{"id":412370,"date":"2024-09-18T06:54:51","date_gmt":"2024-09-18T04:54:51","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=412370"},"modified":"2024-09-18T06:56:53","modified_gmt":"2024-09-18T04:56:53","slug":"dalema-s-predsjednikom-srbije-sastao-sam-se-kod-zubara-a-onda-je-trebalo-napasti-kosovo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/09\/18\/dalema-s-predsjednikom-srbije-sastao-sam-se-kod-zubara-a-onda-je-trebalo-napasti-kosovo\/","title":{"rendered":"D'Alema: ‘S predsjednikom Srbije sastao sam se kod zubara, a onda je trebalo napasti Kosovo’"},"content":{"rendered":"

Intervju Francesca Verderamija s Massimom D'Alemom objavljen je u talijanskom dnevniku\u00a0Corriere della Sera,<\/a> 16. septembra 2024.<\/p><\/blockquote>\n

Massimo D'Alema 21. listopada 1998. godine ulazi u Palazzo Chigi (sjedi\u0161te talijanske vlade u Rimu, op.p.) u ulozi premijera pra\u0107en proro\u010danstvom (biv\u0161eg predsjednika republike, op. p.) Francesca Cossige koji je (tada u ulozi do\u017eivotnog senatora, op.a) izjavio kako \u0107e \u201elider ljevice imati klju\u010dnu ulogu u ratu na Kosovu\u201d. I uistinu, pet mjeseci kasnije, rat je buknuo.<\/p>\n

Postoji, stoga, i razlog radi kojega prvi premijer postkomunist u povijesti republike (Komunisti\u010dka partija Italije nikada nije sudjelovala u vlasti, a tek su 1996. godine njene dvije sljednice, Partito Democratico della Sinistra, Demokratska stranka ljevice i Riforndazione Comunista, Novooformljeni komunisti, u okviru koalicije lijevog centra sudjelovali u vladi tada\u0161njeg premijera Romana Prodija koja zbog rebalansa prora\u010duna u jesen 1998. godine gubi podr\u0161ku Novooformljenih komunista i pada, op.p.) razgovor zapo\u010dinje re\u010denicom \u201emi smo bili lojalni saveznici SAD-a ali, zajedno s drugim europskim zemljama, u odnosu koji nije uvijek bio jednostavan\u201d. Upravo zbog toga pri\u010du o ratu na Kosovu zapo\u010dinje preludijem.<\/p>\n

– Prodijeva namjera da krizu vlade (koju su izazvali Novooformljeni komunisti, op.a.) prekine prijevremenim izborima bila je neizvediva jer je ve\u0107 odobrio ‘Nalog za aktivaciju’, akt kojim vlade NATO saveza svoje vojne snage slu\u017ebeno prepu\u0161taju zapovjedni\u0161tvu NATO-a. To je bio trenutak vjerojatnog i imanentnog rata. U trenutku kada je pala Prodijeva vlada (21. listopada 1998., op. p.), mi smo bili u predratnom stanju. Tada sam (istog dana, op. p.) oti\u0161ao kod predsjednika republike (u talijanskom politi\u010dkom sustavu, predsjednik republike mandat za sastavljanje vlade daje osobi, ne nu\u017eno \u010dlanu parlamenta ili neke stranke, na prijedlog Klubova zastupnika parlamentarne ve\u0107ine, a za koju vjeruju da mo\u017ee sastaviti vladu koja \u0107e dobiti povjerenje oba doma parlamenta). Oscar Luigi Scalfaro (tada\u0161nji predsjednik republike, op.p.) bio je jasan: ‘Vi ste ludi’. Izbori se nisu mogli odr\u017eati i ta je \u010dinjenica uvjetovala \u010ditav razvoj krize, a ja sam napravio sve da ne do\u0111e do rata. Sve.<\/p>\n

Kako to mislite ‘sve’?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Sreo sam se, u jednom vrlo neformalnom kontekstu, s predsjednikom Srbije Milanom Milutinovi\u0107em koji je bio \u010dovjek od povjerenja predsjednika jugoslavenske federacije Slobodana Milo\u0161evi\u0107a. Susret je organizirao moj zubar.<\/p>\n

