{"id":413421,"date":"2024-10-02T07:33:53","date_gmt":"2024-10-02T05:33:53","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=413421"},"modified":"2024-10-02T07:33:53","modified_gmt":"2024-10-02T05:33:53","slug":"istocni-vjetar-zapadni-vjetar","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/10\/02\/istocni-vjetar-zapadni-vjetar\/","title":{"rendered":"Isto\u010dni vjetar, zapadni vjetar"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Biljana Vankovska<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Evo sam se vratila iz Kine \u2013 sa jedne druge planete, druge dimenzije prostora i vremena.<\/p>\n

Danima, pa \u010dak i sada dok pi\u0161em ove rije\u010di, opominjem sebe da ne padnem pod jake utiske prvog susreta sa prekrasnom zemljom, koja je prevelika i komplikovana da bi se razumjela i shvatila \u010ditanjem ili samo jednom posjetom. I tokom boravka utisci su se rojili takvom brzinom da sam mislila da skupljam materijal za mnoge kolumne. Sad kad sam svjesna da \u0107e se budu\u0107a kolumna poklopiti sa krvavim 7. oktobrom, odnosno s po\u010detkom krvave drame koja se pretvorila u genocid koji svijet gleda \u0161irom zatvorenih o\u010diju, moram skratiti pri\u010du. Oni koji su \u010ditali Perl Bak \u0107e se sjetiti da je naslov kolumne pozajmljen iz njene prve knjige posve\u0107ene Kini (porodi\u010dna pri\u010da koja se odvija pod uticajem i mije\u0161anjem uticaja Istoka i Zapada). Ali Kina iz doba Perl Bak i ova dana\u0161nja su zemlje koje je te\u0161ko povezati. Zato dana\u0161nja Kina zaslu\u017euje potpuno druga\u010diji pristup i du\u017eno po\u0161tovanje za sve ono \u0161to je postigla snagom i voljom svog vrijednog naroda.<\/p>\n

Ali pro\u0161lonedjeljni sve\u010dani prijem u ambasadi u Skoplju povodom njihovog najve\u0107eg dr\u017eavnog praznika (1. oktobra), koji ove godine obilje\u017eava 75. godi\u0161njicu osnivanja Narodne Republike Kine, pokazao je da smo ili neadekvatni (kao dr\u017eava ) ili nesvjesni koje po\u0161tovanje zaslu\u017euje ova velika dr\u017eavua (Ne ka\u017eem namjerno velika sila, jer se ne pona\u0161a imperijalisti\u010dki). Ako nema elementarne dr\u017eavni\u010dke i diplomatske kulture, ako se ne pojavi barem nekoliko dr\u017eavnih predstavnika, makar i iz \u010diste kurtoazije – to je sramota za Makedoniju. To nije moj utisak, nego onih novinara koji su se na prijemu pojavili i kao gosti i kao profesionalci. Da, Orban nam je tog dana do\u0161ao u posjetu, predsjednik se borio za na\u0161e evropske integracije u UN (to je u sred Evropskog parlamenta ili Savjeta), albanski predstavnici su bili na nekakvoj ekskurziji gdje su se isklju\u010divo slikali pored albanske (dr\u017eavne) zastave – ali i od takve vlasti se moglo o\u010dekivati \u200b\u200bneko prisustvo. Istina, na prijemu su bili ambasadori zemalja koji su se mogli izbrojiti na manje od deset prstiju. Ina\u010de, ovakve sve\u010danosti su organizovane u svim zemljama u kojima NR Kina ima ambasade, tako da sam mogla da ih uporedim sa svojim kolegama i prijateljima. Vjerujte, mi smo “\u0161ampioni” u sramoti.<\/p>\n

No, da se vratim na ono \u0161to sam do\u017eivjela. Te\u0161ko je to re\u0107i u jednoj kolumni, jer su utisci brojni, a jo\u0161 fermentiraju. Poku\u0161a\u0107u ukratko sublimirati najva\u017enije stvari koje sam zapazila i nau\u010dila. Po\u010dnimo od kraja: ispred hotela nas je ispratio kineski kolega kome smo se svi zahvalili na besprekornoj me\u0111unarodnoj konferenciji o miru u 21. vijeku (predstavnici vi\u0161e od 80 zemalja i 140 institucija).<\/p>\n

