{"id":417751,"date":"2024-11-27T07:07:38","date_gmt":"2024-11-27T06:07:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=417751"},"modified":"2024-11-27T07:07:38","modified_gmt":"2024-11-27T06:07:38","slug":"topla-voda-u-kakvom-kapitalizmu-zivimo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/11\/27\/topla-voda-u-kakvom-kapitalizmu-zivimo\/","title":{"rendered":"Topla voda: U kakvom kapitalizmu \u017eivimo"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Ivan Cingel<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Niz je kapitalnih politi\u010dkih zbivanja obilje\u017eio novembar u zemlji, regiji i svijetu: hap\u0161enje jo\u0161 jednog hadezeovskog ministra, eskalirali val protesta protiv re\u017eima u Srbiji, opet Trumpova pobjeda na izborima\u2026 Popra\u0107eno je to velikim brojem medijskih komentara, ali pozornost mi je \u2013 ba\u0161 u kontekstu ovih kapitalaca od tema \u2013 preoteo naizgled nevezan i naizgled bezvezan\u00a0\u010dlan\u010di\u0107 koji je izvijestio iz “srpskog Davosa”, tj. s biznis foruma na Kopaoniku.<\/p>\n

Stanoviti Spasojevi\u0107 je na Kopaoniku zatra\u017eio izmjenu propisa radi daljnje liberalizacije burzovnih ulaganja: “napraviti kao u Engleskoj, neki narodni kapitalizam. Tamo je Margaret Ta\u010der prodavala akcije Telekoma, Briti\u0161 petroleuma i drugih javnih preduze\u0107a koja su i\u0161la u privatizaciju. Ona je \u017eelela da i narod postane deo tog principa kapitalizma. Tako vi danas u Britaniji imate u svim dnevnim novinama dodatke od po 10 ili 15 strana o investiranju. Da li su to penzioni fondovi, investicioni ili berza. Na taj na\u010din je stvoren narodni kapitalizam.”<\/p>\n

Dionicama \u0107e svi trgovati, zapjevao bi jama\u010dno pjesnik, dirnut tom bri\u017eno\u0161\u0107u za burzovne portfelje \u0161irokih narodnih masa, samo kad pjesnici ne bi obi\u010davali izbjegavati biznis forume.<\/p>\n

Slu\u010daj je htio da sam se u svom prethodnom\u00a0tekstu na ovom portalu \u2013 kratkoj povijesti du\u017eni\u010dkog ropstva \u2013 dotaknuo na\u010dina na koji je pod izlikom narodnog kapitalizma Thatcher privatizirala britanski javni stambeni fond. U ime “prava na vlastitu stambenu imovinu”, da sav narod posjeduje i pobolj\u0161a si imovinsku karticu. Brkaju\u0107i ljudsko pravo na stan s pravom na kupnju stana \u2013 te ograni\u010div\u0161i mogu\u0107nost rje\u0161avanja stambenog pitanja na komercijalizaciju i du\u017eni\u010dko ropstvo. Rezultiralo je samo daljnjim osiroma\u0161enjem \u0161iroke populacije i te\u0161kom gentrifikacijom, jer dabome da su od mjere ultimativno profitirali odgovaraju\u0107i poduzetnici, a ne fizi\u010dke osobe vlasnika nekretnina u kojima \u017eive, i to ponajprije krupni igra\u010di: financija\u0161i, ulaga\u010di i veleposjednici s vi\u0161kom sredstava za spekulaciju. Radilo se o namjernom podsticanju gentrifikacije u svrhu klasnog rata: manja priu\u0161tivost stanovanja ni\u017eim klasama zna\u010di ve\u0107u profitnu stopu za bur\u017eoaziju koja gleda kako da zaradi ili reproducira velik novac, \u010dim ve\u0107i.<\/p>\n

S Kopaonika se oglasio i srpski privatizacijski tajkun, Miroslav Mi\u0161kovi\u0107. “Mnogi ljudi koji imaju novac kupuju nekretnine i oni su odigrali najbolje \u0161to mo\u017ee u poslednjih 20, 30 godina i za\u0161titili vrednost novca”, ali \u2013 komunicira stara bur\u017euj\u010dina iluminirano nju\u0161enje ne\u010dega \u0161to je u zraku \u2013 sada je vrijeme “malo da zaboravimo stanove” u ime ulaganja u dionice, napose one AI tehnologija, “uz dobru propagandu i marketing”.<\/p>\n

