{"id":414000,"date":"2024-10-10T06:44:51","date_gmt":"2024-10-10T04:44:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=414000"},"modified":"2024-10-10T06:44:51","modified_gmt":"2024-10-10T04:44:51","slug":"populisti-su-lingvisticki-demagozi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/10\/10\/populisti-su-lingvisticki-demagozi\/","title":{"rendered":"Populisti su lingvisti\u010dki demagozi"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Mi\u0107a Vuji\u010di\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Merci professeur! Hvala, profesore! \u2013 bio je to svojevrsni refren susreta \u010duvenog lingviste <strong>Bernara Serkilinija<\/strong> sa slu\u0161aocima i novinarima posle predavanja odr\u017eanog krajem septembra u Zadu\u017ebini Ilije M. Kolarca u Beogradu. Naime, tako glasi naslov njegove autorske televizijske emisije, TV minijature posve\u0107ene jezi\u010dkim problemima, koja se svakodnevno emituje na kanalu TV5 Monde.<\/p>\n<p>Serkilini je karijeru posvetio izu\u010davanju, razumevanju, odbrani i isticanju zna\u010daja francuskog jezika i frankofonije \u2013 isti\u010du u Francuskom institutu, gde smo sa njim razgovarali u dru\u0161tvu Sonje Filipovi\u0107, koordinatorke tribinskih programa.<\/p>\n<p>Podse\u0107aju da je predavao na univerzitetima u Francuskoj i Americi, te da je po\u010dasni doktor vi\u0161e evropskih, afri\u010dkih i azijskih univerziteta. Potpredsednik je Fondacije francuskih alijansi. Rukovodio je va\u017enim jezi\u010dkim misijama \u2013 reformom pravopisa, sastavljanjem izve\u0161taja o \u017eenskim oblicima naziva zanimanja, izu\u010davanjem regionalnih i manjinskih jezika u svojoj zemlji. Bio je rektor Univerzitetske agencije za frankofoniju.<\/p>\n<p>U nizu knjiga, na pristupa\u010dan na\u010din, obra\u0111uje raznovrsne lingvisti\u010dke teme. Zna\u010daj varijanti, re\u010di prido\u0161lice, dijalekte, etimolo\u0161ke zavrzlame\u2026<\/p>\n<p>Poliglota i erudita sa medijskim iskustvom, on \u017eonglira istorijskim podacima i sigurno se kre\u0107e po dvorovima i epohama, hvataju\u0107i se hrabro uko\u0161tac sa aktuelnim problemima. Duhovit, spreman za polemiku, neposredan u komunikaciji \u2013 gledaocu hiljadu i sedam stotina epizoda serijala Merci professeur! deluje nestvarno.<\/p>\n<p>\u201eVerovatno zbog pudera!\u201c, \u0161ali se. \u201eI veselih boja u kakve me obla\u010de pre ulaska u studio.\u201c<\/p>\n<blockquote><p><em>Pred mnogobrojnim slu\u0161aocima na Kolarcu pomenuli ste da francuski predsednik gotovo uvek jeste \u2013 pisac. Ili bar voli knji\u017eevnost. Od tada razmi\u0161ljam o Miteranu.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Nisam ga pominjao na predavanju, govorio sam o aktuelnom predsedniku Emanuelu Makronu. Napravio je nedavno nekoliko fotografija sa knjigama na svom stolu, tri dela francuske knji\u017eevnosti. Ali mogao sam da navedem Fransoa Miterana, \u010dija zvani\u010dna fotografija jeste fotografija jednog \u010dita\u010da! On sedi, dr\u017ei knjigu u rukama i podi\u017ee glavu kao da je iznena\u0111en, prekinut u \u010ditanju. Refleksno desnim ka\u017eiprstom markira stranicu do koje je stao.<\/p>\n<blockquote><p><em>\u0160ta Miteran \u010dita?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>U tom trenutku \u2013 Montenjeve Oglede. Tokom \u010detrnaest godina njegovog mandata, u svim ambasadama, i po drugim kancelarijama administracije, vidi se pomenuta slika \u010doveka iznena\u0111enog \u0161to su ga prekinuli dok bdi nad svojim starim primerkom Montenja. Mislim da je to jako va\u017eno i da nosi poruku.