{"id":420651,"date":"2025-01-03T06:04:14","date_gmt":"2025-01-03T05:04:14","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=420651"},"modified":"2025-01-03T06:04:14","modified_gmt":"2025-01-03T05:04:14","slug":"lose-vijesti-o-ljudskoj-prirodi-kroz-deset-otkrica-iz-psihologije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2025\/01\/03\/lose-vijesti-o-ljudskoj-prirodi-kroz-deset-otkrica-iz-psihologije\/","title":{"rendered":"Lo\u0161e vijesti o ljudskoj prirodi kroz deset otkri\u0107a iz psihologije"},"content":{"rendered":"<blockquote>\n<p style=\"text-align: left;\"><strong>Pi\u0161e: Christian Jarret*<\/strong><\/p>\n<\/blockquote>\n<p>Postoji pitanje koje\u00a0stolje\u0107ima tra\u017ei odgovor\u00a0\u2013 jesu li ljudi, iako nesavr\u0161eni, u biti ljubazna, razumna\u00a0i\u00a0dobro\u0107udna stvorenja? Ili smo duboko u sebi stvoreni da budemo lo\u0161i, ograni\u010deni, besposleni, ta\u0161ti, osvetoljubivi i sebi\u010dni? Nema lakih odgovora i jasno je da postoji mno\u0161tvo varijacija me\u0111u pojedincima, ali ovdje poku\u0161avam dati odgovor\u00a0na ovo pitanje na osnovu dokaza,\u00a0kroz deset\u00a0obeshrabruju\u0107ih otkri\u0107a koja pokazuju\u00a0mra\u010dnije i manje impresivne aspekte ljudske prirode.<\/p>\n<p>Na manjine i ranjive osobe gledamo kao na manje vrijedne\u00a0ljude. Jedan upe\u010datljiv primjer ove o\u010dite dehumanizacije do\u0161ao je iz studije skeniranja mozga,\u00a0koja je otkrila da je mala grupa studenata pokazala manju razinu neuronske aktivnosti povezane s razmi\u0161ljanjem o ljudima kada\u00a0su gledali slike besku\u0107nika ili ovisnika o drogama u usporedbi s pojedincima vi\u0161eg statusa. Drugo istra\u017eivanje pokazalo je da su oni koji se protive imigraciji iz arapskih \u00a0zemalja skloni Arape i muslimane\u00a0smatrati doslovno manje razvijenim\u00a0od prosjeka. Izme\u0111u ostalih primjera postoje i dokazi da mladi ljudi dehumaniziraju starije,\u00a0te\u00a0da mu\u0161karci i \u017eene jednako dehumaniziraju pijane \u017eene. \u0160tovi\u0161e, sklonost dehumaniziranju po\u010dinje rano \u2013 djeca od pet godina gledaju na lica \u201cizvan svoje grupe\u201d\u00a0(one\u00a0iz drugog grada ili razli\u010ditog spola) kao manje ljudska od lica\u00a0koja su\u00a0\u201cunutar\u00a0grupe\u201d.<\/p>\n<p>Do\u017eivljavamo Schadenfreude (zadovoljstvo zbog nevolje druge osobe) ve\u0107 u dobi od \u010detiri godine, prema studiji iz 2013. Taj se osje\u0107aj poja\u010dava ako dijete percipira da neka osoba zaslu\u017euje nevolje. Novija studija pokazala je da do\u00a0svoje\u00a0\u0161este godine djeca radije pla\u0107aju da gledaju kako se ka\u017enjava asocijalni\u00a0objekt (lutka) umjesto da novac tro\u0161e na sli\u010dice i naljepnice.