Va\u0161 zubar?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– On je radio i \u017eivio u Furlansko-Julijskoj regiji na granici izme\u0111u Italije i biv\u0161e Jugoslavije, a Milutinovi\u0107 je bio njegov pacijent. Susret je organizirao u ordinaciji u Rimu. Bio je to dramati\u010dan razgovor jer se dogodio dan nakon masakra u Ra\u010dku (napad na selo Ra\u010dak u kojem je 15. sije\u010dnja 1999. godine ubijeno 45 mje\u0161tana, op. p.) gdje je srpska paravojska ubila desetine kosovski civila, etni\u010dkih Albanaca. Rekao sam mu ‘Niste svjesni kako \u0107e ta tragedija dovesti do eskalacije i prouzro\u010diti vojnu intervenciju’. Cini\u010dno mi je odgovorio ‘Ne bojimo se tih prijetnji. NATO nikada ne\u0107e imati hrabrosti da se pojavi u na\u0161em dvori\u0161tu’. To je bio znak kako je rije\u010d o vladaju\u0107oj strukturi koja nije bila svjesna \u0161to \u0107e se dogoditi.<\/p>\n

Tada ste se pomirili s \u010dinjenicom da \u0107e do\u0107i do sukoba?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Ne jo\u0161. Kada je etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje uzelo maha, zajedno s Albanijom smo organizirali humanitarnu misiju na granici s Kosovom. Proveo sam Uskrs (prvi tjedan travnja 1999. godine, op.p.) kod Kukesa (grad na sjevero-isto\u010dnoj granici Albanije s Kosovom, op.p.) i vidio tisu\u0107e izbjeglica kako bje\u017ee od rata. U tom trenutku sam se uvjerio kako vojna intervencija nema alternative.<\/p>\n

Tako ste se priklonili vojnoj misiji?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Prije toga sam s Billom Clintonom odr\u017eao vrlo osjetljiv razgovor. Taj dijalog s ameri\u010dkim predsjednikom bio je iznimno bitan za nastavak doga\u0111anja kao i ulogu koju je Italija imala u tome. Clinton mi je rekao ‘Razumijem da ste u te\u0161koj situaciji. Shva\u0107am i probleme va\u0161e vlade. Stoga, ukoliko se u sjedi\u0161tu NATO-a ne usprotivite upotrebi sredstava Saveza, i na raspolaganje stavite va\u0161e vojne baze, ne\u0107e biti potrebno da Italija direktno sudjeluje. Operacija \u0107e biti koordinirana u okviru kvarteta SAD, Velika Britanija, Francuska i Njema\u010dka’.<\/p>\n

Koji je bio va\u0161 odgovor?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Rekao sam ‘Ne\u0107e biti kvartet ve\u0107 kvintet’. Da smo Italiju ostavili u ulozi nosa\u010da aviona NATO saveza vi\u0161e ne bi imali nikakve va\u017enosti, nikakvog politi\u010dkog utjecaja na razvoj krize. I bio je kvintet. U\u0161li smo u krug zemalja koje su preuzele punu odgovornost i bili na istoj ravni sa saveznicima.<\/p>\n

Tako ste im 24. velja\u010de 1999. godine stali uz bok i zapo\u010deli napad na Jugoslaviju bez mandata UN-a.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Provedba rata bila je kompleksna uz otvorena neslaganja u kvintetu. Mi smo, na primjer, bili protiv bombardiranja srpskih gradova, a podupirala nas je i Njema\u010dka.<\/p>\n

Ali Beograd je svejedno napadnut.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Te su operacije provodili Amerikanci i Britanci projektilima sa njihovih nosa\u010da aviona u Jadranu te letjelicama koje su dolazile iz SAD-a, a koje su gorivom punili tijekom leta. Na\u0161e zra\u010dne snage koncentrirale su se samo na srpske trupe stacionirane na Kosovu, \u0161to je i bila temeljna osnova vojne intervencije.<\/p>\n

To je bio jedini delikatni trenutak?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Najdramati\u010dniji se trenutak odvio tijekom travnja 1999. godine na sastanku NATO-a u Washingtonu organiziranom u povodu 50. obljetnice NATO saveza (trodnevni samit odr\u017ean od 23. do 25. travnja 1999. godine, op.p.). Rat na Kosovu je trajao, a Milo\u0161evi\u0107 se nije povla\u010dio. Tijekom jednog od sastanaka smo se podijelili.<\/p>\n

