Dragi Andrius, Komisija u kojoj \u0107emo zajedno slu\u017eiti bit \u0107e pozvana da donosi odluke koje \u0107e oblikovati na\u0161 Kontinent i na\u0161u Uniju u desetlje\u0107ima koja dolaze. U vremenima velike globalne nestabilnosti i velikih o\u010dekivanja Evropljana moramo biti dorasli toj odgovornosti, napisala je 17. rujna predsjednica Evropske komisije Ursula Von der Leyen na po\u010detku svoga “pisma misije” biv\u0161em premijeru Litve Andriusu Kubiliusu. Biv\u0161i \u0161ef jedne od balti\u010dkih dr\u017eava, koje se od po\u010detka ruske invazije na Ukrajinu ubrzano militariziraju, bit \u0107e prvi povjerenik Evropske unije za obranu (i svemir) ikada, a Von der Leyen je u nastavku pisma objasnila koji su njegovi zadaci kako bi se realizirao ultimativni cilj stvaranja “istinske Evropske obrambene unije”.<\/p>\n
Jedan od prvih zadataka bit \u0107e da u prvih sto dana mandata formulira prijedlog o budu\u0107nosti evropske obrane u kojemu \u0107e “identificirati ulaga\u010dke potrebe kako bi se evropski obrambeni kapaciteti realizirali u punom spektru putem zajedni\u010dkih investicija i time pripremili Uniju i njezine dr\u017eave \u010dlanice za najekstremnije nepredvi\u0111ene situacije”. Povjerenik za obranu radit \u0107e i na stvaranju “istinskog jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta za obrambene proizvode i usluge”, “poticati zajedni\u010dku nabavu evropske opreme” i “predlagati akcije za smanjenje barijera prekograni\u010dnoj suradnji”. “Kao \u0161to stoji u Draghijevom izvje\u0161taju, \u017eelim da radite i na pove\u0107anju okrupnjavanja potra\u017enje za obrambenom opremom”, a “zajedno s dr\u017eavama \u010dlanicama i NATO savezom promovirate daljnju standardizaciju i harmonizaciju”, napisala je predsjednica Evropske komisije, dodav\u0161i da od Kubiliusa o\u010dekuje i da “poti\u010de javno i privatno investiranje u obranu u suradnji s Evropskom investicijskom bankom, drugim financijskim institucijama i privatnim bankama”.<\/p>\n
To su neki od zadataka novog evropskog povjerenika za obranu, funkcije od koje se donedavno zaziralo zbog konsenzusa da obrana spada u ekskluzivni djelokrug dr\u017eava \u010dlanica. Jedino \u0161to tom doktrinom nije obuhva\u0107eno pitanje je evropske obrambene industrije, odnosno industrije oru\u017eja. Stoga i novi povjerenik ne\u0107e imati ulogu u vojnim operacijama, ve\u0107 upravo u koordiniranju industrije, putem mr\u0161avog Evropskog obrambenog fonda, te\u0161kog osam milijardi eura do 2027. godine, ali jo\u0161 vi\u0161e putem drugih politika kao \u0161to je Evropski program obrambene industrije (EDIP), kojim \u0107e EU prvi put zajedni\u010dki financirati nabavu oru\u017eja, s predlo\u017eenim bud\u017eetom od najmanje 100 milijardi eura.<\/p>\n
Von der Leyen je u pismu spomenula i biv\u0161eg talijanskog premijera i biv\u0161eg predsjednika Evropske sredi\u0161nje banke Marija Draghija, koji je u svom nedavnom izvje\u0161taju “Budu\u0107nost evropske konkurentnosti” kao klju\u010dan element te konkurentnosti naveo upravo ulaganje u industriju oru\u017eja. Stoga ima logike da je mandat evropskog povjerenika za obranu formuliran vi\u0161e kao da je ra\u0111en za menad\u017eera nego za uobi\u010dajenog ministra obrane, a sva je prilika da nije u pitanju samo dojam. Portal Politico, primjerice, prije nekoliko dana objavio je da Andrius Kubilius ne\u0107e ni biti “pravi” evropski povjerenik za obranu te da umjesto njega taj posao ve\u0107 radi upravo jedan menad\u017eer s “puno vi\u0161e novca i mo\u0107i” od njega. Taj je menad\u017eer, ka\u017eu, Armin Papperger, glavni izvr\u0161ni direktor njema\u010dkog oru\u017eanog giganta Rheinmetall, \u010dovjek koji je ve\u0107 naveliko sklapao dogovore s dr\u017eavama od Ujedinjenog Kraljevstva do Ju\u017ene Koreje i Japana, dok je Kubilius jo\u0161 \u010ditao pismo predsjednice Komisije.<\/p>\n
