{"id":415820,"date":"2024-11-01T08:35:20","date_gmt":"2024-11-01T07:35:20","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=415820"},"modified":"2024-11-01T21:14:28","modified_gmt":"2024-11-01T20:14:28","slug":"poslednji-dani-covecanstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/11\/01\/poslednji-dani-covecanstva\/","title":{"rendered":"Poslednji dani \u010dove\u010danstva"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e:Pankaj Mishra<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>\u201eU po\u010detku be\u0161e \u0161tampa, a onda se pojavio svet\u201c, pisao je Karl Kraus 1921. godine. Biblijska aluzija nije bila retori\u010dki ukras. Po\u0161to je \u017eiveo u apokalipti\u010dnom dobu, austrijski pisac i prvi kriti\u010dar medija imao je razloga za verovanje da novinarstvo vi\u0161e nije neutralan filter izme\u0111u narodne imaginacije i spolja\u0161njeg sveta.<\/p>\n<p>Krausova kritika je postala o\u0161trija tokom Prvog svetskog rata, kad je po\u010deo da optu\u017euje \u0161tampu da produbljuju krizu umesto da o njoj izve\u0161tava. \u201eKako se vlada svetom i kako je on odveden u rat?\u201c, upitao je Kraus i sam odgovorio na svoje pitanje: poreklo najve\u0107eg evropskog rata treba tra\u017eiti u propadanju saznajnih i imaginativnih sposobnosti \u0161irom kontinenta; \u0161tampa je pokrenula taj proces, a on je omogu\u0107io evropskim nacijama da zabasaju u rat koji nisu mogle ni da predvide ni da zaustave. \u201eTokom decenija prakse\u201c, napisao je, \u201e[reporter] je u \u010dove\u010danstvu izazivao manjak imaginacije i tako mu omogu\u0107io da vodi rat do istrebljenja protiv samog sebe.\u201c<\/p>\n<p>\u010cini se da je s na\u0161e uzdignutije, udobne osmatra\u010dnice lako nipoda\u0161tavati parohijalni svet be\u010dke \u0161tampe, koji je Kraus tako o\u0161tro osu\u0111ivao. Ali kako \u017eestoki ratovi neprestano besne u Evropi i na Bliskom istoku, prete\u0107i \u0161irim po\u017earima i cepaju\u0107i dru\u0161tveno tkivo nekoliko dru\u0161tava, Krausova kritika \u0161tampe, takozvanog stuba demokratije, postaje jo\u0161 relevantnija i, \u0161tavi\u0161e, odzvanja kao \u0161ira analiza propadanja demokratskih institucija na Zapadu.<\/p>\n<p>Njihova unutra\u0161nja slabost odavno je bila o\u010digledna azijskim i afri\u010dkim podanicima evropskih kolonijalista. Mohandas \u201eMahatma\u201c Gandhi, koji je demokratiju shvatao doslovno kao vladavinu naroda, uporno je govorio da je ona na Zapadu samo \u201enominalna\u201c. Smatrao je da ona ne mo\u017ee biti stvarna sve dok postoji \u201eveliki jaz izme\u0111u bogatih, na jednoj strani, i gladnih na drugoj\u201c i dok se bira\u010di \u201epovode za onim \u0161to pro\u010ditaju u novinama, koje su \u010desto nepo\u0161tene\u201c.<\/p>\n<p>Ako bismo danas govorili jednako direktno, rekli bismo da je sistematski nepo\u0161ten veliki deo digitalnih medija \u2013 svi oni koji \u017eive od la\u017enih vesti i teorija zavere. Najuticajnije novine, \u010desto u vlasni\u0161tvu poslovnih tajkuna, odr\u017eavaju pretenzije na politi\u010dku i eti\u010dku odgovornost i predstavljaju se kao svetionik u mraku u kom tobo\u017e umire demokratije. Ali tokom decenija koje sam proveo u novinarstvu dokazi o njihovoj neadekvatnosti, pa i korumpiranosti gomilali su se zlokobnom brzinom.<\/p>\n<p>Moja karijera nefikcionalnog pisca zapravo je po\u010dela s ratom protiv terora, glavnim ratom ovog veka, koji je opusto\u0161io velike delove Azije i Afrike i ispraznio od sadr\u017eaja gra\u0111anske slobode na Zapadu pre nego \u0161to se zavr\u0161io njegovim poni\u017eavaju\u0107im povla\u010denjem iz Avganistana 2021. U prvom delu te godine putovao sam po Avganistanu i Pakistanu da bih pisao o tim zemljama za Granta i New York Review of Books. Duga\u010dki \u010dlanci koji su bili plod tih putovanja objavljeni su ubrzo posle 11. septembra; zato su mnogi u ameri\u010dkim i evropskim medijima po\u010deli da me smatraju \u201eekspertom za terorizam\u201c.