Tko je, osim Vas, jo\u0161 bio na sastanku?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Clinton, engleski premijer Tony Blair, njema\u010dki kancelar Schr\u00f6der, francuski predsjednik Jacques Chirac i premijer \u0161panjolske Jos\u00e9 Mar\u00eda Aznar koji je tako\u0111er pozvan. Dakako, prisutan je bio i ameri\u010dki general Wesley Clark, vrhovni zapovjednik NATO-a.<\/p>\n

\u0160to se dogodilo?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Blair, kojeg je podr\u017eavao Aznar, je smatrao kako je potrebna prava kopnena invazija. Diskusija je postala vrlo gruba. Italija, Francuska i Njema\u010dka bile su protiv. Clark je rekao: ‘Napravit \u0107emo kako nam bude nare\u0111eno. Imamo planove, ali nemojte misliti kako \u0107emo na\u0161e vojnike poslati u rat na planine Kosova. Ukoliko odlu\u010dimo intervenirati, morat \u0107emo u\u0107i u Srbiju’. Formalno je ostao neutralan, ali nagla\u0161avaju\u0107i obujam i rizike operacije pomogao je da prevlada zdrav razum. Usprkos uvrije\u017eenom mi\u0161ljenju, vojnici su uvijek oprezniji u ratu jer ga poznaju. Zapravo su politi\u010dari ti koji hu\u0161kaju na rat.<\/p>\n

Preostalo je i da Clinton ne\u0161to ka\u017ee.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Ameri\u010dki predsjednik je na divan na\u010din zaklju\u010dio raspravu rekav\u0161i kako ‘Ne\u0107emo napraviti ni\u0161ta \u0161to bi podijelilo Europu. U\u010dinit \u0107emo samo ono s \u010dime se svi mo\u017eemo slo\u017eiti. Predsjednik SAD-a ne mo\u017ee dijeliti Europu’. Na taj je na\u010din pitanje potencijalne invazije zaklju\u010deno. No, ostao je problem kako prona\u0107i politi\u010dko rje\u0161enje. Tijekom \u010ditavog sukoba nitko nikada nije rekao ‘\u017delimo pobijediti u ratu protiv Srbije’. Ta glupa fraza nikada nije izgovorena. Mi smo ponavljali kako je vojni pritisak usmjeren ka povla\u010denju srpskih trupa s Kosova i za\u0161titi stanovni\u0161tva. Trebalo je, dakle, raditi na politi\u010dkom rje\u0161enju, obja\u0161njavao sam Amerikancima.<\/p>\n

A oni?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Italija je bila jedina zemlja koja je u Beogradu imala otvorenu ambasadu i odr\u017eavala (komunikacijske, op.p.) kanale. Te je kanale potpomagala i Zajednica Sveti Egidije (lai\u010dka organizacija Katoli\u010dke Crkve zaslu\u017ena, izme\u0111u ostaloga, za mirovne sporazume u Mozambiku 1992. godine i zavr\u0161etak gra\u0111anskog rata u Gvatemali 1996. godine, op.p.) i, posebice, nadbiskup Vincenzo Paglia (tada \u017eupnik crkve Svete Marije na Trastevereu u Rimu, prvi sve\u0107enik koji je dobio dozvolu da posjeti Albaniju prije demokratskih izbora 1991. godine, danas nadbiskup u mirovini) koji je imao va\u017enu ulogu u pribli\u017eavanju stavova s vladom (Federativne Republike Jugoslavije, op.p.). Tada sam rekao Clintonu kako s Milo\u0161evi\u0107em treba pregovarati o oslobo\u0111enju Ibrahima Rugove, ‘balkanskog Gandhija’, simbola nenasilnog otpora Kosovara. On je predstavljao umjereno krilo kosovskog nacionalizma, one koji su najskloniji su\u017eivotu sa Srbima. Rugova je bio u ku\u0107nom pritvoru i, u dogovoru s Amerikancima, uspjeli smo ispregovarati njegovo osloba\u0111anje. U pregovorima je, opet u dogovoru s Amerikancima, sudjelovala i Rusija.<\/p>\n