<\/p>\n<p>Vjerujemo u karmu i pretpostavljamo da potla\u010deni zaslu\u017euju svoju sudbinu. Posljedice takvih uvjerenja prvi put su, u sada ve\u0107 klasi\u010dnom istra\u017eivanju iz 1966. godine, pokazali\u00a0ameri\u010dki psiholozi Melvin Lerner i Carolyn Simmons. U njihovom eksperimentu, u kojem je u\u010denica ka\u017enjena elektro\u0161okovima zbog pogre\u0161nih odgovora, sudionice su je naknadno ocijenile kao manje simpati\u010dnu i manje vrijednu divljenja kada\u00a0su \u010dule da \u0107e je ponovno vidjeti kako pati, a osobito ako su se osje\u0107ale nemo\u0107nima umanjiti tu patnju. Otad istra\u017eivanja pokazuju na\u0161u spremnost da za njihovu sudbinu okrivimo siroma\u0161ne, \u017ertve silovanja, oboljele od AIDS-a i druge kako bismo o\u010duvali svoju vjeru u pravedan svijet. Posljedi\u010dno, isti ili sli\u010dni procesi vjerojatno su odgovorni za na\u0161 podsvjesni ru\u017ei\u010dasti pogled na bogate ljude.<\/p>\n<p>Ograni\u010deni smo i dogmati\u010dni. Kada\u00a0bi ljudi bili racionalni i otvorenog uma, onda bi jednostavan na\u010din ispravljanja ne\u010dijih la\u017enih uvjerenja bio da im se predo\u010de relevantne \u010dinjenice. Me\u0111utim, klasi\u010dna studija iz 1979. pokazala je besmislenost ovog pristupa.\u00a0Sudionici koji su sna\u017eno vjerovali za ili protiv smrtne kazne potpuno su zanemarili \u010dinjenice koje potkopavaju njihov stav, zapravo udvostru\u010div\u0161i svoje\u00a0po\u010detno\u00a0uvjerenje. \u010cini se da se to djelomi\u010dno doga\u0111a zato \u0161to dr\u017eimo da suprotne \u010dinjenice potkopavaju na\u0161 osje\u0107aj identiteta. Ne poma\u017ee ni to \u0161to su mnogi od nas previ\u0161e uvjereni u svoju sposobnost razumijevanja stvari i \u0161to nas, kada vjerujemo da je\u00a0na\u0161e\u00a0mi\u0161ljenje\u00a0superiornije\u00a0od drugih, to odvra\u0107a od dalje potrage za\u00a0relevantnim\u00a0\u010dinjenicama.<\/p>\n<p>Radije bismo si dali elektro\u0161okove nego provodili vrijeme s\u00a0vlastitim mislima. To je dokazano u kontroverznoj studiji iz 2014.,\u00a0u kojoj je 67 posto mu\u0161kih sudionika i 25 posto \u017eenskih sudionica odlu\u010dilo sami sebi dati neugodne elektro\u0161okove umjesto da provedu petnaest minuta u mirnoj kontemplaciji.<\/p>\n<p>Ta\u0161ti smo i previ\u0161e samouvjereni. Na\u0161a iracionalnost i dogmatizam mo\u017eda i ne bi bili toliko lo\u0161i da su povezani s malo poniznosti i samouvida, ali ve\u0107ina nas hoda okolo s prenapuhanim vi\u0111enjem svojih\u00a0sposobnosti i kvaliteta poput na\u0161ih vje\u0161tina za volanom, inteligencije\u00a0i privla\u010dnosti. To je fenomen nazvan \u201cEfekt jezera Wobegon\u201d,\u00a0prema izmi\u0161ljenom gradu u kojem su \u201csve \u017eene jake, svi mu\u0161karci zgodni i sva\u00a0djeca iznad prosjeka\u201d. Ironi\u010dno, oni najmanje sposobni me\u0111u nama najvi\u0161e su skloni pretjeranom samopouzdanju (tzv. Dunning-Krugerov efekt). \u010cini se da je ovo uzaludno samouzdizanje najekstremnije i najiracionalnije u slu\u010daju na\u0161ih\u00a0moralnih kvaliteta \u2013\u00a0primjerice u kojoj mjeri mislimo da smo\u00a0principijelni i po\u0161teni. \u010cak i kriminalci u zatvoru smatraju\u00a0da su ljubazniji, pouzdaniji i po\u0161teniji od prosje\u010dne osobe.