<\/p>\n<p>Na\u017ealost, nisam dovoljno odlu\u010dno odbacio tu besmislenu etiketu. U to vreme, u anglo-ameri\u010dkoj \u0161tampi bilo je vrlo malo pisaca nezapadnog porekla; kolumne su bile pune zatucanih komentara protiv islama. Mada sam se klonio detinjastog pitanja, \u201eza\u0161to nas mrze?\u201c, \u017eeleo sam da u\u010dinim sve \u0161to je bilo u mojoj mo\u0107i protiv daljeg brutalizovanja duboko o\u0161te\u0107enih dru\u0161tava kao \u0161to su avganistansko i ira\u010dko, i daljeg demonizovanja manjina na Zapadu.<\/p>\n<p>A mogao sam samo s nevericom da gledam dokumentarac o globalno blagotvornim efektima britanske imperije, koji je BBC emitovao u udarnom terminu. U svojim tekstovima za zapadne \u010dasopise ose\u0107ao sam pritisak da se ne udaljavam suvi\u0161e od glavnih ta\u010daka njihovog konsenzusa: da je simultana invazija na mnoge zemlje bila pravedna, ispravna i nu\u017ena, da su njeni ciljevi bili osloba\u0111anje stanovni\u0161tva tih zemalja, posebno \u017eena, od surovih ugnjeta\u010da i unapre\u0111ivanje demokratije.<\/p>\n<p>Bespomo\u0107no sam posmatrao kako najugledniji predstavnici zapadne \u0161tampe ne samo podsti\u010du rat zasnovan na la\u017ei ve\u0107 i svesrdno doprinose njegovoj rasijalizaciji. U fantazijama dana\u0161njih nacionalista na ekstremnoj desnici, tamnoputi, ne ba\u0161 sasvim ljudski neprijatelj, danas nabe\u0111en da pro\u017edire ku\u0107ne ljubimce, \u010deka ko zapeta pu\u0161ka da uni\u0161ti bele zapadne civilizacije. Ali fantazije o nasilju nad tom crnpurastom nemesis godinama su cvetale me\u0111u takozvanim tradicionalnim nedeljnicima i liberalnim intelektualcima. \u201eVreme je da se razmisli o mu\u010denju\u201c, izjavio je Newsweek nekoliko nedelja posle 11. septembra. \u201eFokusirana brutalnost\u201c, savetovao je Time. Dok je invazija na Irak bila u toku, Atlantic je nabrajao prednosti \u201eblage torture\u201c u \u010dlanku na naslovnoj strani. U svom tekstu za New York Times Magazine, Michael Ignatieff nije samo podsticao Amerikance da prigrle svoju imperijalnu sudbinu i napadnu Irak: taj profesor ljudskih prava obja\u0161njavao je i kako se crna i sme\u0111a tela mogu podvrgnuti \u201enekim oblicima li\u0161avanja sna\u201c i \u201edezorijentacije (na primer, pokrivanje glave zatvorenicima), koji izazivaju stres\u201c. Taj \u010dlanak se pojavio u nezgodan \u010das, ba\u0161 kad i prve slike zatvorenika pokrivenih glava iz Abu Graiba.<\/p>\n<p>Ubrzo posle 11. septembra zapadne sile su dozvolile da pro\u0111e neka\u017enjeno pogubljenje bezmalo dvesta pisaca, univerzitetskih profesora i novinara od strane izraelskih vlasti u Gazi, uz zabranu prisustva javnosti tim pogubljenjima. Godine 2002, po\u0161to je Izrael bombardovao i uni\u0161tio radiodifuzni centar na zapadnoj obali, Anne Applebaum, dana\u0161nja istaknuta kriti\u010darka \u201eautokratije\u201c potvrdila je da su \u201ezvani\u010dni palestinski mediji prava meta na koju Izrael treba da usmeri svoj gnev\u201c. Trumpova \u201ezabrana ulaska muslimanima\u201c i fantazije J. D. Vancea o nasilju \u010dine se skandaloznim samo ako zaboravimo da je 2006. Martin Amis zavereni\u010dki poverio novinaru londonskog Timesa da \u201edefinitivno mora\u201c da ka\u017ee da \u0107e \u201emuslimanska zajednica morati da pati dok ne dovede svoju ku\u0107u u red. \u0160ta u\u010diniti? Ne treba im dopustiti da putuju. Zatim deportacije. Smanjivanje sloboda. Pretresanje do gole ko\u017ee svih ljudi koji izgledaju kao da su s Bliskog istoka ili iz Pakistana.