{"id":417926,"date":"2024-11-29T06:23:54","date_gmt":"2024-11-29T05:23:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=417926"},"modified":"2024-11-29T06:23:54","modified_gmt":"2024-11-29T05:23:54","slug":"prirodna-priroda-i-neprirodno-drustvo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/11\/29\/prirodna-priroda-i-neprirodno-drustvo\/","title":{"rendered":"Prirodna priroda i neprirodno dru\u0161tvo"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Marko Kostani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Jugoslavija je bila neprirodna tvorevina \u2013 takva povijesna dijagnoza u Hrvatskoj u\u017eiva status rubnog konsenzusa. Naime, \u010dak i oni koji imaju pozitivan stav o Narodnooslobodila\u010dkoj borbi ili o nekim aspektima socijalne politike u dr\u017eavi nastaloj na toj borbi, prihva\u0107aju ideju da ne\u0161to mora biti neprirodno u dr\u017eavama koje nastanu nakon svjetskih ratova, jer te\u0161ko da bi se takva ideja primila da je povijest i\u0161la \u201cnormalnim tokom\u201d. Razmi\u0161ljanje o dru\u0161tvenim fenomenima kroz kategorije prirodnosti i normalnosti ne ti\u010de se samo teme Jugoslavije, nego je simptomati\u010dno za klju\u010dne izazove s kojima se suo\u010davamo danas, poput priljeva stranih radnika. Me\u0111utim, \u010dim o ljudskim tvorevinama govorimo kao prirodnima ili neprirodnima, a o povijesti kao normalnoj i nenormalnoj, jasno je da ta prirodnost i normalnost nisu li\u0161ene ideolo\u0161kog sadr\u017eaja. Naslije\u0111enim \u201cprirodnostima\u201d i \u201cnormalnostima\u201d te\u0161ko da \u0107emo do\u0107i do efikasnih i pravednih politi\u010dkih rje\u0161enja danas. Zato \u0107emo po\u010deti s malom povijesnom digresijom kako bismo produktivnije pristupili suvremenim politi\u010dkim problemima.<\/p>\n

\n

Izmi\u0161ljanje Jugoslavije<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Kad je o Jugoslaviji i njenoj ba\u0161tini rije\u010d, deficit prirodnosti uglavnom se \u201cizra\u010dunava\u201d uz pomo\u0107 tri metode. Prva je najjednostavnija i donekle se naslanja na ratne okolnosti, a glasi ovako: Jugoslavija nije izdr\u017eala protok vremena. Ne samo da ga nije izdr\u017eala, ve\u0107 su u toj povijesti od 1918. do 1991. proku\u0161ani gotovo svi modeli dru\u0161tvenog ure\u0111enja, ali nijedan nije uspio poslu\u017eiti kao vezivno tkivo. Pri kori\u0161tenju ove metode nije potrebna nikakva posebna analitika \u2013 povijest je odradila svoje. Oponentima na to jedino preostaje odgovoriti da u tom slu\u010daju bilo kakav dru\u0161tveni i politi\u010dki anga\u017eman nemaju posebnog smisla jer povijest ionako uvijek odradi svoje.<\/p>\n

Druga se pak metoda ti\u010de socijalizma: propast socijalisti\u010dkih projekata \u0161irom svijeta pokazuje da se radilo o nametnutom i neprirodnom ekonomskom modelu koji se ne podudara s ljudskom prirodom. S tom se prirodom, zaklju\u010dak glasi, podudara kapitalizam. Ovaj zaklju\u010dak ne uzima u obzir da je i kapitalizam tek kratka epizoda u povijesti \u010dovje\u010danstva, u kojoj neki ljudi, jednako prirodni kao i ostali, posjeduju prirodu i njene plodove, a drugi ne. Tre\u0107a se pak metoda oslanja na prirodu nacije. Jugoslavija je bila rigidna re\u0161etka koja je sputavala prirodni razvoj nacija koje su je \u010dinile, a snaga eksplozije 1991. godine svjedo\u010di o tome da taj neprirodni okvir nije mogao zaustaviti \u201cprirodnu\u201d bujicu nacija. Me\u0111utim, zami\u0161ljena anketa o nacionalnoj pripadnosti na podru\u010dju dana\u0161nje Hrvatske me\u0111u dominantno selja\u010dkim stanovni\u0161tvom kakvih 150 godina ranije ne bi ba\u0161 pripomogla tezi o prirodnosti. Naime, ve\u0107ina ispitanika ne bi ni razumjela \u0161to ih se pita.<\/p>\n

