{"id":418410,"date":"2024-12-05T08:10:28","date_gmt":"2024-12-05T07:10:28","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=418410"},"modified":"2024-12-05T08:10:28","modified_gmt":"2024-12-05T07:10:28","slug":"hrvatska-politika-proslosti-najteze-prihvaca-genocid-nad-srbima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/12\/05\/hrvatska-politika-proslosti-najteze-prihvaca-genocid-nad-srbima\/","title":{"rendered":"Hrvatska politika pro\u0161losti najte\u017ee prihva\u0107a genocid nad Srbima"},"content":{"rendered":"

Autor: Nenad Jovanovi\u0107<\/strong><\/p>\n

Holokaust i Samudaripen u NDH o\u010dito je “lak\u0161e” tematizirati, jer se antisemitizam i mr\u017enja prema Romima mogu predstaviti kao ne\u0161to u \u010demu su usta\u0161e slijedili naciste. Ja sam godinama tra\u017eila promjenu postava u Jasenovcu iz 2006., no ako bi se on mijenjao u trenutnoj fazi institucionalnog revizionizma, onda bi to bila promjena nagore, ka\u017ee zamjenica ravnatelja Instituta za kulturalne studije Austrijske akademije znanosti<\/p>\n

Ljiljana Radoni\u0107, zamjenica ravnatelja Instituta za kulturalne studije Austrijske akademije znanosti, na nedavnoj konferenciji “Institucionalno sje\u0107anje na usta\u0161ke logore u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj: izazovi i prilike u 21. stolje\u0107u” odr\u017eanoj u Zagrebu govorila je o evoluciji kulture sje\u0107anja kroz muzeje, ali i o nastupaju\u0107em revizionizmu.<\/p>\n

Budu\u0107i da ste voditeljica projekta o globaliziranim memorijalnim muzejima, mo\u017eete li nam re\u0107i kako se povijesni revizionizam i suprotstavljanje tom procesu ogledaju u svjetskim muzejima i koliko su oni nastavak i sredstvo dr\u017eavnih politika u nastojanju da se stvori odnos prema povijesti, naro\u010dito novijoj?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Memorijalni muzeji su va\u017eno sredstvo svake dr\u017eavne politike i pokazuju kakav stav prema pro\u0161losti vlada u odre\u0111enoj fazi zauzima. Postoje odlu\u010duju\u0107e razlike izme\u0111u demokratskih dr\u017eava koje u doba “globalizacije kulture sje\u0107anja” manje-vi\u0161e komuniciraju znanstvena saznanja s jedne strane, kao i autoritarnih dr\u017eava koje koriste povijest kao politi\u010dko oru\u017eje s druge. Najdramati\u010dniji primjer u toj drugoj grupi je trenutno Rusija, koja je odmah poslije aneksije Krima 2014. agresiju protiv Ukrajine legitimirala u Muzeju suvremene povijesti u Moskvi kao demokratsku volju stanovnika tog poluotoka.<\/p>\n

Njema\u010dki muzeji se nasuprot tome samokriti\u010dno suo\u010davaju s njema\u010dkom odgovorno\u0161\u0107u za Holokaust, genocid i ratne zlo\u010dine te daju op\u0161irne informacije o individualnim po\u010diniteljima, ideologiji i kontinuitetima nakon 1945. godine. Ma\u0111arska je od 2010. negdje izme\u0111u ta dva pola. Ku\u0107a terora u Budimpe\u0161ti je nacionalisti\u010dko-revizionisti\u010dki muzej Fideszove vlade, a Memorijalni centar Holokausta iz 2004., kada je Ma\u0111arska pristupila EU-u, signal Europi da se ta dr\u017eava tada bila spremna samokriti\u010dno suo\u010diti s ma\u0111arskim antisemitizmom i lokalnim po\u010diniteljima.<\/p>\n