<\/p>\n<p>Moralni smo licemjeri. Isplati se biti oprezan prema onima koji su najbr\u017ei i najglasniji u osu\u0111ivanju moralnih propusta drugih, jer velike su \u0161anse da su moralni propovjednici i sami gre\u0161ni ali da daleko bla\u017ee gledaju na vlastite prijestupe. U jednoj studiji istra\u017eiva\u010di su otkrili da ljudi ocjenjuju potpuno identi\u010dno\u00a0sebi\u010dno pona\u0161anje (biranje\u00a0br\u017eeg i lak\u0161eg od dva ponu\u0111ena eksperimentalna zadatka) kao ne\u0161to mnogo manje pravedno kada ga \u010dine drugi. Sli\u010dno tome, postoji dugo prou\u010davan fenomen poznat kao \u201casimetrija \u010dinitelj-promatra\u010d\u201d, koji djelomi\u010dno opisuje na\u0161u sklonost da tu\u0111a lo\u0161a djela, poput partnerove nevjere, pripisujemo njihovom karakteru dok ista djela koja smo sami u\u010dinili pripisujemo situaciji\u00a0u kojoj smo se na\u0161li. Ovi sebi\u010dni dvostruki standardi mogli bi objasniti uobi\u010dajeni osje\u0107aj da je neuljudnost u porastu \u2013 nedavna istra\u017eivanja pokazuju da na iste nepristojne postupke gledamo mnogo stro\u017ee kada ih po\u010dine stranci nego na\u0161i prijatelji ili mi sami.<\/p>\n<p>Svi smo potencijalni trolovi. Kao \u0161to \u0107e potvrditi svatko tko se ikada sva\u0111ao\u00a0na Twitteru, dru\u0161tveni mediji poja\u010davaju\u00a0neke od najgorih osobina ljudske prirode, dijelom zbog dezinhibicijskog u\u010dinka provo\u0111enja vremena online i\u00a0zbog \u010dinjenice da je anonimnost, koju je lako posti\u0107i online,\u00a0poznata po tome da poja\u010dava\u00a0na\u0161e sklonosti ka\u00a0nemoralu. Iako su istra\u017eivanja pokazala da je zabrinjavaju\u0107e visok udio nas\u00a0sklon svakodnevnom sadizmu i\u00a0posebno online trolanju, studija objavljena 2017.\u00a0otkrila je kako lo\u0161e raspolo\u017eenje i izlo\u017eenost trolanju od strane drugih udvostru\u010duje vjerojatnost da se \u017ertva i sama upusti u trolanje. Zapravo, po\u010detno trolanje od strane nekolicine mo\u017ee izazvati kotrljaju\u0107u grudvu sve ve\u0107e negativnosti, \u0161to je upravo ono \u0161to su istra\u017eiva\u010di otkrili kada su prou\u010davali raspravu \u010ditatelja na portalu CNN.com, \u00a0gdje je \u201cudio ozna\u010denih postova i udio korisnika s ozna\u010denim postovima\u00a0s vremenom rastao\u201d.<\/p>\n<p>Preferiramo neu\u010dinkovite vo\u0111e s psihopatskim osobinama. Ameri\u010dki psiholog osobnosti Dan McAdams nedavno je zaklju\u010dio da otvorena agresija i uvrede ameri\u010dkog (biv\u0161eg i budu\u0107eg, op. prev.) predsjednika Donalda Trumpa posjeduju \u201ciskonsku privla\u010dnost\u201d, te da su njegovi zapaljivi tweetovi poput juri\u0161a\u00a0alfa mu\u017ejaka \u010dimpanze, \u201cosmi\u0161ljeni za stra\u0161enje\u201d. Ako je McAdamsova procjena to\u010dna,\u00a0uklapala bi se u \u0161iri obrazac \u2013 da su psihopatske osobine \u010de\u0161\u0107e od prosjeka me\u0111u vo\u0111ama. Uzmite anketu o financijskim \u010delnicima u New Yorku,\u00a0koja je pokazala da ovi ljudi imaju visok\u00a0postotak psihopatskih\u00a0osobina,\u00a0ali ni\u017ei\u00a0od prosjeka u emocionalnoj inteligenciji. Meta-analiza objavljena 2018.\u00a0zaklju\u010dila je da doista postoji skromna ali zna\u010dajna veza izme\u0111u psihopatije vi\u0161ih osobina i stjecanja vode\u0107ih pozicija, \u0161to je va\u017eno jer je psihopatija tako\u0111er u korelaciji s lo\u0161ijim vodstvom.