{"id":416673,"date":"2024-11-12T07:32:59","date_gmt":"2024-11-12T06:32:59","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=416673"},"modified":"2024-11-12T07:32:59","modified_gmt":"2024-11-12T06:32:59","slug":"digitalna-demencija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/11\/12\/digitalna-demencija\/","title":{"rendered":"Digitalna demencija"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Manfred Spitzer<\/strong><br \/>\n<strong>Priredio: Stevan \u010caki\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>\u017divimo u svijetu u kojem tehnologija ima dominantnu ulogu. Neki ljudi provode vi\u0161e vremena za telefonom i ra\u010dunalom nego \u0161to spavaju. Sve ve\u0107i pritisak tehnologije na ljude otvara brojna pitanja, a prije svega ona o tome kako tehnologija utje\u010de na na\u0161e zdravlje. \u010cesto se mogu na\u0107i \u010dlanci koji govore o njezinim prednostima i koristima, ali ne toliko \u010desto o opasnostima koje skriva.<\/p>\n<p>Sre\u0107om, postoje pojedinci koji upozoravaju i na tu manje atraktivnu stranu. Knjiga Manfreda Spitzera Digitalna demencija istra\u017euje kako prekomjerna upotreba digitalnih tehnologija, poput pametnih telefona i Interneta, mo\u017ee imati negativan utjecaj na na\u0161e kognitivne sposobnosti. Spitzer pronalazi dokaze za tvrdnje da dugotrajno oslanjanje na digitalne ure\u0111aje vodi do smanjenja sposobnosti pam\u0107enja, pa\u017enje i u\u010denja, \u0161to je posebno zabrinjavaju\u0107e kod mladih ljudi \u010dije su mentalne sposobnosti jo\u0161 u razvoju. Autor nagla\u0161ava va\u017enost izravnog me\u0111uljudskog kontakta, fizi\u010dke aktivnosti i anga\u017eiranosti u dubokim, smislenim zadacima koji zahtijevaju koncentraciju i razmi\u0161ljanje, umjesto pasivnog konzumiranja informacija. Spitzer smatra da bi obrazovni sustavi trebali usvojiti pristupe koji promoviraju kriti\u010dko razmi\u0161ljanje i rje\u0161avanje problema, umjesto da se oslanjaju na tehnologiju kao primarno sredstvo za u\u010denje. Autor poziva na promi\u0161ljeniju upotrebu tehnologije, nagla\u0161avaju\u0107i potrebu za ravnote\u017eom izme\u0111u digitalnog svijeta i stvarnog \u017eivota, kako bi se o\u010duvalo i pobolj\u0161alo na\u0161e mentalno zdravlje i na\u0161e kognitivne sposobnosti.<\/p>\n<p>Va\u017eno je napomenuti da je knjiga pisana 2012. godine, a principi i opasnosti koji su tada navedeni vrije\u00adde u velikoj mjeri i danas, mo\u017eda \u010dak i vi\u0161e.<\/p>\n<p>Prije pet godina1 lije\u010dnici u Ju\u017enoj Koreji, modernoj industrijskoj dr\u017eavi, vode\u0107oj u svijetu po informacijskim tehnologijama, zabilje\u017eili su kod mladih odraslih osoba znatan porast broja poreme\u0107aja pam\u0107enja, pozornosti i koncentracije, kao i emocionalnog i op\u0107eg otupljenja. Tu klini\u010dku sliku nazvali su \u201edigitalnom demencijom\u201c.<\/p>\n<p>Autor postavlja pitanja kojima \u017eeli potaknuti razmi\u0161ljanje \u010ditatelja. Jedno takvo pitanje postavlja ve\u0107 u samom uvodu, osvr\u0107u\u0107i se na istoimeni kriti\u010dki esej Nicholasa Carra, ameri\u010dkog novinara i stru\u010dnjaka za Internet: <strong>Zaglupljuje li nas Google?<\/strong><\/p>\n<p>Na\u0161 se mozak nalazi u trajnom procesu promjene, iz \u010dega nu\u017eno proizlazi da svakodnevno kori\u0161tenje digitalnih medija ne mo\u017ee biti bez posljedica za nas korisnike\u2026<\/p>\n<p>Mre\u017ea kao da mi uni\u0161tava sposobnost koncentracije i kontemplacije. Moj duh sad o\u010dekuje da \u0107e primiti informacije na isti na\u010din na koji se one proslje\u0111uju kroz mre\u017eu: u obliku brze struje malih \u010destica. Moji prijatelji govore da \u0161to vi\u0161e koriste mre\u017eu, to se vi\u0161e moraju boriti kako bi se mogli koncentrirati na pisanje duljih odsje\u010daka.2<\/p>\n<p>\u2026Ako mozak uvijek u\u010di (on ne mo\u017ee ne u\u010diti), onda i vrijeme provedeno s digitalnim medijima ostavlja tragove. Pritom valja obratiti pozornost i na sljede\u0107e: na\u0161 mozak je proizvod evolucije, on je, dakle, nastajao tijekom duljeg razdoblja prilago\u0111avanja odre\u0111enim uvjetima iz okoline, u koje digitalni mediji definitivno ne spadaju.