Zoran Pusi\u0107 jedan je od najuglednijih aktivista za ljudska prava na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije. Matemati\u010dar i fizi\u010dar po struci, zainteresiran i upu\u0107en u prirodne znanosti \u2013 istodobno ronilac, jedrili\u010dar, skija\u0161, alpinist koji je osvojio Matterhorn i Mont Blanc – velik dio svoje gra\u0111anske energije posvetio je sada ve\u0107 vi\u0161edesetljetnom anga\u017emanu za ljudska prava, mir i pravednu dr\u017eavu.<\/p>\n
“U mladosti, najvi\u0161e od svih nas, pravio je viceve na Titov ra\u010dun”, prisjetio se u jednom intervjuu \u017darko Puhovski,\u00a0Pusi\u0107ev prijatelj i susjed iz djetinjstva, filozof i aktivist ba\u0161 kao i on. \u201cDan i no\u0107 zafrkavao se s re\u017eimom. A danas bi taj \u010dovjek, da karikiram, \u017eivot za Tita dao, ali to je druga pri\u010da – jer ga je iskustvo devedesetih otjeralo na tu, drugu stranu.\u201d<\/p>\n
Kraj osamdesetih Pusi\u0107u je, kao i mnogima, zna\u010dio \u0161ok: prva ubojstva na Kosovu. Kada se nasilje zakotrljalo i u Hrvatskoj, Pusi\u0107 je pregovarao o mirnoj primopredaji nadle\u017enosti u Vojnotehni\u010dkoj akademiji na zagreba\u010dkom \u010crnomercu, gdje je predavao. U studenome 1990., pokrenuo je inicijativu za povrat imena Trga \u017ertava fa\u0161izma, \u010diji \u0107e pripadnici \u2013 raznovrsna premda prili\u010dno malobrojna skupina Zagrep\u010dana svjesnih \u0161to zna\u010di zatirati sje\u0107anje na \u017ertve – podnijeti mnoge bubotke, pogrde i prezir, ali i izdr\u017eati deset godina, te tako posti\u0107i da trg na kojemu su usta\u0161e i nacisti mu\u010dili svoje \u017ertve danas opet nosi ime koje mu i pripada \u2013 Trg \u017ertava fa\u0161izma.<\/p>\n
Sljede\u0107e godine, 1991., kada su ve\u0107 zaredale barikade oko Knina, zajedno s Miloradom Pupovcem i jo\u0161 nekoliko dobronamjernih gra\u0111ana zabrinutih za mir, kojima se iz Beograda pridru\u017eio i redatelj Lazar Stojanovi\u0107, u Kninu je odr\u017eao javnu tribinu i mirotvorni skup s kojega su jedva izvukli \u017eive glave, ali iza\u0161li \u010dista obraza.<\/p>\n
Tako je nastavio do danas: du\u017ee od tri desetlje\u0107a Zoran Pusi\u0107 u prvim je redovima hrvatskog i regionalnog aktivizma za ljudska prava: osnovao je i vodi, me\u0111u ostalim, ugledni Gra\u0111anski odbor za ljudska prava (GOLJP); jedan od pokreta\u010da regionalne Igmanske inicijative za ljudska prava, kao i jedan od utemeljitelja Centra za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u Documenta, \u010dije je osnivanje prije dvadeset godina i poslu\u017eilo kao povod za ovaj intervju.<\/p>\n
Posljednjih godina utemeljio je i vodi Antifa\u0161isti\u010dku ligu, nevladinu organizaciju \u010diji je utjecaj mnogo ve\u0107i od njezine objektivne veli\u010dine i snage. Isto bi se to moglo re\u0107i i za samog Zorana Pusi\u0107a: ime \u010dovjeka koji nema ni\u0161ta osim vlastitog integriteta, volje za mirom i ljudskom dobrobiti, altruizma i hrabrosti da se suprotstavi nepravdi, postalo je sinonim odva\u017enosti, empatije i eti\u010dnosti u svijetu koji sve manje mari i za moral, i za suosje\u0107anje, i za ljudsku odgovornost. Povrh svega toga, Zoran Pusi\u0107 vedar je, nadasve pristojan, dobronamjeran i dru\u017eeljubiv \u010dovjek koji svojih osamdeset, \u0161to ih ba\u0161 ovih dana navr\u0161ava, nosi s lako\u0107om pedesetogodi\u0161njaka \u2013 a mi mu, dakako, \u017eelimo da ba\u0161 tako i ostane.<\/p>\n
