Koliko mu se boli pripisuje prihvatljivim? Koliko kolonijalnog nasilja mora trpiti? Palestinska krv od samog je po\u010detka bila glavna valuta okupacijske politi\u010dke ekonomije, cijeli svijet tome svjedo\u010di, promjene nema, palestinski \u017eivot ne vrijedi dovoljno za nju. Koliko on ta\u010dno vrijedi? Koliko i svaki drugi potro\u0161ni resurs, o\u010digledni je odgovor, Me\u0111utim, s obzirom na to da to nije dio neoliberalnog vokabulara ljudskih prava, ne mo\u017ee se to ba\u0161 tako direktno re\u0107i.<\/p>\n

Ne smijemo potcjenjivati psiholo\u0161ki uticaj kolonijalizma. Opasnost do\u017eivljavamo u izobilju varijacija nekropoliti\u010dkih re\u017eima, poput bijelog i imperijalisti\u010dkog \u201cfeminizma\u201d, \u010dije politike selektivizma i dehumanizacije nanose \u0161tetu apsolutno svima, spram toga \u0161to su inherentno paradoksalne. Feminizam je ili za oslobo\u0111enje svih oblika \u017eivota ili nije feminizam. Reprodukcija ciklusa i spirala nasilja naslije\u0111enih od kolonijalnih institucija nikadne\u0107e dovesti do nestanka nasilja, razni su akteri to poku\u0161avali desetlje\u0107ima, bez ikakvog uspjeha osim guranja miliona ljudi dalje u septi\u010dke jame desni\u010darskih ideologija. Osnovni elementi za realizaciju procesa oslobo\u0111enja su izdr\u017eljivost i dosljednost premisama oslobo\u0111enja.<\/p>\n

Palestinska psihoanaliti\u010darka Lara Sheehi u svom radu teoritizira psihi\u010dke intruzije koje uti\u010du na parametre anga\u017emana, od kojih je inverzija tla\u010ditelja i potla\u010denih jedna od najizra\u017eenijih, te potpuno gubljenje vremena i resursa. Dok su palestinski civili u hiljadama aktivno mete cionisti\u010dkog re\u017eima, fokus zapadnih lidera i medija potencijalnesu cionisti\u010dke \u017ertve u nekoj eventualnoj budu\u0107nosti, jer, pobogu, Hamas. Izjedna\u010davanje \u201cIzraela\u201d, kolonijalnog entiteta koji ima prakti\u010dno neograni\u010denu podr\u0161ku drugih kolonijalnih entiteta, sa gerila otporom mladi\u0107a i djece, mahom izbjeglica ili potomaka izbjeglica \u2013 ina\u010de im je determiniraju\u0107a osobina i to \u0161to su muslimani, zna\u010di automatski zli d\u017eihadisti \u2013 suludo je koliko i brutalno. Tenkovi protiv kamen\u010di\u0107a. Ubita\u010dna preciznost protiv \u0161estogodi\u0161nje Hind Rajab.<\/a><\/p>\n

Ono \u0161to se od nas kao svjedoka zahtijeva naprosto je da ne odustajemo od palestinskih \u017eivota. To podrazumijeva odbijanje bezna\u0111a i usvajanje jasno\u0107e, i to nepopustljive, militantne jasno\u0107e. Mnogi_e vode ove bitke du\u017ee nego \u0161to mi postojimo, ne smijemo zaboraviti sav rad, trud i revolucionarnu ljubav ulo\u017eene u odr\u017eavanje pokreta, uprkos nepodno\u0161ljivim gubicima na dnevnoj bazi. Predanost praksi oslobo\u0111enja, disciplini i odgovornosti esencijalne su smjernice za konstruisanje istinite solidarnosti i ljubavi.<\/p>\n

U radikalnosti na\u0161eg pristupa o\u010dituje se da li se u pozivu za \u201cslobodnu Palestinu\u201d radi samo o nama, na\u0161em egu i na\u0161em komforu, ili se radi o svima nama, te na\u0161em nu\u017eno kolektivnom oslobo\u0111enju. Me\u0111unarodni sistem odr\u017eava teror, da bi ga demontirali, sve mora da padne. Upravo se kroz ovo kodificira na\u0161a ljubav prema drugima. Ko smatra da je ru\u0161enje vladaju\u0107ih struktura nepo\u017eeljno, tj. ko ostaje netaknut, nije osoba s kojom se mo\u017ee graditi budu\u0107nost. Ponavljam, nema saradnje niti oslobo\u0111enja ukoliko pregovaramo o radikalnosti slobode.<\/p>\n