<\/p>\n<blockquote><p><strong>Kakve posljedice prekomjerno kori\u0161tenje tehnologije mo\u017ee ostaviti na na\u0161 duh?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Dakle, u krajnjoj liniji se odnose na funkciju ljudskog duha. Kao \u0161to \u0107e se u nastavku pokazati na temelju primjera, to znatno utje\u010de na emocionalne i socijalne psihi\u010dke procese, sve do eti\u010dko-moralnih stavova, kao i na\u0161eg samoopa\u017eanja, dakle na\u0161eg osobnog identiteta.<\/p>\n<blockquote><p><strong>Razmi\u0161ljamo li o tome koliko nas tehnologija mo\u017ee ulijeniti, uspavati, unazaditi sposobnost razmi\u0161ljanja i pam\u0107enja, automatizirati, pretvoriti u robote, okameniti duh?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Demencija je vi\u0161e od puke zaboravnosti. Tako se i za mene kod digitalne demencije radi o vi\u0161e toga, a ne samo o tome da mladi ljudi o\u010dito postaju sve zaboravniji, na \u0161to su prvi put upozorili korejski znanstvenici 2007. godine. \u0160tovi\u0161e, radi se o kognitivnoj u\u010dinkovitosti, mi\u0161ljenju, sposobnosti kriti\u010dkog razmi\u0161ljanja, o pregledu nad gustom strujom informacija.<\/p>\n<p>Pa vi ste sasvim staromodni! Zar se ne biste radije odmah vratili u pe\u0107inu? Uzvratit \u0107e mi ponovo kriti\u010dari. Naprotiv, ako ne budemo pazili i prestali sa sustavnim zaglupljivanjem sljede\u0107e generacije, onda \u0107e njihova djeca \u017eivjeti, ako ne u pe\u0107ini, a onda svakako u nepovoljnim okolnostima.<\/p>\n<blockquote><p><strong>Trebamo li se privikavati na trendove, iako smo svjesni mogu\u0107ih posljedica?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Ka\u017ee se da novi mediji danas jednostavno pripadaju svakodnevici i da djecu moramo privikavati na njih. Tome valja suprotstaviti sljede\u0107e: novi mediji imaju ovisni\u010dki potencijal poput alkohola, nikotina i drugih droga. Moglo bi se, dakle, tvrditi i ovo: \u2018Pivo i vino sastavni su dijelovi na\u0161eg dru\u0161tva i kulture. Moramo djecu jo\u0161 u dje\u010djem vrti\u0107u nau\u010diti da se prema njima odnose kriti\u010dki.\u2019<\/p>\n<p>Kori\u0161tenje ra\u010dunala u ranoj dje\u010djoj dobi mo\u017ee dovesti do poreme\u0107aja pozornosti, a u kasnijoj dobi do slabog uspjeha.<\/p>\n<blockquote><p><strong>Kakvi zaista postajemo ako se previ\u0161e oslanjamo na tehnologiju?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Postoje mnogi koji na digitalnim proizvodima zara\u0111uju veliki novac i koji ne mare za sudbinu drugih ljudi, prije svega djece.<\/p>\n<p>Mnogi ljudi danas u svojim automobilima imaju navigacijske ure\u0111aje. Ali pogre\u0161na je pretpostavka da su se ljudi zbog toga nau\u010dili boljoj navigaciji. Naprotiv! Tko u automobilima ima satelitski navigacijski sustav, taj mu prepu\u0161ta upravljanje i vi\u0161e to ne \u010dini sam. Njegova sposobnost prostorne orijentacije time se smanjuje.<\/p>\n<p>Na\u0161 mozak, dakle, u jednom va\u017enom pogledu funkcionira kao i mi\u0161i\u0107i: koristi li se, on raste; ne koristi li se, kr\u017elja.<\/p>\n<blockquote><p><strong>\u0160to je zapravo demencija?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Rije\u010d demencija izvodi se iz latinskog de (razdvajanje, uru\u0161avanje), mens (um, razum). Doslovce prevedeno to zna\u010di: umni uru\u0161aj.<\/p>\n<p>Vremenska, prostorna i osobna orijentacija spada u na\u0161e temeljne kognitivne sposobnosti, a kod pacijenata s demencijom ona se smanjuje upravo tim redoslijedom \u2013 vrijeme, mjesto, osoba.