Ostavimo sad po strani rasprave u \u0161to bud\u017ea da ula\u017ee da najbolje “za\u0161titi vrijednost novca”, neka to ostane bud\u017eovanska briga. Su\u017enjevi ipak ne\u0107e trgovati dionicama. Mi\u0161kovi\u0107 je lokalni primjer globalne tople vode koju nam je konstatirati: svijet financijalizirane ekonomije svijet je u kojem je sve podre\u0111eno tome da oni u posjedu velikog novca \u0161tite, peru i plode vrijednost svog novca.<\/p>\n

Kad se ne bi radilo o toploj vodi, besraman na\u010din na koji je stvar re\u010dena zaista bi bilo mogu\u0107e nazvati iluminativnim. Pomislio sam: bez dr\u017eanja na umu te stare, poznate stvari, ovi komentari na aktualne kapitalne politi\u010dke teme, koje se ponavljaju kao pokvarene plo\u010de, redom padaju u besmisleno brbljanje.<\/p>\n

\n

STADIJ BALONA<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Znamo tu formulu uspjeha, probijaju nam njome u\u0161i posvuda financijski gurui: da novac radi za tebe, ne ti za novac (zanimanje: investitor). Ali malo se time reklo. Oduvijek je vrijedilo da se ne\u0107e\u0161 obogatiti radom za pla\u0107u. Samo \u0161to je nekada \u2013 u realnom industrijskom kapitalizmu \u2013 formula boga\u0107enja na tu\u0111oj grba\u010di i bila po kapitalisti\u010dkoj definiciji: u tome da drugi rade za pla\u0107u koju im daje\u0161. U postindustrijskom dru\u0161tvu\u00a0boga\u0107enje novcem koji radi za tebe ne odnosi se na to, ve\u0107 na\u00a0anga\u017eiranje fiktivnog kapitala.<\/p>\n

Thomas Piketty je konkretno pokazao da je glavni generator nejednakosti zadnjih desetlje\u0107a raskorak u razmjerima realne ekonomije (brzini akumulacije kapitala od rada) i fiktivne akumulacije bazirane na povratu na kapital (kamata, renta, dobit, dividenda). Konzistentno ve\u0107a stopa povrata na kapital od stope ekonomskog rasta \u2013 prevelik udio rentijerstva u razvijenim ekonomijama \u2013 koncentrira bogatstvo u malom postotku ruku (proverbijalnih 1%, ali radi se o promilima zapravo). Jak pokazatelj \u0161to ne valja sa sistemom: apsurdna razlika u redu veli\u010dina prihoda i net worth cifri izme\u0111u financija\u0161a, rentijera i spekulanata u odnosu na \u010dak i najbolje pla\u0107ene profesionalce koji \u017eive od produktivnog rada.<\/p>\n

Esencijalno se radi o ambisu novca bez pokri\u0107a. Dr\u017eimo pritom na umu da postindustrijsku epohu\u00a0obilje\u017eava izbijanje urbanizacije umjesto industrijalizacije kao motora ekonomije, budu\u0107i da je tr\u017ei\u0161te nekretnina glavni ventil financijalizacije. Hyman Minsky je jo\u0161 80-ih objasnio ono \u0161to \u0107e se 2007. ukazati kao pucanje\u00a0nekretninskog balona i globalna financijska kriza 2008.\u00a0Minsky moment: to\u010dka na kojoj rast cijena imovine naglo kolabira nakon ciklusa aprecijacije uslijed spekulativnog pumpanja fiktivnog, rentijerskog profita, odvojenog od ekonomskog realiteta. \u0160to tu uop\u0107e zna\u010di pojam balona? Krediti se upucavaju po\u0161to-poto, neovisno o mogu\u0107nostima vra\u0107anja, na temelju projekcija rasta vrijednosti nekretnina. Ponzi karakter \u0161eme: o\u010dekivanje da \u0107e sama aprecijacija kupljenih kvadrata otplatiti kredit \u2013 dok do aprecijacije uop\u0107e i dolazi uslijed politike upucavanja kredita po\u0161to-poto.<\/p>\n

Minsky je u svemu prepoznao i promjenu stadija kapitalizma: ne\u0161to \u0161to je nazvao\u00a0money manager kapitalizmom. Investiranje sve izrazitije ide preko menad\u017eera fondova, zadu\u017eenih da brinu samo o momentu cijene dionica, dok se i menad\u017eeri kompanija sve manje vode rezonom dugoro\u010dne akumulacije kapitala (i internih reinvesticija za to potrebnih), u korist kratkoro\u010dnog povrata ulaganja za dioni\u010dare. Ni banke u ovom stadiju vi\u0161e ne zanima toliko financiranje investicija u proizvodnju, kao na\u010din da barem posredno participiraju u ne\u010demu produktivnom (kamatonosni kapital), koliko sekuritizacija beskrajnih hipoteka.<\/p>\n

