{"id":420410,"date":"2024-12-31T07:15:52","date_gmt":"2024-12-31T06:15:52","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=420410"},"modified":"2025-01-02T00:35:42","modified_gmt":"2025-01-01T23:35:42","slug":"biljeske-voljenim-mrtvima-gaze","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/12\/31\/biljeske-voljenim-mrtvima-gaze\/","title":{"rendered":"Bilje\u0161ke voljenim mrtvima Gaze"},"content":{"rendered":"

Osvrti palestinsko-ameri\u010dkog pjesnika D\u017eord\u017ea Abrahama<\/strong> na slojevitost brisanja palestinskog identiteta, sje\u0107anja i postojanja kroz kolonijalizam i digitalno filtriranje.<\/p><\/blockquote>\n

Obe\u0107anje na\u0161im mrtvima i (nakratko, neophodno, mada ne konsenzualno[i]) vaskrslima: U potrazi sam za formom kroz koju \u0107e mo\u017eda jednog dana moje rije\u010di biti sposobne da dr\u017ee vas. Ne\u0107u od vas da pravim objekat ili spektakl. Ovaj svijet je ve\u0107 prezasi\u0107en va\u0161im utrobama, i zato je jedini na\u010din na koji umijem da vam pi\u0161em, ne rije\u010dima, ve\u0107 prosipanjem utrobe u \u0161ta se pretvorio moj jezik. Ovih dana ne mogu da se fokusiram ni na \u0161ta sem na vas. Svijet produ\u017eava dalje, s namjerom da vas zakopa, neo\u017ealjene. Vladaju\u0107a klasa kroz va\u0161a tijela te\u017ei ka svijetu koji ne oplakuje. Ali u svojoj nemo\u0107i da skrenem pogled, \u010dak i moje gledanje samo po sebi postaje nasilje. Dok vi postajete sadr\u017eaj, vijesti i fid[ii], moje gledanje postaje kapital od kojeg profitiraju korporacije. Ja se nadam da \u0107u umjesto toga tumarati zajedno sa vama, a ne od vas. Odgovoran sam vama i \u017eivima koji su posve\u0107eni vama. Ono malo \u017eivota \u0161to mi je ostalo da dam dugujem vama.<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

Hajde da otpo\u010dnemo. U sadr\u017eaju vijesti, bilo kakvih vijesti, prizori vas su isprekidani reklamama za: Lifta butiga, do\u0111ite da vidite Jerusalem sa suprotne strane.<\/em>..i odjednom je 2017. Ja sam mali, dodirujem ostatke etni\u010dki o\u010di\u0161\u0107enog sela Lifta. Prizori su o\u010dekivani, svi: gra\u0111evine koje stoje na pola, mezarje izbrisano kanalizacijom, ru\u0161evina onoga \u0161to je nekad bila pekara, dom,… \u010dovjek; starosjedila\u010dki palestinski stanovnik sela obja\u0161njava kako se na sudovima njegova porodica bori protiv Cionisti\u010dke dr\u017eave, ali oni insistiraju na izgradnji naselja kako bi progutali i olupine. Dok dodirujem ekran svog telefona, moja sje\u0107anja na Palestinu odumiru sliku po sliku. Umjesto toga – filtrirana fotografija luksuznog butiga odmarali\u0161ta. \u0110akuzi sa pogledom na brda i mediteranski zalazak sunca. Moja post-sje\u0107anja prizora zaboravljaju detalje, pamte samo tu zastra\u0161uju\u0107u tintu, tu svjetlucavo zlatnu. Prizor koji presjeca hiljade sje\u0107anja na vas, ne samo da se razvla\u010di dovoljno bu\u010dno da vam zasmeta, ve\u0107 svjetluca umjesto vas.<\/p>\n

