{"id":412928,"date":"2024-09-25T07:09:36","date_gmt":"2024-09-25T05:09:36","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=412928"},"modified":"2024-09-25T07:09:36","modified_gmt":"2024-09-25T05:09:36","slug":"daher-rjesenje-s-dvije-drzave-je-poput-nastavka-lose-sale","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/09\/25\/daher-rjesenje-s-dvije-drzave-je-poput-nastavka-lose-sale\/","title":{"rendered":"Daher: Rje\u0161enje s dvije dr\u017eave je poput nastavka lo\u0161e \u0161ale"},"content":{"rendered":"

Autorka: Ivana Peri\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Joseph Daher je \u0161vicarsko-sirijski znanstvenik i profesor na Sveu\u010dili\u0161tu u Lausannei. Autor je knjiga “Sirija nakon ustanaka” (Pluto, 2019.) i “Hezbolah: Politi\u010dka ekonomija libanonske Bo\u017eje stranke” (Pluto, 2016.). Povod za ovaj razgovor njegova je nova knjiga “Palestina i marksizam” (Resistance Books, 2024.) u kojoj razumijevanje Palestine pozicionira unutar globalne borbe za socijalizam.<\/p>\n

Za\u0161to je bitno da se Palestinu analizira kroz marksisti\u010dku prizmu?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Kad pogledamo svijet u kojem \u017eivimo, kapitalisti\u010dku dinamiku, rast fa\u0161isti\u010dkih tendencija i neoliberalni projekt, mislim da je marksizam jo\u0161 uvijek najbolji alat za analizu na\u0161ih dru\u0161tava, ali i za djelovanje. To uklju\u010duje i Palestinu. Marksizam analizira dinamiku u Palestini lokalno i me\u0111unarodno, gleda korijene kolonijalne povijesti i veze s razli\u010ditim kapitalisti\u010dkim i imperijalisti\u010dkim dinamikama u svijetu.<\/p>\n

Izrael je potpuno otvoreno rasisti\u010dko i represivno dru\u0161tvo u na\u010dinu na koji se odnosi prema palestinskom stanovni\u0161tvu. To je model koji bi krajnje desne i desne stranke i pokreti htjeli slijediti, ignoriraju\u0107i me\u0111unarodno pravo, potpuno slobodni u obespravljivanju drugotnog stanovni\u0161tva<\/em>
\nKoje su glavne karakteristike po\u010detne kolonijalne faze u Palestini?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Moramo razumjeti da prijelaz sa \u017eidovskog pitanja u Europi na palestinsko pitanje ima korijene u povijesti Europe, usponu antisemitizma u 19. stolje\u0107u i ideji etni\u010dkog nacionalizma, s eliminacijom manjina ili barem poku\u0161ajima eliminacije, kao i u usponu kolonijalizma i imperijalizma. Cionisti\u010dki pokret inicirao je Theodor Herzl, koji je vjerovao da je za uspostavu projekta \u017eidovske dr\u017eave potrebna imperijalna mo\u0107 koja bi ga poduprla. Doseljeni\u010dki kolonijalni projekt u Palestini ne treba uspore\u0111ivati s Al\u017eirom i Ju\u017enom Afrikom, nego vi\u0161e sa Sjevernom Amerikom i Australijom, jer mu je krajnji cilj eliminacija palestinskog stanovni\u0161tva, a ne samo njegovo izrabljivanje.<\/p>\n

Cionisti su radili na uspostavi sna\u017ene neovisne \u017eidovske ekonomije u kojoj Palestinci maltene nisu imali ulogu. Vo\u0111e cionisti\u010dkog sindikata Histadrut iznijeli su 1920. tri glavna slogana tog pokreta: “\u017didovska zemlja, \u017eidovski rad, \u017eidovski proizvod”. Naravno, britanski mandat pomogao je razvoju cionisti\u010dkih struktura u Palestini. Iako je Herzl bio inicijator cionisti\u010dkog politi\u010dkog pokreta, kasnije je cionisti\u010dka ljevica odigrala va\u017enu ulogu u uspostavi i razvoju kolonijalne dr\u017eave. Va\u017eno je imati na umu ovu povijesnu perspektivu \u2013 sada\u0161nja izraelska vlada je najdesnija u povijesti Izraela, ali korijen problema nije u njoj. To je priroda dr\u017eave, kolonijalne doseljeni\u010dke dr\u017eave koja slu\u017ei imperijalnim interesima.<\/p>\n

