{"id":417685,"date":"2024-11-26T09:27:26","date_gmt":"2024-11-26T08:27:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=417685"},"modified":"2024-11-26T09:27:26","modified_gmt":"2024-11-26T08:27:26","slug":"neka-s-mons-vuksicem-ne-zavrsi-povijest-kotorske-biskupije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/11\/26\/neka-s-mons-vuksicem-ne-zavrsi-povijest-kotorske-biskupije\/","title":{"rendered":"Neka s mons. Vuk\u0161i\u0107em ne zavr\u0161i povijest Kotorske biskupije"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Drago Pilsel<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Neka me je tuga obuzela dok sam u subotu (23. studenog) pratio prijenos liturgije posve\u0107enja novog kotorskog biskupa mons. fra Mladena Vuk\u0161i\u0107a odr\u017eane u katedrali sv. Tripuna u Kotoru. Zareditelj je bio, prema \u017eelji mons. Vuk\u0161i\u0107a, zagreba\u010dki nadbiskup Dra\u017een Kutle\u0161a, a suzareditelji splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Kri\u017ei\u0107 (u \u010diju metropoliju pripada Kotorska biskupija) te barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj (koji je do sada bio upravitelj biskupije).<\/p>\n<p>Tu biskupiju posebno volim, mo\u017eda mi je ona i najdra\u017ea, a nau\u010dio sam ju voljeti jer sam poznavao, pratio i silno po\u0161tivao mo\u017eda najpoznatijega tamo\u0161njega sve\u0107enika, don Branka Sbutegu (Kotor, 8. travnja 1952. \u2013 Kotor, 27. travnja 2006.), a bio je autor i suautor zna\u010dajnih knji\u017eevnih djela, mnogih predobrih novinskih tekstova, 1990-ih utjecajni pripadnik pokreta za neovisnost Crne Gore, humanist i borac za manjinska prava Hrvata Boke kotorske, \u017eupnik \u017eupe svetog Eustahija u Dobroti, Hrvat u \u010dijem su se domu po\u0161tivale i katoli\u010dka i pravoslavna duhovnost i liturgija, a opet \u010dovjek svijeta.<\/p>\n<p>Nakon uvodnih obreda i liturgije rije\u010di uslijedila je liturgija re\u0111enja. Bulu pape Franje o imenovanju mons. Mladena Vuk\u0161i\u0107a kotorskim biskupom pro\u010ditao je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori Francis Assisi Chullikatt.<\/p>\n<p>Navest \u0107u, kratko, \u0161to je rekao novi biskup na kraju slavlja: \u201dZahvalnost je priznanje da je sve dar\u201d, kazao je na po\u010detku govora mons. Vuk\u0161i\u0107 zahvaliv\u0161i svima koji mole za njega i s njim.<\/p>\n<p>\u201dMnogi \u0107e zastati pred njezinom maleno\u0161\u0107u i malobrojno\u0161\u0107u vjernika\u201d, rekao je kotorski biskup govore\u0107i o Kotorskoj biskupiji. Zaklju\u010dio je da to ne treba biti \u201dizvor tjeskobe i straha\u201d. \u201dDobro primje\u0107uje papa Franjo \u2013 nije problem u malobrojnosti, nego u bezna\u010dajnosti u tome da se postane sol koja nema vi\u0161e okus evan\u0111elja i svjetlo koje vi\u0161e ni\u0161ta ne obasjava\u201d, dodao je biskup Vuk\u0161i\u0107.<\/p>\n<p>Rekao je da sve \u0161to ima jest dar. Mnogo toga dobio je \u201dpo\u201d i \u201du\u201d svojoj redovni\u010dkoj (hercegova\u010dkoj franjeva\u010dkoj) Provinciji. \u201dDar odgoja i formacije, dar franjeva\u010dke jednostavnosti i ljubav prema Bogu, dar blizine \u010dovjeku\u2026 Posebno sam zahvalan za dar bratstva i tolike bra\u0107e s kojima sam kora\u010dao na putu redovni\u0161tva, osjetio njihovu blizinu te razumijevanje i tako stekao jedan od najve\u0107ih darova \u2013 dar prijateljstva\u201d, kazao je mons. Vuk\u0161i\u0107.