Zima 2022. Na putu sam za kampus, nakon \u0161to sam upravo zavr\u0161io Ratove arhiva<\/em> od Rouzi B\u0161ir za predmet o arhivima. Ova knjiga, briljantno zajedljivo ispitivanje politike istorije Saudijske Arabije, karakteri\u0161e brisanje kao proces kojim upravlja dr\u017eava, koje se sastoji ne samo od prekrajanja tekstova, tijela, objekata i cjelokupnih oplja\u010dkanih arhiva, ve\u0107 i od samog pisanja preko postoje\u0107eg<\/em> unutar fizi\u010dkih prostora dr\u017eave i njenih institucija. Brisanje, kako se razumije iz ovoga, nije samo proces nestajanja \u010ditave istorije; ve\u0107 je i proces pri\u010danja preko nje. Nije samo ru\u0161enje, ga\u017eenje, \u010dak ni gra\u0111enje preko pro\u0161losti, ve\u0107 je i sam \u010din sakupljanja, oblikovanja, i aktivnog pomaganja ekspanziji svih sredstava za \u017eivot gra\u0111ana-naseljenika preko tih ru\u0161evina. U ovakvim okvirima, brisanje koje znamo kao Nakba \u2013 koje vi, voljeni moji, poznajete previ\u0161e dobro, vi koji ste raseljeni vi\u0161e od dva puta prije nego \u0161to ste postali Gazani \u2013 nije samo doga\u0111aj, nije samo nestali prostor, nisu samo nestala vremena, ve\u0107 je \u010din okupljanja dr\u017eave na mjestu na\u0161ih nestalih duhova, \u010din je zamjene na\u0161ih palestinskih \u017eivota sredstvima za \u017eivote unutar Zapadnih kolonijalnih dr\u017eava. \u0160ta je ova stvar koju zovem \u017eivotom, dok se kre\u0107em kroz ovaj prostor SAD koji je tek nedavno pretvoren u dr\u017eavu, \u0161ta je njeno okupljanje, posrtanje preko mase \u017ertava kolonijalnog pokolja na nepreglednom prostranstvu, ako ne ta\u010dno onakav \u017eivot nakon Nakbe kakav su svi na\u0161i kolonizatori oduvijek namjeravali da bude?<\/p>\n

Ove misli mi okupiraju um dok hodam ka kampusu. \u017delim da izazovem sebe da budem prisutniji sa okru\u017eenjem. Pri\u010dam sa tamnoputim \u010dovjekom, koji je ljubazan prema meni dok izazvan mojom maskom ne po\u010dne da pori\u010de COVID. Ne filtriram ambijentalnu buku Evanstona muzikom ni slu\u0161alicama koje uti\u0161avaju buku. Snijeg po\u010dinje da se topi. Ne mogu da zamislim prizor ameri\u010dkiji od neo\u010di\u0161\u0107enog izmeta na trotoaru koje se razotkriva nakon nekoliko snije\u017enih mjeseci. Mislim da vidim jo\u0161 jedan, sve dok ne shvatim da je le\u0161 mi\u0161a. Nakon \u010dasa, dok se zima vra\u0107a nazad u no\u0107, ponovo primijetim mi\u0161a. I ponovo slede\u0107eg dana. I ponovo. I ponovo, svakog dana nakon toga, tokom bar tri sedmice, ali ne mogu da se sjetim ta\u010dne du\u017eine vremena, samo njegovog opu\u0161tenog odsustva. Kao da ho\u0107e da ka\u017ee, stiglo je prolje\u0107e.<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

U eri digitalnog, neko bi mislio o filtriranju<\/em> kao o estetskom premazivanju slike: o performansu sebe i prostora i sebe u prostoru, dakle vektor \u010ditljivosti, i ako se usudim da ka\u017eem, prolaznosti na tr\u017ei\u0161tu. Ali u prethodnom \u017eivotu bio sam student in\u017eenjeringa, u\u010de\u0107i \u010desto prelijepu matematiku obrade signala. Na mnoge na\u010dine, obra\u0111ivanje signala je jezik sve moderne elektronike, komunikacije, i in\u017eenjeringa sistema. U ovom kontekstu radi se o filtriranju snimljenog sadr\u017eaja na razli\u010ditim valencijama. Filtrirati je ubla\u017eiti glasne signale, eliminisati ne\u017eeljene module frekvencija iz cijelog perioda signala. Filteri koje znamo operi\u0161u na slikama sa istim matemati\u010dkim procesima, ekstrapolirani na vi\u0161e dimenzije. Vrlo matemati\u010dka osnova na\u0161eg tehnolo\u0161kog pejza\u017ea je jezik frekvencije<\/em> umjesto vremena \u2013 \u010ditavi na\u010dini postojanja, koji su primjenom filtera, nestali za sva vremena.<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

Sti\u017eemo do moje poente; nisam je zaboravio, dragi moji. Ne\u0161to o filteru kao metafori djeluje prikladno za ovaj trenutak brisanja Palestine. Na\u0161i \u017eivoti su svjedo\u010danstvo da na\u0161e raseljavanje u samom prostoru presijeca vrijeme. Mislim na svog oca koji je sada me\u0111u vama, voljeni moji. Kako bi se, dok je bio \u017eiv, dr\u017eao za ostatke predmeta u fazi raspadanja iz generacije njegovih roditelja: lampu sa zar\u0111alim prekida\u010dem sa natkasne njegove majke koja je bila mrtva ve\u0107 decenijama, slomljenu stolicu za ljuljanje iz perioda onoga \u0161to je zvao stara dr\u017eava<\/em>. Dok sam ga molio da nas pusti da bacimo ove predmete \u0161to su se nagomilavali u njegovom podrumu koji je postao jedva prohodan, jo\u0161 \u010dvr\u0161\u0107e se dr\u017eao za njih. Danas to razumijem kao insistiranje na nefiltriranju: Baciti ove predmete zna\u010dilo bi eliminisati, ne samo opipljive veze sa njegovim roditeljima, i tako sa Palestinom, ve\u0107 eliminisati \u010ditava vremena.<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