<\/p>\n<p>I odnos prema drugim ljudima polako se prekida, prvo prema poznanicima iz novije pro\u0161losti, sve dok se na kraju vi\u0161e ne prepoznaje bra\u010dnog partnera ni vlastitu djecu.<\/p>\n<p>Sinapse3 se neprestano mijenjaju, ovisno o tome koriste li se ili ne. Sinapse postaju deblje kad se koriste, a ako se ne koriste, kr\u017eljaju i naposljetku odumiru.<\/p>\n<blockquote><p><strong>Koliko je zapravo opasno za na\u0161 mozak konstantno raditi copy\/paste? Uspavljuje li se na\u0161 mozak na taj na\u010din?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Ako se intenzivno bavimo nekim sadr\u017eajem, u razli\u010ditim podru\u010djima mozga obuhva\u0107aju se svi njegovi aspekti i svojstva. Ta intenzivna obrada prema svim mogu\u0107im aspektima uvjetuje promjenu velikog broja sinapsi i time bolje pohranjivanje sadr\u017eaja.<\/p>\n<p>\u0160to se povr\u0161nije obra\u0111uje neki sadr\u017eaj, to se manje sinapsi aktivira u mozgu, a posljedica je ta da se manje u\u010di. Taj uvid va\u017ean je zato \u0161to digitalni mediji i internet upravo iz tog razloga moraju imati negativne posljedice po u\u010denje.<\/p>\n<p>Pro\u010ditati rije\u010d ili je \u010dak prepisati, kako bih se pritom njome misaono bavio (a da pritom ne kliknem niti na jedno polje), bili bi duboki na\u010dini obrade, \u0161to ih elektronski mediji remete ili \u010dak u potpunosti onemogu\u0107uju.<\/p>\n<blockquote><p><strong>Znamo da ra\u010dunala ne slu\u017ee duhovnom razvoju mladih. A poma\u017eu li u\u010denicima u ostvarivanju boljih rezultata u \u0161koli? Koriste li se na pravi na\u010din kao poticaj?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>U pogledu kori\u0161tenja ra\u010dunala u \u0161koli pokazalo se s jedne strane da oni u\u010denici i u\u010denice koji nikad ne koriste ra\u010dunalo pokazuju neznatno lo\u0161ije rezultate od onih koji ra\u010dunalo koriste nekoliko puta godi\u0161nje, do nekoliko puta mjese\u010dno. (\u2026) S druge strane, rezultati testa \u010ditanja i ra\u010dunanja onih koji ra\u010dunalo koriste vi\u0161e puta tjedno vidno su lo\u0161iji4.<\/p>\n<blockquote><p><strong>\u0160ta su nam donijele dru\u0161tvene mre\u017ee? Bolja prijateljstva, vi\u0161e prijatelja, dublje razgovore?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>\u017divot mladih danas vi\u0161e nije zamisliv bez dru\u0161tvenih mre\u017ea. (\u2026) Nikakvo \u010dudo, reklo bi se da se ljudi od Aristotela naovamo opisuju kao dru\u0161tvena bi\u0107a, stoga ne \u010dudi \u0161to mlada generacija pose\u017ee za tehnologijom koja joj omogu\u0107uje da tu \u2018odve\u0107 ljudsku\u2019 osobinu napokon razvije u punom smislu.<\/p>\n<p>Anonimnost omogu\u0107ena digitalnim medijima vodi do toga da se mladi upu\u0161taju u na\u010dine pona\u0161anja koje prije toga iz straha od dru\u0161tvene kontrole nisu pokazivali.<\/p>\n<p>Jedino prava ljudska blizina nekog tko \u0107e vas saslu\u0161ati, a mo\u017eda i utje\u0161iti lijepom rije\u010dju, imat \u0107e u\u010dinka u te\u0161kim osobnim krizama. Online se u takvim situacijama ne mo\u017ee posti\u0107i ni\u0161ta.<\/p>\n<p>\u010cak i najzagri\u017eenije korisnice medija navele su da pozitivne osje\u0107aje dobivaju prije svega od osobnih prijatelja u stvarnom svijetu. Nasuprot tome, negativni osje\u0107aji u polovine ispitanih djevoj\u010dica povezani su s online kontaktima. Dru\u0161tvene mre\u017ee kao izvor dobrih prijatelja i sre\u0107e? Studija je pokazala da to nije istina. Digitalne dru\u0161tvene mre\u017ee na\u0161u djecu i mlade zapravo \u010dine usamljenima i nesretnima.