\u201c<\/p>\n<p>Danas je \u0161iroko prihva\u0107eno mi\u0161ljenje da je rat protiv terora bio vojni i geopoliti\u010dki proma\u0161aj. Ali on se jo\u0161 ne shvata kao masovni intelektualni i moralni fijasko, kao poku\u0161aj zapadnih medija i politi\u010dke klase da krivotvore samu stvarnost, koji je pretrpeo strahovit neuspeh, ali je ipak uveo, duboko i trajno, surovost i la\u017eljivost u javni \u017eivot. Delimi\u010dno zbog toga \u0161to ta katastrofa nije priznata \u2013 urednici i pisci koji su plasirali la\u017ene narative i pozdravljali nasilje velikih razmera ostali su na svojim mestima i \u010dak bili unapre\u0111eni \u2013 ona se danas ponovo odigrava u na\u010dinu na koji zapadni mediji izve\u0161tavaju o ratu Izraela protiv Gaze, jo\u0161 jednom ratu koji je bacio na loma\u010du me\u0111unarodne pravne i moralne norme, i otupeo i izvitoperio savest mnogih ljudi.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Istori\u010dar Omer Bartov istakao je da Izrael, pod izgovorom da samo odgovara na ne\u010duveni teroristi\u010dki napad Hamasa, od samog po\u010detka nastoji da \u201eceo Pojas Gaze pretvori u mesto koje nije podobno za \u017eivot i da oslabi njegovo stanovni\u0161tvo do te mere da \u0107e ono ili izumreti ili kopati i rukama i nogama da pobegne s te teritorije\u201c. Danas, sa svim bombama od jedne tone koje su im isporu\u010dile Sjedinjene Dr\u017eave, izraelski \u010delnici s ekstremne desnice nastoje da dalje militarizuju okupaciju Zapadne obale i Gaze i teroristi\u010dkim \u010dinovima isprovociraju svoje neprijatelje u Libanu i Iranu da zapo\u010dnu \u0161iri rat. A glavni zapadni mediji svakodnevno zamagljuju ili \u010dak pori\u010du o\u010digledne \u010dinjenice, pa \u010dak i uni\u0161tenje Gaze, iako su sve to, za razliku od mnogih drugih zverstava, direktno prenosili i po\u010dinioci i \u017ertve.<\/p>\n<p>Palestinci i Arapi decenijama su poznavali mnoge skrivene crvene linije koje su spre\u010davale raspravu o izraelskoj putanji. Moji nekada\u0161nji povremeni poku\u0161aji da pi\u0161em o toj temi otvorili su mi o\u010di za podmukli zapadni re\u017eim represija i zabrana. Nisu, me\u0111utim, bile suzbijane i ignorisane samo nezapadne perspektive kao \u0161to je moja.U poslednje vreme postalo je jasnije da su glavni urednici na Zapadu nametnuli \u0161iru zabranu u nastojanju da sa\u010duvaju svoju izopa\u010den logiku, po kojoj je, kao \u0161to ka\u017ee Gideon Rachman, glavni spoljnopoliti\u010dki komentator Financial Timesa, \u201epodr\u0161ka Izraelu najbolji na\u010din da se spre\u010di humanitarna katastrofa u Gazi.\u201c<\/p>\n<p>U o\u0161troj suprotnosti prema jasnoj identifikaciji ruskog varvarstva u Ukrajini, kad se na Zapadu izve\u0161tava o izraelskoj okrutnosti, obi\u010dno se koristi pasiv, \u0161to jo\u0161 vi\u0161e ote\u017eava da se vidi ko kome \u0161ta radi i u kojim okolnostima. (\u201eUsamljena smrt Gazanca s Daunovim sindromom\u201c, glasio je prvobitni naslov jednog BBC izve\u0161taja o tome kako izraelski vojnici nahu\u0161kali psa dresiranog da napada ljude na palestinskog invalida koga su zatim ostavili da umre.) Izve\u0161taj New York Timesa povodom jednog stra\u0161nog okruglog broja \u2013 trideset hiljada ubijenih Palestinaca, prete\u017eno \u017eena i dece \u2013 objavljen je pod naslovom \u201e\u017divoti okon\u010dani u Gazi\u201c. Noviji izve\u0161taj Associated Pressa o izraelskoj taktici izgladnjivanja naslovljen je \u201eDesetomese\u010dna palestinska beba prestala je da puzi. Poliomijelitis je pogodio Gazu\u201c. S druge strane, i novinari i ameri\u010dki predsednik mahali su neproverenim izve\u0161tajem o obezglavljenim izraelskim bebama, koji je kasnije raskrinkan kao la\u017ean. Isto tako, zajedni\u010dki su pokrili velom \u0107utanja dokumentovane izve\u0161taje o silovanju i mu\u010denju u izraelskim zatvorima. Jedan \u010dlanak u Atlanticu, \u010diji je sada\u0161nji glavni urednik operativac Izraelskih odbrambenih snagai trgovac notorno la\u017enim izve\u0161tajima o Iraku, usudio se da tvrdi, \u010dak i posle ubistva vi\u0161e hiljada dece u Gazi, da je \u201emogu\u0107e legalno ubijati decu\u201c.