{"id":415739,"date":"2024-10-31T07:03:13","date_gmt":"2024-10-31T06:03:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=415739"},"modified":"2024-10-31T07:03:13","modified_gmt":"2024-10-31T06:03:13","slug":"trulost-etatizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/10\/31\/trulost-etatizma\/","title":{"rendered":"Trulost etatizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Sre\u0107ko Pulig<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Bez obzira na to radi li se o “dvo-” ili “jednopartijskom” ure\u0111enju, svaka vlast danas funkcionira kao autoritarni etatizam. Nije li to u suprotnosti s \u010dinjenicom da neprestano ni\u010du nove stranke? Nije, jer one ne sudjeluju u stvarnoj vlasti. Vidi se to sada na primjeru Domovinskog pokreta, koji usprkos sudjelovanju u Vladi nije postao dr\u017eavna partija<\/p>\n

Koliko je demokracija u zemljama “Zapada” i na njegovoj periferiji oslabila i o kakvoj je demokraciji tu jo\u0161 rije\u010d, svojedobno je dobro opisao francuski teoreti\u010dar Nicos Poulantzas, \u010dije su tri knjige svojedobno i u nas prevedene. U knjizi “Dr\u017eava, vlast, socijalizam” (Globus, Zagreb 1981.) \u010detvrti dio nosi naslov “Slabljenje demokracije: autoritarni etatizam”. Analize prisutne u tom poglavlju nisu izgubile na aktualnosti, osim \u0161to mo\u017eemo primijetiti da su se stvari zao\u0161trile na putu prema kapitalizmu koji se uvijek iznova obnavlja, a ne prema demokratskom socijalizmu koji je Poulantzas tada jo\u0161 zazivao.<\/p>\n

Novi tip dr\u017eave, koji se krajem 1970-ih tek pojavljivao, a danas uvjerljivo dominira neoliberalnom globalizacijom, Poulantzas naziva autoritarnim etatizmom. To zna\u010di da dr\u017eava nagla\u0161eno prisvaja sva podru\u010dja dru\u0161tveno-ekonomskog \u017eivota, \u0161to dovodi do slabljenja institucija politi\u010dke demokracije. Formalne slobode odlaze nizvodno, kako u centrima kapitalske mo\u0107i, tako i na njihovoj periferiji. Autoritarni etatizam odgovara dana\u0161njoj fazi imperijalizma i monopolisti\u010dkog kapitalizma u vladaju\u0107im zemljama, kao \u0161to se liberalna dr\u017eava odnosila na konkurentski stadij kapitalizma, a razni oblici intervencionisti\u010dke dr\u017eave na prija\u0161nje faze monopolisti\u010dkog kapitalizma. Autoritarni etatizam odnosi se istovremeno na strukturne promjene na svjetskom i na nacionalnom planu. Ne radi se samo o ekonomskoj ulozi dr\u017eave, iako je ona najva\u017enija, jer su u igri transformacije dru\u0161tvenih klasa, politi\u010dkih borbi itd.<\/p>\n

Autoritarni dr\u017eavni etatizam jo\u0161 nije fa\u0161izam, iako bi to na neki na\u010din mogao postati. Poulantzas tu mogu\u0107nost nije isklju\u010divao, iako je bio oprezan da ne proklamira prerano da se radi o fa\u0161izmu, s obzirom na to da su, prema njegovu mi\u0161ljenju, neke struje u marksizmu to olako iznosile. Ipak, svijet nije krenuo prema demokratskom socijalizmu, nego prema ne\u010demu \u0161to mi, u nedostatku boljeg pojma, danas nazivamo postfa\u0161izmom.<\/p>\n

