Baklava, svjetski poznati desert preliven \u0161erbetom, bez sumnje je jedno od najistaknutijih remek-djela turske kuhinje, podsje\u0107a turska agencija Anadolija.<\/p>\n
Priprema se tako \u0161to se mljeveni pista\u0107i, lje\u0161nici ili orasi sla\u017eu izme\u0111u 40 tankih slojeva specijalnog tijesta, koje se zatim pe\u010de i preliva slatkim \u0161erbetom.<\/p>\n
Priprema baklave usavr\u0161avana je u carskim kuhinjama Osmanskog carstva, stvaraju\u0107i rasko\u0161an desert prepun sofisticiranih ukusa. Samo su najvje\u0161tiji majstori kuvari, posebno obu\u010deni za izradu baklave, imali privilegiju da je pripremaju, naro\u010dito tokom proslava i ceremonija.<\/p>\n
Poslu\u017eivanje baklave tokom posebnih dana, poput vjen\u010danja i Bajrama, zadr\u017ealo je svoje mjesto u tradiciji.<\/p>\n
Najbolja baklava, vjeruje se, pravi se u Gaziantepu, u jugoisto\u010dnoj regiji Turke. Evropska komisija je 2013. godine dodijelila Gaziantepskoj baklavi status za\u0161ti\u0107enog porijekla, \u010dime je postala prvi turski proizvod registrovan na toj listi. Ne iznena\u0111uje da je prepoznat njen jedinstveni ukus, jer je ovaj grad poznat kao gastronomski raj sa sjajnom kulinarskom tradicijom. Gaziantep je ve\u0107 ranije dobio me\u0111unarodno priznanje, kada je uvr\u0161ten u UNESCO-ovu mre\u017eu kreativnih gradova za svoju izuzetnu gastronomsku ponudu.<\/p>\n
U Gaziantepu se vje\u0161tina pravljenja baklave, ba\u0161 kao u osmanskim dvorovima, prenosi s majstora na \u0161egrta kroz vjekove. Taj jedinstveni ukus mogu\u0107e je posti\u0107i samo vje\u0161tinom, pa\u017enjom prema detaljima i precizno\u0161\u0107u. Majstori razvla\u010de tijesto u 40 do 45 tankih slojeva, koje pune lokalnim pista\u0107ima i maslacem. Potom se baklava pe\u010de u pe\u0107ima na hrastovom drvetu. Nakon pe\u010denja, desert se prelijeva \u0161erbetom.<\/p>\n
Iako je Gaziantepska baklava najpoznatija, ovaj desert se isti\u010de svojom raznoliko\u0161\u0107u i neodoljivim ukusima u svim regijama. Ono \u0161to najvi\u0161e razlikuje vrste baklave je nadjev, koji se u svakoj regiji priprema od lokalno dostupnih sastojaka. S obzirom da Turkska ima prostranu geografiju s razli\u010ditim mikroklimama i lokalnim proizvodima, sastojci za nadjev variraju od kraja do kraja. Gaziantepska baklava puni se pista\u0107ima, dok se u crnomorskoj regiji koristi lje\u0161nik. U sredi\u0161njoj Anadoliji popularna je baklava punjena orasima, a u Trakiji mo\u017eete u\u017eivati u baklavi s bademima ili posutoj sezamom.<\/p>\n
Nazivi razli\u010ditih vrsta baklave \u010desto zavise od na\u010dina rezanja i kori\u0161tenih sastojaka. Me\u0111u vrstama koje se razlikuju prema na\u010dinu rezanja su \u201chavu\u00e7 dilimi baklava\u201d (baklava u obliku kri\u0161ke mrkve), \u201cmidye baklava\u201d (baklava u obliku \u0161koljke) i \u201cb\u00fclb\u00fcl yuvas\u0131\u201d (baklava u obliku gnijezda slavuja). Kada su u pitanju sastojci, \u201cs\u00fctl\u00fc nuriye\u201d pravi se s mlijekom umjesto \u0161erbeta, dok \u201cf\u0131st\u0131k sarma\u201d (rolat s pista\u0107ima) i \u201cceviz sarma\u201d (rolat s orasima) sadr\u017ee ve\u0107e koli\u010dine ora\u0161astih plodova nego klasi\u010dna baklava. Kuru baklava\u201d (suva baklava) ima manje \u0161erbeta i vi\u0161e je hrskava.<\/p>\n
Baklava se \u010desto servira uz kafu. U Turskoj je nezaobilazan desert na svadbama, religijskim praznicima i drugim va\u017enim porodi\u010dnim okupljanjima, dok je u Gr\u010dkoj poznata kao tradicionalni desert uz poznati \u201couzo\u201d ili rakiju.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Priprema baklave usavr\u0161avana je u carskim kuhinjama Osmanskog carstva, stvaraju\u0107i rasko\u0161an desert prepun sofisticiranih ukusa<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":417063,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-417060","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417060","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=417060"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417060\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":417064,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/417060\/revisions\/417064"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/417063"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=417060"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=417060"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=417060"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}