<\/p>\n<p>Naravno, izve\u0161tavanje zapadnih medija o izraelskoj \u201esamoodbrani\u201c pokazuje radikalan raskorak izme\u0111u onog \u0161to govore novinari najuticajnijih medija na Zapadu i onog \u0161to mi ostali vidimo da se doga\u0111a u svetu. Ne mogu da izbegnem ose\u0107aj d\u00e9j\u00e0 vu, kao ni staro pitanje: da li je i dalje mogu\u0107e pove\u0107ati kognitivnu sposobnost u okviru sve manjeg kraljevstva zapadnog novinarstva \u2013 za\u010daranog sveta u kom sam profitabilno proveo ve\u0107i deo svog \u017eivota?<\/p>\n<p>Najzad, mi \u017eivimo u mnogo ve\u0107em svetu od onog u kom je \u017eiveo Karl Kraus po\u010detkom 20. veka u Be\u010du, s beskrajno ve\u0107om raznovrsno\u0161\u0107u iskustava i perspektiva. Danas ima mnogo vi\u0161e diverziteta u izdava\u0161tvu i medijskim ku\u0107ama nego u vreme kad sam ja po\u010dinjao da pi\u0161em. Da li se kontinuirani intelektualni i moralni krah novinarstva mogao izbe\u0107i manje konformisti\u010dkom klimom mnjenja i otvoreno\u0161\u0107u prema razli\u010ditim iskustvima i gledi\u0161tima?<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Verovatno, ali prvi korak u tom pravcu je priznanje da su pred nama strahovite prepreke: \u017eivimo u vremenu koje je vrlo zbunjuju\u0107e, posebno za stariju generaciju zapadnih novinara i komentatora. Oni su sazreli posle kraja Hladnog rata i pada komunizma, kada se \u010dinilo da su zapadni stil demokratije i kapitalizam definisali budu\u0107nost celog sveta.<\/p>\n<p>U poslednje tri decenije uzdrmana je i sru\u0161ena svaka pretpostavka na kojoj su po\u010divali zapadna politika i novinarstvo. \u017divimo u svetu u kom budu\u0107nost demokratije nije osigurana ni u Evropi i Americi, a kamoli u Indiji. Zapadni kapitalizam izrodio je suvi\u0161e nejednakosti, \u0161to sada izaziva \u017eestoku reakciju. Demago\u0161ki i despotski lideri su u usponu. Jo\u0161 vi\u0161e uznemirava \u010dinjenica da je nacionalizam, posle dugog zastoja, opet postao izri\u010dita ideologija najuticajnijih politi\u010dkih partija na obe strane Atlantika.<\/p>\n<p>U vreme op\u0161te ekonomske nelagode, etnonacionaliste u Sjedinjenim Dr\u017eavama i Velikoj Britaniji, kao i u Nema\u010dkoj, Francuskoj, Ma\u0111arskoj, Poljskoj i Italiji, ujedinili su antipatija prema imigrantima i napadi na institucije koje oni smatraju nedovoljno patriotskim ili suvi\u0161e popustljivim prema seksualnim, etni\u010dkim i rasnim manjinama. Taj turobni scenario mo\u017ee se dalje elaborirati. Glavne ekonomske ideologije beskrajnog rasta i globalnog prosperiteta suo\u010dile su se s ekolo\u0161kim ograni\u010denjima i tehnolo\u0161kim inovacijama, kao i ugra\u0111enim granicama, i po svoj prilici su neodr\u017eive.<\/p>\n<p>Urednici i pisci uglednih \u010dasopisa nikad nisu bili mentalno pripremljeni za krah svoje ideologije kapitalisti\u010dke globalizacije i za brzo opadanje zapadne mo\u0107i, legitimiteta i ugleda. Zahvaljuju\u0107i svom nacionalnom i klasnom poreklu i obrazovanju bili su odve\u0107 privr\u017eeni intelektualnim pretpostavkama razvijenim u vreme nesporne hegemonije Zapada. Po\u0161to su li\u010dno suvi\u0161e upleteni u samrtni\u010dke agonije starog sveta, sada ne mogu da osete poro\u0111ajne bolove novog. Oni se, zapravo, bore da shvate dru\u0161tva koja se drasti\u010dno menjaju oko njih; opsesivno se bave pukim simptomima pocepanog dru\u0161tvenog konsenzusa kao \u0161to su \u201ekulturni ratovi\u201c i na kraju cede smisao iz apstrakcija kao \u0161to su \u201epopulizam\u201c, \u201enazadovanje demokratije\u201c i \u201ekriza liberalizma\u201c.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Ve\u0107i problem je to \u0161to intelektualne i politi\u010dke elite na Zapadu nemaju dovoljna sredstva ni za razumevanje, a kamoli za obja\u0161njavanje ostatka sveta. Uticajni novinari poku\u0161avaju da uhvate korak s brzinom i razmerama teku\u0107eg svetsko-istorijskog preobra\u017eaja \u2013 uspona Globalnog Juga \u2013 slu\u017ee\u0107i se kvantitativnom analizom i podastiru\u0107i nam statistike o sve ve\u0107em udelu kineske spoljne trgovine i o sve ve\u0107em obimu indijske, brazilske i indonezijske ekonomije.