Problem ideje o (ne)prirodnosti nekog dru\u0161tvenog sustava je taj da se mo\u017ee primijeniti na sve, pa time i gubi svoj smisao. Jugoslavija, kao i svi drugi (nad)nacionalni projekti, \u201cizmi\u0161ljena\u201d je kao odgovor ili rje\u0161enje nekih dru\u0161tvenih i ekonomskih pitanja koja su mu\u010dila kulturne i politi\u010dke elite tog vremena. Po tom pitanju ne razlikuje se u svojoj \u201cprirodnosti\u201d od stvaranja dr\u017eava-nacija u devetnaestom stolje\u0107u. Kao i kod ve\u0107ine takvih projekata, zna\u010dajnu ulogu igrali su pjesnici i knji\u017eevnici koji su po prirodi posla bili odre\u0111eni za investicije u fikciju. Samo \u0161to su investicije u ovim slu\u010dajevima nosile zadatak retori\u010dkog uvjeravanja svih onih koji su \u017eivjeli na nekom podru\u010dju da ih ve\u017ee ista krv iako kartu tog podru\u010dja ili bilo kakvu drugu kartu vjerojatno nikad u \u017eivotu nisu vidjeli. No, bilo je i onih koji su mislili i na drugi korak, \u010desto tako\u0111er knji\u017eevnika, pogotovo na prostorima isto\u010dne i jugoisto\u010dne Europe. Oni su se u vremenima posljednjih dekada carstava, Otomanskog i Habsbur\u0161kog, zalagali za nacionalno samoodre\u0111enje, ali su istovremeno znali da male nacije u zamahu kapitalisti\u010dke globalizacije i modernizacije ne\u0107e baratati nekim naro\u010ditim stupnjem suverenosti. Drugim rije\u010dima, da \u0107e biti vazali ve\u0107 uspostavljenih i ekonomski razvijenih kapitalisti\u010dkih nacija. U takvom kontekstu borbe za nacionalno samoodre\u0111enje i odr\u017eivost te samoodre\u0111ene nacije u kontekstu kapitalisti\u010dke konkurencije, na prostorima isto\u010dne i jugoisto\u010dne Europe javljale su se brojne ideje o nadnacionalnim projektima. A me\u0111u njima i onaj Jugoslavije. Iako je imao i druge aspekte, radilo se o projektu koji je nastojao pomiriti dva cilja: nacionalnu slobodu i ekonomsku neovisnost. U nekim ina\u010dicama se te\u017eilo stvaranju jugoslavenske nacije, a u nekima nadnacionalnom okviru koji bi pru\u017eao neki oblik me\u0111unarodno-ekonomske za\u0161tite malim i slabijim nacijama. Epilog znamo i nova jugoslavenska ideja vi\u0161e nije politi\u010dka tema. Ali bauk Jugoslavije u zna\u010dajnoj mjeri \u2013 i sadr\u017eajno i formalno \u2013 prije\u010di suvisliju raspravu o sli\u010dnom izazovu s kojim se Hrvatska danas suo\u010dava. A izazov glasi: je li trenutni koncept nacionalne dr\u017eave odr\u017eiv u okvirima suvremenog kapitalizma? Mo\u017ee li podnijeti brojne mijene ili ga treba ozbiljno redefinirati?<\/p>\n