\n

KAKO I ZA\u0160TO JE PROPALA JUGOSLAVIJA?<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Op\u0107e je mjesto da su 80-ih propale Jugoslavija i zemlje, kako se to tada zvalo, “drugog svijeta”. Na mnogo diskretnije na\u010dine se pri\u010da o tome da je prvo 70-ih propala Amerika. Dobro, propala je ona jo\u0161 1929. \u2013 kriza vi\u0161ka akumulacije, odnosno efektivne potra\u017enje, odnosno pretjerane eksploatacije, kao formula originalne Velike Recesije. Tada je Keynes smislio novu Ameriku. Ali 70-ih je propala i ta kejnzijanska “dr\u017eava blagostanja” i propao je Bretton Woods. Uslijedile su i naftne krize, pa je propala s Amerikom i \u010ditava poslijeratna epoha kapitalizma u zemljama “prvog svijeta” (Golden Age). Valjalo je opet izmisliti neku novu Ameriku. A i Englesku.<\/p>\n

Enter Thatcher & Reagan. Amerika i Engleska ne\u0107e biti zemlja proleterska. Stopa profita spa\u0161avana je pre\u0161altavanjem nazad na taktiku brutalnije eksploatacije rada (uz globalizaciju kao metodu rje\u0161avanja problema potra\u017enje s kakvom prije 1929. nisu raspolagali). Ali i sve ve\u0107im pre\u0161altavanjem s eksploatacije rada uop\u0107e na sekundarnu eksploataciju golja: dobit od\u00a0rentijerske imovine.<\/p>\n

Jugoslavija je politi\u010dki dodu\u0161e izumila poziciju nesvrstanosti, ali joj ekonomija nikada nije bila autarki\u010dni otok izme\u0111u kapitalisti\u010dkog zapada i staljinisti\u010dkog bloka. Plivala je u okvirima Bretton Woodsa kao specifi\u010dna socijalisti\u010dka verzija “dr\u017eave blagostanja”. Kada je to u svijetu krahiralo, jugoslavenska kriza 80-ih, raspirena drugom naftnom krizom ‘79, do\u0161la je kao vid ostajanja u praznom, nepostojanja vi\u0161e starog i isklju\u010denosti iz novog poretka koji se uspostavljao. Mic po mic neoliberalizam tijekom 80-ih postaje jedini mogu\u0107i kontekst. U naravi mu je da mo\u0107 name\u0107e preko supranacionalnih institucija (zloglasna trojka: MMF, Svjetska banka, WTO), kako bi se dr\u017eavama smanjio suverenitet u reguliranju Kapitala. Kroz “strukturalne programe prilago\u0111avanja” korporacije su po\u010dele uvjetovati zemljama mjere \u0161tednje, financijsku deregulaciju te op\u0107u privatizaciju privrede i prirodnih resursa. Da bi se priklju\u010dila optjecaju novca, Jugoslavija je prvo morala demontirati radni\u010dko samoupravljanje i koncept dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva. Postati kapitalisti\u010dka zemlja. Ili se, dobro, razbiti na nove kapitalisti\u010dke. Ali kako kapitalisti\u010dke?<\/p>\n

Pojam o “tranziciji” uvrije\u017eio se u zna\u010denju prelaska na tr\u017ei\u0161nu socioekonomsku paradigmu (ne nu\u017eno glatkog). Takva optika ispu\u0161ta iz vida da se unutar same tr\u017ei\u0161ne odigrala transformacija na razini smjene epoha. Biv\u0161im socijalisti\u010dkim zemljama u zadatak je stavljeno hvatanje priklju\u010dka ne na bilo kakav, ve\u0107 pravo na postindustrijski, financijalizirani, money manager kapitalizam.<\/p>\n

Tvornice su, kao \u0161to znamo, u\u010das planule u Pretvorbi & Privatizaciji. Ali su i mahom uni\u0161tene potom, jer u postindustrijskom kapitalizmu tajkune kojima su predane manje zanima eksploatacija rada kroz tvorni\u010dku proizvodnju od samog prisvajanja vrijedne dru\u0161tvene imovine za rentu i preprodaju.<\/p>\n

\n

PRVI KOJI JE REKAO “OVO JE MOJE”…<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ne sla\u017eem se s\u00a0tezom Janisa Varufakisa da vi\u0161e ne \u017eivimo u kapitalizmu ni na\u010dinom na koji je definirao neofeudalizam, ali nije pogre\u0161no identificirao da ono \u0161to \u017eivimo vi\u0161e ne mo\u017eemo svesti na klasi\u010dnu 19.-stoljetnu kapitalisti\u010dku akumulaciju (a o\u010dito ni na ubla\u017eenu, kejnzijanisti\u010dku varijantu), te da obiluje feudalnim karakteristikama. I dalje je to kapitalizam, ali mutirana varijanta. Vi\u0161e u prvom planu ne stoji vlasni\u0161tvo nad sredstvima za proizvodnju, ve\u0107 vlasni\u0161tvo nad sredstvima za financijalizaciju. A otkud da taj novac i ta imovina za kreditirati, rentati ili spekulativno ulagati zavr\u0161ava ba\u0161 u rukama nekih, a ne nekih drugih?<\/p>\n