Stanoviti oblik politi\u010dke i predstavni\u010dke demokracije danas kao da je potisnut. Svjedo\u010dimo politi\u010dkoj krizi i krizi dr\u017eave. Me\u0111utim, politi\u010dki sistem tu krizu negira uvjeravaju\u0107i nas da funkcioniraju samoregulacija i harmoniziranje sistema i zato stalno slu\u0161amo povike u slavu pluralizma vlasti liberalnog dru\u0161tva, kao da ono nije ve\u0107 dobrano nagri\u017eeno, ako je ikada i bilo harmoni\u010dno.<\/p>\n

Etatizam danas ne podrazumijeva jednostavno ja\u010danje dr\u017eave, nego je posljedica paradoksalnog procesa u\u010dvr\u0161\u0107ivanja i slabljenja dr\u017eave. Dr\u017eava postaje div na klimavim nogama, koji se kre\u0107e po tlu koje joj izmi\u010de. Dana\u0161nju fazu karakterizira posebna nagla\u0161enost generi\u010dkih elemenata politi\u010dke krize i krize dr\u017eave, koji su vezani uz ekonomsku krizu kapitalizma. Autoritarni etatizam je rezultanta i odgovor na tu krizu. On je novi oblik “demokratske” bur\u017eoaske republike. U njemu ne dolazi samo do ograni\u010denja predstavni\u010dke demokracije i sloboda, nego i do naglih pokreta koji se \u010dine poput proma\u0161aja u funkcioniranju. Dok je u pro\u0161losti do fa\u0161izma dolazilo infiltracijom ili vanjskim opkoljavanjem dr\u017eavnog aparata, ovdje bi se radilo o prijelomu unutar dr\u017eave.<\/p>\n

S obzirom na to, klasni se odnosi zna\u010dajno mijenjaju. Eksploatacija poprima slo\u017eenije i prikrivenije oblike nego ranije. Ekonomska kriza, inflacija, nezaposlenost \u2013 sve to doprinosi propasti relativnog dru\u0161tvenog konsenzusa zasnovanog na rastu i blagostanju. Dolazi do velikih nejednakosti u odre\u0111enim kategorijama stanovni\u0161tva: stranci, mladi, \u017eene. U dru\u0161tvenom smislu “isklju\u010deni” se vi\u0161e ne ra\u010dunaju. Sitna bur\u017eoazija se tako\u0111er proletarizira. Sve to dovodi do stanja pritajene, ali permanentne hegemonijske nestabilnosti bur\u017eoazije u vladaju\u0107im zemljama. Ekonomske politike vi\u0161e ne sadr\u017ee ni privid socijalne politike, nego je o\u010dita njihova povezanost s interesima kapitala. Opravdanost dr\u017eave pred narodnim masama znatno se smanjuje, a distanca izme\u0111u politi\u010dke i dru\u0161tveno-ekonomske demokracije sve je ve\u0107a. Suvremeni je kapitalizam daleko od uklanjanja nejednakosti, \u0161tovi\u0161e, on ih reproducira u novim oblicima, pa \u010dak i intenzivira. Novo siroma\u0161tvo posvuda dovodi velike dijelove stanovni\u0161tva do nove bijede.<\/p>\n

Autoritarni dr\u017eavni etatizam jo\u0161 nije fa\u0161izam, iako bi to na neki na\u010din mogao postati. Poulantzas tu mogu\u0107nost nije isklju\u010divao, iako je bio oprezan da ne proklamira prerano da se radi o fa\u0161izmu, s obzirom na to da su, prema njegovu mi\u0161ljenju, neke struje u marksizmu to olako iznosile
\nDolazi i do promjena u ulozi dr\u017eavne birokracije-administracije i funkcioniranju politi\u010dkih partija. Prisustvujemo nezaustavljivom usponu dr\u017eavne birokracije. Parlament slabi, izvr\u0161na vlast ja\u010da, a dr\u017eavna administracija se \u010dini svemo\u0107nom. Nestaje i prividna razdvojenost zakonodavne i izvr\u0161ne vlasti. Dana\u0161nji fenomen slabljenja parlamenta i pritiska dr\u017eavne administracije vezan je uz zna\u010dajne promjene u institucionalnom funkcioniranju politi\u010dkih stranaka, njihova mjesta i uloge. Postoje vladaju\u0107e stranke. To su one koje su pozvane da u pravilnoj izmjeni sudjeluju u vladi. Rije\u010d je o bur\u017eoaskim i sitnobur\u017eoaskim partijama. Njihova se priroda ne mo\u017ee svesti na njihovu bira\u010dku bazu. Sve to dovodi do slabljenja predstavni\u010dkih veza izme\u0111u vladaju\u0107eg bloka i tih partija. Prekinute su predstavni\u010dke veze izme\u0111u poslanika i dr\u017eavne administracije. Autoritarni etatizam karakteriziraju oslobo\u0111enje vrhova izvr\u0161ne vlasti od visoke administracije i pove\u0107ana kontrola izvr\u0161ne vlasti nad njom. Monopolisti\u010dka politika u osnovi se dogovara izvan parlamenta.<\/p>\n