\n

Slobodna Palestina zna\u010di dekolonizaciju<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Posebnu pa\u017enju treba voditi o mizernim egzistencijama koje iskori\u0161tavaju katastrofalna stanja za akumulaciju mo\u0107i, specifi\u010dno za kreiranje kulta li\u010dnosti na dru\u0161tvenim mre\u017eama, tzv. clout chasing. Trendizacija borbi, dakako, nije ni\u0161ta novo, kao ni lahko\u0107a s kojom se izvje\u0161tava o broju stradalih i povrije\u0111enih, kao da se radi o bezopasnim brojevima u vremenskoj prognozi. Oportunisti\u010dko iskori\u0161tavanje mrtvih i izmrcvarenih tijela za vlastiti kapital jedino je i isklju\u010divo to.<\/p>\n

Naravno, akademske strukture nisu po\u0161te\u0111ene ove vrste parazitskog oblika \u017eivota. Naprotiv, u potpunosti ima smisla da se to masovno de\u0161ava u toj sferi kapitalisti\u010dke produkcije. Znanstvene institucije od svojih su samih po\u010detaka bile sau\u010desnice u planiranju i legitimizaciji najve\u0107ih zlo\u010dina. Neke od njih, kao i razne discipline i polja istra\u017eivanja, upravo su u tom nasilju na\u0161le svoj nastanak. Mjerenje lobanja, kreiranje rasa, patologizacija, eugenika, esencijalizacija spola, kao i trilion sli\u010dnih grozota, su bili sprovedeni da bi se intelektualno opravdala hijerarhizacijaljudskih bi\u0107a. Stoga ne \u010dudi da je dekolonizacija, u po\u010detku najradikalniji raskid s institucijama nasilja, postala jo\u0161 jedan prazan ozna\u010ditelj, plitka fusnota napravljena zarad \u201cprogresivnog\u201d pomaka. Me\u0111utim, dekolonizacija nije metafora.<\/a> Uprkos poku\u0161ajima zabrane, banalizaciji, ucjenama i prijetnjama, dekolonizacija je robustni, rigorozni i radikalni analiti\u010dki okvir. Istovremeno, za profitere kolonijalnih praksi dekolonizacija je naju\u017easnija no\u0107na mora. Njihovo je naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161teno retori\u010dko sredstvo za njezinu diskreditaciju \u2013 pogodili ste \u2013 nasilje.<\/p>\n

Oni koji biraju dekolonizaciju kao svoju etiku i praksu progla\u0161eni su i tretirani kao barbari, teroristi, necivilizovani, \u017eeljni isklju\u010divo ru\u0161enja i paljenja svega do potpunog uni\u0161tenja. Imaginacija oslobo\u0111enja kao ne\u010dega inherentno destruktivnog, umjesto generativnog, potpuno je van dodira sa realno\u0161\u0107u. Jeste, sve nametnute strukture nasilja moraju biti uni\u0161tene da bismo kreirali nove obrasce. \u201cSpu\u0161tanje u varvarstvo\u201d narativ je za odr\u017eavanje statusa quo, kao i moralne superiornost neutralnosti, koja svakako ne postoji u realnom svijetu i mit je koji podr\u017eava isklju\u010divo tla\u010ditelja.<\/p>\n

Neutralnost kao po\u017eeljna vrijednost u kontekstu opho\u0111enja sa ideolo\u0161kim neprijateljima pljuvanje je po njihovim \u017ertvama. Oprez od mr\u017enje je pateti\u010dan, ljubav za potla\u010dene jeste mr\u017enja za tla\u010ditelja. Ne postoji univerzum u kojem mo\u017eemo biti solidarni sa \u201cobje\u201d strane, jer ne postoje obje strane. Naravno, to samo funkcioni\u0161e ukoliko nismo zarobljeni_e u vlastitoj kognitivnoj disonanci. Filozof i edukator Paulo Freire u svojoj revolucionarnoj knjizi The Pedagogy of the Oppressed pedantno razra\u0111uje pitanje odnosa izme\u0111u tla\u010ditelja i potla\u010denih, dokazuju\u0107i iznova da ne postoji mogu\u0107nost izjedna\u010davanja napada i otpora u dimenziji morala, kao i oslobo\u0111enja. Mit nenasilja ima za posljedicu pregovaranje i svojevoljno \u017ertvovanje odre\u0111enih ljudskih \u017eivota \u010dije su egzistencije nepo\u017eeljne i \u201ckomplikovane\u201d. Sve odluke imaju posljedice, neke dolaze od na\u0161ih tijela, neke odjekuju na na\u0161im tijelima. Za neke saveznik_ca, za neke sau\u010desnik_ca u nasilju.<\/p>\n