Stara stvar u novom ruhu. Oni koji profitiraju od posjedovanja imovine dokopavaju je se \u2013 analogno prvobitnoj akumulaciji u aprioriju klasi\u010dnog kapitalizma \u2013 privatizacijom op\u0107ih, javnih ili zajedni\u010dkih dobara. Izlaz iz krize profita 70-ih na\u0111en je u onome \u0161to je David Harvey nazvao\u00a0“akumulacijom razvla\u0161tenjem”: usustavljivanju i institucionalizaciji prvobitne plja\u010dke resursa, za privatni ra\u010dun pod patronatom dr\u017eave. I to pa\u017enja sad: kao trajne i glavne ekonomske grane. Ne predstavlja slu\u010dajnost \u0161to je neoliberalnoj dr\u017eavi prva briga rastakati javne institucije i privatizirati sve \u0161to mo\u017ee: od infrastrukture i poduze\u0107a, tamo gdje su jo\u0161 bila u javnom ili dru\u0161tvenom vlasni\u0161tvu, preko prosvjete i zdravstva (pozdrav Bero\u0161u od Petra\u010da!), do vode, zraka ili javnog prostora. To je upravo zato \u0161to je te\u017ei\u0161te ekonomije preba\u010deno s eksploatacije rada na kapitalizaciju prisvojenog posjeda.<\/p>\n

Na globalnoj razini zapasavanja je tu uvijek i dobri stari (neo)kolonijalni ekstraktivizam. Ne ide bez kompenzacije ambisa eksternim priljevom. Mo\u017ee ti se na Wall Streetu igrati fiktivnim novcem kad si se uzemljio u 10,8 trilijuna $ godi\u0161nje, koliko (po\u00a0podacima iz 2022.) “globalni sjever” isi\u0161e resursa s “globalnog juga” (\u0161to, je dakle, svake godine 70 puta vi\u0161e nego \u0161to bi trebalo za okon\u010dati ekstremno siroma\u0161tvo u svijetu). Ne samo juga doslovno. U koncentri\u010dnim krugovima kapitalisti\u010dke periferije i poluperiferije.<\/p>\n

Naglasimo da ni s\u00a0imperijalnom Kinom ne stoji druga\u010dije: Kad je puklo 2008. i kad je Peking izgubio veliko tr\u017ei\u0161te potro\u0161nje u SAD i ostalim zemljama zahva\u0107enima krizom, \u0161to je napravio? Rast forsirao klasi\u010dnom kapitalisti\u010dkom metodom rje\u0161avanja krize neulo\u017eenog vi\u0161ka: kroz\u00a0urbanizaciju kapitala monstruoznih razmjera (poznato je da je Kina samo 2011-13. potro\u0161ila 50% vi\u0161e cementa nego SAD u 20. st.), s \u010ditavim gradovima podignutima da u njima nitko ne \u017eivi, spekulativnim property boomom i hrpetinom prate\u0107e gentrifikacije. Rast koji se onda prelijeva s jo\u0161 sumanute urbanizacije kapitala na ekonomije koje Kini izvoze sirovine (npr. Tad\u017eikistan,\u00a0slu\u010daj Du\u0161anbe) \u2013 pridru\u017euju\u0107i kolonizaciju\u00a0nekretninskom apsorpcijom onoj ekstraktivisti\u010dkoj. (Kineski Minsky moment se u me\u0111uvremenu dogodio; odnosno, Harveyevom prizmom, svi\u010danje vi\u0161ka akumulacije kapitala u nekretnine doseglo je to\u010dku vi\u0161ka nekretninskih investicija, \u0161to po\u010detni problem ponavlja kao amplificiran. Ali Kina ga je zasad\u00a0amortizirala, jer financijalizacija tamo funkcionira malo druga\u010dije, a i nije pandan SAD-u po kapacitetu da povu\u010de sa sobom u provaliju pola svijeta.)<\/p>\n