Kako su tekli evolucija kulture sje\u0107anja i tretiranje povijesti Drugog svjetskog rata u muzejskim postavima, arhivskoj gra\u0111i i spomen-obilje\u017ejima? Okupirane i napadnute zemlje spominjale su samo zlo\u010dine nad svojim gra\u0111anima, ne navode\u0107i da su me\u0111u njima bili i \u017didovi, Romi i ostali. Kada je do\u0161lo do promjene u prikazu \u017ertava i govora o genocidu?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U 1970-ima je na zapadu, kao i u socijalisti\u010dkim dr\u017eavama, prevladavao fokus na heroje i mu\u010denike, dok su \u017ertve “rasne” ideologije marginalizirane ili ignorirane. Krajem 1980-ih polako po\u010dinje uklju\u010divanje sje\u0107anja na individualne \u017ertve, i na \u017didovke i \u017didove, a ne\u0161to kasnije i Rome i Romkinje. Dr\u017eave u kojima je bilo kolaboracije s nacistima u toku “europeizacije sje\u0107anja” po\u010dinju se samokriti\u010dno suo\u010davati s vlastitom odgovorno\u0161\u0107u. U Francuskoj primjerice prestaje dominirati tvrdnja da su manje-vi\u0161e svi bili u pokretu otpora (R\u00e9sistance). Nakon pristupanja postsocijalisti\u010dkih dr\u017eava EU-u, prije svega u Ma\u0111arskoj i Poljskoj slijedio je dr\u017eavni revizionizam i autoritarni backlash. U sada\u0161njoj fazi globalizacije sje\u0107anja Holokaust je postao negativna ikona na\u0161eg doba, pa se razne \u017ertve pozivaju na to da su i one patile “kao i \u017didovi”.<\/p>\n

Izjedna\u010denje Hitlera i Staljina<\/h3>\n

Koliko muzeji u svijetu me\u0111usobno kopiraju koncepcije ili preuzimaju rje\u0161enja?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U mom EU-projektu istra\u017eivali smo 50 memorijalnih muzeja u cijelom svijetu posve\u0107enih Drugom svjetskom ratu ili genocidima u Ruandi i Srebrenici. Ustanovili smo da svugdje postoje neke reference na Holokaust, ali na vrlo razli\u010dite na\u010dine. U Ruandi su primjerice vlasti inzistirale na tome da britanski stru\u010dnjaci za Holokaust naprave stalni postav u Memorijalnom muzeju genocida u Kigaliju, ali da se ondje Tutsi ne portretiraju kao “novi \u017didovi”.<\/p>\n

U Jasenovcu nedostaju diskusija usta\u0161ke ideologije, individualnih po\u010dinitelja, osim na ra\u010dunalima i internetskoj stranici, obja\u0161njenje logorskog kompleksa na terenu i usta\u0161kih specifi\u010dnosti. Pored nacista, u Europi su samo Rumunji i NDH imali logore smrti<\/h3>\n

Za razliku od toga, u Muzeju zlo\u010dina protiv \u010dovje\u010dnosti i genocida u Sarajevu Bo\u0161njaci se implicitno prikazuju kao novi \u017didovi, a bosanski Srbi ne samo kao \u010detnici, nego implicitno i kao novi nacisti. Memorijalni centar Srebrenica \u2013 Poto\u010dari, \u010diji je stalni postav razvijen u suradnji s me\u0111unarodnim stru\u010dnjacima, ima druga\u010diji pristup: ondje se muzeji Holokausta koriste kao uzor za muzealizaciju individualnih \u017ertava s puno empatije i pokazuje se praznina nakon njihove smrti bez tvrdnje da je ona imala neki smisao ili da su oni neki “novi \u017didovi”. Taj drugi pristup je produktivni rezultat globalizacije sje\u0107anja.<\/p>\n

Vodili ste projekt “Drugi svjetski rat u postkomunisti\u010dkim memorijalnim muzejima”. Na kakve ste sve pristupe tom periodu povijesti nai\u0161li? Jedni pokazuju da su komunisti\u010dki zlo\u010dini bili gori od nacisti\u010dkih, pa se tako i ti narodi poku\u0161avaju svrstati u \u017ertve, a drugi svojim postavima ukazuju na spremnost uklju\u010divanja u Uniju prihva\u0107anjem antifa\u0161izma kao evropske vrijednosti.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U toku pregovora postsocijalisti\u010dkih dr\u017eava o pristupu EU-u memorijalni muzeji slu\u017eili su za komunikaciju s “Europom”. Jedna grupa muzeja, prije svega muzeji okupacije u balti\u010dkim dr\u017eavama i Ku\u0107a terora u Budimpe\u0161ti, po\u010dinjali su svoj stalni postav izjedna\u010denjem Hitlera i Staljina, nacizma i socijalizma, da bi tokom izlo\u017ebe pretvorili taj argument u tvrdnju da su staljinisti\u010dki zlo\u010dini bili gori. Od “Europe” su tra\u017eili da ona prihvati njihovu patnju pod Sovjetskim Savezom. Vlastita odgovornost za kolaboraciju s oba re\u017eima eksternalizirala se na Hitlera i Staljina. Druga grupa muzeja, u koje ubrajam Memorijalni centar Holokausta u Budimpe\u0161ti, Muzej slova\u010dkog narodnog ustanka u Banskoj Bistrici i Spomen podru\u010dje Jasenovac, u komunikaciji s Europom slu\u017eili su kao dokaz da su Ma\u0111arska, Slova\u010dka i Hrvatska spremne za pristup EU-u.<\/p>\n