Li\u010dno sam mu rekla da je najdirljivije \u0161to \u0107u ponijeti sa sobom odnos prema starima i briga o njima, a to sam vidjela na svakom koraku (mo\u017eda zato \u0161to starim i to je moja li\u010dna preokupacija). Njegov odgovor je bio: Ali, znate, mi smo komunisti, a naziv ideologije dolazi od komune (zajednica). Zajednica je ta koja je bitna za svakog pojedinca, u njoj mladi rastu i obrazuju se na na\u010din koji \u0107e onda vra\u0107ati starijima, i tako u krug. Htjela sam jo\u0161 jednom da zapla\u010dem (da, ponekad me zgrabi tako duboka emocija, kao da mi se vra\u0107aju sje\u0107anja na vrijeme kada smo se po\u0161tovali i voljeli sebe i svijet) pa sam se tje\u0161ila: i ja sam komunista, mada su mi komunu upropastili, a sad mi obe\u0107avaju individualizam. Poenta je da Kina gradi dru\u0161tvo\/zajednicu, vjeruju\u0107i da je to osnova iz koje rastu dobri i sre\u0107ni ljudi, a ne obrnuto. Zapad vjeruje u pojedinca i njegov primat; na kraju \u0107e se vrli i hrabri boriti da stvore zajednicu, ali pojedinac ostaje pojedinac. Ovaj moj najja\u010di utisak je zbog obilaska stambenih objekata (gradskih i ruralnih) u kojima se vidi koliko su ljudi slo\u017eni. Pored vrti\u0107a i \u0161kolskih dvori\u0161ta, tu su i objekti za dnevni boravak i dru\u017eenje za starije. Vitalnija i nasmijanija lica nisam vidjela decenijama. U jednoj prostoriji izra\u0111uju ukrasne predmete (kineska estetika i ljubav prema ljepoti je neopisiva), u drugoj se bave kaligrafijom, u tre\u0107oj pjevaju, u \u010detvrtoj je biblioteka, u petoj se kartaju itd.<\/p>\n

Kineski gradovi (vidjela sam tri \u201emanja\u201c, odnosno svaki sa brojem stanovnika koliko pet Makedonija) imaju ogromne bulevare, nebodere sli\u010dne onima u Dubaiju, a opet su kao skup malih botani\u010dkih vrtova. Ako ste mislili da su \u0160vajcarska ili Njema\u010dka naj\u010distija mjesta na svijetu, niste bili u Kini. Svaki detalj je pro\u017eet brigom za prirodu i po\u0161tovanjem estetike. Ljudi su nasmijani i spremni da pomognu, iako ste stranac (pao sa Marsa). Taj stav skromnosti, nenametljivosti, ljubaznosti i smirenosti vas iznena\u0111uje, pa \u010dak i “uznemiruje”, pogotovo ako dolazite iz nesre\u0111ene zemlje u kojoj su svi svakome vukovi, u kojoj svi mrze ili gledaju sa prezrenjem.<\/p>\n

Konferencija se bavila ozbiljnim pitanjima mira u svijetu, ali su nam kineski doma\u0107ini kroz praksu pokazali kako shvataju i njeguju unutra\u0161nji i rekli bismo pozitivan mir: kroz rad, razvoj, brigu jednih za druge, kroz mogu\u0107nosti za razvoj mladih i po\u0161tovanje starih. Ova zemlja je prona\u0161la magi\u010dnu formulu kombinovanja drevnih civilizacija, filozofije (mira) i gra\u0111evina sa razvijenom tehnologijom od kojih “boli glava”. Kao ljevi\u010darku, druga (najva\u017enija) stvar koja me je pokrenula je odnos prema nedavnoj pro\u0161losti (koju slave kao 75-godi\u0161nju borbu za izgradnju moderne kineske dr\u017eave). Ne krije se da su krenuli iz u\u017easnog siroma\u0161tva i gladi, nerazvijenosti i poslijeratnog stradanja. Naprotiv, svako novo dostignu\u0107e, uspje\u0161na kompanija ili fabrika (u kojoj radnici samo nadziru hipermoderne robotske ma\u0161ine) nagla\u0161ava period te\u0161kog\/napornog rada.<\/p>\n