<\/p>\n<p>Istaknuo je da su ga vjernici uvijek podsje\u0107ali da \u201ddar slu\u017ebe nije posao ni zadatak, nego predanje \u2013 darivanje vlastitog \u017eivota; slu\u017eenje bez mane danju i no\u0107u, Bogu i Bo\u017ejem narodu\u201d.<\/p>\n<p>Biskup je nazo\u010dnim predstavnicima drugih vjerskih zajednica (blizu oltara je sjedio mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije) rekao da on i oni imaju zajedni\u010dku zada\u0107u \u2013 \u201dgraditi zajedno prostore su\u017eivota i \u010dovje\u010dnosti. Na\u0161i vjernici zaslu\u017euju svu na\u0161u pozornost i trud te o\u010dekuju da radimo zajedno u uva\u017eavanju i dijalogu za zajedni\u010dko dobro\u201d, poru\u010dio je mons. Vuk\u0161i\u0107.<\/p>\n<p>Sve prisutne i odsutne vjernike koji su htjeli prisustvovati biskupskom re\u0111enju, sebe i svoju novu slu\u017ebu povjerio je na kraju govora za\u0161titi Bla\u017eene Djevice Marije, sv. Josipa, sv. Tripuna i \u201dostalih miljenika Bo\u017ejih iz (\u2026) Bokeljskog zatona\u201d.<\/p>\n<p>Ka\u017eem da me je obuzela tuga jer sam po\u010detkom godine tamo boravio (pisao sam i o tomu kako sam koristio priliku i da se pomolim u \u0107eliji svetog Vasilja Ostro\u0161kog, 14. sije\u010dnja 2024.), biskupijom pro\u0161ao, osjetio teret praznih \u017eupa, a nedavno shvatio da nije to\u010dna brojka kojom se barata i u Crkvi i u raznim izvorima o 10.000 katolika Kotorske biskupije. Ruku na srce, nema tu vi\u0161e od 5.000 du\u0161a pa sam, gledaju\u0107i mons. Vuk\u0161i\u0107a, ozbiljnog i skromnog, po\u017eelio da to ne bude posljednji kotorski biskup, onaj koji \u0107e sahraniti posljednje katolike te biskupije.<\/p>\n<p>Pojasnimo brojke.<\/p>\n<p>Prema podacima MONSTAT-a, Uprave za statistiku Crne Gore, ukupno se Hrvatima u toj zemlji izjasnilo 5.150 \u017eitelja, ali ne \u017eive svi na teritoriju Kotorske biskupije. Na primer u gradu Baru, sjedi\u0161tu nadbiskupije, ih \u017eivi 266, u Podgorici (isto je to Barska nadbiskupija) 622, itd. Elem, u \u010detiri dekanata Kotorske biskupije (Kotor, Budva, Herceg-Novi i Perast-Tivat) odnosno u 26 \u017eupa i tri pod \u017eupe koliko ih ima biskupija \u017eivi skoro 4.000 hrvatskih du\u0161a. Katolika u tim \u017eupama ima vi\u0161e nego Hrvata.<\/p>\n<p>Pogledajmo najve\u0107u koncentraciju vjernika i Hrvata u biskupiji, to je u op\u0107ini Tivat. Tamo \u017eivi 2.694 katolika od \u010dega 1.963 Hrvata.<\/p>\n<p>Svugdje je tako: u Kotoru (op\u0107ini) je Hrvata 1.304, a katolika 2.302, itd.<\/p>\n<p>Identitetski je Crna Gora slo\u017eena zemlja pa \u0107emo saznati da se u Tivtu hrvatskim kao materinjim jezikom slu\u017ei tek 830 \u017eitelja, da ih 721 govori \u201dsrpsko-hrvatski\u201d, pak njih 36 \u201dhrvatsko-srpski\u201d, dok preostali govore albanski, crnogorski, srpski, itd.<\/p>\n<p>Ukratko, tek polovina katolika Kotorske biskupije, od prilike, govori hrvatski, \u0161to nije najve\u0107i problem nego natalitet, vrlo nizak, smrtnost, i odlazak ljudi.<\/p>\n<p>\u0160to to \u010deka novog biskupa Mladena? Boli glava koliko ga \u010deka jer nije ba\u0161 Sveta Stolica bila blaga prema biskupiji, nije ni dr\u017eava. U ratno doba je biskupiju vodio Pavao Butorac: 5. 