Dok vam pi\u0161em, mrtvima koje ne mogu da sabijem u obi\u010dni broj, vladaju\u0107i naseljenici ra\u0161\u0107i\u0161\u0107avaju \u010dak i svoje nerazumljive kvantifikacije vas. Podsje\u0107am se da smo mi koji znamo va\u0161u te\u017einu sve vrijeme vidjeli kroz njihove manipulacije, dok Suzan Abulhava<\/a> pi\u0161e o, od strane naseljenika sterilizovanom i medijski-isfiltriranom brojanju mrtvih, sedmicama prije nego \u0161to je Lanset<\/a> objavio recenzirani \u010dlanak da je projektovani broj mrtvih pribli\u017eno ve\u0107i od 180000. Iza svakog broja je univerzum, nama potpuno nepoznat. Naseljeni\u010dko dru\u0161tvo se rastvara pod matematikom beskona\u010dnosti: Mjerljiv broj nemjerljivih vje\u010dnosti je, sam po sebi, nemjerljiv. To je problem sa Znanjem.<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

Druga\u010dije re\u010deno: Pitanje nije vi\u0161e ho\u0107e li nas pustiti da \u017eivimo, ve\u0107 \u010dak i ho\u0107e li nas pustiti da umremo. Dugo smo \u010duvali istorije o le\u0161evima \u0161ehida, otetih u sred smrti<\/a>, koji su dr\u017eani kao taoci u zamrziva\u010dima Cionisti\u010dke dr\u017eave i kori\u0161\u0107eni kao sredstva za pregovaranee tokom kolektivnih ka\u017enjavanja. O grobljima brojeva, privatnim zonama gdje su tijela \u017ertava sahranjena od strane Cionisti\u010dke dr\u017eave i identifikovana, ne po imenu, ve\u0107 po broju povezanim sa dokumentom unutar naseljeni\u010dke institucije. O na\u0161im starosjedila\u010dkim grobljima, utabanim kako bi se izgradili parkovi, staze za pje\u0161a\u010denje, igrali\u0161ta \u010dak, za naseljenike. Kakav zagrobni \u017eivot je mogu\u0107 kada nemamo ni svoje ostatke: vi koji niste mogli kohezivno da umrete, vi koje na\u0161e ubice ne po\u0161tuju \u010dak ni u smrti? Kako mo\u017ee i\u0161ta \u0161to napi\u0161em, poku\u0161avaju\u0107i da oplakujem vas \u010dije neoplakivanje podupire \u010ditav svijetski poredak, postati bilo \u0161ta vi\u0161e od groblja brojeva?<\/p>\n

Prvi i jedini put kada sam mogao da posjetim Jafu \u2013 grad nostalgije mog djeda \u2013 ono \u0161to me najvi\u0161e obuzimalo je njena performativna rasko\u0161. Mermerne ulice, d\u017eentrifikovane zlatare sa izlo\u017eenim hamzama[iii]<\/a> koje gledaju na more, nedoma\u0107i biljni svijet performativne asimilacije. I opet, dovoljno starog grada <\/em>je bilo sa\u010duvano, kao da je zamrznut, da bi ga u\u010dinili privla\u010dnom turisti\u010dkom destinacijom, gdje naseljenici mogu da \u017eive unutar pa\u017eljivo prikupljenog performansa istorije dok jedu tradicionalno pripremljen brancin, \u010ditav, glava netaknuta. Postoji muzej u Jafi<\/a> koji je arhitektonski hibrid modernisti\u010dkog dizajna ugra\u0111enog u ostatke starije, nekada palestinske strukture gra\u0111evine, odakle su originalni vlasnici i stanovnici isfiltrirani. Gra\u0111evina se mo\u017ee \u010ditati na nekoliko na\u010dina: modernom, simbolizovanom od strane \u201eprogresivne\u201c Cionisti\u010dke dr\u017eave koja preuzima \u201ezaostalu\u201c Palestinsku; hibridnom dizajnu koji, optimisti\u010dki, veli\u010da fluidni dizajn muzeja kao trijumf moderne arhitekture u vakumu koji ne prepoznaje kolonijalnost takvih ideja. Ovo nije samo obi\u010dno nadmetanje: Jedan oblik geografsko-prostornog postojanja je nagla\u0161en na ra\u010dun razbla\u017eivanja drugog. Gdje je vektor tokom kog se ova gra\u0111evina mo\u017ee \u010ditati na na\u010din da u\u010dini mogu\u0107im povratak moje porodice na svoju zemlju? Vektor putanje rakete? Vektor gutaju\u0107eg tunela[iv]? Vektor izlo\u017eenog tijela otetog u sred smrti? Vektor definisan horizontom doga\u0111aja [v]sopstvene (ne)znanosti[vi]? Vektor koji nam dozvoljava da umremo u prostoru lako kao \u0161to umiremo kroz vrijeme?<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