Takvo po\u0161tovanje prema radu te\u0161ko je razumjeti ako \u017eivite u zemlji u kojoj su frajeri i uspje\u0161ni ljudi idioti, nepismeni, prevaranti i \u0161verceri. Kao starija \u017eena, kao da sam slu\u0161ala zvuke stare pjesme iz “vremena kada smo bili Kina (ili Amerika)”: Neka \u017eivi, \u017eivi rad. Kompanije su i mali muzeji u kojima se svakodnevno podsje\u0107aju odakle su krenuli, gdje su stigli i \u010demu te\u017ee. Kina tako\u0111e ima klasu bogatih ljudi, nije besklasno dru\u0161tvo, ali \u010dinjenica da su za manje od 30 godina stvorili srednju klasu i blagostanje za vi\u0161e od 400 miliona ljudi (otprilike cjelokupno stanovni\u0161tvo EU, ali zajedno sa bogatim i siroma\u0161nim) je za mene uspjeh. Istovremeno, Kina ne dijeli obavje\u0161tajne podatke, ne ucjenjuje, ne tra\u017ei od drugih da prihvate njen model, ali sam na jednom mjestu pro\u010ditala slogan \u201eMi dr\u017eimo klju\u010d za ostvarenje kineskog sna\u201c. Shvatila sam to kao pandan onoj pri\u010di koja kod nas jo\u0161 uvijek kru\u017ei o “ameri\u010dkom snu”: znate, iz stripova smo saznali o Diznijevom djedu Baji, koji je od \u010detvrt dolara postao milioner – i ma\u010detu koje u\u017eiva u svome uspjehu.<\/p>\n

Do\u0161la sam do kraja prostora za kolumnu, a jo\u0161 nisam kazala ni stoti dio onoga \u0161to sam vidjela i do\u017eivjela. Kina je zemlja koja zaslu\u017euje istra\u017eivanje, ali mi nemamo ni strate\u0161ke ni kulturne centre za istra\u017eivanje multipolarnog svijeta, drugih civilizacija i svjetonazora. Mi smo poput eksperimentalnih mi\u0161eva, koji vjeruju da je zapadni kavez sva sre\u0107a na svijetu. A Kina? \u010cak i ako je zanemarimo, ona je ve\u0107 u drugoj vremenskoj dimenziji. Dimenziji o kojoj ne umijemo ni da sanjamo. Ono \u0161to znam, me\u0111utim, je da imamo prijatelje i nasmijana lica koja nam poma\u017eu. Sve fraze o “malignim i zlonamernim uticajima” provjera\u010da \u010dinjenica (koji \u0107e klasifikovati i moju kolumnu) su zaista zlonamjerne, ali oni \u017eele da Kinu – koja nije ni kriva ni du\u017ena, vidimo kao neprijatelja. Na li\u010dnom planu, susret sa Kinom za mene je razbio \u010dvrstu ljusku kojom sam okovala svoje srce i uspomene na nekada\u0161nje vrijeme u kome smo i mi bili dobri ljudi, koji su \u017eeljeli mir u zemlji i inostranstvu, koji su znali \u0161ta je siroma\u0161tvo i borba za bolje sjutra, koji su bili solidarni sa Palestinom i potla\u010denima, a ne saveznici imperijalista. Pa, ovaj susret sa komunisti\u010dkom Kinom vratio me je decenije unazad i otvorio mi grudi za emocije prema zemlji koja je napredovala. Zemlji koja je nekada bila \u2013 a sada je mrtva. Na njenim ostacima gradimo sebi\u010dan svijet zasnovan na neradu, na nepo\u0161tovanju i mladih i starih, a najmanje sebe.<\/p>\n

Sre\u0107an ro\u0111endan NR Kina! Stigli ste tamo gdje niko do sada nije i\u0161ao, da upotrijebim frazu iz \u010duvene serije “Zvjezdane staze” koja se de\u0161ava u 24. vijeku, gdje nema ratova, nema gladi, nema novca, nema siroma\u0161tva duha i tijela.<\/p>\n

Prevod: Du\u0161ko Vukovi\u0107<\/p><\/blockquote>\n

\u0418\u0441\u0442\u043e\u0447\u0435\u043d \u0432\u0435\u0442\u0435\u0440, \u0437\u0430\u043f\u0430\u0434\u0435\u043d \u0432\u0435\u0442\u0435\u0440<\/a><\/p><\/blockquote>\n