Koncentrirajmo se zaklju\u010dno i na problem \u0161to \u010dini vladaju\u0107u masovnu partiju. U slu\u010daju dvopartijske smjene ta uloga sukcesivno pripada jednoj ili drugoj partiji. Izmjena ni\u0161ta ne mijenja u aktualnom fenomenu vladaju\u0107e dr\u017eavne partije. “Dvopartijnost” je tako prisutna u SAD-u i Njema\u010dkoj. Na vlasti se smjenjuju republikanci i demokrati, odnosno CDU\/CSU i SPD. I kod nas je sli\u010dno jer u Hrvatskoj jo\u0161 uvijek imamo dvije dr\u017eavne stranke. To su HDZ i, uz sve svoje slabosti, jo\u0161 uvijek SDP. U Sloveniji je to Jan\u0161ina stranka s jedne strane i protu-Jan\u0161ina s druge, koja se provizorno okuplja oko izbora i brzo zapada u krizu vlasti. U Srbiji neprikosnoveno vlada Srpska napredna stranka Aleksandra Vu\u010di\u0107a, koji ne dopu\u0161ta ni jednoj drugoj opciji da se pretvori u dr\u017eavnu partiju. No, bez obzira na to radi li se o “dvo-” ili “jednopartijskom” ure\u0111enju, svaka vlast danas funkcionira kao autoritarni etatizam.<\/p>\n

Nije li to u suprotnosti s \u010dinjenicom da formalno \u017eivimo u vremenu u kojem neprestano ni\u010du nove stranke? Nije, jer one bez obzira na to koliko ih ima, \u010dak i relativno u odnosu na svoje izborne rezultate, ne sudjeluju u stvarnoj vlasti. Vidi se to sada na primjeru Domovinskog pokreta, koji usprkos sudjelovanju u Vladi nije postao dr\u017eavna partija. A to zna\u010di da su sve ostale stranke, osim dr\u017eavnih partija, ustvari samo parlamentarni ili izvanparlamentarni folklor, bez stvarne mo\u0107i u dr\u017eavi, odnosno u dr\u017eavnoj administraciji, \u010diju smo “svevlast” skicirali u tekstu.<\/p>\n

Zato pred stanovni\u0161tvom nisu samo izborne dileme, poku\u0161aji da se vladaju\u0107e stranke skinu s vlasti i zamijene novima, nego mnogo ve\u0107i napor da se promijeni sistem, koji \u0107e svaku novu stranku potencijalno pretvoriti u dr\u017eavnu.<\/p>\n

portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Bez obzira na to radi li se o “dvo-” ili “jednopartijskom” ure\u0111enju, svaka vlast danas funkcionira kao autoritarni etatizam. Nije li to u suprotnosti s \u010dinjenicom da neprestano ni\u010du nove stranke?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":291245,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-415739","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-vijesti"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/415739","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=415739"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/415739\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":415742,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/415739\/revisions\/415742"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/291245"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=415739"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=415739"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=415739"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}