Domen razmi\u0161ljanja u okviru frekvencija pretpostavlja odre\u0111en nivo stabilnosti u vremenu. Ograni\u010denja su na jedan na\u010din matemati\u010dka – tamo gdje je diskontiunitet, postoji i curenje i neuspje\u0161na aproksimacija. Ali ograni\u010denja su i prakti\u010dna. Oslanjaju se na uniformnost uzorkovanja frekvencija, na stabilnost podataka uzoraka. Ovdje se prisje\u0107am teoretisanja<\/a> Ariele Ai\u0161e Azulej o imperijalnom zatvara\u010du[vi]<\/a>, koji je uhva\u0107en i zamrznut u onome \u0161to je trebalo da je privremeni re\u017eim rada, a kojim se insistira beskrajni imperijalni napredak \u0161to od samog svog po\u010detka gazi preko starosjedelaca. Mo\u017eda je ono \u0161to ja nazivam imperijalnim filterom, sa cjelokupnom logikom mi\u0161ljenja o frekvencijama, samo tehno-kapitalisti\u010dka evolucija imperijalnog okida\u010da. Drugim rije\u010dima, ako imperija misli, \u010dini, bri\u0161e, povre\u0111uje i li\u0161ava svega, koriste\u0107i operacionu logiku mi\u0161ljenja o frekvencijama, to je samo zato \u0161to mo\u017ee da odr\u017ei stabilnim re\u017eim koji je privremen. Produktivno vrijeme. Ritmovi naseljeni\u010dkog kapitalizma, \u00a0\u201esvakodnevni posao\u201c kao tok \u017eivota Zapadnja\u010dke akademije, zagrobni \u017eivot onih koji uzimaju od (eksploatisanih) radnika i (kolonijalizmom) li\u0161enih svega. Nakba kao, ne samo sada\u0161njost \u0161to se de\u0161ava, koja spiralira, beskrajno se vrti u krug, i ponavlja se pred na\u0161im o\u010dima, ve\u0107 kako Adam Had\u017ejahja<\/a> ka\u017ee – kao \u010ditav re\u017eim u vremenu. Na\u0161i \u017eivoti nisu nikad bili stabilni u vremenu. Vi, voljeni moji, bolje od svih to znate jer je vas na\u0161e vrijeme ko\u0161talo \u010ditavih \u017eivota, ne samo sredstava za \u017eivot, ne samo spektara \u017eivotnih potencijala.<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

Kada sam se po prvi put susreo sa \u201eAko moram da umrem\u201c Rifata Al-Arira, to nije bilo slu\u0161anje potresnog recitovanja<\/a> Brajana Koksa; ve\u0107 se dogodilo godinama unazad dok smo Nur Hindi i ja \u010ditali prijave za na\u0161u predstoje\u0107u antologiju palestinske poezije. Insistirali smo na \u017eivu\u0107im<\/em> palestinskim pjesnicima, ali vi ste svugdje u antologiji,voljeni. Pjesma nas je odmah potresla do sr\u017ei i postala jedna od centralnih pjesama antologije u poglavlju o poeziji otpora. Mislio sam da poznajem ulog iza Al-Arirove tvrdnje, mislio sam da razumijem kojom brzinom na\u0161 rod, posebno na\u0161i gazanski ro\u0111aci, mogu biti ukradeni od nas. Mislio sam da razumijem pjesmu.<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

Sve dok nisam. Bio sam na putu za dobrotvorno \u010ditanje poezije za Gazu kada sam se ulogovao na dru\u0161tvene mre\u017ee i svugdje vidio Rifatovo lice. Odmah sam znao da je ukraden od nas. U tom trenutku sam nau\u010dio da je Palestina metafora… sve do ta\u010dnog trenutka kada to nije.<\/p>\n