U isti mah, biti nasilnik ili ugnjetava\u010d ve\u0107 je upisano u na\u0161e egzistencije, ne jer su ljudi u svojoj sr\u017ei pokvareni i zli, to su o\u010dajni poku\u0161aji odbijanja odgovornosti. Naprotiv, radi se o sistemima u kojima smo situirani. Neovisno o tome da li se radi o esencijalnim ili luksuznim dobrima te komoditetima bilo koje vrste, na osnovu globaliziranih lanaca produkcije svi u\u010destvujemo u izrabljivanju drugih, \u010desto do same smrti. Eti\u010dka eksploatacija pod kapitalizmom nije mogu\u0107a, mi \u017eivimo u kasnom kapitalizmu \u2013 platformnom, oligarhijskom, ili \u010dak neofeudalizmu, tehnofeudalizmu, neomedievalizmu, ovisno o definiciji koja se koristi \u2013 i to je to, je li?<\/p>\n

To \u0161to svi jedni drugima nanosimo \u0161tetu nije kona\u010dan sud o na\u0161em stanju, ne\u0161to uklesano u kamen i nepromjenjivo. Daleko od toga, na\u0161e je sau\u010desni\u0161tvo pozadina ispred koje moramo biti aktivni subjekti koji mijenjaju stvari. U svakom trenutku imamo bezbroj prilika za odupiranje, subverziju, pru\u017eanje otpora, jer na kraju sistem ovisi o nama i na\u0161em radu. O\u010daj se proizvodi, a cinizam je priznanje nemo\u0107i.<\/p>\n

Kondicionirani smo na pre\u017eivljavanje, vje\u0161ta\u010dke su podjele namijenjene da naprave poslu\u0161ne subjekte. Neoliberalna izmi\u0161ljena oskudica brige, prividna nemogu\u0107nost da se brigu priu\u0161ti sebi i \u201cnesvojim drugima\u201d ugodan je izgovor, ali je na kraju samo izgovor. Sistem u cjelini radi prekovremeno da nas disciplinira u tu vrstu socijalne reprodukcije, tako nastaje normativnost. Na\u0161a egzistencijalna sigurnost apsolutno mo\u017ee biti ugro\u017eena kroz solidariziranje sa nepo\u017eeljnim \u201cdrugima\u201d, ali jedini dokaz koji nam to daje jeste da je na\u0161a izvorna egzistencijalna sigurnost uslovna i oduzeta u momentu kada se opiremo dominaciji.<\/p>\n

Isklju\u010divo oslobo\u0111enje, koje nikada ne mo\u017ee biti fragmentarno ili selektivno, nije zamka. Hijerarhije artikulirane kroz kasni neoliberalni kapitalizam demontirane su slobodnom Palestinom, jer linija podjele izme\u0111u mene i drugog, mene i Palestinca_ke, prestaje postojati. Razumijevanje nas kao odvojenih fikcija je kreirana od strane vladaju\u0107e klase. Spona kolonijalizma, imperijalizma i drugih oblika smrtonosnih re\u017eima ne\u0107e ostati \u201ctamo negdje\u201d, ve\u0107 je tu, odavno je me\u0111u nama. Na\u0161a me\u0111usobna zavisnost svakim se dahom i danom transformira i izgra\u0111uje, na\u0161a solidarnost i ljubav moraju biti odgovor na to.<\/p>\n

\u0160ta zna\u010di slobodna Palestina za milione Palestinaca_ki koji_e su izgubili svoje najdra\u017ee, bili oni familija, prijatelji, kom\u0161ije_nice, poznanici_e, sugra\u0111ani_ke? Za one \u010dije su ku\u0107e demolirane, bez ikakvog traga osim historijskih dokumenata, \u010dija su polja i stabla maslina spaljena, \u010diji su kulturni i vjerski prostori pretvoreni u prah? Za one koji_e su svoje domove morali uni\u0161titi da bi izbjegli kazne od cionisti\u010dke okupacije? Koji_e su u toku svojih smjena morali izvje\u0161tavati o vlastitim gubicima ili vidjeti le\u0161eve svojih najdra\u017eih ispod krvavih plahti? Koji_e su u momentima granatiranja izgubili sve po ko zna koji put? Koji_e su bili raseljeni_e desetine puta samo od 7. oktobra 2023. godine? Koji_e su morali_e podnositi nehumane uslove u svim sferama \u017eivota? Koji_e su gledali mladi\u0107a Shaabana al-Daloua, ve\u0107 ranjenog i povezanog na infuziju, dok ga plamen guta \u017eivog, jer je okupacija opet nemilosrdno targetirala bolnicu? Koji_e na minutnoj bazi moraju izvla\u010diti le\u0161eve iz sru\u0161enih zgrada? Koji_e ni iz \u010dega moraju stvarati snagu da nastave? Koji_e su odavno targetirani kao sljede\u0107i_e? Kojima se daje pokvarena, ucrvana humanitarna pomo\u0107? Koji_e bivaju rutinski ubijani_e \u010dekaju\u0107i u redu za bra\u0161no?<\/p>\n