Hrvatska poluperiferna pozicija o\u010dituje se prije svega, s obzirom na osobitost jadranske obale, u vidu\u00a0kletve resorta, preko iluzije razvoja i dono\u0161enja blagostanja, kao\u00a0kolonijalni projekt EU centra za nekretninsku apsorpciju, na slu\u017ebu posjednika velikog novca. A uskoro i ne samo vi\u0161e EU. Ovih smo dana mogli \u010ditati\u00a0vijest koja je neshvatljivo pro\u0161la ispod radara: o “u\u017eurbanim izmjenama akta kao uvjetu pristupanja Hrvatske OECD-u”. Naime, “pokrenute su rigorozne izmjene zakona kojima \u0107e uskoro strani dr\u017eavljani iz svih zemalja \u010dlanica OECD-a imati pravo kupovanja nekretnina, ku\u0107a i stanova u Hrvatskoj jednako kao i hrvatski dr\u017eavljani”. Bezuvjetno pravo! Popisu treba dodati, saznajemo jo\u0161, “i dr\u017eavljane zemalja pristupnica Kodeksa o liberalizaciji kretanja kapitala i Kodeksa o liberalizaciji nevidljivih transakcija, ve\u0107inski izvan EU”. Pazi ljepote kad se neki normativni akt eksplicitno poziva na potrebu za liberalizacijom kretanja kapitala ili nevidljivih transakcija! Sretno doma\u0107im bezdomnicima u potrazi za stanom kad tako nesputana potra\u017enja jo\u0161 vi\u0161e napu\u0161e balon cijena da bi od njega profitirali “ljudi koji imaju novac”.<\/p>\n

Primjer Srbije pod Vu\u010di\u0107em je neusporedivo ilustrativan, kao neoliberalni multiprotektorat, koji odlazi nekoliko koraka dalje u op\u0107em smjeru, drasti\u010dan u svo\u0111enju dr\u017eavne politike na kompradorsko otvaranje \u0161irom vrata svakoj vrsti regresivnog kapitala, s uru\u0161avanjem svih standarda radni\u010dkih prava, za\u0161tite okoli\u0161a ili urbanog prostora. Kineski Linglong mo\u017ee u Zrenjaninu dr\u017eati radnike u doslovno ropskim uvjetima, zaga\u0111ivati mo\u017ee tko kako ho\u0107e, ruske investicije su dozlaboga napumpale cijenu kvadrata po ve\u0107im srpskim gradovima, a arapski Beograd na vodi je samo vr\u0161ni slu\u010daj op\u0107eg modusa operandi\u00a0razaranja grada kapitalom. Pod patronatom “liberalnodemokratske” tehnokracije u EU parlamentu Srbiju ima da doka\u010di i najbrutalnija\u00a0kletva resursa, taman kao iz Konga. Pritom interesi umre\u017eenog multinacionalnog Kapitala probijaju i barijere velikih geopoliti\u010dkih blokova: najve\u0107i udio vlasni\u0161tva u britansko-australskom Rio Tintu, koji bi kopao litij za Ursulu von der Bruxelles, ima kineski Chinalco, a\u00a0isprepletenost lokalnih firmi-k\u0107eri Rio Tinta, kanadskog Dundeeja i kineskog Zijina, koji tako\u0111er mu\u010dki rudare po Srbiji, te\u0161ko je i raspletiva.<\/p>\n

\n

UNIFICIRANI ZID LOVE<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Suprotno predod\u017ebama prosje\u010dnog konzumenta liberalnih medija, na\u0161e ekonomije ne vape za Mjerama \u0160tednje \u2013 suvremeni svijet ne upropa\u0161tava manjak, ve\u0107\u00a0vi\u0161ak novca. Desetlje\u0107a neoliberalizma urodila su kolosalnim vi\u0161kovima prihoda korporacija (corporate savings),\u00a0na \u0161tetu pla\u0107a i ku\u0107anstava. A kad se kreditni kompenzacijski mehanizam za prate\u0107u krizu potra\u017enje uru\u0161io ‘08, centralne banke reagirale su nemilim printanjem novca, kao spasonosnim injekcijama lip\u0161u\u0107em kapitalizmu.<\/p>\n

Kao reprezentativan simptomatski moment gubitka svake dodirne to\u010dke s realnom kapitalisti\u010dkom ekonomijom \u2013 oli\u010denje aktualne metamorfoze razdvojenosti dinamika realnog i rentijerskog rasta \u2013 Varufakis\u00a0izdvaja 12.8.2020., kada je britanski pandemijski BDP pao preko 20%, ali je u roku 15-ak minuta londonska burza reagirala, pazi sad, rastom od 2%, a S&P 500 lista (500 najve\u0107ih kompanija na ameri\u010dkim burzama) obarala sve svoje rekorde. Kako je to uop\u0107e mogu\u0107e? Uslijed ispravne procjene ulaga\u010da da \u0107e se Bank of England uspani\u010dariti vi\u0161e nego oni i da \u0107e naprintati trilijuna koliko treba. Mo\u017ee patiti realna ekonomija, pa i kompletan BDP, ali burzovna ne\u0107e, ona je svijet za sebe!<\/p>\n