\n

Kolonijalni projekt<\/h2>\n

Pi\u0161ete kako, kad se govori o Palestini i Izraelu, treba maknuti naglasak s religije i religijskih narativa. Za\u0161to?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Va\u017eno je ne nastaviti predstavljati pitanja u Palestini kao sukob civilizacija ili religija, prestati govoriti o kr\u0161\u0107ansko-\u017eidovskom savezni\u0161tvu protiv barbarske islamske orijentalne civilizacije. Tu interpretaciju jo\u0161 uvijek zastupaju razni desni i krajnje desni pokreti u Europi. Me\u0111utim, ve\u0107ina cionisti\u010dke desnice i ljevice bila je sekularna i nisu pridavali veliku va\u017enost judaizmu kao religiji. Korijeni problema nisu u vjeri, nego u kolonijalnom projektu koji podupiru zapadne imperijalisti\u010dke sile i u kojem je Nakba, palestinska katastrofa iz 1948., zapravo stalan proces. Spremnost izraelskog vodstva, bilo desnog ili lijevog, da eliminira Palestince postoji i dalje. Vidimo to u genocidu u Gazi, kao i poku\u0161aju aneksije Zapadne obale i Isto\u010dnog Jeruzalema u kojima \u017eivi oko 700 tisu\u0107a izraelskih doseljenika. \u0160tovi\u0161e, doseljenici dobivaju sve vi\u0161e mogu\u0107nosti za nasilno djelovanje protiv Palestinaca.<\/p>\n

I Palestinci koji su izraelski gra\u0111ani \u017eive kao gra\u0111ani drugog reda \u2013 u knjizi navodite najmanje 65 zakona koji ih stavljaju u inferioran polo\u017eaj u izraelskom dru\u0161tvu. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tome?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Izme\u0111u 1948. i 1967. samo je 20 posto Palestinaca, oko 160 tisu\u0107a ljudi, ostalo unutar onoga \u0161to se danas zove Dr\u017eava Izrael i do 1966. bili su podvrgnuti vojnoj vladi, koja je nametnula dozvole za putovanja, policijski sat, ku\u0107ni pritvor itd. Istovremeno ste imali oko 700 tisu\u0107a Palestinaca koji su postali izbjeglice na Zapadnoj obali, u Pojasu Gaze i susjednim zemljama. Danas palestinskih dr\u017eavljana Izraela ima oko 1,6 milijuna. Oni, ba\u0161 kao i ostali Palestinci pod izraelskom okupacijom, pate od sustava aparthejda. O tome izvje\u0161tavaju me\u0111unarodne organizacije za ljudska prava, ali i izraelska organizacija B'Tselem. Ono \u0161to te organizacije osu\u0111uju jest sustavna diskriminacija ukorijenjena u izraelskoj dr\u017eavi. Budu\u0107i da se radi o kolonijalnoj dr\u017eavi koja domoroda\u010dko stanovni\u0161tvo sustavno obespravljuje, ishod je aparthejd. To je, naro\u010dito u posljednja dva desetlje\u0107a, materijalizirano putem razli\u010ditih izraelskih zakona. Me\u0111utim, trebamo zapamtiti da je glavni cilj ovog re\u017eima aparthejda i dalje eliminirati Palestince ili ih ograni\u010diti na simboli\u010dno postojanje poput domoroda\u010dkog stanovni\u0161tva u Sjevernoj Americi ili Australiji.<\/p>\n