\u010citave su generacije \u017eivjele isklju\u010divo u kampovima za izbjeglice. Bezbroj ljudi svih godina i invaliditeta godinama je bacano u zatvore bez su\u0111enja, na neizvjesno vrijeme, u najmizernijim uslovima, uz redovno silovanje i mu\u010denje. Zna\u010di li slobodna Palestina, odnosno, smije li zna\u010diti samo to da pre\u017eivjeli ne\u0107e vi\u0161e morati kupiti ostatke ubijenih u plasti\u010dne kese? Je li minimum minimuma \u2013 odsustvo okupacijske vojske koja kontroli\u0161e sve do zadnje kalorije te snajperista koji ciljaju na djecu \u2013 sloboda?<\/p>\n

Navedeno nije ni fragment nasilja kojem cionisti\u010dka okupacija podvrgava Palestince_ke, i to ne samo u Gazi, ve\u0107 i na okupiranoj Zapadnoj obali, uvijek uz pomo\u0107 oru\u017eja i finansija zapadnih liberalih demokratija. Odsustvo naju\u017easnijeg terora nije sloboda. Potreban je potpuno novi jezik da bismo adekvatno artikulisali u\u017ease najnovijeg istra\u017eivanja<\/a> jedne lokalne NVO: 96% djece smatra da je smrt neminovna, a 49% djece \u017eeli umrijeti zbog rata.<\/p>\n

\n

Slobodna Palestina zna\u010di potpuno uni\u0161tenje cionizma<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Cionizam je od samog po\u010detka bio definisan kao kolonijalno osvajanje od strane osniva\u010da i bezbroj se puta dokazao kao kult smrti. Tu le\u017ei klju\u010dna evropska vrijednost: mo\u0107 da se po\u010dini zlo\u010din nad zlo\u010dinima bez ikakvih posljedica. I da zvijezde s neba po\u010dne skidati za svoje zastave \u201cdemokratije\u201d, tvr\u0111ava Evropa ne mo\u017ee sakriti svoj neokolonijalni karakter, niti na svojim granicama niti izvan njih. Ne razumjeti krvolo\u010dnost carstva u kojem se nalazimo zna\u010di \u017eivjeti u eho komori.<\/p>\n

Gazu u me\u0111uvremenu nazivaju probnim poligonom, prvim me\u0111u mnogima, predznakom onoga \u0161to \u0107e se desiti onima \u010dije postojanje nije u skladu sa \u017eeljama nosilaca vlasti. Progenocidna represija ve\u0107 se odavno slijepila za fotelju. Tokovi globalnog tr\u017ei\u0161ta nastavljaju dalje, industrija oru\u017eja nastavlja, kako mislite da niste \u010duli o demokratijama u kojima se profitira od tu\u0111e smrti? Genocid je oduvijek bio najefikasniji alat za demografski in\u017eenjering, istovremeno i \u010din i proces, proces koji nema kraja.<\/p>\n

Sve indigene populacije o tome nam svjedo\u010de ve\u0107 stolje\u0107ima. Mehanizam eugenike, svojstvo svih genocidalnih ideologija, dijeli subjekte na one koji moraju pre\u017eivjeti i one koji moraju biti istrebljeni. Ne radi se samo o istoj metodologiji koordinisanog i detaljno planiranog ubistva, populacije koje su do\u017eivjele te pre\u017eivjele genocidneodvojive su radi kolonijalnih kontinuiteta. Dakle, poziv na kraj genocida u Palestini jeste poziv na kraj genocida svugdje. Slobodna Palestina zna\u010di slobodu i za Liban, i Siriju, i Jemen, i Sudan, i Kongo, i Ukrajinu, i Zapadnu Papuu, i Kurdistan, i Ka\u0161mir, i Balkan, i sav ostatak svijeta.<\/p>\n