<\/p>\n<p>Intenzivno kori\u0161tenje online dru\u0161tvenih mre\u017ea ne smanjuje samo broj prijatelja u stvarnom \u017eivotu nego i socijalnu kompetentnost jer se za to zadu\u017eena mo\u017eda\u00adna podru\u010dja smanjuju. Posljedice: sve vi\u0161e stresa, sve ve\u0107i gubitak samokontrole, usamljenost, depresija. (\u2026) Sve ovo izaziva odumiranje neurona i time dugoro\u010dno pogoduje razvoju demencije. Dugoro\u010dno, dakle, postoji opasnost da Facebook i sli\u010dni servisi dovedu do smanjenja ukupnog socijalnog mozga.<\/p>\n<blockquote><p><strong>Multitasking je samo za osobe koje imaju visok IQ? Osobe koje su sposobne raditi vi\u0161e zadataka istovremeno bistrije su od ostalih? Koliko tu zapravo ima istine?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Na\u0161 \u017eivot u \u2018digitalnom dobu\u2019 odlikuje se prije svega time da neprestance sve mogu\u0107e \u010dinimo istovremeno. Pretra\u017eujemo na ra\u010dunalu, slu\u0161amo glazbu, pi\u0161emo sms-ove na mobilnom telefonu, upravo \u010ditamo \u010dlanak u novinama. U pozadini radi televizor, a onda opet zazvoni telefon. Igram video igru i radim doma\u0107u zada\u0107u, pi\u0161em mail i pregledavam ispit.<\/p>\n<p>Istra\u017eivanje je pokazalo da su ne-multitaskeri uspjeli dobro rije\u0161iti zadatak neovisno o tome koliko je bilo dodatnih podra\u017eaja za odvra\u0107anje pa\u017enje. Kod multitaskera se rezultat s pove\u0107anjem broja podra\u017eaja za odvra\u0107anje pa\u017enje zna\u010dajno pogor\u0161ao. (\u2026). Ti ispitanici su imali pote\u0161ko\u0107a pri isklju\u010divanju neva\u017enog sadr\u017eaja iz svoje svijesti.<\/p>\n<p>Razvoj pozornosti se u\u010denjem mo\u017ee mijenjati, a kroni\u010dno intenzivno kori\u0161tenje medija mo\u017ee dovesti do poreme\u0107aja pozornosti. Multitaskeri bi u tom slu\u010daju u\u010denjem aktivno stjecali povr\u0161nost i neu\u010dinkovitost. Mi\u0161ljenje da se mo\u017ee dobro skakati ovamo-onamo izme\u0111u dvaju zadataka te da za to ne treba obrada informacija ovim se rezultatima u svakom slu\u010daju raskrinkava kao samoobmana. Kako bilo, multitasking nije ne\u0161to na \u0161ta bi trebalo poticati sljede\u0107u generaciju. Koncentrirajmo se radije na bitno!<\/p>\n<blockquote><p><strong>Kako tehnologija dovodi do slabije samokontrole, manje sna, depresije i na kraju, u nekim slu\u010dajevima, ovisnosti?<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Stres proizlazi iz nedostatka kontrole. Stres ne izazivaju neugodna iskustva, nego osje\u0107aj da smo im bespomo\u0107no izlo\u017eeni. Kad znamo da nemamo mogu\u0107nost utjecaja i kontrole, to izaziva kroni\u010dni stres. Pod stresom smo uvijek kad izgubimo mogu\u0107nost kontrole. Po pravilu, osje\u0107aj sre\u0107e produljuje \u017eivot.<\/p>\n<p>\u0160tetne posljedice digitalizacije na\u0161eg svijeta ne odnose se samo na mnoge na\u010dine na na\u0161 duh nego i na na\u0161e tijelo. (\u2026) Sna\u017ean argument za tezu knjige da digitalni mediji dugoro\u010dno nanose enormnu \u0161tetu na\u0161em duhu.<\/p>\n<p>Nesanica spada u naj\u010de\u0161\u0107e ne\u017eeljene u\u010dinke kori\u0161tenja digitalnih medija. (\u2026) Premalo sna kratkoro\u010dno izaziva umor, no dugoro\u010dno vodi do smanjenog imuniteta i pojave raznih bolesti. (\u2026) U snu se novi sadr\u017eaji pam\u0107enja integriraju u postoje\u0107e znanje.<\/p>\n<p>Postoje jasne studije koje pokazuju spregu izme\u0111u kori\u0161tenja digitalnih medija s jedne strane i stresa i depresije s druge strane. Kroni\u010dni nedostatak sna vodi do depresije, koja opet ugro\u017eava san. (\u2026) Sprega izme\u0111u pretjeranog kori\u0161tenja interneta i depresivne psihotopologije potvr\u0111ena je rezultatima razli\u010ditih studija.<\/p>\n<p>Ovisni\u010dko djelovanje Interneta po\u010diva naposljetku i na fenomenu nepredvidljivosti jer \u010dim preko uvrije\u017eenih portala stupim u kontakt s drugim ljudima, u igru ulaze mnoge slu\u010dajnosti. (\u2026) Ne \u010dudi \u0161to upravo dru\u00ad\u0161tvene mre\u017ee imaju tako veliku privla\u010dnost da mnogi mladi ljudi moraju gotovo stalno biti online, naposljetku iz straha da bi mogli ne\u0161to propustiti.