<\/p>\n<blockquote><p><em>U Jugoslaviji je preveden Miteranov dnevnik Zrno i slama. Vo\u0111en je do 1981, do trena kada stupa na funkciju. Opisuje posetu Beogradu, tako\u0111e \u010detiri sata dug razgovor sa Nikolajem \u010cau\u0161eskuom u maju 1972. Pi\u0161e: \u201e\u010cau\u0161esku, nekada\u0161nji radnik u ko\u017earskoj industriji, koji je sa sedamnaest godina (danas ima pedeset \u010detiri) bio najmla\u0111i politi\u010dki zatvorenik Rumunije, govori na na\u010din seljaka. Bukvalno, \u017eva\u0107e svoje re\u010di.\u201c<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Miteran se bavio politikom, ali u su\u0161tini \u2013 bio je pisac. Sa njim nisam razgovarao ni o \u010demu drugom osim o knji\u017eevnosti. Pi\u0161e, vodi dnevnik, voli Srednju Evropu. Voli Srbiju, ovu zemlju, dirnut je njenom kulturom i ose\u0107a jedinstvo. Zajedni\u0161tvo od Trsta do Bukure\u0161ta.<\/p>\n<blockquote><p><em>Kakav je samo stilista! Nastavlja da opisuje \u010cau\u0161eskua: \u201ePre nego \u0161to ispusti glas, usne mu se mi\u010du i vajaju oblik re\u010denice koja \u0107e nai\u0107i. Lice mu je strogo, izrezbareno, a glavu dr\u017ei uvu\u010denu u ramena. Ose\u0107a se da je uzdr\u017ean i zatvoren, pa\u017eljiv, oprezan da ni\u0161ta ne prepusti slu\u010daju, tom smrtnom neprijatelju politi\u010dkih karijera, na ovim stranama. Ponekad se nasmeje. Tada se iza od\u0161krinutog prozora ukazuje drugi \u010dovek, koji se raduje \u0161to \u017eivi.\u201c<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Upravo sam video Knez Mihailovu ulicu. Takva arhitektura polazi od Trsta i ide upravo do Bukure\u0161ta, prolazi kroz ove prostore. Izuzetno sna\u017ena civilizacija. Pogledajte arhitekturu oko Dunava\u2026 Fransoa Miteran je voleo Dunav Klaudija Magrisa. Postoji dunavska civilizacija. Rekao bih da je Francuska na ivici Evrope, a srce je zapravo ovde\u2026 Nije kritika, ve\u0107 \u010dinjenica. Mi smo na ivici Srednje Evrope. To obja\u0161njava za\u0161to tra\u017eimo druga partnerstva. Recimo, frankofonija, romanski jezici\u2026 U odnosu na pomenutu Evropu \u010diji je centar ovde, Francuska ima interes da bude solidarna sa zemljama romanskog jezika. Portugalija, Italija, \u0160panija \u010dine zapadnu ivicu Evrope. Ovo je moja koncepcija! Smeje se.<\/p>\n<blockquote><p><em>Bio bi zanimljiv poku\u0161aj da se izvuku klju\u010dne re\u010di na kojima stoji dunavska civilizacija\u2026 No, nedavno je objavljeno delo za koje ste napisali uvod. Trista re\u010di koje odra\u017eavaju evoluciju na\u0161ih dru\u0161tava i francuskog jezika. Od ratnika do metaverzuma.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Da, dao sam doprinos tom delu, zajedno sa mnogim drugim autorima. Mali Larus se objavljuje od 1905. Uskoro slavi sto dvadeset leta. Svako novo izdanje oboga\u0107eno je novim pojmovima. Ideja je bila da se sastavi spisak od tri stotine re\u010di koje su se rodile u posebnim istorijskim trenucima i ostaju povezane sa njima, kao svedo\u010danstva. Na primer, vojnik iz Prvog svetskog rata. Poilu. Ratnik. Onaj u rovu\u2026 Pre toga, postojao je pridev, poilu (dlakav) a od 1914. koristi se kao imenica koja ozna\u010dava ratnika u Velikom ratu. Naposletku: m\u00e9tavers, metaverzum, virtuelni univerzum u digitalnom svetu. Nas troje: Sonja, vi i ja \u2013 mi mo\u017eda ne postojimo. Virtuelne smo kreacije\u2026 Ne smeje se. \u0160ta je dokaz na\u0161eg postojanja? Eh, kreature u metaverzumu. Taj re\u010dnik je izbor re\u010di koje svedo\u010de o epohama.<\/p>\n<blockquote><p><em>Va\u0161e knjige pokazuju da se re\u010di uporno vra\u0107aju u upotrebu.