{"id":414814,"date":"2024-10-20T07:37:17","date_gmt":"2024-10-20T05:37:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=414814"},"modified":"2024-10-20T07:37:17","modified_gmt":"2024-10-20T05:37:17","slug":"ne-placi-za-mnom-palestino","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/10\/20\/ne-placi-za-mnom-palestino\/","title":{"rendered":"Ne pla\u010di za mnom, Palestino"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Denis \u0160vraki\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Palestina, danas, poput \u0160panije 1936. godine, nosi na sebi te\u0161ke o\u017eiljke koji svjedo\u010de ne samo patnji jednog naroda, ve\u0107 i univerzalnoj borbi za slobodu. Poput republikanskih boraca koji su se uspravili protiv valjaju\u0107eg fa\u0161izma, Palestinci, u ru\u0161evinama Gaze, odra\u017eavaju herojski otpor protiv nepravde, brane\u0107i pravo na \u017eivot i dostojanstvo. Gaza je postala moderna Gernika \u2013 ne samo svjedok smrti i uni\u0161tenja, ve\u0107 i simbol prkosa i otpora. Gernika nije samo Pikasovljeva slika, kako bi neki mislili, nije samo alegorija rata. Ona predstavlja simbol \u010dovje\u010danstva koje, usred rata, odbija da bude slomljeno. Nema ve\u0107eg poni\u017eenja od poku\u0161aja oduzimanja osnovnog prava na postojanje, a upravo to je su\u0161tina cionisti\u010dkog projekta. Cionisti\u010dki narativ, koji ve\u0107 decenijama oblikuje zapadnu percepciju, temelji se na simplifikovanim tezama koje su epistemolo\u0161ki nasilne. Najbesramnija od njih jeste ona koja tvrdi da Palestinci ne postoje kao narod \u2013 da su oni, u najboljem slu\u010daju, samo Arapi bez dubljeg istorijskog prava na tu zemlju. To je poku\u0161aj filozofskog brisanja jedne civilizacije \u2014 ad absurdum. Ova tvrdnja, koja se oslanja na dehumanizaciju i negaciju kolektivnog identiteta, nije samo politi\u010dki diskurs; to je moralna aberacija koja vodi ka logi\u010dkom apsurdu. Mo\u017eemo ih, ako ho\u0107emo, nazvati Arapima. Mo\u017eemo ih nazvati i gusjenicama, ali \u010dak i tada zemlja bi ostala gusjeni\u010dka. Zemlja nije apstraktni pojam, niti je vlasni\u0161tvo onih koji mogu da je tenkovima i dronovima osvoje.<\/p>\n

Me\u0111utim, tu nije kraj cionisti\u010dkim manipulacijama. Su\u0161tina imperijalizma uvijek po\u010diva na duplim standardima \u2013 moralni kodovi ne va\u017ee za sve jednako. Stoga, nije dovoljno Palestincima oduzeti pravo na zemlju; neophodno je opravdati i njihovo uni\u0161tenje. Tu se pojavljuje nova mantra, jo\u0161 perfidnija: Gaza je bastion islamizma i tla\u010denja ljudskih prava, naro\u010dito \u017eenskih i prava seksualnih manjina, dok je Izrael, s druge strane, svjetionik slobode, sekularnih vrijednosti i progresivnih politika. Ova moralna gimnastika je filozofski bankrot Zapada, kvarna demagogija koja otvara la\u017enu egzistencijalnu dilemu: solidarisati se samo s onima koji li\u010de na vas, s onima koji dijele va\u0161a uvjerenja? Ova teza je intelektualna prevara, moralno neodr\u017eiva i sramna u svojoj manipulativnosti. Ako pristanemo na taj argument, upadamo u zamku po kojoj su ljudska prava