<\/p>\n<p>Ali te \u010dinjenice i brojevi su puki talasi\u0107i na poplavi globalne promene koja sa sobom odnosi sve za \u0161to smo nekad znali da je istina.<\/p>\n<p>\u017divimo u svetu koji se radikalno razlikuje \u2013 kako po svojim politi\u010dkim mentalitetima i emocionalnim perspektivama, tako i po ekonomskim strukturama \u2013 od sveta koji je postojao pre samo dve decenije. Istorija je uvek bila sudar izme\u0111u narativa u kojima ljudi te\u017ee da se prepoznaju. Na\u0161a omiljena pri\u010da o pro\u0161losti usmerava nas ka svetu kakav jeste, daje nam mesto i identitet i u \u0161irokim crtama opisuje na\u0161e ose\u0107anje mogu\u0107nosti. Naj\u010de\u0161\u0107e kori\u0161\u0107en okvir zapadnog novinarstva izgra\u0111en je na zapadnim trijumfima \u2013 porazima totalitarnih re\u017eima u dva svetska rata, posleratnom pripitomljavanju Nema\u010dke, Italije i Japana i pobedi nad komunizmom u Hladnom ratu, pra\u0107enoj \u0161irenjem kapitalizma i demokratije u celom svetu. Retko iskustvo napredovanja posleratne Nema\u010dke omogu\u0107ilo je optimisti\u010dke generalizacije o promenama u ostalim delovima sveta i o sposobnosti Zapada da njima upravlja.<\/p>\n<p>Ali ta pri\u010da u kojoj se samozadovoljno prepoznavalo nekoliko generacija zapadnog novinarstva sada se sudara s drugom, mnogo ve\u0107om, zvu\u010dnijom i ubedljivijom pri\u010dom: onom o dekolonizaciji, sredi\u0161njem doga\u0111aju 20. veka za veliku ve\u0107inu ljudske populacije. Re\u010d \u201edekolonizacija\u201c prvi put je upotrebljena da opi\u0161e istorijski proces koji je po\u010deo 1940-ih, kada su \u201etamniji ljudi\u201c (izraz koji je koristio W. E. B. Du Bois) Azije i Afrike po\u010deli da se osloba\u0111aju od direktne i indirektne zapadne vladavine. Ali ona danas ne ozna\u010dava samo pomake politi\u010dke i ekonomske mo\u0107i. Dekolonizacija slu\u017ei kao skra\u0107enica za opisivanje na\u010dina na koji su se mnogi nebeli ljudi, me\u0111u njima i mnogi Afroamerikanci i imigrantske populacije na Zapadu, postavili u du\u017ei istorijski kontinuum \u2013 na\u010dina na koji oni vide svoju pro\u0161lost i mere svoj potencijal u budu\u0107nosti.<\/p>\n<p>Ako postoji analiti\u010dki okvir koji mo\u017ee da objasni \u0161irok raspon doma\u0107ih i me\u0111unarodnih pojava \u2013 od ja\u010danja kineskog nacionalizma i uspona ekstremne desnice na Zapadu do kulturnih ratova u Evropi i Severnoj Americi, protesta zbog Gaze na ameri\u010dkim univerzitetima, raskola u ameri\u010dkom PEN-u ili \u010dinjenice da je Kylie Jenner izgubila bezmalo milion pratilaca na Instagramu \u2013 taj okvir je izvesno dekolonizacija.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Zato zapadni lideri i komentatori, posebno oni koji su suvi\u0161e zaokupljeni fantazijom o kraju istorije, nisu samo pozvani da reaguju na klju\u010dnu istorijsku dinamiku \u2013 rebalansiranje zapadne mo\u0107i koja je prvobitno bila izgra\u0111ena na imperijalizmu. Oni moraju da shvate i mnoge druge kulturne i psiholo\u0161ke na\u010dine na koje taj proces ispoljava. To je, naravno, te\u017eak zadatak. Naime, \u010dak ni neke elementarne \u010dinjenice globalne istorije \u2013 imperijalizam, dekolonizacija \u2013 nije bilo lako otkriti: one \u010dame u mraku iza monumentalnih narativa o zapadnoj civilizaciji u stilu \u201eod Platona do NATO-a\u201c. Kad sam 1990-ih po\u010deo da objavljujem u Evropi i Americi, pisci i novinari obi\u010dno su opisivali svoje zemlje kao duhovne naslednice atinske demokratije, renesansnog individualizma i racionalnosti prosvetiteljstva.<\/p>\n<p>Mogli bismo pro\u010ditati milione re\u010di o zaslugama zapadne demokratije i liberalizma i zlu isto\u010dnog totalitarizma koje su ispisali anglo-ameri\u010dki intelektualni lumeni kao \u0161to su Michael Ignatieff, Timothy Gordon Ash, Martin Amis, Thomas Friedman i Anne Applebaum, a da ne nai\u0111emo ni na jedan pasus o posledicama ropstva, imperijalizma i dekolonizacije. Reklo bi se da su takozvani liberalni internacionalisti fiksirani na zlo\u010dine koje su po\u010dinili Hitler, Staljin i Mao, ali jedva pokazuju da su svesni moderne zapadne istorije ropstva, kolonijalne plja\u010dke i genocidnih ratova protiv starosedela\u010dkih naroda.