Plakao sam \u010ditaju\u0107i pri\u010de njegovih biv\u0161ih studenata, njegovih kolega pjesnika i akademika, na\u0161e globalne zajednice iz svih krajeva svijeta, svih koji su preko nemogu\u0107ih daljina bili ganuti Al-Arirom i njegovim radom. Proveo sam cijelu no\u0107 dopisuju\u0107i se sa drugim arapskim i palestinskim pjesnicima \u2013 mnogi od nas su ga znali preko email prepiski, \u010ditanja na Zoom-u, ili zajedni\u010dkih prijatelja na dru\u0161tvenim mre\u017eama \u2013 i odmah sam otkazao svoj govor. Rekao sam prijatelju da ta no\u0107 nije vrijeme za rije\u010di. Ta no\u0107 je bila vrijeme za pravljenje zmaja da leti za Rifata Al-Arira i za sve vas.<\/p>\n

Narednih dana Cionisti\u010dka dr\u017eava je poku\u0161ala da okleve\u0107e Al-Arira, da isfiltrira opipljivi \u017eal i bijes u polo\u017eaj koji je nemogu\u0107e odbraniti. Oni ta\u010dno znaju koliko su \u017ertve koje su bile ikone knji\u017eevnosti opasne za njihov pokret. Oni znaju da \u0107emo uzdi\u0107i duh Rifata Al-Arira kao \u0161to smo uzdigli Gasana Kanafija, Hebe Abu Nade, kao \u0160iren Abu Aklehin, i svih vi\u0161e od stotinu palestinskih novinara ubijenih u Gazi tokom poslednjih nekoliko mjeseci. Ova dr\u017eava ne umije druga\u010dije do da ne po\u0161tuje svako va\u0161e ime, \u010dak i u smrti.<\/p>\n

Neki od Al-Arirovih studenata iz Gaze, \u010diji svaki dragocjeni \u017eivot \u010dini zagrobni \u017eivot na\u0161eg voljenog ubijenog pjesnika, su mi nedavno pri\u0161li i pitali su me da organizujem virtuelni doga\u0111aj posve\u0107en mladima Palestine. Danima kasnije, indirektno sam preko drugog prijatelja \u010duo da je na\u0161 rod iz Gaze tra\u017eio da otka\u017eemo ovaj doga\u0111aj zbog brige o bezbjednosti. Odmah sam se sjetio kako se samo nekoliko sedmica prije svoje smrti Al-Arir virtuelno pojavio na nekoliko velikih doga\u0111aja u SAD; kako je danima prije svoje smrti dobijao upozorenja od Cionisti\u010dke inteligencije; kako je tokom genocida u svojim dnevnicima<\/a> opisivao na\u010dine na koje je Cionisti\u010dka dr\u017eava za Gazu u\u010dinila rat \u201ebrutalnom normalno\u0161\u0107u\u201c- isfiltrirani \u017eivotni ritam koji omogu\u0107uje \u017eivot naseljenika.<\/p>\n

Uistinu, svaki Gazanin ima pravo da napusti svu nadu i vjeru u stanovnike Zapada. Kako ka\u017ee Muhamed El-Kurd<\/a>: \u201eGaza ima pravo da nas napusti, da nam nikad ne oprosti, da nam pljuje u lica.\u201c Uistinu, iznevjerili smo vas, iznevjerili smo cijelu Gazu. Pitanje koje smo postavljali sebi mjesecima unazad je Kako smo jo\u0161 uvijek u ovome?<\/em>. Ovo je novi vremenski re\u017eim. Ne, ovo je s\u00e1mo vrijeme.<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

Imam mnogo pri\u010da o tome kako sam bio isfiltriran tokom realnog vremena. U prethodnom \u017eivotu bio sam Ameri\u010dki pjesnik koji je unutar crne rupe pandemije COVID-19 objavljivao svoju debitantsku zbirku. Gledao sam kako se moja knjiga filtrira izvan izdava\u010dke industrije SAD, kako se bri\u0161e sa izdava\u010dkih listi prepunih mojih ne-palestinskih kolega pjesnika, kako biva ignorisana od strane prodavaca, iako je moja \u0161tamparija poslala rukopise preko pola godine unaprijed, kako je moja me\u0111udr\u017eavna promotivna turneja oslabljena na zamaraju\u0107e Zoom prostore. Znao sam da bi objavljivanje skupog, eksperimentalnog rada hibridnog \u017eanra \u2013 pogotovo onog o Palestini \u2013 moju knjigu u\u010dinilo nesvarljivom za mnoge. Bio sam ponosan na na\u010din na koji zauzima prostor na polici, kao mali roman, kontra normi industriji poezije o tankim, \u010distim, sterilizovanim knjigama od kojih su mnoge bile neinteresantne i, blago re\u010deno, van dodira sa stvarno\u0161\u0107u. Usuditi se da objavim knjigu kao Uro\u0111eno pravo<\/em> [viii] je samo po sebi bio eksperiment u filtriranju i neumjerenosti, lakmus test toga \u010demu Ameri\u010dka ma\u0161ta mo\u017ee podnijeti da svjedo\u010di unutar svojih vje\u0161tina i slova.<\/p>\n