Ti muzeji u cijelom stalnom postavu ili u dijelu o Holokaustu kopiraju estetiku i dizajn muzeja Holokausta, tamne prostore i fokus na individualne \u017ertve, njihova imena, crte\u017ee, privatne fotografije i predmete. Posebno slova\u010dki muzej koji portretira svoju dr\u017eavu kao dio europske antifa\u0161isti\u010dke borbe. Tekstovi stalnog postava i zadu\u017eeni za muzej komuniciraju puno o Europi i “europskim standardima”. Ali ono \u0161to je pritom u slova\u010dkom i hrvatskom muzeju nedostajalo jest suo\u010davanje s ideologijom NDH i re\u017eima Jozefa Tisoa, te s individualnim po\u010diniteljima, drugdje osim na ra\u010dunalima i internetskoj stranici muzeja.<\/p>\n

Kako vidite aktualni postav Memorijalnog muzeja u Jasenovcu, \u0161to mu zamjerate, a \u0161to biste pohvalili? Bi li po va\u0161em mi\u0161ljenju taj postav iz 2006. trebalo mijenjati i je li on imao ulogu Potemkinova sela kako bi se EU uvjerila u posve\u0107enost Hrvatske antifa\u0161izmu?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Mislim da se 2006. nije toliko radilo o dokazu posve\u0107enosti antifa\u0161izmu, nego o zazivanju nekih “europskih standarda” u suo\u010davanju prije svega s Holokaustom i genocidom nad Romima (Samudaripen) u fazi “univerzalizacije Holokausta” kao negativne ikone na\u0161eg doba. Fokus na individualne \u017ertve me\u0111unarodni je trend i jaka muzeolo\u0161ka tehnika jer vodi do empatije sa \u017ertvama. Ono \u0161to u Jasenovcu nedostaje jest diskusija usta\u0161ke ideologije, individualnih po\u010dinitelja, osim na ra\u010dunalima i internetskoj stranici, obja\u0161njenje jasenova\u010dkog logorskog kompleksa na terenu i usta\u0161kih specifi\u010dnosti.<\/p>\n

Do danas mi je zapravo neshvatljivo za\u0161to je hrvatsko predsjedanje IHRA-om dovelo da vi\u0161e institucionaliziranog revizionizma, a ne do pozitivnog novog identiteta Hrvatske kao dr\u017eave koja se suo\u010dila s usta\u0161kim zlo\u010dinima i mo\u017ee biti ponosna na taj napredak<\/h3>\n

Pored nacista, u Europi su samo Rumunji i NDH imali logore smrti. Holokaust i Samudaripen u NDH o\u010dito je “lak\u0161e” tematizirati nego genocid nad srpskim stanovni\u0161tvom, jer se antisemitizam i mr\u017enja prema Romima mogu predstaviti kao ne\u0161to u \u010demu su usta\u0161e slijedili naciste. To je samo po sebi problemati\u010dno, kao \u0161to je Lovro Kralj pokazao u svojoj doktorskoj radnji u kojoj se bavi specifi\u010dno usta\u0161kim motivima za Holokaust.<\/p>\n

Nakon rata 1991. \u2013 1995. genocid nad Srbima je povijesna \u010dinjenica koju hrvatska politika pro\u0161losti o\u010dito najte\u017ee prihva\u0107a. Aktualni napad hrvatske vlade na tu \u010dinjenicu pokazuje koliko je postav iz 2006. bio va\u017ean. Ja sam godinama tra\u017eila promjenu postava u Jasenovcu, no ako bi se on mijenjao u trenutnoj fazi institucionalnog revizionizma, onda bi to bila promjena nagore.<\/p>\n