Armin Papperger ve\u0107 je godinama vode\u0107i zagovara\u010d ve\u0107e obrambene potro\u0161ne na razini Evrope, \u0161tovi\u0161e, i sam glasnogovornik kompanije Politicu je rekao da je Rheinmetall “glavni pokreta\u010d konsolidacije evropske obrambene industrije”. Kompanija osnovana 1889. u D\u00fcsseldorfu, danas s 34 tisu\u0107e zaposlenih, sve donedavno nije naro\u010dito kotirala na tr\u017ei\u0161tima dionica, da bi joj se od po\u010detka rata u Ukrajini vrijednost uve\u0107ala za pet puta, dok ovih dana intenzivno ulazi i na tr\u017ei\u0161te SAD-a.<\/p>\n
Papperger se u o\u017eujku 2023. u Kijevu susreo s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim, koji mu je zahvalio na dotada\u0161njoj pomo\u0107i i dogovorio daljnje “produbljenje i intenzifikaciju” partnerstva, a ne\u0161to manje od godinu dana kasnije Rheinmetall i ukrajinska vlada dogovorili su zajedni\u010dki projekt proizvodnje \u0161esteroznamenkastog broja artiljerijske municije u postrojenju koje \u0107e biti locirano u samoj Ukrajini. Na konferenciji o obnovi Ukrajine koja je odr\u017eana u Berlinu u lipnju ove godine potpisan je memorandum o razumijevanju koji uklju\u010duje i isporuku oklopnih vozila Lynx do kraja godine, te u bliskoj budu\u0107nosti i proizvodnju tih vozila u Ukrajini.<\/p>\n
Rat u Ukrajini priskrbio je pro\u0161le godine Rheinmetallu prihode od 7,2 milijarde eura, a u ovoj godini o\u010dekuje se daljnji porast na deset milijardi. U prvoj polovici ove godine kompanija je zabilje\u017eila vi\u0161e od 400 milijuna eura profita, a u knjizi narud\u017ebi zapisani su ugovori vrijedni preko 48 milijardi eura. Uloga Rheinmetalla u naoru\u017eavanju Ukrajine toliko je klju\u010dna da je u srpnju ameri\u010dki CNN, citiraju\u0107i “neimenovane zapadne izvore”, objavio da je ruska vlada na Pappergera planirala atentat. Osim od vlade Ukrajine, Rheinmetall je uzeo i najve\u0107i dio kola\u010da namijenjenog modernizaciji njema\u010dke vojske, \u010dak tre\u0107inu od 100 milijardi eura koje je kancelar Olaf Scholz prvi put spomenuo u svom \u010duvenom “Zeitenwende” govoru u Bundestagu krajem velja\u010de 2022., najavljuju\u0107i povijesni preokret u vanjskoj i obrambenoj politici Njema\u010dke. U lipnju je kompanija s njema\u010dkom vladom potpisala najve\u0107i dosad ugovor vrijedan 8,5 milijardi eura za opskrbu obrambenih snaga municijom, a ne\u0161to kasnije i onaj te\u017eak 3,5 milijarde za proizvodnju 6.500 oklopnih vozila.<\/p>\n
U velja\u010di je u Unterluessu u Donjoj Saskoj sve\u010dano otvoreno gradili\u0161te nove, 300 milijuna eura vrijedne tvornice Rheinmetalla sa \u010dijih bi traka 2025. trebalo biti izba\u010deno 50 tisu\u0107a artiljerijskih granata, s planom da se u idu\u0107im godinama proizvodnja pove\u0107a na 200 tisu\u0107a. Nakon \u0161to je odr\u017eao govor u kojemu je konstatirao kako “ne \u017eivimo u vremenima mira”, kancelar Scholz potom je, zajedno s ministrom obrane, premijerkom Danske i Arminom Pappergerom, zabio lopatu u tlo \u0161umovitog parka prirode na kojemu \u0107e izniknuti tvornica oru\u017eja. Mjesec dana kasnije, komentiraju\u0107i izgradnju tvornice, vicekancelar i ministar ekonomije Robert Habeck iz stranke zelenih rekao je da se Njema\u010dka “ne mo\u017ee vje\u010dno oslanjati na Amerikance da plate ra\u010dun svaki put kada treba pribaviti nu\u017ene materijale”. No kako je u svibnju objavio tabloid Bild, eksplozivno ulaganje u vojne kapacitete u idu\u0107im godinama susrest \u0107e se s problemom manjka vojnika, kojih Bundeswehr trenutno ima 180 tisu\u0107a, barem 20 tisu\u0107a manje nego \u0161to \u0107e ih biti potrebno. Ministar obrane Boris Pistorius rekao je stoga da vlada razmatra razli\u010dite modele kako dosko\u010diti tom problemu, a jedan od njih je uvo\u0111enje vojnog roka. S idejom se slo\u017eio i Armin Papperger, koji je Bildu tada rekao da bi “obavezna vojna slu\u017eba imala pozitivan u\u010dinak na spremnost (na\u0161e) nacionalne obrane”.<\/p>\n