1. 1938. \u2013 22. 11. 1950., kada seli u Dubrovnik gdje je bio administrator nakon ostavke biskupa Carevi\u0107a (ubijen od partizana u Velikom Trgovi\u0161\u0107u pri kraju rata i Franjo Tu\u0111man je u grob ponio tu tajnu). Zatim \u010dak 31. godinu Kotorska je biskupija bez ordinarija jer administrira Gracija Ivanovi\u0107 (1950-1981). Dolazi za biskupa, ali kratko, Marko Peri\u0107 (29. 4. 1981. \u2013 5. 7. 1983.). Kona\u010dno se stvar uhodava dolaskom Ive Gugi\u0107a (22. 11. 1983. \u2013 11. 3. 1996.). Iza njega \u0107e do\u0107i Ilija Janji\u0107 (11. 3. 1996. \u2013 28. 9. 2019.) i nakon toga opet neko vrijeme ostaju bez biskupa ordinarija jer administrira barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj (28. 9. 2019. \u2013 27. 4. 2021.). Zatim je biskup postao Ivan \u0160tironja (27. 4. 2021. \u2013 31. 1. 2023.), zare\u0111en u Mostaru zbog restrikcija u pandemiji koronavirusa, pak \u0160tironja se nije dugo zadr\u017eao jer je pristao prije\u0107i za istarskog biskupa. Opet zatim barski nadbiskup upravlja (18. 3. 2023. \u2013 23. 11. 2024.), sve do subotnjeg postavljenja biskupa fra Mladena Vuk\u0161i\u0107a.<\/p>\n<p>Po\u017eelimo i ovo mons. Mladenu, ne samo da ne bude grobar biskupije, nego da dugo \u017eivi i upravlja istom. U tom poslu ga \u010deka obnova zapu\u0161tene kulturne ba\u0161tine (o \u010demu je jo\u0161 za Vjesnik 1990. govorio don Branko Sbutega!).<\/p>\n<p>Citirajmo biskupa jo\u0161 jednom. Ka\u017ee, naime, rije\u010dima pape Franje, da ne treba o\u010dajavati jer ima malo sve\u0107enika i vjernika laika, o redovnicima i redovnicama da i ne govorimo: \u201dNije problem u malobrojnosti, nego u bezna\u010dajnosti u tome da se postane sol koja nema vi\u0161e okus evan\u0111elja i svjetlo koje vi\u0161e ni\u0161ta ne obasjava\u201d. Kako to mo\u017ee mons. fra Mladen Vuk\u0161i\u0107 postati \u201dzna\u010dajan\u201d, a ne pak \u201dtrinaesto prase\u201d u HBK?<\/p>\n<p>Katoli\u010dka Crkva u Crnoj Gori i specifi\u010dno Kotorska biskupija ima poseban polo\u017eaj i odnos: em je najmanja vjerska organizacija (premda je, da budemo precizniji, najmanja \u017eidovska) na tom teritoriju, zna\u010di fizi\u010dki je najslabija, a, s druge strane, povijesno je najstarija. Mo\u017eda je Hrvatima ona po broju dijaspora, ali to nije, ako gledamo ukorijenjenost u prostor, to\u010dno, jer je Kotorska biskupija itekako domicilna. Ipak, vjerska je to organizacija koja se iz povijesnih razloga osipa, i to dramati\u010dno.<\/p>\n<p>Mo\u017eda je to\u010dno da su se tamo\u0161nji katolici nau\u010dili da budu malobrojni i stije\u0161njeni, rubni, i da su nau\u010dili to podnositi, naime, imaju oni nekakve za\u0161titne mehanizme koji su samo civilizacijske naravi. Nikada ti katolici nisu bili kreatori tenzije, dapa\u010de, oni dobro znaju put komuniciranja s okolinom, zato je u Boki uvijek bio visok stupanj vjerske tolerancije i civilnog su\u017eivota.<\/p>\n<p>Ho\u0107e li kolege iz HBK shvatiti da trebaju dati mons. fra Mladenu zna\u010dajniju ulogu nego \u0161to su je do sada imali kotorski biskupi? Ho\u0107e li pak mons. fra Mladen iskora\u010diti u kontrastruji imaju\u0107i u obzir da su mnogi u Crnoj Gori Hrvate u Boki smatrali \u201dtu\u0111inskim elementom\u201d? Kakav \u0107e, na primjer, biti dijalog kotorskog biskupa i mitropolite Joanikija, samo kurtoazni ili dubinski?