Fine trilijune su u prethodnih 16 godina\u00a0printali i Obama i Trump i Biden. Kad dodamo osiguravaju\u0107a dru\u0161tva, mirovinske i druge institucionalne fondove, pa\u00a0globalno zagu\u0161enje \u0161tednjom ovamo ili onamo \u2013 dobijemo pojavu koju smijemo zvati\u00a0wall of money. \u017divimo u vremenima ekscesne likvidnosti koja po\u0161to-poto tra\u017ei svoje investicijske kanale. \u0160to sa svom tom lovom, pa bila i fiktivna? Namiriti sve potrebe dru\u0161tvene reprodukcije? Dokinuti glad i besku\u0107ni\u0161tvo u svijetu?<\/p>\n

Nakon 2008. u\u0161li smo u stadij\u00a0asset manager kapitalizma. Evoluciju money manager u asset manager varijaciju \u2013 stabilizacije radi, nakon \u0161to je zaista i do\u0161lo do onoga \u0161to je Minsky predvidio \u2013 odlikuje okrupnjavanje i posljedi\u010dan prijenos ra\u010dunice s dioni\u010dara na asset management korporacije, kojima, s obzirom na ekstremnu diverzificiranost portfelja, briga vi\u0161e nije da spekulativno rade za neke odre\u0111ene dioni\u010dare i vrijednost dionica pojedinih kompanija. One unificiraju dionice manje-vi\u0161e svih kompanija s nekog tr\u017ei\u0161ta dionica, nema veze ako i konkurentskih.<\/p>\n

Dominira\u00a0Big Three konglomerat, “ne\u010dastivo trojstvo”. Samo BlackRock upravlja imovinom \u2013 \u017eeljnom stabilne oplodnje \u2013 ve\u0107om od ukupnog BDP-a Njema\u010dke i Japana zajedno. BlackRock i Vanguard bi zdru\u017eeno mogli kupiti sve kompanije na Londonskoj burzi. Pridoda li im se State Street, radi se o imovini ravnoj godi\u0161njem BDP-u SAD-a. Pri \u010demu je,\u00a0pazi ljepote, BlackRock vlasnik State Streeta, a Vanguard najve\u0107i dioni\u010dar BlackRocka, dok skupa predstavljaju najve\u0107eg dioni\u010dara u\u00a088% kompanija sa S&P 500 liste. Sve takve neke sulude brojke. Treba li i re\u0107i da kompleksna vlasni\u010dka struktura onemogu\u0107ava transparentno saznavanje stvarnog vlasni\u0161tva u Big Three?<\/p>\n

Nikad stoga nije bilo opravdanije govoriti stilskom figurom o Kapitalu, ba\u0161 kao da se i ne radi samo o stilskoj figuri. Ujedinjene boje Kapitala.<\/p>\n

A imamo i\u00a0BlackRock vs. Blackstone podtemu \u2013 pri \u010demu se ne radi o stvarno suprostavljenim prirodama biznisa (naprotiv, vuku osniva\u010dke korijene s istih mjesta), nego Blackstone igra na rizi\u010dniji, odnosno “kontroverzni” privatni kapital i stoga je ne\u0161to u\u017eeg sektorskog zahvata, a i geografskog. Agresivnije prljava posla, ako ne\u0107emo eufemizmom (ma\u0161u nam svi petra\u010di i pripuzi ovog svijeta). Ali je drugim ili istim poslom Blackstone pritom najve\u0107i svjetski real estate rentijerski gazda, prednja\u010de\u0107i upravo u spekulativnoj strani nekretninskog biznisa. Zamislimo se malo nad le\u0161inarskom tipi\u010dno\u0161\u0107u\u00a0postupka kupovine u vrijednosti 5,5 milijardi $ obiteljskih ku\u0107a koje su u krizi oti\u0161le na bubanj kako bi ih se prodavalo kad im cijena opet naraste. Sve po Thatcheri\u010dinom receptu kvazi-narodnog kapitalizma: samo u SAD Blackstone u svom korporativnom vlasni\u0161tvu dr\u017ei 300.000 stanova ili ku\u0107a, di\u017eu\u0107i tim samim op\u0107u cijenu kvadrata i zadaju\u0107i takt\u00a0stanju stvari u kojem 16 milijuna potencijalnih domova zjapi prazno (stopa od 28 komada po besku\u0107niku).<\/p>\n

To je zakonski dozvoljeno zato \u0161to je, je li, dru\u0161tveni prioritet da ljudi koji imaju novac, kako ono predivno re\u010de Mi\u0161kovi\u0107, za\u0161tite vrijednost svog novca.<\/p>\n