<\/p>\n<p>Seksualno nas privla\u010de ljudi s mra\u010dnim crtama osobnosti. Ne samo da biramo ljude s psihopatskim osobinama da nam postanu vo\u0111e, nego dokazi sugeriraju da mu\u0161karce i \u017eene seksualno privla\u010de, barem kratkoro\u010dno, osobe\u00a0koje\u00a0pokazuju takozvanu \u201cmra\u010dnu trijadu\u201d\u00a0osobina \u2013 narcisoidnost, psihopatija i makijavelizam\u00a0\u2013 \u010dime se riskira daljnje \u0161irenje ovih osobina. Jedno je istra\u017eivanje pokazalo da je mu\u0161kar\u010deva fizi\u010dka privla\u010dnost \u017eenama bila ve\u0107a kada je opisan kao sebi\u010dan, manipulativan i bezosje\u0107ajan. Jedno obja\u0161njenje je da mra\u010dne osobine uspje\u0161no komuniciraju \u201cpartnerske kvalitete\u201d,\u00a0u smislu samopouzdanja i spremnosti na preuzimanje rizika. Je li to va\u017eno za budu\u0107nost na\u0161e vrste? Mo\u017eda i jeste: jedan drugi rad iz 2016.\u00a0otkrio je da \u017eene koje su ja\u010de privla\u010dila lica narcisoidnih mu\u0161karaca obi\u010dno imaju vi\u0161e djece.<\/p>\n<p>Nemojte se zbog ovoga previ\u0161e snu\u017editi: ova otkri\u0107a ne govore ni\u0161ta o uspjehu koji su neki od nas postigli u prevladavanju svojih ni\u017eih\u00a0instinkata. Zapravo, priznavanjem i razumijevanjem svojih nedostataka mo\u017eemo ih uspje\u0161nije prevladati i tako njegovati bolje aspekte na\u0161e prirode.<\/p>\n<p>*Autor je kognitivni neuroznanstvenik.<\/p>\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"woRqjJJXpK\"><p><a href=\"https:\/\/digitalnademokracija.com\/2024\/12\/24\/lose-vijesti-o-ljudskoj-prirodi-kroz-deset-otkrica-iz-psihologije\/\">Lo\u0161e vijesti o ljudskoj prirodi kroz deset otkri\u0107a iz&nbsp;psihologije<\/a><\/p><\/blockquote>\n<p><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; visibility: hidden;\" title=\"&#8220;Lo\u0161e vijesti o ljudskoj prirodi kroz deset otkri\u0107a iz&nbsp;psihologije&#8221; &#8212; \" src=\"https:\/\/digitalnademokracija.com\/2024\/12\/24\/lose-vijesti-o-ljudskoj-prirodi-kroz-deset-otkrica-iz-psihologije\/embed\/#?secret=mdgbM65RJs#?secret=woRqjJJXpK\" data-secret=\"woRqjJJXpK\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Christian Jarret* Postoji pitanje koje\u00a0stolje\u0107ima tra\u017ei odgovor\u00a0\u2013 jesu li ljudi, iako nesavr\u0161eni, u biti ljubazna, razumna\u00a0i\u00a0dobro\u0107udna stvorenja? Ili smo duboko u sebi stvoreni da budemo lo\u0161i, ograni\u010deni, besposleni, ta\u0161ti, osvetoljubivi i sebi\u010dni? Nema lakih odgovora i jasno je da postoji mno\u0161tvo varijacija me\u0111u pojedincima, ali ovdje poku\u0161avam dati odgovor\u00a0na ovo pitanje na osnovu dokaza,\u00a0kroz [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":310718,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-420651","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/420651","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=420651"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/420651\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":420654,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/420651\/revisions\/420654"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/310718"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=420651"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=420651"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=420651"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}