Ovo je intervju u povodu lijepih obljetnica organizacija za ljudska prava, Documente i GOLJP-a, ali prisiljeni smo ga po\u010deti \u0161okantnim ponovljenim izborom Donalda Trumpa za ameri\u010dkog predsjednika. Imamo li razloga za zebnju?<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Imamo. Trump je utjelovljenje politike koja ne nudi rje\u0161enja slo\u017eenih problema nego njihovo postojanje koristi za poticanje najni\u017eih i najsramnijih ljudskih poriva, netrpeljivosti, mr\u017enje i nasilja. Takvih politi\u010dkih stranaka ima u svakoj zemlji, za navo\u0111enje primjera ne trebamo se ni truditi i i\u0107i preko granice, ali takav izbor u dr\u017eavi s najduljom tradicijom moderne demokracije razlog je za nekoliko dana duboke razo\u010daranosti i depresije. Dovoljno je samo pogledati kakvi opskurni tipovi, od uli\u010dnih nasilnika do nasilnika u vrhovima politike, slave pobjedu \u010dovjeka s kojim se mogu poistovjetiti. A poslije par dana treba se podsjetiti da je zalaganje za tolerantnije, otvorenije, pravednije i miroljubljivije dru\u0161tvo, drugim rije\u010dima suprotstavljanje svemu onome \u0161to predstavlja Trump i njegovi doma\u0107i sli\u010dnomi\u0161ljenici, prije svega na\u0161 eti\u010dki stav od kojeg ne odustajemo, a ne samo politi\u010dki izbor.<\/p>\n
Na dan Trumpove pobjede, hrvatski ministar obrane Ivan Anu\u0161i\u0107 govorio je o mogu\u0107im presizanjima Ma\u0111arske i Srbije prema Hrvatskoj i branio koncept naoru\u017eavanja, jer, kako je rekao, “sigurnost nema cijenu”. O\u010dito, vra\u0107a se govor konflikta i straha. Kako, u ovakvim uvjetima, protiv njega?<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Naoru\u017eavanje mo\u017ee imati efekt pojavljivanja pi\u0161tolja u prvom \u010dinu neke drame, znak da \u0107e se u tre\u0107em \u010dinu vjerojatno dogoditi ubojstvo. Kao u nekoj tragikomi\u010dnoj opereti na hrvatsku kupnju Rafalea Srbija je odgovorila \u2013 kupnjom Rafalea. Nekima od nas \u010dinilo se da bi bilo bolje sredstva usmjeriti u smanjenje socijalnih razlika, u zdravstvo, u prosvjetu. Da je hrvatsko \u010dlanstvo u EU i NATO-u sigurnosna garancija kakvu nikad nismo imali. Ali izborom Trumpa to se mijenja: u Srbiji i Republici Srpskoj Trumpova pobjeda slavi se kao pobjeda radikalnog srpskog nacionalizma, hrvatski radikalni nacionalisti slave je kao pobjedu svojih stavova, Orban kao podr\u0161ku njegovoj iliberalnoj demokraciji i imperijalisti\u010dkim tlapnjama. Naravno da bi bilo neusporedivo pametnije i moralnije ulagati sredstva kako bi ovaj svijet postao bolji. Ali perspektive koje se otvaraju vi\u0161e nalikuju na no\u0107nu moru. A da pamet ode u trubu kad se razviju nacionalne zastave mnogi od nas znaju iz traumati\u010dnih iskustava s ovih prostora.<\/p>\n
Ima\u0161 mnogo iskustva s djelovanjem za mir i ljudska prava u ratnim uvjetima. Koji su ti trenuci, i koji doga\u0111aji, ostali najsna\u017enije u sje\u0107anju?<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Suprotstavljanje fa\u0161izaciji Hrvatske i hrvatskog dru\u0161tva, jednoj od najgorih nuspojava demokratizacije i uvo\u0111enja politi\u010dkog pluralizma u Hrvatskoj. Na primjer kroz 11 godina zalaganja za povratak imena Trg \u017ertava fa\u0161izma.<\/p>\n