\n

GOSPODARI SVIJETA<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ulaganje u nekretnine je \u2013 Mi\u0161kovi\u0107evoj iluminaciji o jo\u0161 kvalitetnijim kolateralima unato\u010d \u2013 posebno uputno u vremenima divljanja inflacije. Ali mo\u017eemo li stati s printanjem trilijuna? Ne mo\u017eemo jer i svijet \u0107e stati, tj. kapitalizam \u0107e stati. Ako stane, propast \u0107e. Ali i ako svijet nastavi ovako, propast \u0107e. Varufakis zaklju\u010duje da su dr\u017eave i njihove centralne banke sluge interesa Wall Streeta, ali \u2013 dodaje \u2013 i Big Tech interesa za odr\u017eivo\u0161\u0107u svog modela rentanja “digitalnih feuda”. U kand\u017eama onoga \u0161to naziva “current Technostructure”, tj. Big Tech + Big Three. Ne bih stvar na isti na\u010din nazvao ni definirao, ali to je tema za neki drugi tekst. Varufakis voli istaknuti i kako nema govora o demokraciji u dana\u0161njem svijetu, a i nikad nismo imali manje free press \u2013 izravno to povezuju\u0107i s Wall Streetom (ne tek s Trumpom, mind you, da dodam u svjetlu recentnih doga\u0111aja). U prave teme veliki mediji ne diraju, kao \u0161to ni demos nije stvarno pripu\u0161ten (definicija tehnokracije) \u2013 budu\u0107i da Big Three dr\u017ee, \u0161acuje Janis odokativno, u svom vlasni\u0161tvu 99% kompanija na njujor\u0161koj burzi i “efektivno posjeduju ameri\u010dki kapitalizam”.<\/p>\n

Pa i\u00a0po Bloombergu, u SAD vi\u0161e uop\u0107e nije na djelu trodioba vlasti (a priori, odavno, neovisno o Trumpovom gro\u017eenju autoritarizmom), jer je asset management oligopol “fourth branch of government”. Tolika koncentracija financijske mo\u0107i unato\u010d “tek” baratanju tu\u0111om imovinom (vo\u0111enom u poslovnim odlukama impersonalnim interesom Kapitala) presudno \u0107e utjecati ne samo na poslovanje konkretnih kompanija ili ulaga\u010da \u010dijom imovinom Big Three upravlja, nego i na javne politike. Pa i u vezi nastavljanja s prljavim industrijama, uni\u0161tavanja Amazone, blokiranja mjera za ubla\u017eavanje klimatskih promjena, financiranja globalne trgovine oru\u017ejem, zlo\u010dina monokulturnog agrobiznisa, ekstraktivisti\u010dke privrede i svega onoga \u0161to \u010dovje\u010danstvo zarad dioni\u010darskih profita odvla\u010di u ambis, dok se mi \u010dudom \u010dudimo kako to da nam promjena kursa ide tako inertno.<\/p>\n

Ho\u0107emo li o EU kontekstu? U\u00a0intervjuu iz 2019., Harvey gr\u010dkim primjerom ilustrira op\u0107i problem suvereniteta u neoliberalnim vremenima: “Does the state control finance, or does finance control the state?” Predobro znamo o \u010demu pri\u010da: mo\u017eemo se pouzdati u provjerene\u00a0disciplinske mjere Troike (MMF, Europska komisija, Europska centralna banka) da osujete bilo kakav poku\u0161aj suverenog divergiranja, nedajbo\u017ee lomljenja krize preko financijskog sektora umjesto grba\u010de naroda. Mogli bismo stoga stilskom figurom, umjesto o ujedinjenim bojama Kapitala, govoriti i o ujedinjenim bojama Financijalizacije, bilo bi mo\u017eda i to\u010dnije. Harveyeva re\u010denica je upravo to napravila.<\/p>\n

Bill Clinton je zapam\u0107en kao veliki neoliberal. Ali navodno je i taj i takav Clinton 1992., osvojiv\u0161i vlast, prvotno htio provesti ekonomski program kojim je obe\u0107ao besplatno zdravstvo. Samo \u0161to ga je savjetnik Robert Rubin (do\u0161ao s Wall Streeta, iz Goldman Sachsa) upozorio da ne\u0107e mo\u0107i, ne\u0107e mu to pro\u0107i: “bondholders won't let you”. I navodno se Clinton \u010dudom \u010dudio: “You mean my whole economic policy and my whole chances of re-election are dependent on a bunch of fucking bond traders?” Pa su umjesto socijalnih uslijedile, ba\u0161 obratno, neoliberalne mjere (\u0160tednja, NAFTA, corporate welfare\u00a0svake vrste).<\/p>\n