<\/p>\n<p>Dakle, katolici Kotorske biskupije nisu u Crnoj Gori nikakvi stranci. Nekada je Duklja bila katoli\u010dka zemlja, pa je prodor Turaka gurnuo katolike i smanjivao ih je u priobalna podru\u010dja. Imaju tamo\u0161nji katolici povijesni kontinuitet.<\/p>\n<p>Kotorska biskupija, katoli\u010dka biskupija sa sjedi\u0161tem u Kotoru u Boki kotorskoj, obuhva\u0107a Kotorski zaljev i Budvansko primorje. Postojala je vjerojatno ve\u0107 u ranokr\u0161\u0107anskom razdoblju. Me\u0111u sudionicima Drugoga nicejskoga koncila (787) spominje se kotorski biskup Ivan, a na splitskoj sinodi (927\/928) bila je na popisu sufraganskih biskupija novoosnovane Splitske metropolije. Nakon toga biskupija je pripadala razli\u010ditim metropolijama: Dubrova\u010dkoj, od kraja XI.\u00a0st. nakratko Barskoj pa opet Dubrova\u010dkoj, kroz dugo razdoblje (1178\u20131828) Barijskoj biskupiji u Italiji, zatim do 1930. Zadarskoj i od 1969. Splitskoj metropoliji.<\/p>\n<p>\u201cTo (da Kotorska biskupija pripada Splitskoj metropoliji) je vjerojatno najsretnije rje\u0161enje i zbog geografske blizine, povijesnih razloga, narodnosne pripadnosti ve\u0107ine vjernika Kotorske biskupije\u201d, kazao je me\u0111u inim za Glas Koncila mons. Vuk\u0161i\u0107. \u201cZa o\u010duvanje hrvatske kulturne i povijesne ba\u0161tine nu\u017ean je doprinos i crnogorske dr\u017eave kao i hrvatske dr\u017eave, potpora medija i kulturnih institucija i organizacija iz Hrvatske. Suradnja i razmjena izme\u0111u glavnih \u010duvara i poznavatelja toga bogatstva i ba\u0161tine koja se vezuje za to podru\u010dje prijeko je potrebna\u201d, dodao je.<\/p>\n<p>Biskupijsko podru\u010dje bilo je naj\u0161ire za vladavine Nemanji\u0107a (1186\u20131371) jer je tada imala jurisdikciju nad gotovo svim katolicima u Srbiji; potom se suzilo samo na dio Boke, a u XVI.\u00a0st. ponovo se pro\u0161irilo na cijelu Boku te od 1828. na podru\u010dje sve do Sutorine nadomak Baru. Od kotorskih biskupa zaslu\u017eni su za hrvatsku vjersko-kulturnu ba\u0161tinu Franjo Uccellini Tice (1895\u20131937) i Pavao Butorac (1938\u201350).<\/p>\n<p>Za Domovinskoga rata (1991\u201395) broj katolika u biskupiji naglo se smanjio; god. 2002. bilo ih je oko 10 000. Sada, kako rekoh, pola toga. I treba, zato, prihvatiti realnost: na web stranici biskupije jo\u0161 stoji da u njoj \u017eivi 10 000 katolika.<\/p>\n<p>Ako ih, ipak, novi biskup ne povede, ako se bude pona\u0161ao kao da su osu\u0111eni na nestanak i da im pomaka ne treba, ako ne bude tra\u017eio pomo\u0107 od kolega u metropoliji, barem to, onda \u0107emo i dalje govoriti o malobrojnosti jedne biskupije koja nestaje, ali i o njenoj bezna\u010dajnosti. A ne treba biti tako!<\/p>\n<p>Mo\u017ee li, kona\u010dno, fra Mladen iz Hercegovine postati monsinjor Mladen iz Boke? Ho\u0107e li se poistovjetiti s mehanizmima te mikrokulture?<\/p>\n<p>Neka se novi biskup trudi postati popularan i izvan Boke i izvan Crne Gore; neka postane op\u0107e mjesto za dobrotu, neka bude referencija za mnoge sudbine tako da se opet mo\u017eemo prepoznati u onome \u0161to govori jedno crkveno lice iz Kotorske biskupije kao \u0161to smo se znali i voljeli prepoznati u rije\u010dima don Branka Sbutege.