Poku\u0161aji da sprije\u010dimo rat devedesetih nasuprot politikama i politi\u010darima kojima je rat bio prihvatljiva opcija, pa i nu\u017ean korak za postizanje njihovih ciljeva. Na primjer organiziranje DOF-a, Demokratskog opozicionog foruma, organiziranje Pretparlamenta Jugoslavije kako bi se svi sukobi rje\u0161avali mirnim putem, odlazak u Knin s takvim prijedlozima… Javna osuda i suprotstavljanje kori\u0161tenju ratnih uvjeta za te\u0161ka kr\u0161enja ljudskih prava: na primjer, sprje\u010davanje nasilnih i protupravnih delo\u017eacija.<\/p>\n
Koje akcije aktivista za ljudska prava u zemljama biv\u0161e Jugoslavije smatra\u0161 najva\u017enijima za proboj tih zemalja prema dostignutoj razini pomirenja, suo\u010davanja s pro\u0161lo\u0161\u0107u, ka\u017enjavanja ratnih zlo\u010dina, za\u0161tite manjina i po\u0161tovanja ljudskih prava?<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Dostignuta razina povjerenja bila je daleko vi\u0161a prije petnaestak godina nego \u0161to je to danas. Sli\u010dno se mo\u017ee re\u0107i i za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u i ka\u017enjavanje ratnih zlo\u010dina. Na primjer, Igmanska inicijativa, a organizirana je kao organizacija civilnog dru\u0161tva ba\u0161 s ciljem pobolj\u0161anja odnosa izme\u0111u BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije, godinama je, do 2012., okupljala nevladine organizacije, politi\u010dare i predsjednike tih dr\u017eava na vrlo konstruktivnim razgovorima o pobolj\u0161anju odnosa. Pri tome posebno nam je bila dragocjena suradnja s predsjednikom Republike Stjepanom Mesi\u0107em i njegovim savjetnicima Tomislavom Jaki\u0107em, Jo\u0161kom Parom i Davorom Bo\u017einovi\u0107em.<\/p>\n
Suo\u010davanje s traumati\u010dnim dijelovima bli\u017ee i dalje pro\u0161losti, \u0161to je posebno va\u017eno da bi budu\u0107e generacije uop\u0107e mogle u\u010diti na iskustvu prethodnih, bilo je upravo takvo, traumati\u010dno; ali je napredovalo. S tim ciljem osnovana je i Documenta 2004. godine. Danas kao da se vra\u0107amo u podobne mitove o pro\u0161losti i verbalne harange protiv svakog tko te mitove propituje.<\/p>\n
Procesuiranje ratnih zlo\u010dina, posebno po\u010dinjenih od vlastite strane, bitno je jer je pravedno, predstavlja katarzu za pravosu\u0111e i va\u017ean je korak u preno\u0161enju istine budu\u0107im generacijama. Katarzu zato jer nereagiranje na te\u0161ka kr\u0161enja ljudskih prava ili presude donesene po politi\u010dkoj podobnosti a ne po pravu i pravdi, spada me\u0111u najgore oblike korupcije pravosu\u0111a. Hrvatska je to, uz velike napore, usprkos protivljenju mnogih politi\u010dki mo\u0107nih pojedinaca i utjecajnih grupa, ipak, malo po malo, uspjela, pod pritiskom Ha\u0161kog suda i uvjeta za prijem u EU. Postepeno je izgra\u0111ena suradnja izme\u0111u odjela tu\u017eila\u0161tva koji su procesuirali ratne zlo\u010dine u Hrvatskoj, Srbiji i BiH; to je bio efikasan i ohrabruju\u0107i korak. Sve je zamrlo poslije 2012., 2013. godine. Za\u0161to \u2013 to je malo du\u017ea pri\u010da.<\/p>\n