povlastica rezervisana samo za one koji ispunjavaju odre\u0111ene uslove. To vodi do stra\u0161ne misli: da li dru\u0161tva koja kr\u0161e partikularna ljudska prava zaista zaslu\u017euju da im se kolektivno oduzme pravo na \u017eivot? Kada smo po\u010deli vrednovati ljudska prava selektivno, kao robu na tr\u017ei\u0161tu morala? Ovaj tip retorike uvodi u eti\u010dki vakuum. Ako pratimo tu logiku, postavlja se valjano pitanje: da li je zaista mogu\u0107e re\u0107i da politi\u010dka prava jedne dru\u0161tvene grupe trebamo staviti iznad biolo\u0161kog opstanka druge? Ova teza se uru\u0161ava pod sopstvenim apsurdom \u2013 ne mo\u017ee se jedno pravo koristiti kao izgovor za brutalno oduzimanje drugog, a pogotovo ne najosnovnijeg prava \u2013 prava na \u017eivot. Tel Aviv mo\u017ee biti metropola zabave i tolerancije, ali kada bombe polaze sa njegovih aerodroma i uni\u0161tavaju djecu u Gazi, ta sloboda postaje vulgarna, isprazna, besmislena. Zlo, ma koliko se kitilo la\u017enim svjetlima, ostaje zlo.<\/p>\n

U savremenoj debati o izraelskoj agresiji na Gazu, \u010desto se postavlja pitanje koje cionisti neprekidno forsiraju: \u201eDa li Izrael ima pravo da postoji?\u201c Ova retori\u010dka formulacija slu\u017ei manje kao stvarno pitanje, a vi\u0161e kao sofisticirani trik za u\u0107utkivanje kriti\u010dara, \u010dak i umjerenih. Prema me\u0111unarodnom pravu, dr\u017eave postoje ili ne postoje na osnovu svojih sposobnosti da funkcioni\u0161u i odr\u017eavaju suverenitet, a ne na osnovu nekakvog moralnog \u201eprava\u201c na postojanje. Ova filozofska i pravna distinkcija je klju\u010dna. Ponavljanje ovog pitanja otkriva dva temeljna problema. Prvo, ono odra\u017eava duboku nesigurnost cionisti\u010dkog projekta u svoju osnovnu legitimnost. Ako je potrebno stalno dokazivati \u201epravo na postojanje\u201c, to ukazuje na krhku osnovu na kojoj se ta dr\u017eava oslanja. Drugo, ovo pitanje slu\u017ei kao zamagljiva\u010d za otima\u010dki karakter izraelske politike. Kada se \u201epravo na postojanje\u201c koristi kao sredstvo za potiskivanje kritike, to implicira da je sama ideja o postojanju izraelske dr\u017eave zasnovana na prisvajanju i kolonizaciji. Ipak, dok se cionisti\u010dki projekt neprekidno suo\u010dava s vlastitim nedoumicama, ne izostaju dramati\u010dna povla\u010denja posljednjeg, vje\u010dnog aduta \u2013 biblijskog obe\u0107anja. Kada su svi drugi racionalni argumenti neuspje\u0161no pali pred slo\u017eenom stvarno\u0161\u0107u me\u0111unarodnog prava i zdravog razuma, cionisti se okre\u0107u naj\u0161armantnijem od svih mogu\u0107ih izgovora: tvrdnji da im je \u201ebog obe\u0107ao zemlju\u201c. Naravno, kao neko ko ne priznaje bo\u017eanske autoritete, moram se s osmijehom osvrnuti na ovaj nespretni poku\u0161aj. Da bog zaista postoji, vjerujem da bi bio dovoljno pragmati\u010dan da se uskladi s pravnim na\u010delima poput zastare. Mo\u017eda bi \u010dak, u svom neizmjernom smirenju, poslao pismo da obavijesti ilegalne setlere kako bi bilo pametno da se pripreme za demonta\u017eu svojih ku\u0107a, jer bo\u017eanski dug za zemlju, izgleda, ima iste rokove kao i zemaljski dug za nebo.<\/p>\n