<\/p>\n<p>Takvo neznanje, koje je nekad bilo pristupa\u010dan luksuz, moglo bi biti kobno za mla\u0111u generaciju novinara i komentatora: oni se suo\u010davaju s globalnim poretkom u kom se vi\u0161e ne podrazumevaju ni demokratija ni liberalizam, pa \u010dak ni obi\u010dna politi\u010dka stabilnost. Od njih se tra\u017ei da vide svet onakav kakav jeste; ne moraju da ulep\u0161avaju svoju stranu kao za vreme Hladnog rata. Oni su u izvesnom smislu prisiljeni da ta\u010dno opisuju na\u0161 rascepkani geopoliti\u010dki i kulturni krajolik i da priznaju njegove mnogostruke istorije i geografije, kao i nove konstelacije snaga.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>To bi pre svega zna\u010dilo priznati da je ono \u0161to je ujedinilo razli\u010dite borbe prezrenih na svetu \u2013 i \u0161to je opstalo uprkos postkolonijalnim neuspesima mnogih nacionalnih dr\u017eava \u2013 bilo zajedni\u010dko uverenje da globalni poredak vi\u0161e ne sme po\u010divati na rasnoj privilegiji. Danas asertivne, \u010dak agresivne, istorije i pogledi na svet azijskih, afri\u010dkih, latinoameri\u010dkih zemalja radikalno menjaju vladaju\u0107e zapadne pretpostavke. Smatralo se da je trijumf zapadnog liberalizma i kapitalizma stavio ta\u010dku na istoriju. Danas, me\u0111utim, pripadnici nezapadne inteligencije \u2013 arhitekta u D\u017eakarti, lekar u Kuala Lumpuru, advokat u Mumbaju, sociolog u Istambulu, ekonomista u Dohi, profesor u Lahoreu, student u Kejptaunu \u2013 nastoje da artikuli\u0161u sopstvena iskustva i istra\u017ee sopstvene istorije i tradicije.<\/p>\n<p>Oni vide da lideri, politi\u010dari i novinari koji su odgovorni za katastrofalne ratove Zapada do danas nisu pozvani da polo\u017ee ra\u010dune. Oni tako\u0111e vide veliki kontrast izme\u0111u velikodu\u0161nog gostoprimstva koje Zapad ukazuje ukrajinskim izbeglicama i zidova i ograda koje podi\u017eu evropske zemlje i Sjedinjene Dr\u017eave da bi onemogu\u0107ile ulazak tamnoputijih \u017ertava njihovih sopstvenih ratova.<\/p>\n<p>Oni pamte da Zapad nije samo uskra\u0107ivao siroma\u0161nijim zemljama tehnologiju koja bi im omogu\u0107ila da prave sopstvene vakcine tokom duge i razorne pandemije, ve\u0107 je i gomilao vakcine kojima je istekao rok trajanja. Takav \u201evakcinski aparthejd\u201c odneo je milione \u017eivota u Aziji, Africi i Latinskoj Americi i mnogima jo\u0161 jednom potvrdio da Zapad uvek nastoji da za\u0161titi sopstvene interese prikrivaju\u0107i to univerzalisti\u010dkom retorikom demokratije i ljudskih prava.<\/p>\n<p>Tu izo\u0161trenu svest danas vrlo jasno vidimo u gnevnom odbijanju nezapadnog sveta da prihvati nasilje Izraela i Zapada na Bliskom istoku. Naizgled nepomirljivi antagonizam izme\u0111u Izraelaca i Palestinaca po\u010diva na jednoj od najpodmuklijih razdelnica moderne istorije: na \u201eliniji boje\u201c koju je W. E. B. Du Bois opisao kao sredi\u0161nji problem me\u0111unarodne politike, na \u201epitanju dokle \u0107e rasne razlike biti osnova za to da se ve\u0107em delu sveta uskrati pravo da deli, koliko je u njegovoj mo\u0107i, mogu\u0107nosti i privilegije moderne civilizacije\u201c. Me\u0111u globalnom manjinom eksplozivno raste gnev dok predstavnik Zapada na Bliskom istoku pokazuje s kakvom lako\u0107om crna i sme\u0111a tela i danas mogu biti zatvarana, lomljena i uni\u0161tavana uprkos ratnim normama i zakonima.<\/p>\n<p>***<\/p>\n<p>Mnogo pre nego \u0161to je izbio rat i izve\u0161tavanje o njemu postalo bestidno la\u017eljivo, ljudi nezapadnog porekla zahtevali su hitnu dekolonizaciju zapadnih sistema znanja i promenu slike biv\u0161ih imperija o samima sebi jer ta slika povla\u010di belu suprematiju. To podrazumeva bri\u017eljiv remont javnih kultura, od menjanja geografskih i drugih imena, statua i muzejskih fondova, do promena u akademskim programima, novinarstvu i politi\u010dkoj retorici.