Kako se palestinski otpor kolonijalnim silama mijenjao kroz 20. stolje\u0107e?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Palestinski otpor cionisti\u010dkom projektu zapo\u010deo je gotovo u isto vrijeme kad je cionisti\u010dki projekt bio uspostavljen. Va\u017ean je palestinski ustanak od 1936. do 1939., sa \u0161trajkovima koji su u organizaciji palestinskih radnika trajali du\u017ee od \u0161est mjeseci u gradovima i oru\u017eanim otporom koji su predvodili seljaci, Palestinci iz ni\u017ee srednje klase. Palestinski nacionalni pokret, koji je ve\u0107inom vodila bur\u017eoazija, u to je vrijeme tra\u017eio oblik razumijevanja s britanskim mandatom, formu tranzicije u kojoj bi mogli zadr\u017eati kontrolu. Oni su ustanak vidjeli u lo\u0161em svjetlu. Britanski mandat je uz pomo\u0107 cionisti\u010dkih snaga uspio nasilno ugu\u0161iti ustanak, a nakon te represije palestinski otpor bio je jako oslabljen i do\u0161lo je do stvaranja Dr\u017eave Izrael 1948. godine. Izme\u0111u 1948. i 1967. ve\u0107ina Palestinaca bila je izvan povijesne Palestine.<\/p>\n

Zapadna obala bila je pod kontrolom Jordana, Gaza pod kontrolom Egipta. Brojni Palestinci zavr\u0161ili su u izbjegli\u010dkim kampovima u susjednim zemljama. Ve\u0107ina Palestinaca se izme\u0111u 1948. i 1967. pridru\u017eila panarapskim pokretima, politi\u010dkom islamu, raznim ljevi\u010darskim pokretima. Tijekom 1960-ih do\u0161lo je do novog uspona palestinskih politi\u010dkih stranaka, \u0161to simboli\u010dki predstavlja uspon Fataha i palestinskog oru\u017eanog otpora. Do kraja 1960-ih preuzeli su kontrolu nad Palestinskom oslobodila\u010dkom organizacijom. PLO je inicijalno osnovao Egipat kao alat za kontrolu palestinskog pitanja. Nakon toga su kontrolu preuzele palestinske politi\u010dke stranke predvo\u0111ene Jaserom Arafatom i Fatahom, odlu\u010div\u0161i da je vrijeme za po\u010detak vlastitog otpora jer arapski re\u017eimi nisu bili u stanju osloboditi Palestinu. To je period kad su se i druge ljevi\u010darske palestinske skupine po\u010dele formirati i rasti, poput Narodnog fronta za oslobo\u0111enje Palestine i Demokratskog fronta za oslobo\u0111enje Palestine.<\/p>\n

Fatah nije imao pomno razvijenu ideologiju, ali je bio stranka akcije i otpora Izraelu, to je bio njihov glavni alat za regrutiranje ljudi. Druge ljevi\u010darske stranke imale su vi\u0161e ideolo\u0161ki pristup, vi\u0161e jasno\u0107e u svojoj ideologiji. Tako je 1970-ih i 1980-ih do\u0161lo do dominacije snaga PLO-a, ali uz stalno slabljenje. Uzastopni porazi PLO-a bili su te\u0161ki \u2013 iz Jordana su izba\u010deni 1970., a iz Libanona 1982. Prvi put PLO nije bio prisutan u zemlji susjednoj povijesnoj Palestini te je premje\u0161ten u Tunis. Godina 1991. tako\u0111er je bila va\u017ena u procesu slabljenja PLO-a, kad su podr\u017eali Irak i re\u017eim Sadama Huseina u invaziji na Kuvajt. Ve\u0107ina zaljevskih monarhija prestala je financirati PLO i Fatah, tako da su skoro bankrotirali. U to se vrijeme desio i uspon islamskih fundamentalisti\u010dkih snaga unutar palestinske politi\u010dke scene, Islamskog d\u017eihada i Hamasa, koji \u0107e 20 godina kasnije postati najva\u017enija politi\u010dka stranka me\u0111u Palestincima, a to je i dalje u mnogo\u010demu.<\/p>\n