Tokom narednih godina knjiga je iskusila mnogo zagrobnih \u017eivota. Pomoglo je par velikih nagrada i nominacija, ali daleko va\u017enije od toga, pomoglo je to \u0161to je, najprije zahvaljuju\u0107i publici kojoj je namjenjena, cirkulisala u kvir\/trans i SWANA[ix] knji\u017eevnim klubovima, u prostorima organizovanja za osloba\u0111anje Palestine, kroz nastavne planove za antikolonijalnu knji\u017eevnost, i kao poklon za mnoge saborce. U ljeto 2021. dok su mnogi od nas na ulicama protestvovali protiv Cionisti\u010dkog etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja \u0160eik D\u017eare, ozna\u010den sam u desetinama objava ljudi koji su na protestima i akcijama nosili moju knjigu \u2013 nekad bukvalno, nekad u citatima napisanim na transparentima. Ovo mi je zna\u010dilo vi\u0161e nego \u0161to bi mogla bilo koja nagrada.<\/p>\n

A onda je do\u0161ao oktobar 2023. Mnogi od nas su se mobilisali, ponovo se fokusirali da pritisnemo knji\u017eevne institucije da usvoje \u201ePalestinsku kampanju za akademski i kulturni bojkot Izraela\u201c (PACBI<\/a>). kao nenasilnu taktiku otpora koja je inspirisana pokretom protiv Ju\u017enoafri\u010dkog aparthejda. Mnogi od nas su smatrali poteze kao PACBI najmanjim prvim korakom materijalne podr\u0161ke Palestinskom oslobo\u0111enju. Ono \u0161to je uslijedilo, bio je zid \u0107utanja: knji\u017eevni establi\u0161ment, uklju\u010duju\u0107i ve\u0107inu najve\u0107ih BIPOC[i] i kvir identitetskih knji\u017eevnih organizacija, ujedinjeni u apatiji. Dok su se ove organizacije suo\u010davale sa intenzivnim reakcijom kako se genocid ubrzavao, nastu pilo je ono \u0161to su, po mom mi\u0161ljenju, performativni gestovi – \u010dija je namjera bila da umire javno mnjenje radije nego da podr\u017ee Palestinu:\u00a0 PEN Amerika<\/a>[xi]<\/a> je, nakon \u0161to je mjesecima odlagao poziv na obustavljanje vatre najavila promociju moje knjige, \u0161to su do tada ignorisali godinama.<\/p>\n

Neke od najpresti\u017enijih knji\u017eevnih institucija i \u010dasopisa na svijetu, sa podlim, decenijama dugim anti-palestinskim pro\u0161lostima, javile su se sa molbama i zahtjevima za \u010ditanja, pri tom nude\u0107i \u017ealosne honorare koje su predstavljali kao obe\u0161te\u0107enje Palestincima. Knji\u017eevne organizacije koje su \u0107utale o PACBI, koje mogu da svare na\u0161e glasove samo kada su im predstavljeni u aktuelno normalizovanim odnosima prema na\u0161im okupatorima, odjednom su \u017eeljele da objave mene i mnoge iz moje zajednice. Kada sam odgovorio na neke od ovih zahtjeva, tra\u017ee\u0107i im da dopi\u0161u nule na kraju njihovih honorara i umjesto pla\u0107anja meni doniraju ih Dru\u0161tvu pjesnika Gaze<\/a>, u najboljem slu\u010daju do\u010dekala su me mlaka odbijanja.<\/p>\n

Otprilike svakog drugog dana dobijam zahtjeve od dragih palestinskih pisaca koji tra\u017ee savjet za snala\u017eenje u ovim performansima zastupanja koji strukturalno ne mijenjaju ni\u0161ta u svijetu koji nastavlja genocid. Koji broj ubijene djece je potreban da javnost SAD po\u010dne da obra\u0107a pa\u017enju na nas? Za\u0161to mora da\u00a0 do\u0111e do komercijalizovanja kroz vijesti u kojima se diskutovalo o desetinama ubijenih \u010dlanova njegove porodica u Gazi, kako bi neki od vas po\u010deli da uzimate za ozbiljno pjesnike poput Fadi D\u017eudah<\/a>? Kako je danas tvoja devastacija<\/em><\/a>, pita D\u017eudah u skora\u0161njoj pjesmi koju sam objavio u Mizni. Njegovom pitanju dodajem jedno specifi\u010dno za Amerikance: kako je va\u0161 performans o na\u0161oj devastaciji danas<\/em>?<\/p>\n