U srijedu, 6. prosinca, umro je Ivan Zvonimir \u010ci\u010dak, suosniva\u010d i, devedesetih, predsjednik Hrvatskoga helsin\u0161kog odbora za ljudska prava. Svjestan sam da je to osjetljivo pitanje, ali ipak te molim da, u povodu \u010ci\u010dkova odlaska, istakne\u0161 nekoliko aktivista u zemljama biv\u0161e Jugoslavije koje ti osobno najvi\u0161e po\u0161tuje\u0161 i smatra\u0161 nekima od najva\u017enijih.<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Pro\u0161lo je skoro 35 godina. Vi\u0161e nema mnogih ljudi koji su se po\u010detkom 90-tih suprotstavili razaraju\u0107oj poplavi tendencija ne tako razli\u010ditih od onih koje ponovo ja\u010daju izborom Trumpa. Znali smo re\u0107i, na pola u \u0161ali, da nas u Hrvatskoj ima jedva za dvije \u201emarice\u201c, a tako je bilo i u drugim zemljama biv\u0161e Jugoslavije. Kad bi se i ograni\u010dili samo na \u201edvije marice\u201c bilo bi to nabrajanje preko trideset ljudi: Neboj\u0161a Popov, \u017divorad Kova\u010devi\u0107, Borka Pavi\u010devi\u0107, Nata\u0161a Kandi\u0107, Sonja Biserko, Sta\u0161a Zajovi\u0107, Aleksandar Popov, Vehid \u0160ehi\u0107, Branko Todorovi\u0107, Sini\u0161a Mari\u010di\u0107, Slavko Goldstein, Danko Ivin, \u017darko Puhovski, Vesna Ter\u0161eli\u010d, Katarina Kruhonja… Da, i Ivan Zvonimir \u010ci\u010dak. Povr\u0161no smo se poznavali od kraja 1960-tih kad smo jo\u0161 obojica bili studenti. Nisam se slagao s njegovim tada\u0161njim stavovima ali sam smatrao nepravdom i sramotom pravosu\u0111a i dr\u017eave da je zbog javno izre\u010denih stavova bio osu\u0111en na zatvor. Devedesetih smo postali dobri poznanici i, po mom sudu, nekoliko godina poslije osnivanja HHO-a bio je najbolji period njegovog djelovanja.<\/p>\n
Poku\u0161aj usporediti uvjete za aktivisti\u010dko djelovanje devedesetih, dvijetisu\u0107itih i danas: kada je bilo najte\u017ee, kada najpovoljnije, a kako je danas?<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Najpovoljnije je bilo kad je bilo najte\u017ee. Kr\u0161enja ljudskih prava bila su nedvojbena, aktivna nedjelotvornost dr\u017eavnih institucija da rade svoj posao o\u010digledna, pravne pomo\u0107i gotovo niotkuda. Danas, sre\u0107om, takvih eklatantnih kr\u0161enja ljudskih prava ima mnogo manje, a i ona kojih ima vi\u0161e zahtijevaju odvjetnika nego aktiviste.<\/p>\n
Danas si predsjednik aktivne i anga\u017eirane Antifa\u0161isti\u010dke lige. U listopadu pro\u0161le godine zainteresiranu javnost potresla je vijest o istupanju \u017didovske op\u0107ine Zagreb iz AFL-a zbog tvog \u010dlanka u kojemu si napade Izraela na Gazu ocijenio ratnim zlo\u010dinom. Je li u posljednjih godinu dana neslaganje na bilo koji na\u010din izgla\u0111eno? Jeste li razgovarali, i ima li nade da se \u017dOZ vrati u AFL, gdje joj je i mjesto?<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Da li \u0107e se \u017dOZ vratiti u AFL treba pitati njih. Do sada nam se nisu obratili. \u017dalosti da \u017dOZ nije ni nakon godine dana svakodnevnog masovnog ubijanja bespomo\u0107nih ljudi u Gazi, koje provodi trenuta\u010dna vlada dr\u017eave Izrael, na\u0161ao snage da osudi te postupke. A nije se oglasio niti povodom izjava nekih ministara izraelske Vlade koje kao da su kopije izjava ministara nacisti\u010dke Njema\u010dke i NDH o provo\u0111enju genocida nad \u017didovima i Srbima; o \u017eenama koje ra\u0111aju teroriste, o svim stanovnicima Gaze kao legitimnim metama. .. Zaboravlja se da empatija prema \u017ertvama nije slabost, a osuda ubijanja desetaka tisu\u0107a \u017eena i djece, pogotovo ako su po\u010dinjena navodno i u tvoje ime, jeste patriotski \u010din i u obrani ideje dr\u017eave Izrael.<\/p>\n
