{"id":416529,"date":"2024-11-10T09:08:17","date_gmt":"2024-11-10T08:08:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=416529"},"modified":"2024-11-10T09:08:17","modified_gmt":"2024-11-10T08:08:17","slug":"americki-demoni","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/11\/10\/americki-demoni\/","title":{"rendered":"Ameri\u010dki demoni"},"content":{"rendered":"<blockquote><p>\n<strong>Pi\u0161e:Terry Eagleton<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Sjedinjene Dr\u017eave su zemlja teorija zavere, pogotovo onda kad su zaokupljene biranjem predsednika. Takve teorije su sekularna verzija ideje o zlonamernom Bogu, po kojoj je svet gadno mesto, ali barem ima smisla. U stvari, za nadarene teoreti\u010dare zavere svet ima suvi\u0161e smisla jer je i najmanji deli\u0107 stvarnosti kri\u0161om povezan sa svakim drugim deli\u0107em. Da li su Vatikan i moj pankreas zaista zasebni entiteti kao \u0161to se \u010dini na prvi pogled, ili su pak deo istog tajnog plana? Mo\u017eda je bolje verovati da o na\u0161oj sudbini odlu\u010duje osvetoljubivo bo\u017eanstvo nego da to ne radi niko osim nas. Ute\u0161no je znati da je sve \u0161to se doga\u0111a, pa i ono lo\u0161e i vrlo lo\u0161e, deo neke namere jer se na\u0161 duh buni protiv nasumi\u010dnog i slu\u010dajnog.<\/p>\n<p>Te\u0161ko je, na primer, prihvatiti pomisao da su oni koji su nestali u Holokaustu umrli uzalud. Kao da je neuljudno prema mrtvima nagovestiti da njihova smrt nije imala smisla. Ali deo u\u017easa tog doga\u0111aja je upravo to \u0161to njihova smrt zaista nije imala nikakvog smisla \u010dak ni sa stanovi\u0161ta samih nacista. Ne mora\u0161 da masakrira\u0161 \u0161est miliona ljudi da bi stvorio bauka ili \u017ertvenog jarca. Neki od ubijenih su raspolagali ve\u0161tinama koje su nacisti mogli iskoristiti u vo\u0111enju rata umesto \u0161to su rasipali snagu ljudi i ma\u0161ina na odr\u017eavanje koncentracionih logora. Ali ceo projekat imao je metafizi\u010dku, a ne prakti\u010dnu svrhu. Uni\u0161tavanje Jevreja bilo je poku\u0161aj da se ukloni zastra\u0161uju\u0107i oblik ne-bi\u0107a koji su oni za naciste simboli\u010dki predstavljali i koji je pretio samim temeljima Tre\u0107eg rajha. Ali i to je bilo jednako neproduktivno kao i ubijanje poljskih metalaca jer su nacisti bili zalu\u0111eni snom o \u010distoti, a ni\u0161ta ne mo\u017ee biti tako \u010disto kao ni\u0161ta.<\/p>\n<p>Teorije zavere su tu da o\u010diste ljudski \u017eivot od slu\u010daja i koincidencije. One obnavljaju ose\u0107anje svrhe u civilizaciji koja nema ni plana ni pravca. Ideja da jevrejski pedofilni gmizavci iz neke daleke galaksije upravljaju bankarskim sistemom mo\u017ee ste\u0107i neke vernike, kao uostalom i tvrdnja da je puka slu\u010dajnost to \u0161to je policija ubila ili ranila veliki broj mladih crnaca. A naravno, tu je i mno\u0161tvo stvarnih zavera. Nisu sve one proizvod kolektivne paranoje. Neki paranoici su zaista progonjeni, ba\u0161 kao \u0161to su i neki hipohondri zaista bolesni. \u017dan-\u017dak Ruso je imao nesre\u0107u da bude i jedno i drugo. Re\u010dnik defini\u0161e zaveru kao tajni plan da se uradi ne\u0161to \u0161tetno ili protivzakonito; ako se dr\u017eimo te definicije, takvih grupa ima otprilike koliko i de\u010djih vrti\u0107a. Za\u0161to ih je tako mnogo? Zato \u0161to je ute\u0161no otkriti ljudski faktor iza sveta anonimnih sila, a delom i zato \u0161to je prijatno dru\u017eiti se s istomi\u0161ljenicima u svetu kom manjka solidarnosti. Dodu\u0161e, ovaj drugi cilj mo\u017ee se bolje posti\u0107i pridru\u017eivanjem grupi ljubitelja pilatesa.