<\/p>\n<p>Ne mora se bojati novi biskup da \u0107e povrijediti franjeva\u010dku malenost\/skromnost, da \u0107e ispasti prepotentan ili glup. Bude li dirao \u017eice onog univerzalnog \u0161to svi imamo to se ne\u0107e dogoditi.<\/p>\n<p>Koliko \u017eelim da biskup fra Mladen postane hrabar \u010dovjek, toliko molim mitropolita Joanikija da mu bude brat, spreman na vrlo va\u017ene kompromise.<\/p>\n<p>Spomenuo sam Tivat, ne slu\u010dajno. U Tivtu prije Drugog svjetskog rata je bilo samo nekoliko pravoslavnih obitelji, a u XIX. stolje\u0107u nije bilo niti jedne. Za\u0161to se moralo 1991. godine na radio programu svako jutro slu\u0161ati pozdrav: Dobro jutro srpska Boko, dobro jutro srpski Tivte?<\/p>\n<p>Ho\u0107u kazati, vrijeme pretjerivanja, ne samo nacionalisti\u010dkog ve\u0107 i etno religijskog mora ostati iza nas. Ne smijemo, op\u0107enito govorim, dopustiti da s nama ili s ljudima manipuliraju osobe koje imaju destruktivne motive i porive.<\/p>\n<p>Dovoljno sam za ovaj put rekao. Niti sam gledao niti \u0107u ikada gledati u SPC kao konkurentnu a jo\u0161 manje kao neprijateljsku formaciju. Ona je za mene komplementarni dio misti\u010dnog Kristovog tijela. Tako bi trebalo biti, i obratno, pod uvjetom, naravno, da nam je svima stalo do vjere u Njega, Isusa \u2013 da vjere jo\u0161 imamo.<\/p>\n<p>Eto, ja vjerujem u vrline mons. fra Mladena, u to \u0161to ga ne pla\u0161i malobrojnost i u to \u0161to ga zanimaju pitanja opstanka i zna\u010dajnosti. Ja molim za te ciljeve. I pomo\u0107i \u0107u koliko god mogu<\/p>\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"OYIa0yxXz9\"><p><a href=\"https:\/\/autograf.hr\/neka-s-mons-vuksicem-ne-zavrsi-povijest-kotorske-biskupije\/\">Neka s mons. Vuk\u0161i\u0107em ne zavr\u0161i povijest Kotorske biskupije<\/a><\/p><\/blockquote>\n<p><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; visibility: hidden;\" title=\"&#8220;Neka s mons. Vuk\u0161i\u0107em ne zavr\u0161i povijest Kotorske biskupije&#8221; &#8212; Autograf.hr\" src=\"https:\/\/autograf.hr\/neka-s-mons-vuksicem-ne-zavrsi-povijest-kotorske-biskupije\/embed\/#?secret=qfQlZ5zvNS#?secret=OYIa0yxXz9\" data-secret=\"OYIa0yxXz9\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Neka me je tuga obuzela dok sam u subotu (23. studenog) pratio prijenos liturgije posve\u0107enja novog kotorskog biskupa mons. fra Mladena Vuk\u0161i\u0107a odr\u017eane u katedrali sv. Tripuna u Kotoru<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":417688,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-417685","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417685","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=417685"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417685\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":417689,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417685\/revisions\/417689"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/417688"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=417685"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=417685"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=417685"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}