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Objavio sam jednu o Francuskoj usred pandemije, kada sam uo\u010dio fenomen. \u010cim je do\u0161la epidemija virusa korona pomislio sam da \u0107e medicinski re\u010dnik odjednom preplaviti francuski jezik i da \u0107e biti \u2013 engleski. Rekao sam da ne\u0107e mo\u0107i! Isprva je trebalo razumeti uzrok bolesti i kako se od nje braniti. Sa prijateljima u Larusu bio sam svedok pokreta stvaranja novih re\u010di. Confinement \u2013 ograni\u010denje i zabrana kretanja. Ili masque \u2013 maska, u druga\u010dijem zna\u010denju. Pre toga, maska se koristila za skrivanje. A u doba korone, ona nas \u010duva. Stari termini, za koje smo bili ube\u0111eni da su se uspavali, najednom su se vratili. Lazaret\u2026<\/p>\n<blockquote><p><em>Na internetu pi\u0161e da je lazaret objekat pored mora gde su u karantin stavljali ljude s brodova pristiglih iz luka u kojima hara kuga.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Dolazi iz Venecije. Stigla je u Francusku u 16. veku i nismo je koristili od 18. stole\u0107a. Slu\u0161am radio, \u010dujem da se otvaraju \u2013 lazareti. Pandemija je podstakla rad na jeziku.<\/p>\n<blockquote><p><em>Ne zaboravimo kugu. Te 2020. kao da smo se vratili u srednji vek.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Upravo tako. Pa sva ta stara aparatura\u2026 \u010cetkica kojom se u davno doba uzimao bris. Mesto gde se ostavljaju preminuli. Te negda\u0161nje re\u010di po\u010dele su da izviru. Dakle, nijedna re\u010d nikada nije mrtva. I nijedna ne treba da nestane iz re\u010dnika.<\/p>\n<blockquote><p><em>Sa druge strane, pojedini politi\u010dari, kako velite, upotrebljavaju arhaizme da bi utvrdili svoju konzervativnu ideologiju. Na predavanju mi se u\u010dinilo da mislite na Marin le Pen.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Da. Upravo na nju. Poja\u010dava, akcentuje vulgarnost i igra na kartu da govori narodski. Populisti su lingvisti\u010dki demagozi. Me\u0111utim, francuski narod o\u010dekuje od politi\u010dara da govore pravilno.<\/p>\n<blockquote><p><em>Libert\u00e9, \u00e9galit\u00e9, fraternit\u00e9\u2026<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Francuska deviza jeste: \u201eSloboda, jednakost, bratstvo.\u201c Ovako vidim taj moto: sloboda, jednakost mogu nekada da budu suprotno jedno od drugog. Ali bratstvo je sinteza. Omogu\u0107ava da se spoje sloboda i jednakost. Zato je za mene bratstvo najzna\u010dajnija re\u010d me\u0111u pomenute tri. Ukoliko bi trebalo da biram omiljenu re\u010d, onda bi to bila re\u010d bratstvo.<\/p>\n<blockquote><p><em>Ima aktera na politi\u010dkoj sceni alergi\u010dnih na re\u010di usvojene od emigranata.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>U Re\u010dima prido\u0161licama govorim o njihovom zna\u010daju, na \u0161aljiv na\u010din. Palo mi je na pamet: \u0161ta bi se desilo da sve te re\u010di stupe u \u0161trajk. \u0160ta bi bilo? Iznenada bi nastupila ti\u0161ina.<\/p>\n<blockquote><p><em>Razvijaju jezik u koji dolaze?<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Razvijaju. Jezici se uzajamno oboga\u0107uju. Da bi se izrazila nova ideja i koncept, da bi se opisao predmet za koji nismo znali \u2013 potrebna je re\u010d. \u010cesto ih pozajmljujemo, ali treba ih prilagoditi. Do danas, italijanski je francuskom dao najvi\u0161e. Cipele, brkovi. Sve iz Italije! Mnogo duguje italijanskom\u2026 Ceo bankarski re\u010dnik, po\u010dev\u0161i od same re\u010di banka. I arapski je mnogo dao, \u010ditav nau\u010dni re\u010dnik. Postoji razmena izme\u0111u jezika, hrane se me\u0111usobno.