Zar Rusija u UN-u nije vetom blokirala NATO napad?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Istina, ali biv\u0161i ruski premijer Viktor \u010cernomirdin dva puta je u tajnosti do\u0161ao u Rim. Zajedno smo ve\u010derali u zgradi vlade i kasnije nazvali Clintona da dogovorimo granice u kojima \u0107e se voditi pregovori (o osloba\u0111anju Rugove, op.p.). Dan kasnije \u010cernomirdin je oti\u0161ao u Beograd razgovarati s Milo\u0161evi\u0107em. Svo to se doga\u0111alo dok je rat trajao.<\/p>\n

A Clinton?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Samo jedno ga je brinulo: ‘Ukoliko Milo\u0161evi\u0107 oslobodi pacifista Rugovu, ovaj bi mogao imati negativno mi\u0161ljenje o akciji NATO-a i to javno govoriti’. No, vjerovao nam je i Rugova je oslobo\u0111en. Neki su tada pisali kako je ‘Italija oslobodila politi\u010dku le\u0161inu’. Me\u0111utim, Rugova je bio va\u017ean za politi\u010dko rje\u0161enje krize i premo\u0107no je dobio izbore odr\u017eane nakon rata. Na\u0161e su slu\u017ebe oti\u0161le po njega i dovele ga u Rim. \u010cim je do\u0161ao, rekao je ‘Zahvaljujem NATO-u \u0161to brani moj narod’. Bio sam na ulici kada me nazvao Clinton i zahvalio na uspje\u0161no izvedenoj akciji. Teren za politi\u010dko rje\u0161enje bio je pripremljen.<\/p>\n

\u0160to to zna\u010di?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Zna\u010di kako je to doprinijelo da se prona\u0111e diplomatski izlaz. Otvorilo je put slu\u017ebenoj inicijativi predsjednika Finske Marttija Ahtisaarija. Kada je do\u0161lo do dogovora sa Srbijom i kada se Srbija povukla, na Kosovo nije do\u0161ao NATO ve\u0107 vojne trupe pod okriljem UN-a koje su \u010dinili i ruski vojnici. Obzirom da je NATO reagirao bez dozvole UN-a, na taj se na\u010din ponovo uspostavio i me\u0111unarodni pravni okvir. Kada razmi\u0161ljam o tome i promatram \u0161to se doga\u0111a danas, nije mi jasno gdje je nestala politika? Gdje je napor da se stvori neki odr\u017eivi scenarij za ono \u0161to treba do\u0107i.<\/p>\n

Govorite o sukobu u Ukrajini?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Govorim o odre\u0111enim pri\u010dama koje nemaju smisla. Neki uporno ponavljaju kako ‘Moramo pobijediti u ratu’. Mislim na Blaira ili biv\u0161eg sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga. Ovo je\u00a0 rat u kojem nitko ne mo\u017ee pobijediti. S jedne strane imamo nuklearnu silu, a s druge vojnu mo\u0107 Zapada. Ako se to ne zaustavi, posljedice mogu biti katastrofalne za cijeli svijet. Politika bi morala na\u0107i izlaz.<\/p>\n

Da li je zamisliv izlaz koji bi podrazumijevao da Ukrajina prihvati gubitak dijela teritorija?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

– Zar Kosovo nekada nije bilo dijelom Srbije? Odlu\u010dio je narod Kosova. Mo\u017eda bi i sada gra\u0111ani Donbasa, pod za\u0161titom me\u0111unarodne zajednice, mogli odlu\u010diti.<\/p>\n

Preveo Mladen Barbari\u0107<\/p>\n

Lupiga.Com<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Massimo D'Alema 21. listopada 1998. godine ulazi u Palazzo Chigi u ulozi premijera pra\u0107en proro\u010danstvom Francesca Cossige koji je izjavio kako \u0107e \u201elider ljevice imati klju\u010dnu ulogu u ratu na Kosovu\u201d. I uistinu, pet mjeseci kasnije, rat je buknuo<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":412373,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-412370","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412370","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=412370"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412370\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":412379,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412370\/revisions\/412379"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/412373"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=412370"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=412370"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=412370"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}