\u0160to je danas ostalo od palestinske ljevice?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Globalno gledano, do\u0161lo je do slabljenja ljevice. Dva dominantna politi\u010dka projekta danas u svijetu su neoliberalni autoritarni projekt koji odra\u017eavaju ljudi poput Macrona i krajnje desni fa\u0161isti\u010dki trendovi koje zastupaju ljudi poput Trumpa, Erdogana, Putina, Orbana, Bolsonara i Netanjahua. Kad je rije\u010d o palestinskoj ljevici, ona je oslabljena od po\u010detka 1990-ih, iz razli\u010ditih razloga. Prvo, brojni palestinski ljevi\u010dari slijedili su SSSR kao model ili barem nisu bili dovoljno kriti\u010dni prema tom modelu, i od njega su dobivali podr\u0161ku. Drugo, uspon islamskih fundamentalista, kao \u0161to su Islamski d\u017eihad i Hamas, i nesposobnost ljevice da predstavi istinsku politi\u010dku alternativu i Fatahu i Hamasu i da jasnom politi\u010dkom strategijom mase privu\u010de sebi. Osim toga, od 1990-ih je do\u0161lo do promjena u civilnom dru\u0161tvu, s brojnim vo\u0111ama i kadrovima sindikata, feministi\u010dkih udruga i organizacija za ljudska prava, koji su postali sve vi\u0161e uklju\u010deni u NGO poslovanja unutar neoliberalnog projekta u Palestini. Dakle, sve je ve\u0107i jaz izme\u0111u baze i kadrova i vodstva i na toj osnovi. I naravno, jo\u0161 va\u017enije, izraelska okupacijska vojska kontinuirano suzbija svaki oblik otpora Palestinaca. Mnogo je izazova i pitanja koja bi se ljevici trebala postavljati u cijelom svijetu, poput toga kako izgraditi kapacitet za okupljanje masa s internacionalisti\u010dkom, antikapitalisti\u010dkom, antirasisti\u010dkom i profeministi\u010dkom perspektivom. Te\u0161ko je u mnogim zemljama svijeta, jo\u0161 te\u017ee u Palestini.<\/p>\n

\n

Za jednodr\u017eavno rje\u0161enje<\/h2>\n

U me\u0111uvremenu, i dalje slu\u0161amo o rje\u0161enju s dvije dr\u017eave. \u010cemu danas uop\u0107e slu\u017ei razgovor o dvodr\u017eavnom rje\u0161enju?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Prije svega, moj stav je da podr\u017eavam samoodre\u0111enje palestinskog naroda i to da \u0107e oni sami odlu\u010diti o svojoj budu\u0107nosti. Ne bih \u017eelio navoditi model za njihovu budu\u0107nost. Mo\u017eemo, naravno, analizirati, poku\u0161ati iznijeti alternativne ideje. Rje\u0161enje s dvije dr\u017eave ponovno je stavljeno na stol kako se ne bi oslabilo Izrael i dovelo u pitanje cionisti\u010dki aparthejd i kolonijalnu rasisti\u010dku strukturu koja je klju\u010dni saveznik zapadnih sila i njihovih regionalnih pomaga\u010da. Rje\u0161enje s dvije dr\u017eave je poput nastavka lo\u0161e \u0161ale, bez poku\u0161aja postizanja palestinskog samoodre\u0111enja i palestinskih temeljnih prava. Ne dovode se u pitanje aparthejdska priroda Izraela, kontinuirano \u0161irenje ilegalnih naselja, nemogu\u0107nost palestinskog prava na povratak itd. Dvodr\u017eavno rje\u0161enje koje zadr\u017eava prirodu sada\u0161nje izraelske dr\u017eave nije problemati\u010dno samo za Palestince ve\u0107 i za cijelu regiju, a od 7. oktobra vidimo da je opasnost od regionalnog rata porasla. Rekao bih da postoje dva razloga za\u0161to se to jo\u0161 nije dogodilo. Hezbolah i Iran bili su vrlo oprezni i umjereni u svojim akcijama protiv Izraela jer ne \u017eele rat, iz razli\u010ditih razloga, uklju\u010duju\u0107i i za\u0161titu vlastitih politi\u010dkih interesa. I drugo, SAD jo\u0161 uvijek nije dao zeleno svjetlo, a time ni vojno pokri\u0107e Izraelu za pokretanje regionalnog rata. Ja sam za jednodr\u017eavno rje\u0161enje koje \u0107e u potpunosti eliminirati cionisti\u010dke strukture Dr\u017eave Izrael, za jednu demokratsku, socijalisti\u010dku sekularnu dr\u017eavu koja bi kasnije mo\u017eda i mogla dosegnuti dvonacionalnu dr\u017eavu, unutar regionalne socijalisti\u010dke federacije. Ali to je vrlo dugoro\u010dan horizont.<\/p>\n