Zaista, ovih dana mi se stomak okrene svaki put kad me taguju na objavi u vezi moje knjige. \u017delim ve\u0107ini da ka\u017eem, dobronamjernima, jeste li \u010ditali ikoga iz Gaze? Jeste li pogledali njenu nefiltriranu stvarnost? Koji u\u017easi su zamaskirani ili filtrirani ovdje? Koji razgovori moraju da se dogode kako bi izazvali bar performativnu brigu?<\/em> Povremeno \u0107e se kroz buku probiti mala interakcija u vezi mog rada: kreativna direktna akcija inspirisana Markovim Sonetom<\/a> poetskom formom koju sam izmislio, prijatelj koji me taguje na slici moje knjige koja je izmje\u0161tena i natopljena ki\u0161om nakon policijske racije na blokadu kampusa. Ali i to malo nade \u0161to dotaknem je podsjetnik na vas: moje sve brojnije mrtve, koje poku\u0161avam da volim – kakvom nezamislivom bezna\u0111u ste morali da svjedo\u010dite.<\/p>\n

\u017delim da od bezna\u0111a napravim tunel. \u017delim da kopam kroz ove rije\u010di u nadi da \u0107e, negdje u Gazi, na\u0161 rod vidjeti ponovo nebo a da za to ne mora ono ne postane. \u017delim da zaustavim svijet ove dr\u017eave, da zaustavim svakog gra\u0111anina u njegovim \u0161inama, prisilim ga da vidi nemogu\u0107i dug koji kolektivno dugujemo Gazi. \u017delim da bilo ko sem Amerikanac ima zadnju rije\u010d.<\/p>\n

***<\/span><\/h2>\n

U najkra\u0107em mailu koji sam od pro\u0161log oktobra primio u vezi Palestine, voljeni saradnik iz Gaze je povukao svoju pjesmu iz antologije rije\u010dima \u201cVi\u0161e nisam zainteresovan za njeno objavljivanje.\u201d Naslov pjesme je glasio \u201cGaza, nada je opcija\u201d.<\/p>\n

Esej je, uz odobrenje autora, preuzet sa Atmosa<\/a>, gdje je objavljen nakon \u0161to se <\/span>pod nazivom “Bilje\u0161ke o Palestinskoj spektralnosti”\u00a0pojavio u \u0161tampanom izdanju posve\u0107enom\u00a0<\/span>Zagrobnim<\/span> \u017eivotima. Ukoliko ste u mogu\u0107nosti, molimo\u00a0<\/span>uplatite<\/span>\u00a0donaciju za Dru\u0161tvo pjesnika Gaze na\u00a0buymeacoffee.com\/gazapoets<\/a>.<\/span><\/p>\n

P<\/span>revod i reference: Semra Mahmutovi\u0107<\/strong>.<\/p><\/blockquote>\n

\n
\n
\n
\n
D\u017eord\u017e Abraham (oni\/on) je Palestinsko-Ameri\u010dki pjesnik, esejista, kriti\u010dar i umjetnik performansa. Autor je zbirki “Kada Arapska apokalipsa do\u0111e u Ameriku”<\/i>\u00a0(Haymarket,\u00a02026.) i\u00a0“Uro\u0111eno pravo”\u00a0<\/i>(Button Poetry, 2020.) koja je dobila nagradu za Arapsko-Ameri\u010dku knjigu i bila u u\u017eem izboru za Lambda knji\u017eevnu nagradu. Izvr\u0161ni je urednik \u010dasopisa “Mizna”<\/i>\u00a0i i ko-urednik\u00a0“Nebo izgleda kao mi: Palestinska poezija”<\/i>\u00a0(Haymarket, 2025). Diplomac je umjetnosti\u00a0i lijepih umjetnosti na\u00a0Nortvestern\u00a0univerzitetu i predava\u010d na Amherst koled\u017eu kao pisac-rezident.<\/div>\n<\/blockquote>\n<\/div>\n<\/div>\n<\/div>\n