Cionisti\u010dki narativ da napad na Gazu nije agresija, ve\u0107 legitimna vojna kampanja iz samoodbrane, oslanja se na inherentno pravo na samoodbranu. Me\u0111utim, u svojoj sr\u017ei, taj narativ ostaje moralno i pravno neodr\u017eiv. Preventivna vojna intervencija, prema me\u0111unarodnom pravu, dopu\u0161tena je samo u slu\u010dajevima neizbje\u017ene i neposredne prijetnje \u2013 princip imanentnosti. Gdje je ta prijetnja u trenutku kad se bombarduje gusto naseljena enklava poput Gaze? Izraelski argumenti o samoodbrani, kada se stave pod lupu, izgledaju vi\u0161e kao politi\u010dki konstrukti, bez stvarnog upori\u0161ta u pravilima me\u0111unarodnog prava. Primjer tome je presuda Me\u0111unarodnog suda pravde u slu\u010daju Nikaragva protiv Sjedinjenih Dr\u017eava iz 1986. godine, gdje sud nije priznao djelovanja gerilskih snaga poput salvadorskog FMLN-a ili nikaragvanskih kontri kao \u201coru\u017eane napade\u201d koji bi opravdali ameri\u010dku intervenciju pod izgovorom samoodbrane. Tako\u0111e, sud je utvrdio da pravo na samoodbranu, prema \u010dlanu 51 Povelje Ujedinjenih nacija, va\u017ei isklju\u010divo u slu\u010daju oru\u017eanog napada jedne dr\u017eave na drugu. Samoodbrana protiv nedr\u017eavnih aktera, poput Hamasa, u ovom kontekstu gubi na pravnoj snazi, \u010dime se i izraelska retorika razotkriva kao pravno neodr\u017eiva. Cionisti se \u010desto pozivaju na ni\u0161tavan presedan ameri\u010dke invazije na Avganistan nakon 11. septembra, poku\u0161avaju\u0107i njime opravdati svoja kr\u0161enja me\u0111unarodnog prava. No, ono \u0161to pritom previ\u0111aju jeste klju\u010dna razlika: Avganistan je tada bio me\u0111unarodno priznata dr\u017eava, u kojoj su Talibani imali efektivnu vlast, koriste\u0107i tu poziciju da pru\u017ee uto\u010di\u0161te Al Kaidi, nedr\u017eavnom akteru. Taj slu\u010daj ne mo\u017ee poslu\u017eiti kao pravni presedan za izraelsku agresiju na Gazu, jer ni Hamas ni bilo koja druga palestinska frakcija ne u\u017eivaju status dr\u017eave niti predstavljaju legitimnu vlast unutar me\u0111unarodno priznatih granica.<\/p>\n

Kako bi opravdali svoje zlo\u010dine nad civilnim stanovni\u0161tvom Gaze, cionisti su iskonstruisali tezu o \u017eivim \u0161titovima. Gaza, sa populacijom u kojoj 50% \u010dine djeca, postala je prostor u kojem svaki pojedinac, samim svojim postojanjem, postaje \u201c\u017eivi \u0161tit.\u201d Ne zato \u0161to ih neko svjesno koristi u tu svrhu, ve\u0107 zato \u0161to jednostavno nemaju gdje pobje\u0107i. Gaza je toliko zasi\u0107ena ljudima da, u izraelskoj optici, sam \u010din \u017eivljenja u njoj ozna\u010dava kolateral. Ako, prema izraelskoj demagogiji, Palestinci automatski postaju \u017eivi \u0161titovi zbog svoje prisutnosti u prenapu\u010denom i bombardovanom prostoru, tada se postavlja neizbje\u017eno moralno pitanje: da li su izraelski civili na okupiranoj Zapadnoj obali, ili stanovnici kibuca blizu Gaze, tako\u0111e \u017eivi \u0161titovi? Ako Palestinci, zato\u010deni unutar Gaze, slu\u017ee kao \u201c\u017eivi \u0161titovi\u201d po izraelskim