Osim \u0161irenja proizvodnje u zemlji i inozemstvu, Rheinmetall je 2022. obavio akviziciju \u0161panjolske tvornice Expal, \u010dime je postao najve\u0107i proizvo\u0111a\u010d granata u Evropi. O \u0161irenju proizvodnje intenzivno pregovara i s nizom Njema\u010dkoj susjednih dr\u017eava, naro\u010dito onima balti\u010dkima iz kojih dolazi povjerenik za obranu Kubilius, ali i dalje, sve do Ju\u017enoafri\u010dke Republike i Australije. Prema statistikama NATO saveza pro\u0161le su godine sve tri balti\u010dke dr\u017eave prema\u0161ile obavezu ulaganja u naoru\u017eanje od minimalnih dva posto BDP-a, a upravo u Kubiliusovoj Litvi Rheinmetall gradi centar za logisti\u010dku podr\u0161ku vozilima koje \u0107e isporu\u010divati Ukrajini. U lipnju je kompanija s vladom te zemlje dogovorila i izgradnju tvornice granata.<\/p>\n
Tijekom vrtoglavo produktivnog pro\u0161log ljeta, Rheinmetall je potpisao ugovor i s talijanskom kompanijom Leonardo za proizvodnju tenkova, a taj dogovor je CEO Leonarda Roberto Cingolani prokomentirao konstatacijom da taj ugovor “predstavlja fundamentalan doprinos kreiranju evropskog obrambenog prostora”. Malo nakon toga, u kolovozu, objavljeno je i da Rheinmetall kupuje ameri\u010dkog proizvo\u0111a\u010da dijelova za vojna vozila Loc Performance, u akviziciji te\u0161koj skoro milijardu dolara. Financial Times objavio je da \u0107e zdru\u017eene kompanije potencijalno dobiti 60 milijardi dolara narud\u017ebi za ameri\u010dku vojsku, s obzirom na to da se s jo\u0161 samo jednom natje\u010du u utrci za razvoj novog oklopnog vozila koje \u0107e zamijeniti dosada\u0161njeg Bradleyja, \u010dijih je 89 primjeraka kupila Hrvatska. Rheinmetallu se preko bare smije\u0161i i ugovor za proizvodnju vojnih kamiona u vrijednosti od 16 milijardi dolara.<\/p>\n
Uz Ukrajinu, Evropska unija je i drugi najve\u0107i opskrbljiva\u010d Izraela oru\u017ejem, a najve\u0107i evropski opskrbljiva\u010d upravo je Njema\u010dka. U pro\u0161loj godini, uglavnom nakon Hamasovog napada u listopadu, Njema\u010dka je izvoz oru\u017eja u Izrael pove\u0107ala za deset puta u odnosu na godinu ranije (326,5 milijuna eura), a me\u0111u prodanim oru\u017ejem su i Rheinmetallove haubice koje izraelska vojska koristi u Gazi. Prema podacima Transnacionalnog instituta iz Amsterdama od oko pola milijarde eura kojim evropski gra\u0111ani putem subvencija industriji financiraju izraelski genocid u Gazi, najve\u0107i dio, oko 170 milijuna eura, dobio je upravo Rheinmetall. Sve u svemu, nezabilje\u017een rast njema\u010dkog proizvo\u0111a\u010da oru\u017eja i uloga njezinog CEO-a kao neformalnog ministra obrane Evropske unije zorno svjedo\u010de o definitivnom kraju vi\u0161edesetljetne politike razoru\u017eanja Njema\u010dke, a time i Evrope. Ta je politika zapo\u010dela nakon Drugog svjetskog rata, a nakon pada Berlinskog zida 1989. godine potro\u0161nja na obranu nastavila se smanjivati, prema jednoj studiji Fondacije Friedrich Ebert za jo\u0161 oko 60 posto. Od gotovo 300 tisu\u0107a poslova u industriji ostala je samo tre\u0107ina, a korporacije poput Rheinmetalla selile su proizvodnju u inozemstvo, dijelom i zato da bi izbjegle njema\u010dke restrikcije na izvoz oru\u017eja.<\/p>\n
Sve donedavne vlade, i konzervativne i socijaldemokratske, dr\u017eale su se konsenzusa, da bi se ta politika preko no\u0107i preokrenula nakon invazije Rusije na Ukrajinu. Uz stranke establi\u0161menta na militaristi\u010dki vlak brzo su se ukrcali i zeleni, iz \u010dijih su redova i sada\u0161nji ministar ekonomije i ministrica vanjskih poslova, sektora koji su tijesno povezani s industrijom oru\u017eja. Njema\u010dka je pro\u0161le godine bila sedma dr\u017eava svijeta po ulaganju u vojsku i druga u Evropi nakon Ujedinjenog Kraljevstva. Potro\u0161ila je vi\u0161e od 60 milijardi eura, \u0161to je dva i pol puta vi\u0161e od prosje\u010dne potro\u0161nje u periodu izme\u0111u 1953. i 2023. godine.<\/p>\n