Kolika je bila gre\u0161ka to \u0161to se u muzejima i drugim institucijama za vrijeme Jugoslavije \u010desto nije govorilo o konkretnim po\u010diniocima zlo\u010dina, nego su to sve bili zlo\u010dini fa\u0161ista? Koliko se to danas zloupotrebljava pa se u Hrvatskoj izbjegava sintagma “usta\u0161ki zlo\u010din” ili se ona refleksno povezuje s primjerice \u010detni\u010dkim ili partizanskim?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Na neki na\u010din je rat 1990-ih bio rat sje\u0107anja oko nesavladane povijesti Drugog svjetskog rata. U svojoj doktorskoj radnji analizirala sam i novinske \u010dlanke iz 1980-ih, koji pokazuju da su se u Jugoslaviji u kontekstu “bratstva i jedinstva” nabrajale \u017ertve svih jugoslavenskih nacionalnosti, kao da su Srbi, Romi i \u017didovi u istoj mjeri ubijani kao Hrvati. Isto tako su usta\u0161e ubrajani u dugu listu po\u010dinitelja, belogardista, \u010detnika itd. No, mislim da problem sa samokriti\u010dnim suo\u010davanjem s usta\u0161kim zlo\u010dinima danas nije toliko naslje\u0111e socijalizma, nego Tu\u0111manove ideje pomirbe antifa\u0161isti\u010dke tradicije s usta\u0161kom i portretiranje NDH kao va\u017enog koraka prema hrvatskoj samostalnosti, a ne kao zlo\u010dina\u010dkog re\u017eima. U 1990-im je izjedna\u010davanje Jasenovca i Bleiburga postalo neki novi standard.<\/p>\n

Skandal oko otkazane izlo\u017ebe<\/h3>\n

Kako ocjenjujete rezultate jednogodi\u0161njeg hrvatskog predsjedanja IHRA-om i kako vidite skandal oko neodr\u017eane izlo\u017ebe “Neki su bili susjedi”, koju je vo\u0161ingtonski Muzej Holokausta otkazao jer je hrvatska strana odbila istaknuti da je u NDH i nad Srbima po\u010dinjen genocid?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Do danas mi je zapravo neshvatljivo za\u0161to je hrvatsko predsjedanje IHRA-om dovelo da vi\u0161e institucionaliziranog revizionizma, a ne do pozitivnog novog identiteta Hrvatske kao dr\u017eave koja se suo\u010dila s usta\u0161kim zlo\u010dinima i mo\u017ee biti ponosna na taj napredak. Ravnatelj JUSP-a Jasenovac Ivo Pejakovi\u0107 svoju je ostavku obrazlo\u017eio tim Vladinim revizionisti\u010dkim pritiskom. Nove plo\u010de postavljene pred ulazom u muzej ne samo da ne spominju genocid nad Srbima, \u010dak ni Holokaust ni Samudaripen, nego samo “stradanja golemog broja ljudi, strati\u0161te Srba, Roma, \u017didova, Hrvata, pripadnika drugih naroda i mnogih drugih koji su se suprotstavili usta\u0161kom re\u017eimu”. Skandal oko u zadnji \u010das otkazane izlo\u017ebe ameri\u010dkog Muzeja Holokausta, svjetske vode\u0107e institucije na tom podru\u010dju, me\u0111unarodna je dimenzija tog Vladinog revizionizma. To ustvari ostaje neshvatljivo u fazi “globalizacije kulture sje\u0107anja”, pa je o\u0161te\u0107enje me\u0111unarodnog ugleda Hrvatske puno ve\u0107e od bilo kakvog doma\u0107eg uspjeha takvog nacionalizma.<\/p>\n

Na spomenutoj konferenciji rekli ste da se u doba globalizacije sje\u0107anja Hrvatska uz Bugarsku i Ma\u0111arsku izolirala kao sjedi\u0161te zatucanog revizionizma. Kako to dokazujete i je li jedna od potvrda te teze i to \u0161to nakon konferencije mainstream mediji nisu izvijestili o njoj, ali je na jednom desni\u010darskom portalu bilo napada?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U Ma\u0111arskoj je situacija neupitno najozbiljnija jer Fidesz od 2010. ne samo da forsira institucionalizirani revizionizam nego i ograni\u010dava demokratske slobode u omjeru koji u Bugarskoj, \u010diji zastupnici negiraju suodgovornost za Holokaust na teritoriju koji je Bugarska okupirala, i u Hrvatskoj trenutno ne vidim. Tako\u0111er, u Hrvatskoj trenutno nema poku\u0161aja da se kao u Poljskoj za vrijeme PiS-ove vlade revizionisti\u010dka povijesna “istina” utvrdi problemati\u010dnim zakonom. No, Vladin pritisak na me\u0111unarodno priznatu instituciju u Jasenovcu i otkazana izlo\u017eba ameri\u010dkog Muzeja Holokausta jasni su dokazi tog revizionizma.<\/p>\n