<\/p>\n<p>Mnoge ameri\u010dke teorije zavere proisti\u010du naprosto iz ogromnosti te zemlje. Potreba da se nametne politi\u010dka koherentnost na tom ogromnom prostoru jedan je od razloga \u0161to se u Sjedinjenim Dr\u017eavama re\u010d \u201eAmerika\u201c mnogo \u010de\u0161\u0107e koristi nego \u0161to se u Portugaliji koristi re\u010d \u201ePortugalija\u201c. Re\u010di \u201e\u0161vedski\u201c ili \u201ema\u0111arski\u201c su \u010disto deskriptivni termini, ali re\u010d \u201eameri\u010dki\u201c je pozitivan vrednosni sud kao i nacionalna etiketa. \u201ePravi Amerikanac\u201c zna\u010di uzoran primerak jedne dragocene vrste. Te\u0161ko je zamisliti da Albanci provode mnogo vremena mole\u0107i Boga da blagoslovi njihovu zemlju kao \u0161to to rade Amerikanci, ili da Belgijanci vide sebe kao miljenike Svevi\u0161njeg. Ta\u010dno je da je peruanski oficir podsticao svoje vojnike da uvek \u201eimaju na umu da su Peruanci\u201c, ali to je pomalo komi\u010dno zato \u0161to niko, verovatno ni sami Peruanci, nema jasnu predstavu o tome \u0161ta zna\u010di biti Peruanac. To je kao kad bi neko od vas tra\u017eio da budete autenti\u010dan stanovnik londonskog okruga Mejda Vejl. U Irskoj postoje horde ljudi koji vide svoju naciju kao blagoslovenu, a njeno tlo kao sveto, ali oni su poznati pod imenom ameri\u010dki turisti irskog porekla. Amerika, me\u0111utim, mora nastaviti da govori o Americi kako bi od svoje pluralnosti iskovala nekakvo jedinstvo. Ona je \u010dak usvojila tu frazu kao ime svoje nacije. Njena \u017eudnja za jedinstvom je, na mnoge na\u010dine, neverovatno uspe\u0161na. O tome svedo\u010di i to \u0161to konobarica u Saut Bendu, u Indijani, ka\u017ee \u201e\u017delim vam prijatan dan\u201c onim istim tonom koji \u0107ete \u010duti u gradu Roskou, u Ju\u017enoj Dakoti. Neki, dodu\u0161e, misle da ta kulturna jednoli\u010dnost nije ba\u0161 ono \u0161to su O\u010devi osniva\u010di imali na umu kad su izgovarali re\u010d \u201esloboda\u201c.<\/p>\n<p>Po\u0161to je njihova nacija tako ogromna, Amerikanci su posebno osetljivi na \u201eupadanje\u201c u svoj prostor. Povremeno ih mo\u017eete \u010duti kako ka\u017eu \u201eizvinite\u201c ako su vam se pribli\u017eili na manje od dva metra, \u0161to stanovnici Pekinga ne rade. Velika prostranstva doprinose ja\u010danju individualizma. Amerikanci su vi\u010dni odr\u017eavanju distance, kako duhovne tako i fizi\u010dke. \u010cak i neka najsiroma\u0161nija doma\u0107instva u zemlji gordo stoje na sopstvenom par\u010dencetu zemlje, za razliku od stanara zbijenih ku\u0107a u nizu, izgra\u0111enih u postindustrijskoj Britaniji. Sve je to suprotno karnevalskom stanju, u kom se tela dodiruju i me\u0161aju dotle da je te\u0161ko znati gde se zavr\u0161ava jedno a gde po\u010dinje drugo. Stereotipno ameri\u010dko telo je, naprotiv, \u010dvrsto upakovano u sopstveni prostor, za\u0161ti\u0107eno od bolesti i vrlo svesno svojih granica. Pomalo nas \u010dudi \u0161to nije upakovano u celofan.<\/p>\n<p>Karnevalska tela, odana Dionisu, \u010desto su pijana, a to je stanje u kom su granice zamagljene i neprecizne. Ali Donald Tramp je trezvenjak. Postoji izvesna veza izme\u0111u \u010dinjenice da on koristi druga tela kao puke instrumente sopstvene mo\u0107i i \u017eelje, na jednoj strani, i njegove fobije od mikroba na drugoj. Zidovi i bodljikava \u017eica mogu spre\u010diti Meksikance da u\u0111u u zemlju, ali mikrobi su suvi\u0161e sitni napada\u010di politi\u010dkog tela da bi se mogli opkoliti i deportovati. Ti nevidljivi imigranti su no\u0107na mora desni\u010dara.<\/p>\n<p>Teorija zavere oslanja se na strah da su stvari koje bi trebalo da budu razdvojene zapravo pome\u0161ane i da to nikako ne mo\u017ee biti dobro. To va\u017ei i za naciju kao celinu: svojim stupanjem u trgovinske i druge me\u0111unarodne sporazume ona pristaje da joj se ve\u017eu ruke. Ali u svetu i vremenu u kom \u017eivimo, kao \u0161to ka\u017ee narator u Beloj tvr\u0111avi Orhana Pamuka, navikli smo da sve vidimo kao povezano sa svim ostalim. Moderni filozof \u010dija vizija to najupadljivije odra\u017eava je Hegel; zato je Frojd jednom primetio da je filozofija disciplina koja je najbli\u017ea paranoji. Nema zup\u010danika sa slobodnom voljom u ma\u0161ini globalnog kapitalizma. Ni\u010demu nije dozvoljeno da postoji samo radi samog sebe, \u0161to je nekad bila privilegija umetni\u010dkog dela.