<\/p>\n<p>Naravno, mnogima na Zapadu taj zahtev je neprihvatljiv. Oni odgovaraju tako \u0161to udvostru\u010duju privr\u017eenost proma\u0161enim idejama i sru\u0161enim pretpostavkama i svim snagama podupiru strukture nejednakosti koje su im donosile korist. Beli nacionalizam u politici danas ima svoj opaki pandan u domenu kulture, gde se zatire kulturna raznovrsnost dok se licemerno hvali demografski pluralizam.<\/p>\n<p>Videli smo kako funkcioni\u0161e ta despotska mo\u0107 u poku\u0161ajima mnogih pripadnika politi\u010dkih, korporativnih i medijskih klasa da suzbiju nau\u010dna i umetni\u010dka istra\u017eivanja rasizma i imperijalizma. Vidimo to i sada u napadima na obi\u010dno politi\u010dko neslaganje. Trebalo je da odr\u017eim predavanje o Izraelu, Gazi i Zapadu za London Review of Books, ali mi je doma\u0107in, londonski Barbiken Centar, preventivno uskratio gostoprimstvo. Kad sam do\u0161ao u Kanadu, otkrio sam jo\u0161 slu\u010dajeva izop\u0161tavanja ljudi koji poku\u0161avaju da se odupru nametnutoj depolitizaciji knji\u017eevnosti i umetnosti.<\/p>\n<p>Godine 2018, New York Times je nazvao Wandu Nanibush \u201ejednim od najmo\u0107nijih glasova koji predstavljaju starosedela\u010dke kulture u umetni\u010dkom svetu Severne Amerike\u201c. Onda je pro\u0161le godine ona najednom nestala posle postavljanja postova o Palestini na Instagramu, \u0161to zlokobno podse\u0107a na na\u010din na koji su u totalitarnim dru\u0161tvima \u010dak i mo\u0107nici bivali preko no\u0107i izbrisani iz javnog \u017eivota.<\/p>\n<p>Naomi Klein pi\u0161e da \u201eneobi\u010dne racije, hap\u0161enja i zaplene imovine Indiga 11 predstavljaju napad na politi\u010dki govor kakav nikad nisam videla u Kanadi\u201c. Da li je Globe and Mail slu\u010dajno izbrisao svako pominjanje Izraela iz ovog govora kad je predlo\u017eio da objavi jedan njegov deo?<\/p>\n<p>Ju\u017enoafri\u010dka spisateljica Kagiso Lesego Molope rekla je na gala sve\u010danosti organizacije Writer\u02bcs Trust, odr\u017eanoj u Torontu pre nekoliko meseci: \u201eDolazi vreme kad \u0107e svet po\u010deti da se izvinjava za ono \u0161to se doga\u0111a \u2013 a kad ono do\u0111e, pita\u0107e nas: kako ste iskoristili mo\u0107 koju imate?\u201c To pitanje treba da postave sebi svi pojedinci i institucije. Ali mnogi od njih se, u najboljem slu\u010daju, pona\u0161aju kao oni demokratski delegati u \u010cikagu koji su zapu\u0161ili u\u0161i da ne bi slu\u0161ali imena ubijene palestinske dece dok su izlazili iz kongresnog centra.<\/p>\n<p>U najgorem slu\u010daju, neke zapadne institucije \u2013 od Ivy League univerziteta do javnih emitera \u2013 pribegle su izrazito antidemokratskim merama prekr\u0161iv\u0161i time sopstvene principe slobode savesti i govora. Ju\u010de je Univerzitet Kalifornije postavio na svoju internet stranicu spisak vojnog oru\u017eja koje mu je potrebno da bi vodio rat protiv sopstvenih studenata: na njemu se nalazi tri hiljade projektila biber-spreja, petsto metaka od 40 mm za nesmrtonosno oru\u017eje, 12 dronova i devet baca\u010da granata.<\/p>\n<p>U februaru sam napisao da gledamo neku vrstu kolapsa slobodnog sveta. Otad se svedo\u010danstvo u prilog te tvrdnje gomila zlokobnom brzinom. Mo\u017eda to ne bi trebalo da nas \u010dudi. Ta\u010dna dijagnoza intelektualne nekompetentnosti i nemorala \u010detvrtog stale\u017ea postavljena je u vreme kad je Kraus upozoravao na \u201eintelektualno samouni\u0161tenje \u010dove\u010danstva pomo\u0107u \u0161tampe\u201c. U nama bli\u017eem vremenu, Gandi je predvideo da \u0107e \u010dak i \u201edr\u017eave koje su danas nominalno demokratske\u201c verovatno postati \u201eotvoreno totalitarne\u201c po\u0161to re\u017eim u kom \u201enajslabiji propadaju\u201c, a \u201enekolicina kapitalisti\u010dkih vlasnika se sve vi\u0161e bogati\u201c mo\u017ee da se \u201eodr\u017eava samo nasiljem, skrivenim ako ne otvorenim\u201c. Vaclav Havel, na Zapadu slavljen kao antikomunisti\u010dki \u201edisident\u201c, tvrdi u svom eseju \u201ePolitika i savest\u201c (1984) da totalitarni sistemi u Sovjetskom Savezu i Isto\u010dnoj Evropi predstavljaju budu\u0107nost zapadnog sveta i upozorio na opasnost koju donosi mo\u0107 \u0161to deluje \u201ebez ikakve savesti, mo\u0107 utemeljena na sveprisutnoj ideolo\u0161koj fikciji koja mo\u017ee da racionalizuje bilo \u0161ta a da nikad ne dotakne istinu\u201c.