\n

Turistu s osmijehom, radniku kroz zube<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Klju\u010dni simptom tog problema odnos je prema migrantima, pogotovo stranim radnicima. Hrvatska ve\u0107 desetlje\u0107ima gubi stanovni\u0161tvo, kako emigracijom tako i negativnim prirodnim prira\u0161tajem. Da bismo uop\u0107e mogli funkcionirati kao ekonomija i dru\u0161tvo neophodni su nam strani radnici. Iako su ve\u0107 prisutni u stotinama tisu\u0107a, jo\u0161 nisu zadobili relevantan politi\u010dki tretman. Mo\u017eda i bolje da nisu, ali mo\u017eemo re\u0107i da se sada radi o \u201cprirodnom\u201d toku koji rigidna re\u0161etka nacionalne dr\u017eave te\u0161ko mo\u017ee obuzdati. Vladaju\u0107i HDZ nastoji pitanje dr\u017eati po strani kao \u0161to su se u aristokratskim ku\u0107ama dr\u017eale sobe za slu\u017ein\u010dad. Lijevo-liberalna oporba nije jo\u0161 sasvim sigurna \u0161to bi s njima osim pribjegavanja praznoj retorici o integraciji. I oboje se, valjda, nadaju da \u0107e nas turizam spasiti od najgorih ekscesa jer pogled bogatog stranog gosta koji dobro pla\u0107a \u0161titi siroma\u0161nog stranog radnika kojeg se slabo pla\u0107a. Desnica, manje i vi\u0161e ekstremna, postepeno tra\u017ei i priprema najkonkretniji okvir. U me\u0111uvremenu napade na strane radnike, mahom dostavlja\u010de, tretiraju kao adolescentsku zabavu. A razlog zbog kojeg se na smi\u0161ljanju politi\u010dkog okvira \u010dak i na desnici radi postepeno i bez brzanja krije se u tome \u0161to ni oni ne mogu pore\u0107i ekonomsku nu\u017enost prisutnosti stranih radnika. Ideolo\u0161ki recept jo\u0161 se kuha, ali mogu se nazrijeti konture.<\/p>\n

Prili\u010dno je izgledno da bi se kritika navodno pretjeranog uvoza stranih radnika mogla integrirati s kritikom takozvane woke kulture i rodne egalitarnosti, uz inzistiranje na kulturnoj nepodudarnosti. Nedavno je u Saboru Nino Raspudi\u0107 ve\u0107 na\u010deo taj sklop postaviv\u0161i zastupnicima i javnosti nekoliko naizgled zdravorazumskih pitanja. U parafraziranoj varijanti: odakle odjednom potreba za tolikim brojem dostavlja\u010da? Kao da prije nismo normalno jeli vani ili kuhali doma? Zar nitko vi\u0161e ne kuha? Ne \u010dudi \u0161to smo po gojaznosti na vrhu u Europskoj uniji! Prvo pitanje potrebe za dostavlja\u010dima sugerira da se ta \u201epotreba\u201c nedavno izmislila s ciljem da se dovede \u201cprevi\u0161e\u201d radnika. Raspudi\u0107 je dovoljno pametan da ne barata teorijama zavjere i da ih prepusti pje\u0161adiji na dru\u0161tvenim mre\u017eama, kao \u0161to zna da je dostava i prije funkcionirala i da se ta \u201cpotreba\u201d nije pojavila samo u Hrvatskoj. Razlozi popularnosti dostave su brojni \u2013 od komocije do epizodno realiziranih klasnih aspiracija da ti netko na ku\u0107ni prag donese hranu nakon dva klika \u2013 ali sigurno nisu dio \u0161ire zavjere. Pitanje o tome kako nitko ne kuha, tako\u0111er ima svoj politi\u010dko-ideolo\u0161ki cilj: znamo tko bi trebao kuhati. \u017dene ne samo da vi\u0161e ne \u017eele ra\u0111ati, ve\u0107 vi\u0161e ne \u017eele ni kuhati. Pritom se izostavlja niz drugih \u201cbiv\u0161ih\u201d ku\u0107anskih poslova koji su u me\u0111uvremenu postali legitimne usluge na tr\u017ei\u0161tu, a pre\u0161u\u0107uje se i spomenuti \u017eene koje ne mogu birati ho\u0107e li kuhati ili ne\u0107e. A tek nas, s obzirom na staro dru\u0161tvo, vjerojatno \u010deka masovniji uvoz radnica u sektoru skrbi i njege. Upravo \u0107e se u tom kontekstu antiimigrantska politika integrirati s takozvanom antirodnom. A pritom svoju porciju optu\u017eba ne\u0107e dobiti samo \u017eene nego i mu\u0161karci, koji ne samo da su lijeni i gojazni ve\u0107 odbijaju raditi one prave, \u201cmu\u017eevne\u201d poslove, poput onih na gradili\u0161tima, pa smo prisiljeni uvoziti radnike druge boje ko\u017ee. I njih je woke kultura feminizirala.<\/p>\n