***<\/span><\/h2>\n

[i] Ono \u0161to se na na\u0161 jezik prevodi kao pristanak, eng. consent, nije samo odluka i rije\u010d koja dolazi iz uma i glave, ve\u0107 treba da uklju\u010duje sentimente koji su \u010desto zanemareni, consensual
\n[ii] Feed \u2013 beskrajni sadr\u017eaj dru\u0161tvenih mre\u017ea
\n[iii] Amajlija, poznata i kao Fatimina ruka
\n[iv] Magi\u010dna \u010din iz dru\u0161tvene igre Dungeons and Dragons, gdje igra\u010d u\u010dini dio tunela pokretnim kako bi pravio prepreke drugim u\u010desnicima u igri
\n[v] U astrofizici horizont doga\u0111aja je granica u prostorno-vremenskom kontinuumu nakon koje doga\u0111aj vi\u0161e ne mo\u017ee da uti\u010de na posmatra\u010da
\n[vi] Sposobnosti da bude (ne)znan
\n[vii Brzina zatvara\u010da je jedna od osnovnih komponenti radnje fotografisanja. Zatvara\u010d je dio (foto)aparata, strukture koja omogu\u0107uje nastanak fotografije, slike, ideje. Taj ure\u0111aj omogu\u0107uje svijetlu da prolazi do subjekta posmatranja tokom odre\u0111enog perioda, eksponiraju\u0107i film ili fotosenzitivni digitalni senzor svijetlu kako bi uhvatio trajnu sliku trenutnog prizora. Trenutnog, jer je klju\u010dno imati na umu da se objekat fotografisanja konstantno mijenja usled brojnih faktora. Koncept \u201cimperijalnog zatvara\u010da\u201d predstavlja fukcionisanje imperijalnog preduzimanja u cjelini, ne samo svojim dijelom (od koga su naizgled ostali subjekti imperije odvojeni jer im ba\u0161 taj zatvara\u010d name\u0107e ideju da to mogu da budu). Imperijalni zatvara\u010d funkcioni\u0161e tako \u0161to povla\u010di linije, razdvajaju\u0107i politike vremena, prostora i objekta ili tijela fotografisanja. Autorka koncepta, Azulej, iznosi tezu da moramo da se odu\u010dimo od autoriteta kojim zatvara\u010d proizvodi doga\u0111aje tj. \u017eivot. Sve da bi definisali hronolo\u0161ki red i organizaciju dru\u0161tvenog prostora. Jo\u0161 vi\u0161e, ona predla\u017ee da se upustimo u pronala\u017eenje uspavanih potencijalnosti u onome \u0161to imperijalni zatvara\u010d isklju\u010duje, umanjuje I diferencira. Ovdje je najubjedljiviji koncept \u201cnevi\u0111ene fotografije\u201d. Primjer \u201cnevi\u0111ene fotografije\u201d je da istorija masovnog silovanja Njemica od strane savezni\u010dkih vojnika u Berlinu posle Drugog svjetskog rata mo\u017ee biti \u010ditana kroz ono \u010dega nema na fotografijama, na kojima su prikazane naizgled benigne interakcije Njemica sa vojnicima. Ona insistira na tome da je ba\u0161 u onome \u0161to je ostavljeno ne\u010ditkim I neisprocesuiranim velika koli\u010dina informacija. Dalje argumentuje da fotografije uvijek treba prou\u010davati u vezi sa onim od \u010dega zatvara\u010d (foto)aparata tra\u017ei da se odvojimo kako bi vidjeli ono \u0161to \u017eeli da nam predstavi.
\nDakle, potrebno je da sistemsko nasilje dekodiramo tako \u0161to razgovaramo o njemu van imperijalnih epistemiologija.
\nP:S: Zbog ovoga Boris Buden ka\u017ee da je \u201cparadoksalno, dobro, da se \u0161ire teorije zavjere\u201d. Da stalno podsje\u0107aju ljude da mogu vjerovati samo onoj javnosti koju sami u svojoj emancipatorskoj praksi stvore.
\nP.P.S. Postoji mogu\u0107nost da su koncepti \u201cimperijalnog zavtvara\u010da\u201d I \u201cnevi\u0111ene fotografije\u201d evolucija predloga Edvarda Saida da razim\u0161ljamo kontrapuntualno, \u0161to je iznijeo u svojoj knjizi \u201cKultura I imperijalizam\u201d.)
\n[viii] Birthright, autorova zbirka
\n[ix] South West Asia and North Africa \u2013 Jugozapadna Azija i Sjeverna Afrika, termin koji se koristi da bi istakli ovaj region u geografskim i dekolonijalnim, radije nego politi\u010dkim pojmovima gdje je zastupljeno \u201eBliski Istok\u201c
\n[x] Black, Indigenous and People of Colour \u2013 Crnci, starosjedioci i obojeni ljudi, termin koji obuhvata sve koji nisu (privilegovani) Bijelci
\n[xi]<\/a> Poets, Essayists and Novelists of America \u2013 udru\u017eenja knji\u017eevnika Amerike<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Osvrti palestinsko-ameri\u010dkog pjesnika D\u017eord\u017ea Abrahama na slojevitost brisanja palestinskog identiteta, sje\u0107anja i postojanja kroz kolonijalizam i digitalno filtriranje.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":420414,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-420410","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/420410","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=420410"}],"version-history":[{"count":4,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/420410\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":420615,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/420410\/revisions\/420615"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/420414"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=420410"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=420410"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=420410"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}