tvrdnjama, samo zato \u0161to ne mogu izbje\u0107i smrt koja ih okru\u017euje, za\u0161to isti kriterij ne bi bio primijenjen na izraelske stradalnike 7. oktobra? Ako su Ga\u017eani, prisiljeni na \u017eivot u opkoljenom getu, \u201c\u017eivi \u0161titovi,\u201d zar onda ilegalni naseljenici, \u010desto naoru\u017eani i svjesno naseljeni na okupiranim teritorijama, nisu ni\u0161ta drugo do planski razmje\u0161teni \u017eivi \u0161titovi izraelske vojske, koja paradira njihovim dvori\u0161tima? Ili se u ovoj amoralnoj ra\u010dunici zaklju\u010duje da su palestinski civili, koji o\u010digledno nisu \u201ckolateralna \u0161teta,\u201d dovoljno jeftini da budu tretirani kao takvi, dok se izraelski civili, koji su nesporno civilne \u017ertve, izdvajaju kao jedini vrijedni tog statusa? U ovoj postavci, morbidna ironija postaje neizbje\u017ena, a amoralna logika savr\u0161eno jasna.<\/p>\n

Dok Gaza gori, a Palestinci krvare, zapadni intelektualci i univerzitetski mandarini \u2013 ti samoproklamovani \u010duvari univerzalne istine \u2013 povijaju se pod te\u017einom svog oportunizma. Gdje su ti umovi koji su se borili protiv aparthejda, protiv rata u Vijetnamu, protiv globalne nepravde? Sada, kada bi njihova rije\u010d mogla ne\u0161to da zna\u010di, oni biraju \u0107utnju. Zapadna akademska elita, oni koji bi trebali biti glas savjesti, povukla se u svoje kule od slonova\u010de. Razlog za to nije samo kukavi\u010dluk, ve\u0107 prora\u010dunati oportunizam. Progovoriti protiv Izraela zna\u010di rizikovati svoju karijeru, svoje grantove i stipendije, svoju akademsku poziciju. I tako, intelektualna klasa ostaje paralizovana, dok jedino studenti, ti mladi, hrabri idealisti, izlaze na ulice i protestuju protiv genocida. Oni su jedini pravi nasljednici internacionalista iz \u0160panskog gra\u0111anskog rata\u2014oni su ti koji vide jasno, koji djeluju bez straha. \u0160ta je to postalo od Zapadne intelektualne tradicije? Gdje je nestao njen moralni kompas? Ne, nisu to samo pojedinci; ovo je institucionalna bolest. Zaboravljamo da intelektualna hrabrost ne zna\u010di samo hladno analizirati svijet, distancirano i bez emocija, ve\u0107 i podi\u0107i glas protiv nepravde kada je to najte\u017ee: U doba univerzalne prevare, izgovaranje istine postaje revolucionarni \u010din. A danas, istina je jednostavna: ono \u0161to se de\u0161ava u Gazi je sramno, i svaka \u0107utnja je sau\u010desni\u0161tv<\/p>\n

Na ovom mjestu, pitanje o Hamasu neizbje\u017eno dolazi na red. Zapadni mediji, u mantri koja ne popu\u0161ta, name\u0107u sliku cjelokupnog palestinskog otpora kroz prizmu islamisti\u010dkog ekstremizma. Ipak, istorija nas podsje\u0107a da palestinski otpor nije uvijek imao ovu boju. Sje\u0107amo se da je PLO, sekularni i nacionalisti\u010dki pokret, nosio barjak otpora dugo prije nego \u0161to je Hamas preuzeo tu ulogu. Ideologije su ovdje, me\u0111utim, potpuno irelevantne. Palestinski otpor mo\u017ee biti sekularno-nacionalisti\u010dki, islamisti\u010dki, socijalisti\u010dki ili anarhisti\u010dki, ali u su\u0161tini, on je uvijek otpor protiv okupacije. Ideologija ne mijenja