Energija je zarazna, a posebno smijeh. Kada neko u prostoriji po\u010dne da se smije, \u010desto je samo pitanje vremena kada \u0107e mu se svi pridru\u017eiti, \u010dak i bez o\u010diglednog razloga.<\/p>\n
Smijeh nije samo prijatan trenutak – on ima duboke biolo\u0161ke, psiholo\u0161ke i socijalne korjene.<\/p>\n
Ova “zaraznost” smijeha toliko je fascinirala istra\u017eiva\u010de da su proveli decenije prou\u010davaju\u0107i za\u0161to se smijeh prenosi, za\u0161to ga ne mo\u017eemo zaustaviti i kako on uti\u010de na dru\u0161tvenu povezanost i zdravlje.<\/p>\n
Biolo\u0161ki korijeni<\/strong><\/p>\n Na\u0161 mozak sadr\u017ei specifi\u010dne neurone, takozvane “ogledalne neurone”, koji nam omogu\u0107avaju da opona\u0161amo emocije i akcije drugih.<\/p>\n Kada vidimo nekoga kako se smije, na\u0161 mozak refleksno “ogleda” tu emociju i reaguje kao da smo mi sami u tom emotivnom stanju.<\/p>\n Ovo je evolutivna osobina koja poma\u017ee ljudima da se pove\u017eu i prepoznaju emocije drugih,<\/p>\n Kada neko zapo\u010dne smijeh, na\u0161 mozak odmah reaguje kako bismo osjetili istu emociju, \u0161to nam olak\u0161ava povezivanje s ljudima i lak\u0161e razumijemo njihove reakcije. \u0160tavi\u0161e, tokom smijeha se lu\u010de hormoni sre\u0107e, dopamin, endorfini i oksitocin. Dopamin i endorfini doprinose osje\u0107aju zadovoljstva i opu\u0161tanja, dok oksitocin podsti\u010de povezivanje me\u0111u ljudima, \u0161to je razlog za\u0161to se \u010desto ose\u0107amo prisnije s osobama sa kojima djelimo smijeh. Lu\u010denje ovih hormona stvara \u201epozitivnu povratnu spregu\u201c \u2013 \u0161to vi\u0161e smeha, vi\u0161e hormona, a \u0161to vi\u0161e hormona, ve\u0107a je vjerovatno\u0107a da \u0107emo se smijati.<\/p>\n \u0160irenje energije<\/strong><\/p>\n Smijeh je mnogo vi\u0161e od obi\u010dnog izraza zabave ili veselja. Ovaj fenomen djeluje poput dru\u0161tvenog ljepka koji nas povezuje s ljudima u na\u0161oj okolini, \u010dak i sa potpunim strancima.<\/p>\n Istra\u017eivanja su pokazala da ljudi osje\u0107aju ve\u0107e emocionalno zadovoljstvo kada se smiju zajedno, nego kada se smiju sami. Sociolozi i psiholozi vjeruju da je ovaj mehanizam nastao kao na\u010din za odr\u017eavanje grupne povezanosti i zajedni\u010dke socijalne dinamike.<\/p>\n Ova “zarazna energija” postaje o\u010digledna u grupama, kada neko po\u010dne da se smije ili pokazuje sre\u0107u. Ostali, iako mo\u017eda nisu u potpunosti svjesni razloga za smjeh, osje\u0107aju potrebu da se pridru\u017ee.<\/p>\n \u010cak su i studije pokazale da je dovoljno da \u010dujemo sam zvuk smijeha, pa da to izazove osmjeh, pa \u010dak i pravi smijeh, kod onih koji su samo posmatra\u010di. Ovaj efekat je toliko jak da postoji i kod djece \u2013 bebe su sklone smijanju kada vide druge bebe ili odrasle kako se smiju, \u0161to je dokaz da je smijeh djelimi\u010dno uro\u0111ena reakcija.<\/p>\n Primer “zaraznosti” smijeha vidimo, na primjer, u bioskopu, kada se tokom gledanja komedije, \u010desto smijemo vi\u0161e nego kada tu istu komediju gledamo kod ku\u0107e. Grupa ima ogroman uticaj na na\u0161e emocionalne reakcije, jer smo skloni da se prilagodimo energiji drugih ljudi. Ovaj fenomen je iskori\u0161\u0107en i u produkciji televizijskih emisija, gdje je smijeh publike unapred snimljen i dodat kao “pozadina”, \u0161to automatski podsti\u010de gledaoce da se smiju zajedno sa snimljenim smijehom.<\/p>\n Terapija smijehom<\/strong><\/p>\n Smijeh ima veliki potencijal za pobolj\u0161anje zdravlja. Zbog endorfina i ostalih “hormona sre\u0107e” koji se osloba\u0111aju tokom smijeha, on doprinosi smanjenju stresa, pobolj\u0161ava cirkulaciju i ja\u010da imuni sistem.<\/p>\n Postoji \u010dak i terapija smijehom, gdje se smijeh koristi kao terapeutski alat u borbi protiv depresije, anksioznosti i stresa. Grupne sesije smijeha, poznate kao “klubovi smijeha”, poma\u017eu ljudima da osjete kolektivnu radost i smanje osje\u0107aj izolacije, \u0161to mo\u017ee zna\u010dajno da doprinese emocionalnom oporavku i mentalnom zdravlju.<\/p>\n Kada se smijeh pokrene u grupi, mo\u017ee da postanei nezaustavljiv. Na\u0161a uro\u0111ena sklonost ka opona\u0161anju drugih, kao i prijatna osje\u0107anja koja proizlaze iz smijeha, mogu da nas preplave. \u010cak i kada svjesno poku\u0161amo da se uzdr\u017eimo, obi\u010dno ne uspijevamo, jer na\u0161 mozak smijeh automatski prepoznaje kao pozitivnu reakciju koja dolazi iz prirodnog djela nas samih. Istra\u017eiva\u010di su utvrdili da smjeh ponekad mo\u017ee da postane toliko zarazan, da kod pojedinaca izazove napade smijanja.<\/p>\n Smijeh, kao najizrazitiji primjer pozitivne energije, djeluje kao “emocionalna spona” izme\u0111u ljudi, \u010dak i izme\u0111u onih koji se me\u0111usobno ne poznaju.<\/p>\n Sljede\u0107i put kada se zateknete u dru\u0161tvu gdje atmosfera postaje napeta ili nervozna, poku\u0161ajte s malim osmjehom ili smjehom \u2014 \u010desto \u0107e to biti dovoljno da oslobodi energiju i zapo\u010dne lan\u010danu reakciju koja \u0107e pozitivno uticati na sve prisutne.<\/p>\n Izvor: Psichology Today\/RTS)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Energija je zarazna, a posebno smijeh. Kada neko u prostoriji po\u010dne da se smije, \u010desto je samo pitanje vremena kada \u0107e mu se svi pridru\u017eiti, \u010dak i bez o\u010diglednog razloga.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-415833","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/415833","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=415833"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/415833\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":415836,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/415833\/revisions\/415836"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=415833"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=415833"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=415833"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}