Pored ovih toksi\u010dnih ideolo\u0161kih recepata, va\u017enu ulogu na repertoaru antiimigrantske politike igra i teza o apsolutnoj nemogu\u0107nosti integracije. I pritom se gotovo uvijek pose\u017ee za figurom na\u0161eg migrantskog radnika u Njema\u010dkoj u drugoj polovici pro\u0161log stolje\u0107a, mitskog gastarbajtera, za kojeg se ka\u017ee da se u potpunosti prilagodio njema\u010dkoj kulturi i da su ih Nijemci zato prihva\u0107ali. O tome kako su ih prihva\u0107ali i koliko su se oni sami \u017eeljeli prilagoditi dovoljan vam je pokoji razgovor s na\u0161im ljudima koji su tamo radili ili s njihovom djecom. Taj su manjak prilagodbe jezgrovito opjevali Peki i Vojko u \u201cGangi i reri\u201c, varijanti \u201cGena kamenih\u201d za Gen Z svih politi\u010dkih profila. Opisuju\u0107i \u017eivot u dalmatinskom zale\u0111u, tom, uz Hercegovinu, navodno mitskom mjestu hrvatstva, Vojko u svom versu ka\u017ee:<\/p>\n

\u201cIden srat iza ku\u0107e, osim toga ni ne idem vanka<\/p>\n

Od pr\u0161uta pojedem bilo, od muzike poslu\u0161am Marka<\/p>\n

Ro\u0111en u Bio\u010di\u0107u, o\u017eenjen u Mio\u010di\u0107u<\/p>\n

\u017dena pla\u010de, mislila je da \u0107u \u017eivit kra\u0107e<\/p>\n

Kopam grobnicu do \u0107a\u0107e, strinu je zgazia vlak<\/p>\n

Pet sestara u Kanadi, svaka ima brkove, a tetak ima tlak<\/p>\n

\u017divi u Njema\u010dkoj trideset godina, zna re\u0107: Guten Tag\u201d<\/p><\/blockquote>\n

Kao i tetak s tlakom, tako i hrvatski nacionalni projekt novoj stvarnosti suvremenog kapitalizma zna samo re\u0107i: Guten Tag. Turistu s osmijehom, radniku kroz zube. Kao \u0161to je nau\u010dio da u jugoslavenskom politi\u010dkom projektu nije bilo ni\u0161ta prirodno i normalno, tako ga strani radnici na biciklama i skelama \u201cu\u010de\u201d i da u nacionalnoj ideji nikad nije bilo ni\u010deg prirodnog i normalnog, jer se ne doga\u0111a u dru\u0161tvenom i ekonomskom vakuumu. Ta se ideja pod hitno mora apdejtati ako \u017eelimo \u017eivjeti u iole solidarnom i tolerantnom dru\u0161tvu. Ako se ne apdejta \u010dekaju nas nasilje nad stranim radnicima i toksi\u010dni konflikti koji \u0107e biti samo simptom nepodudaranja nacionalne ideje i globalne podjele rada. Ne\u0107e nas ni pogled bogatog turista spasiti.<\/p>\n

www.bilten.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatski nacionalni projekt novoj stvarnosti suvremenog kapitalizma zna samo re\u0107i: Guten Tag, bez efikasnih i pravednih rje\u0161enja za klju\u010dne izazove s kojima se suo\u010dava. Ono \u0161to u velikoj mjeri prije\u010di suvisliju raspravu o priljevu stranih radnika je bauk Jugoslavije, koji nas dr\u017ei zarobljenima u poimanju politi\u010dkih promjena kroz pojmove \u201cprirodnosti\u201d i \u201cnormalnosti\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":324739,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-417926","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417926","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=417926"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417926\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":417929,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417926\/revisions\/417929"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/324739"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=417926"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=417926"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=417926"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}