legitimitet tog otpora. Hamas je danas njegovo lice, a ma koliko se gnu\u0161ao islamizma, ma koliko ga prezirao, u ovom trenutku, Hamas je jedini glas gazanskog naroda koji nema drugi izlaz nego da se bori. Moj mirnodopski stav prema Hamasu ostaje antagonisti\u010dki kao i ranije, a osuda njegovih ratnih zlo\u010dina na 7. oktobar neupitna kategorija, iako razmjeri tih zlo\u010dina trebaju tek da se utvrde, dok je uloga zloglasne izraelske direktive \u201cHanibal\u201d jo\u0161 uvijek zamagljena no i gotovo izvjesno sau\u010desni\u010dka. Stoga, u trenucima kada Gaza pro\u017eivljava egzistencijalnu kataklizmu, otpor je svetinja \u2013 a insistiranje na ideolo\u0161koj \u010disto\u0107i postaje moralno nedopustivo. I sam crni \u0111avo da stane u odbranu Gaze, ja bih stao uz njega. \u201cPravednost je\u201d, rekao je Platon, \u201cjedina vrlina koja ne zavisi od bilo kakvih spoljnih uslova.\u201d I tako je danas: pravednost palestinskog otpora ne zavisi od ideolo\u0161ke orijentacije Hamasa, ve\u0107 od moralne istine u sr\u017ei palestinskog pitanja. Me\u0111utim, Gaza ne tra\u017ei sa\u017ealjenje. Ona ne vapi za na\u0161im suzama, niti za na\u0161om empatijom. Gaza tra\u017ei ne\u0161to mnogo dublje i zna\u010dajnije \u2013 tra\u017ei otpor. Otpor na univerzitetima, univerzitetskim kampusima, u srednjim \u0161kolama, institucijama kulture, radni\u010dkim sindikatima, dr\u017eavnim parlamentima i me\u0111unarodnim organizacijama. Kao \u0161to su republikanci u \u0160paniji prije vi\u0161e od osam decenija odjekivali povik \u201eNo pasar\u00e1n!\u201c, tako i danas Palestinci, iz ru\u0161evina svojih domova, iz pepela svojih ku\u0107a, pored grobnica svoje djece, vi\u010du: \u201eNe\u0107e pro\u0107i!\u201c Ni genocid, ni etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje, ni zlo\u010dini nad nedu\u017enima ne mogu nas iskorijeniti sa na\u0161e zemlje. Kao \u0161to je \u0160panija postala vje\u010dni simbol otpora, tako i Gaza danas nosi tu svetu baklju, simbol na\u0161e generacije. Intelektualci Zapada, u svojoj sramnoj \u0107utnji, izdali su i etiku i \u010dovje\u010dnost. Gaza \u0107e izdr\u017eati, ne zbog podr\u0161ke svjetskih mo\u0107nika, ne zbog njenih la\u017enih saveznika koji samo\u017eivo trguju sa d\u017eelatima, ve\u0107 zbog neuni\u0161tive i nepokolebljive ljudske volje za \u017eivotom. Kao \u0161to je Lorka zapisao tokom \u0160panskog gra\u0111anskog rata, krv prolivena u ime slobode ima mo\u0107 da uzburka zemlju, da stvori talas koji prelazi granice. Tako i Gaza danas, u svom paklu, prkosi zaboravu i ravnodu\u0161nosti. Hana Arent nas je upozorila na banalnost zla \u2013 na opasnost \u0107utnje pred nepravdom. Dok svijet \u0107uti, Gaza vapi, ne za zaka\u0161njelom pravdom, ve\u0107 za otporom koji je hitno potreban. Jo\u0161 jedanput \u2013 \u201eNo pasar\u00e1n!\u201c Gaza je danas vi\u0161e od toponima \u2013 ona je ideja, kao neko\u0107 Rim, taj univerzalni simbol borbe protiv tiranije, a na nama je da izaberemo svoj put \u2013 ili stati uz nju, ili neka nas ne bude.<\/p>\n

Ne pla\u010di za mnom, Palestino<\/a><\/p><\/blockquote>\n