<\/p>\n<blockquote><p><em>I engleski? Ovo je \u0161ala! Intrigira naslov knjige Ministar je trudan, u kojoj govorite o gra\u0111enju naziva profesija u \u017eenskom rodu. Ipak, knjiga sa naslovom: \u201eEngleski jezik ne postoji\u201c \u2013 to je pogre\u0161no izgovoren francuski?! Lako su mogli da vas nazovu nacionalistom.<\/em><\/p><\/blockquote>\n<p>Usudio sam se da rizikujem. Nisam nacionalista, nisam arogantan. Jesam se zabavio. Ljut sam \u0161to mnogo Francuza smatra da je engleski moderan i da ga treba usvojiti. Zato sam napisao knjigu sa tim naslovom da bih im rekao da je engleski, koji toliko volite, u stvari francuski! Francuski je toliko toga dao engleskom! Ne zaboravite da sam dao jasne signale humora. Nije ni\u0161ta nacionalisti\u010dko\u2026 Stalno ponavljam da se \u0161alim. Imao sam poverenja u inteligenciju \u010ditalaca i \u010ditateljki. Mogao sam da se prevarim, bila je na vrhu na Amazonu. Ljudi su ostavljali silne komentare. Ljubazne, pozitivne. Osim jednog koji je rekao da to nije mogu\u0107e, da engleski postoji. I zapitao se kakav je kreten taj autor\u2026 Postoji taj jedan koji nije razumeo \u0161aljivu provokaciju.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Ne brinite zbog skra\u0107enica<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Bernar Serkilini isti\u010de za Radar da se re\u010di skra\u0107uju i u Francuskoj. \u201eKa\u017ee se prof. mat. Profesor matematike. Ne brinem se! Skra\u0107ivanje re\u010di uvek je postojalo u usmenom govoru, ali i u pismenom. Hvatate li bele\u0161ke, vi skra\u0107ujete. Jezik je uvek povezan sa kontekstom. Ako dr\u017eim predavanje ili pi\u0161em, re\u0107i \u0107u \u2013 profesor matematike. U kafi\u0107u, dok kucam poruku na telefonu \u2013 prof. mat. Ni\u0161ta zabrinjavaju\u0107e. Bitno je pisati! Zahvaljuju\u0107i digitalizaciji, mogu da konstatujem da se nikada nije toliko pisalo na francuskom, hiljade i hiljade stranica na internetu.\u201c<\/p>\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"XkeQEwpraF\"><p><a href=\"https:\/\/radar.nova.rs\/kultura-radar\/lingvista-bernar-serkilini-govori-za-radar\/\">Populisti su lingvisti\u010dki demagozi<\/a><\/p><\/blockquote>\n<p><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; visibility: hidden;\" title=\"&#132;Populisti su lingvisti\u010dki demagozi&#147; &#8212; Radar\" src=\"https:\/\/radar.nova.rs\/kultura-radar\/lingvista-bernar-serkilini-govori-za-radar\/embed\/#?secret=pNJhESTJw7#?secret=XkeQEwpraF\" data-secret=\"XkeQEwpraF\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Merci professeur! Hvala, profesore! \u2013 bio je to svojevrsni refren susreta \u010duvenog lingviste Bernara Serkilinija sa slu\u0161aocima i novinarima posle predavanja odr\u017eanog krajem septembra u Zadu\u017ebini Ilije M. Kolarca u Beogradu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":414003,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-414000","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/414000","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=414000"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/414000\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":414004,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/414000\/revisions\/414004"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/414003"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=414000"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=414000"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=414000"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}