Karakteristika va\u0161e generacije aktivista svakako je suradnja preko i usprkos novoformiranim granicama nakon raspada Jugoslavije. Postoji li ta suradnja jo\u0161 uvijek? Jesu li je mlade generacije naslijedile, mo\u017eda i produbile, i jesu li svjesne njezine va\u017enosti?<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Pripadnici mla\u0111e generacije koje poznajem suradnju me\u0111u ljudima koji dijele sli\u010dne vrijednosne stavove smatraju samorazumljivom, pogotovo ako su jezi\u010dne razlike manje nego izme\u0111u narje\u010dja. Ali to nije prosjek, i oprezan sam prema vlastitim procjenama: po meni, Trump ne bi mogao biti ni predsjednik ku\u0107nog savjeta, pa ipak je ameri\u010dki predsjednik. Na primjer, radikalne navija\u010dke skupine dijele sli\u010dne vrijednosne stavove a mr\u017enju smatraju samu po sebi razumljivom.<\/p>\n
Spomenuo si da je prije 20 godina osnovan Centar za suo\u010davanje s pro\u0161lo\u0161\u0107u Documenta. Kako ocjenjuje\u0161 njezine dosege i postignu\u0107a?<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Rekao sam ve\u0107 s kojim je ciljem Documenta osnovana. Generacije mladih i ne\u0161to manje mladih ljudi radili su predano i izuzetno po\u0161teno i profesionalno na sakupljanju i objavljivanju \u010dinjenica. To je Documentu u\u010dinilo relevantnom institucijom kad se govori o bli\u017eoj i daljoj povijesti, o doga\u0111ajima vezanim za Domovinski rat i Drugi svjetski rat. U dr\u017eavnim institucijama s na\u010delno sli\u010dnim ciljevima, \u010dinjenice obi\u010dno stradaju ako ne podr\u017eavaju unaprijed postavljenu ideolo\u0161ku matricu. A koja su postignu\u0107a? \u010casno i profesionalno raditi niz godina nepopularni a potrebni posao, suo\u010davati dru\u0161tvo i s manje sjajnim dijelovima njegove pro\u0161losti, postignu\u0107e je samo po sebi. Da li \u0107e to doprinijeti suo\u010davanju dru\u0161tva s vlastitom pro\u0161lo\u0161\u0107u? Mo\u017eda. Jednom.<\/p>\n
Vlada Andreja Plenkovi\u0107a na vlasti je ve\u0107 osam godina, bez izgleda da bi se to u dogledno vrijeme moglo promijeniti. Kakav je Plenkovi\u0107ev odnos prema demokraciji i aktivizmu za ljudska prava? Smatra\u0161 li to\u010dnom ocjenu koju s vremena na vrijeme u javnosti mo\u017eemo \u010duti, da Hrvatska polako ali sustavno klizi u autokraciju?<\/em><\/p><\/blockquote>\n
Kad se slu\u0161aju noviji govori Plenkovi\u0107a, kad se gleda njegova ljutnja na novinare \u0161to se uop\u0107e usude propitivati rije\u010di koje dolaze s “Olimpa”, stje\u010de se taj dojam o klizanju u autokraciju. \u0160teta, jer Plenkovi\u0107 u prvim godinama predsjednikovanja Vladom nije bio tako bahat. To je jo\u0161 jedna potvrda da preduga vlast previ\u0161e kvari. S druge strane, kad se politi\u010dka situacija u Hrvatskoj usporedi s mnogim zemljama bli\u017ee i dalje okoline, \u010dini se: “A moj bo\u017ee, \u010da se mo\u017ee, moglo je i svr\u0161it gore”.<\/p>\n