Analiziraju\u0107i masovne prosvjede koji ve\u0107 neko vrijeme traju u Izraelu, mo\u017ee se primijetiti da zahtjevi prosvjednika uglavnom ne uklju\u010duju viziju pravde za Palestince. Mislite li da zna\u010daj tih prosvjeda treba kriti\u010dnije tuma\u010diti?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To je va\u017eno pitanje jer se ljudi \u010desto koncentriraju na kritiku trenuta\u010dne izraelske vlade, ponavljaju\u0107i da je najdesnija u povijesti, \u0161to je to\u010dno i moramo biti kriti\u010dni prema njoj. Ali opet, va\u017eno je vratiti se na prirodu doseljeni\u010dkog kolonijalnog projekta, koji podr\u017eava velika ve\u0107ina izraelskog stanovni\u0161tva. To se odra\u017eava u najnovijim prosvjedima koji se ne fokusiraju na protivljenje ratu, ve\u0107 na to kako se rat vodi. Posljednji op\u0107i \u0161trajk na koji su pozvali Histadrut i drugi cionisti\u010dki akteri dovodi u pitanje na\u010din na koji Netanjahu vodi rat, a ne okupaciju, kolonizaciju, genocid. Netanjahuova vlada mo\u017eda jest najgora, ali alternativa ne dovodi u pitanje glavne sistemske probleme. Velika ve\u0107ina izraelskog \u017eidovskog stanovni\u0161tva i dalje \u017eeli braniti svoje materijalne privilegije i dominaciju nad Palestincima.<\/p>\n

\u0160to je s aktivisti\u010dkom otporom i potporom Palestini na globalnoj razini? Mo\u017ee li to proizvesti promjenu?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To je veliki izazov i prilika za ljevicu. Genocid u Gazi odraz je duboke politi\u010dke krize u kojoj \u017eivimo na svjetskoj razini. Izrael je potpuno otvoreno rasisti\u010dko i represivno dru\u0161tvo u na\u010dinu na koji se odnosi prema palestinskom stanovni\u0161tvu. To je model koji bi krajnje desne i desne stranke i pokreti htjeli slijediti, ignoriraju\u0107i me\u0111unarodno pravo, potpuno slobodni u obespravljivanju drugotnog stanovni\u0161tva, bilo da se radi o migrantima ili razli\u010ditim manjinama. Diljem svijeta ljudi se mobiliziraju protiv genocida u Gazi, povezuju pitanje Palestine s imperijalizmom, feminizmom, ekologijom, rasizmom. Uloga ljevice je strukturirati, pomo\u0107i pokretu da se gradi, izazvati vlastite vladaju\u0107e klase. Podr\u017eavaju\u0107i Palestince poma\u017eemo jedni drugima i samima sebi u borbi protiv kapitalisti\u010dkog svijeta u kojem \u017eivimo. Unutar palestinske mobilizacije mo\u017eemo prona\u0107i ljude koji \u017eele alternativu dru\u0161tvu u kojem \u017eivimo i ne samo da je \u017eele, nego su spremni na njoj raditi.<\/p>\n

www.portalnovosti.com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Podr\u017eavam samoodre\u0111enje palestinskog naroda, to da oni sami odlu\u010de o svojoj budu\u0107nosti. Rje\u0161enje s dvije dr\u017eave ponovno je stavljeno na stol kako se ne bi oslabilo Izrael i dovelo u pitanje cionisti\u010dki aparthejd i kolonijalnu rasisti\u010dku strukturu koja je klju\u010dni saveznik zapadnih sila i njihovih regionalnih pomaga\u010da, ka\u017ee Joseph Daher, profesor na Sveu\u010dili\u0161tu u Lausannei, autor knjige “Palestina i marksizam”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":412931,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-412928","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412928","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=412928"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412928\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":412932,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412928\/revisions\/412932"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/412931"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=412928"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=412928"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=412928"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}