<\/p>\n<p>Pre nekoliko godina u Sjedinjenim Dr\u017eavama \u2013 mo\u017eda ne ba\u0161 na Menhetnu, ve\u0107 u Vi\u010dita Folsu \u2013 moglo se dogoditi da osobi koja pu\u0161i na ulici neki zabrinuti gra\u0111anin izbije cigaretu iz ruke. Razlozi nisu samo to \u0161to pu\u0161enje mo\u017ee da ubije ili \u0161to su Sjedinjene Dr\u017eave duboko puritanska nacija, prili\u010dno sklona moralizatorstvu. Razlog je i to \u0161to je dim zaga\u0111uju\u0107a veza izme\u0111u dva tela koja podmuklo umanjuje njihovu autonomiju. Infekcija je postala model ljudskog dodira. Dim na kraju postaje nevidljiv, ali je i dalje smrtonosan i sveprisutan. On je, dakle, savr\u0161en simbol prete\u0107ih sila koje su otkrili teoreti\u010dari zavere, sila koje upravljaju na\u0161im \u017eivotima i oduzimaju nam slobodu ali su, kao i sam Svevi\u0161nji, sveprisutne i nemogu\u0107e ih je locirati. Te sile su toksi\u010dne, zarazne i sve pro\u017eimaju; nemogu\u0107e je otkriti njihov izvor i bezmalo ih je nemogu\u0107e savladati. Po svemu tome one su sli\u010dne teorijama \u010diji je cilj da ih raskrinkaju.<\/p>\n<p>U tom smislu, teorije zavere su primer upravo one pojave koju nastoje da istra\u017ee i razotkriju. Kad u tom kontekstu izbije pandemija, kao \u0161to se dogodilo 2020, ono \u0161to najprosve\u0107eniji delovi dru\u0161tva vide kao smrtonosno, nevidljivo, zarazno i svemo\u0107no nije virus, ve\u0107 dr\u017eava koja poku\u0161ava da ih od njega za\u0161titi. U vreme kad je zaista potrebno da tela budu odvojena jedna od drugih za njihovo dobro, oni skidaju za\u0161titne maske u ime slobode i zahtevaju da im se dopusti da zajedno di\u0161u \u2013 \u0161to je jo\u0161 jedna ironija po\u0161to je \u201ezajedni\u010dko disanje\u201c doslovno zna\u010denje re\u010di \u201ekonspiracija\u201c.<\/p>\n<p>Nacisti su sami sebe videli kao avangardiste na vrhuncu tehnolo\u0161kog napretka, ali su istovremeno bili i duboko arhai\u010dni. S jedne strane, bili su modernizatori o\u010darani budu\u0107no\u0161\u0107u, a s druge su bili opsednuti mitom, ritualom, astrologijom i okultnim pojavama. Kad se um svede na beskrvni, \u010disto instrumentalni oblik racionalnosti, ostaje prostor u koji mo\u017ee da nahrupi iracionalno. Taj paradoks se sad ponavlja u Trampovoj Americi, gde poslednja re\u010d tehnolo\u0161kog napretka postoji uporedo s verovanjem u demonske mo\u0107i. Na vrhuncu modernosti vra\u0107amo se u srednji vek \u2013 u svet dijaboli\u010dkih sila i \u010dudnovatih konvergencija, u kom ni\u0161ta nije ono \u0161to nam se \u010dini da jeste. Sve je manji razmak izme\u0111u holivudskog sveta \u010distih pojava, na jednoj strani, i nevidljivih mahinacija duboke dr\u017eave na drugoj. Izme\u0111u to dvoje, svakodnevna stvarnost je tako prite\u0161njena da mora izumreti. Jo\u0161 postoji prigradska srednja klasa, ali zagrebite povr\u0161inu i na\u0107i \u0107ete \u010dudovi\u0161ne predatore i krvolo\u010dne neprijatelje. Mesto na kom se sastaju jednoli\u010dna stvarnost i dijaboli\u010dke sile poznato je kao pedofilija ili neki drugi neizrecivi zlo\u010din. Sjedinjene Dr\u017eave su goti\u010dki film u kom horor vreba iza svakog sanduka sa sladoledom i ispod svakog kuhinjskog stola. Nevolja je u tome \u0161to je Spasitelj, \u010diji je zadatak da ukloni tu no\u0107nu moru, zapravo njena najupadljivija manifestacija.<\/p>\n<p>Prevela Slavica Mileti\u0107<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/americki-demoni\/\">Pe\u0161\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e:Terry Eagleton Sjedinjene Dr\u017eave su zemlja teorija zavere, pogotovo onda kad su zaokupljene biranjem predsednika. Takve teorije su sekularna verzija ideje o zlonamernom Bogu, po kojoj je svet gadno mesto, ali barem ima smisla. U stvari, za nadarene teoreti\u010dare zavere svet ima suvi\u0161e smisla jer je i najmanji deli\u0107 stvarnosti kri\u0161om povezan sa svakim drugim [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":416532,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-416529","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/416529","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=416529"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/416529\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":416533,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/416529\/revisions\/416533"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/416532"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=416529"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=416529"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=416529"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}