<\/p>\n<p>Na\u0161a sudbina je da bespomo\u0107no posmatramo kako mo\u0107 koja deluje bez ikakve savesti, mo\u0107 utemeljena na ideolo\u0161kim fikcijama, mo\u017ee da racionalizuje \u010dak i genocid koji se prenosi u\u017eivo. Posle Gaze izvesno manje verujem u mogu\u0107nost da \u0107emo se oporaviti od doba post-istine. Ono \u0161to sam li\u010dno doprineo knji\u017eevnom i intelektualnom novinarstvu tokom vi\u0161e od tri decenije rada sad mi izgleda bezna\u010dajno, nesrazmerno priznanju i materijalnim nagradama koje sam dobio.<\/p>\n<p>Ne mogu da ne vidim koliko su nam hitno potrebne nove ideje o tome kako da iznova promislimo svoju pro\u0161lost i iscrtamo put iz sada\u0161njosti u budu\u0107nost podobnu za \u017eivot. \u010cvrsto verujem da \u0107e te ideje do\u0107i od mla\u0111e generacije pisaca, umetnika i novinara. Znam i to da produbljivanje na\u0161e vi\u0161estruke krize \u2013 neizbe\u017eni ratovi, klimatske katastrofe i politi\u010dki potresi \u2013 poja\u010dava na\u0161u \u017eelju za po\u0161tenim opisom sveta i da \u0107e mnogi od nas osetiti potrebu da tu \u017eelju zadovolje.<\/p>\n<p>Ima mnogo pisaca i novinara koji nam se ne\u0107e pridru\u017eiti na tom va\u017enom zadatku. To su pisci, profesori i novinari koje su ubile Izraelske odbrambene snage. Ne mogu da se pomirim s \u010dinjenicom da knji\u017eevne, akademske i novinarske zajednice na Zapadu jo\u0161 uglavnom ne priznaju vansudska pogubljenja na\u0161ih kolega i uni\u0161tavanje \u0161kola, univerziteta i biblioteka u Gazi.<\/p>\n<p>Sve vi\u0161e se \u010dini da je Arundathi Roy bila u pravu kad je rekla: \u201eJedina moralna stvar koju palestinski civili mogu da urade jeste da umru. Jedina legalna stvar koju mi ostali mo\u017eemo da uradimo jeste da ih gledamo kako umiru. I da \u0107utimo. Ina\u010de \u0107emo dovesti u opasnost svoje stipendije, grantove, honorare za predavanja i sredstva za \u017eivot.\u201c<\/p>\n<p>Danas moram da se pridru\u017eim onima koji poku\u0161avaju da raskinu neljudske lance kojima su okovane na\u0161e du\u0161e i umovi. Posve\u0107ujem ovu nagradu se\u0107anju na pisce ubijene u Gazi. Dobar deo novca koji s njom dolazi ve\u0107 sam dao piscima i novinarima u Palestini, a da\u0107u im i ostatak. Hvala vam.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/pescanik.net\/poslednji-dani-covecanstva\/?fbclid=IwY2xjawGRYSRleHRuA2FlbQIxMQABHSBCXJKXZIDT9b96CWISem74clSsn4KKPBwORqVmEfS3SgKONFaX1Tp2Cg_aem_kAX6GgWcwWuDuwfpUg196A\">Pe\u0161\u010danik<\/a><\/p>\n<p>Prevela Slavica Mileti\u0107<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Predavanje odr\u017eano 16. septembra posle dobijanja nagrade Weston International za 2024. u muzeju Royal Ontario.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":415825,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-415820","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/415820","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=415820"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/415820\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":415826,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/415820\/revisions\/415826"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/415825"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=415820"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=415820"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=415820"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}