Da mainstream mediji ne izvje\u0161tavaju o nekom doga\u0111aju, iako je HRT bio prisutan, samo po sebi nije dokaz ograni\u010denja slobode medija ili naru\u0161ene demokracije, ali vjerojatno ukazuje na to da su glavni mediji spremni slijediti revizionisti\u010dki trend ili barem \u0161utjeti o tom problemati\u010dnom razvoju. \u0160to se ti\u010de portala koji sami otvoreno priznaju da tra\u017ee reviziju znanstvenih saznanja o Jasenovcu i poimeni\u010dni popis jasenova\u010dkih \u017ertava nazivaju “la\u017enim”, da konferencija Centra za istra\u017eivanje Holokausta i genocida na jugoistoku Europe i Documente nije izazvala takve revizionisti\u010dke reakcije, morali bismo se brinuti da smo organizatori i ja kao govornica ne\u0161to krivo napravili. Poziv na samokriti\u010dno suo\u010davanje s usta\u0161kim zlo\u010dinima ide protiv svega na \u0161to takvi portali tro\u0161e energiju. Ako i va\u017eni mediji kao Nacional i tzv. lijevi i desni mediji spominju konferenciju, onda je ona po meni velik uspjeh.<\/p>\n

\u017divite i radite u Austriji. Kakav je slu\u017ebeni austrijski stav prema kulturi sje\u0107anja i kako se u Austriji u toj domeni komentiraju zbivanja u Hrvatskoj?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Austrija se do 1986. neto\u010dno predstavljala kao prva \u017ertva nacizma. Danas je \u010dinjenica da je velik broj Austrijanaca i Austrijanki sudjelovao u nacisti\u010dkim zlo\u010dinima javno priznata i vlada se jako trudi boriti se ne samo protiv revizionizma nego i protiv dana\u0161njeg antisemitizma. Hrvatska se spominje prije svega u kontekstu komemoracije u Bleiburgu i tamo\u0161njih neousta\u0161kih i neonacisti\u010dkih ispada. No, kako je ta komemoracija nakon izvje\u0161taja stru\u010dnjaka za austrijsko Ministarstvo unutra\u0161njih poslova, u kojemu sam i ja sudjelovala, kriti\u010dki ocijenjena, a \u017ealba Po\u010dasnog bleibur\u0161kog voda je odba\u010dena na Upravnom sudu Austrije, ta tema trenutno nije tako aktualna.<\/p>\n

I za kraj: je li povijest suvi\u0161e ozbiljna stvar da bi se njome bavili samo povjesni\u010dari sa svojim \u010desto dijametralnim stavovima, odnosno negiranjem znanstvenih istra\u017eivanja?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U Njema\u010dkoj i Austriji povjesni\u010dari danas nemaju tako dijametralne stavove, iako naravno ima desnih i lijevih. “Znanstvenici” koji negiraju da je Jasenovac bio logor smrti ili da su partizani nakon Bleiburga po\u010dinili masovna ubojstva donekle su specifi\u010dna posljedica nedavnog rata i rata oko sje\u0107anja koji traje do danas. No, to nije nikakva isprika za revizionizam.<\/p>\n

www.portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ljiljana Radoni\u0107: Holokaust i Samudaripen u NDH o\u010dito je “lak\u0161e” tematizirati, jer se antisemitizam i mr\u017enja prema Romima mogu predstaviti kao ne\u0161to u \u010demu su usta\u0161e slijedili naciste. Ja sam godinama tra\u017eila promjenu postava u Jasenovcu iz 2006., no ako bi se on mijenjao u trenutnoj fazi institucionalnog revizionizma, onda bi to bila promjena nagore<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":418413,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-418410","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/418410","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=418410"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/418410\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":418414,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/418410\/revisions\/418414"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/418413"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=418410"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=418410"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=418410"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}