Akademski uspjeh, radne navike i pona\u0161anje prema drugima jesu va\u017ene, ali nisu presudne kada je u pitanju uspjeh. Prema studiji koja je pratila grupu djece 40 godina, ni\u0161ta od navedenog nije bilo najbolji pokazatelj da li \u0107e odre\u0111eno dijete da ima zadovoljavaju\u0107i, finansijski stabilan \u017eivot. Bogatstvo, obrazovanje ili dru\u0161tveno-ekonomski status roditelja tako\u0111e nisu bili faktor – ve\u0107 je neophodna samo jedna stvar koju svako dete mo\u017ee da razvije, prenosi RT Balkan.<\/p>\n
Da bi prona\u0161li odgovor, tim psihologa je analizirao podatke o djeci koji su bilje\u017eeni decenijama, te je ovaj detaljan rad progla\u0161en jednim od “najsveobuhvatnijih istra\u017eivanja ljudskog razvoja ikada sprovedenih”. Mno\u0161tvo podataka o porodicama, \u0161kolama i kom\u0161iluku u kojima su ispitana djeca \u017eivela su pomogli u dono\u0161enju zaklju\u010dka.<\/p>\n
Nakon prikupljanja informacija o vi\u0161e od hiljadu djece sa Novog Zelanda od 1972. godine, otkriveno je \u0161ta deci olak\u0161ava put do uspe\u0161nog i sre\u0107nog \u017eivota. Ono \u0161to su istra\u017eiva\u010di prona\u0161li mo\u017ee ponuditi potencijalan odgovor za roditelje koji nisu sigurni koje vrline i ve\u0161tine njihovo dete treba da ima da bi imalo dobar \u017eivot.<\/p>\n
Analizom podataka utvr\u0111eno je nekoliko stvari: Ve\u0107ina problemati\u010dne djece preraste maloljetni\u010dku delinkvenciju, problemi sa mentalnim zdravljem su \u010de\u0161\u0107i nego \u0161to se ranije vjerovalo, kao i da je rani pubertet posebno stresan za djevoj\u010dice. A \u0161to se ti\u010de uspjeha u \u017eivotu, potrebno je fokusirati se na djetetovu emocionalnu inteligenciju.<\/p>\n
\u010cini se da je najva\u017enije da li djeca razumiju svoje emocije i da li umiju da upravljaju svojim reakcijama, a ove osobine opisuju dobro razvijenu emocionalnu inteligenciju.<\/p>\n
Kada su ispitana deca napunila 30 godina, najja\u010di pokazatelj njihovog postignutog finansijskog uspjeha bila je kognitivna kontrola (na\u010din reagovanja, razmi\u0161ljanja i dono\u0161enja odluka), a bila je ja\u010da od koeficijenta inteligencije i dru\u0161tveno-ekonomskog statusa porodice u kojoj su odrasli.<\/p>\n
Sposobnost \u010dovjeka da razumije i, ako je potrebno, upravlja svojim osje\u0107anjima i impulsima predstavlja emocionalnu inteligenciju. Postoji velika koli\u010dina istra\u017eivanja koja pokazuju da to uti\u010de ne samo na to koliko su djeca uspje\u0161na kasnije u \u017eivotu, ve\u0107 i da je korisno u svakom dobu \u017eivota.<\/p>\n
Studija je pokazala i da emocionalna inteligencija nije uro\u0111ena, ve\u0107 se mo\u017ee njegovati i razvijati. Spoljni faktori kao \u0161to su stil roditeljstva, obrazovanje, ali i podr\u0161ka i smjernice koje djeca dobijaju tokom \u017eivota igraju veliku ulogu u razvijanju ve\u0161tina samokontrole. Ovo nagla\u0161ava va\u017enost njegovanja ovih sposobnosti od malih nogu.<\/p>\n
Postoji mnogo savjeta o tome kako roditelji mogu da podstaknu razvoj emocionalne inteligencije svog djeteta, koji uklju\u010duju pomaganje djetetu da u\u010di kako da objasni kako se osje\u0107a, da bude radoznalo, pa \u010dak i upoznavanje sa umjetno\u0161\u0107u i knji\u017eevno\u0161\u0107u kao na\u010dinu da dijete promi\u0161lja slo\u017eenost emocija ljudskog bi\u0107a.<\/p>\n
Emocionalna inteligencija nije va\u017ena samo kada treba da budete ljubazni, ve\u0107 je osnovna vje\u0161tina koja u velikoj mjeri uti\u010de na to koliko dobro djeca mogu da budu snala\u017eljiva u budu\u0107nosti. (Izvor: RT Balkan)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Emocionalna inteligencija nije va\u017ena samo kada treba da budete ljubazni, ve\u0107 je osnovna vje\u0161tina koja u velikoj mjeri uti\u010de na to koliko dobro djeca mogu da budu snala\u017eljiva u budu\u0107nosti<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":318797,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-420338","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/420338","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=420338"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/420338\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":420341,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/420338\/revisions\/420341"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/318797"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=420338"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=420338"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=420338"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}