Slobodna Palestina abolicionisti\u010dki je projekt, projekt potpunog dezintegrisanja svih hegemonijalnih sistema mo\u0107i te njihovog \u0161irokog repertoara eksploatacije i militaristi\u010dkih kompleksa, projekt stvaranja svijeta u kojem kapital ne diktira vrijednost \u017eivota, u kome ne diktira ni\u0161ta. Slobodna Palestina politi\u010dki je horizont globalne redistribucije mo\u0107i. Slobodna Palestina dio je novog svijeta u kome je ispo\u0161tovano pravo na povratak, u kome su pu\u0161teni_e na slobodu svi_e politi\u010dki_e zatvorenici_e te u kome kategori\u010dki ne postoje vi\u0161e niti zatvorenici_e niti izbjeglice.<\/p>\n

Slobodna Palestina napad je na sve sisteme koji prouzrokuju bol i nepravdu i pobjeda nad njima. Odbacivanje je svih kolonijalnih vrijednosti, sistema, struktura, politika, metoda. Odbijanje je poslu\u0161nosti sistemu u kojem \u0107e uvijek neko morati ispa\u0161tati za nas. Sau\u010desni\u0161tvo je druga strana depolitizacije. Sau\u010desni\u0161tvo je druga strana neoliberalizma. Umjesto da se ograni\u010davamo time \u0161ta je mogu\u0107e i \u201crealisti\u010dno\u201d, tj. dopu\u0161teno, da se razumijemo, trebali bismo dekonstruisati nametnute limite. Ni\u0161ta \u0161to je uistinu u\u010dinkovito i opasno po sistem nije dozvoljeno ili po\u017eeljno. Poziv na slobodu napada strukture mo\u0107i. Oslobo\u0111enje mo\u017ee dr\u017eati sav na\u0161 bijes, svu na\u0161u bol, sav na\u0161 gnjev te oboriti la\u017ei koje slu\u017ee za konstrukciju opasnih subjekta. Reforma nije oslobo\u0111enje, sve manje od njega produ\u017eava kulturu dominacije i smrti.<\/p>\n

Ne \u017eelim u\u010destvovati u praksi naivnog optimizma, \u017eelim da sve nas pozovem na odgovornost, da postanemo disciplinovani, odgovorni subjekti. \u0160iroko omiljena reparativna politika odavno je iscrpljena, a na\u0161i kolektivni mrtvi zaslu\u017euju bolje. Nijedna struktura mo\u0107i nije dovoljno zastra\u0161uju\u0107a da prekine na\u0161u borbu protiv nje, ali sve neumorno rade na tome da tako izgleda. Na\u017ealost, mnogi_e su ovu iluziju u\u010dinili_e svojim sigurnim uto\u010di\u0161tem. Ne smijemo zaboraviti da je izlo\u017eena arhitektura sistema njegov najslabiji atribut niti imati sumnje u efikasnost na\u0161ih koordinisanih napada. Iscrpljuju\u0107e je boriti se protiv sistema ugnjetavanja, ali je nepodno\u0161ljivo iscrpljuju\u0107e \u017eivjeti pod njihovom \u010dizmom.<\/p>\n

Na\u0161i ugnjetava\u010di imaju razli\u010dite oblike, funkcije i mo\u0107i, me\u0111utim, svi navigiraju nasilje u sklopu iste strukture. Ni\u0161ta osim potpunog iskorenjivanja kolonijalnog svjetskog poretka ne bi moglo zalije\u010diti na\u0161e zajedni\u010dke gnojne rane. Mnogo je izgubljeno, ali budu\u0107nost nije. Svijet koji \u017eelimo ve\u0107 postoji, barem u fragmentima, jer mi postojimo. \u017delim zavr\u0161iti sa rije\u010dima Frantza Fanona, francusko-afrokaripskog psihijatra i revolucionara iz francuske kolonije Martinik, \u010diji je rad imao neopisiv uticaj na palestinsku borbu za oslobo\u0111enje: \u201cPosao doseljenika je da domorocima onemogu\u0107i \u010dak i snove o slobodi. Rad domorodaca je da zamisli sve mogu\u0107e metode za uni\u0161tavanje doseljenika.\u201d[1] Ne mo\u017eemo graditi novi svijet opona\u0161aju\u0107i ovaj, pitanje je samo na\u0161a dosljednost.<\/p>\n

Slobodna Palestina nije fantazija, obaveza je. Smrt fa\u0161izmu, sloboda narodu!<\/p>\n

Preporuke popisa literature:<\/h4>\n