“I think we\u2019re in a situation where it\u2019s the money changers who rule, not the politicians”, zaklju\u010duje Harvey, pa je i problem suvereniteta “problem of how you\u2019re going to deal with the power of the bondholders and the power of finance capital. I\u2019m not so sure that there\u2019s any real autonomy just from becoming politically independent.”<\/p>\n

\n

UKLJU\u010cIMO BOJLER<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Otkrivamo toplu vodu? I ja mislim.<\/p>\n

Radi se o toploj vodi koju treba ponovo i ponovo otkrivati utoliko \u0161to treba na njoj inzistirati.<\/p>\n

Ho\u0107e li sloboda ulaganja umeti da peva kao \u0161to su ta\u010derijanci pevali o njoj? Samo za bud\u017eovane. Retorika “narodnog kapitalizma” poziva nas da se u\u017eivimo u brige ulaga\u010da na burzama, odnosno da se identificiramo, kao ne\u0161to \u0161to nas se ti\u010de u svojstvu ulaga\u010da i samih, jer kobajagi svima nam je slobodno i preporu\u010dljivo. Ali s istog mjesta Mi\u0161kovi\u0107 besramnom otvoreno\u0161\u0107u demantira bezo\u010dno muljaju\u0107eg Spasojevi\u0107a, cini\u010dkom gestom pu\u0161ta istinu u prostoriju: maknite se, su\u017enji, to je za ljude koji imaju novac.<\/p>\n

“Narodnog kapitalizma” nikad nije moglo biti, toliko je jasno. Financijalizirani kapitalizam uvjetuje nejednakost u raspolaganju kapitalom kakva ne dozvoljava op\u0107i profiterski probitak. Na djelu je \u2013 i to ne izvitoperenjem ve\u0107 by design \u2013 stroga oligarhija & plutokracija. Na potezu od Big Three do Troike.<\/p>\n

U \u010demu se u financijaliziranoj ekonomiji sastoji realna vlast? Radi se o klasnom ratu koji treba ogoliti na njegovu su\u0161tinu: golje moraju biti golje upravo zato \u0161to je dru\u0161tveni prioritet da za neke, od Wall Streeta nani\u017ee, radi njihova imovina. Politi\u010dke vlasti tu su samo kako bi servisirale i dekorirale (tzv. “liberalnodemokratskim” teatrom) imperativ da se ljudima koji imaju novac za\u0161titi taj na\u010din na koji basnoslovno radi za njih.<\/p>\n

I ono bitno: sama logika sistema je ta koja \u010dini neminovnim klasni rat. Obja\u0161njenja ne treba tra\u017eiti u karakterologiji i moralizmu, fiksirati se na beskrupuloznost u pobudama i metodama ovih ili onih gramzivaca i ovih ili onih funkcionera. Do onoga je kako radi postindustrijsko dru\u0161tvo, kako radi financijalizirana ekonomija i kako radi asset manager kapitalizam. Ne mo\u017ee raditi druga\u010dije \u2013 imena i prezimena gramzivaca i njihovih politi\u010dkih servisera se samo rotiraju.<\/p>\n

Ne poma\u017ee \u0161to znamo za toplu vodu ako nam ne radi bojler. Na pisanje teksta bio sam pobu\u0111en, u redu, uvi\u0111anjem koliko nesuvisla bivaju sva ta komentiranja aktualnih politi\u010dkih tema odvojeno od osnovnih stvari o ne samo stadiju nego \u010ditavoj epohi politi\u010dke ekonomije u kakvoj se zati\u010demo (u zemlji, regiji ili svijetu). Ali i ne tek aktualnih. Treba to imati raspisano i zato \u0161to \u0107e komentiranja biti nesuvisla po istoj osnovi tako\u0111er i sutra, na neke druge teme. I prekosutra isto, na neke desete.<\/p>\n

forum.tm<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Oduvijek je vrijedilo da se ne\u0107e\u0161 obogatiti radom za pla\u0107u. Samo \u0161to je nekada \u2013 u realnom industrijskom kapitalizmu \u2013 formula boga\u0107enja na tu\u0111oj grba\u010di i bila po kapitalisti\u010dkoj definiciji: u tome da drugi rade za pla\u0107u koju im daje\u0161. U postindustrijskom dru\u0161tvu\u00a0boga\u0107enje novcem koji radi za tebe ne odnosi se na to, ve\u0107 na\u00a0anga\u017eiranje fiktivnog kapitala<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":320677,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-417751","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417751","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=417751"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417751\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":417754,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417751\/revisions\/417754"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/320677"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=417751"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=417751"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=417751"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}