<\/p>\n<p>Autor u knjizi pokazuje da ukoliko tehnologiju koristimo na pogre\u0161an na\u010din i preko mjere, mo\u017eemo o\u010dekivati ozbiljne i negativne posljedice, posebno na djecu i mlade. Kada to prepoznamo, ne mo\u017eemo to zanemariti. Autor je svakako svjestan i koristi koje nam donosi tehnologija, pa tako navodi sljede\u0107e:<\/p>\n<p>Digitalni mediji su dio na\u0161e kulture. Oni pove\u0107avaju na\u0161u produktivnost, olak\u0161avaju nam \u017eivot i slu\u017ee nam za razonodu. Na\u0161 suvremeni svijet, od opskrbe namirnicama preko mobilnosti i uprave do medicine, do\u017eivio bi slom bez digitalne obrade informacija. Ne radi se o tome da se borimo protiv njih ili da ih \u017eelimo ukinuti.<\/p>\n<p>Ipak, sve \u0161to prevr\u0161i mjeru postaje \u0161tetno, a izuzetak nije ni tehnologija. Autor na kraju knjige navodi zanimljive savjete vezane za prevenciju demencije i mudrije kori\u0161tenje tehnologije. Neki su op\u0107epoznati, ali ih svakako vrijedi navesti: svaki dan se kretati barem pola sata, \u0161to manje obavljati stvari nesvjesno i nastojati biti prisutan u trenutku, pomagati drugima, pojednostaviti svoj \u017eivot, provoditi vrijeme u prirodi i s dragim ljudima jer to godi tijelu i duhu.<\/p>\n<blockquote><p><em>1 U odnosu na 2012. godinu kada je knjiga objavljena. (op. a.)<\/em><br \/>\n<em>2 Nicholas Carr<\/em><br \/>\n<em>3 Sinapse su osnovne gra\u0111evne jedinice mozga koje omogu\u00ad\u0107avaju komunikaciju izme\u0111u neurona i omogu\u0107avaju slo\u017eene funkcije mozga kao \u0161to su mi\u0161ljenje, osje\u0107anje, kretanje i mnoge druge aktivnosti.<\/em><br \/>\n<em>4 Djeca koja imaju ra\u010dunalo kod ku\u0107e uglavnom igraju ra\u010dunalne igre. To ih \u010desto odvra\u0107a od u\u010denja i odra\u017eava se negativno na \u0161kolski uspjeh.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"hLTBo2ZKyS\"><p><a href=\"https:\/\/nova-akropola.com\/filozofija-i-psihologija\/ex-libris\/digitalna-demencija\/\">Digitalna demencija<\/a><\/p><\/blockquote>\n<p><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; visibility: hidden;\" title=\"&#8220;Digitalna demencija&#8221; &#8212; Nova Akropola\" src=\"https:\/\/nova-akropola.com\/filozofija-i-psihologija\/ex-libris\/digitalna-demencija\/embed\/#?secret=SgpuhRA0mu#?secret=hLTBo2ZKyS\" data-secret=\"hLTBo2ZKyS\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe><\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Autor: Manfred Spitzer Priredio: Stevan \u010caki\u0107 \u017divimo u svijetu u kojem tehnologija ima dominantnu ulogu. Neki ljudi provode vi\u0161e vremena za telefonom i ra\u010dunalom nego \u0161to spavaju. Sve ve\u0107i pritisak tehnologije na ljude otvara brojna pitanja, a prije svega ona o tome kako tehnologija utje\u010de na na\u0161e zdravlje. \u010cesto se mogu na\u0107i \u010dlanci koji govore [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":416676,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-416673","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/416673","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=416673"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/416673\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":416678,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/416673\/revisions\/416678"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/416676"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=416673"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=416673"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=416673"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}