{"id":412034,"date":"2024-09-13T07:18:48","date_gmt":"2024-09-13T05:18:48","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=412034"},"modified":"2024-09-13T07:18:48","modified_gmt":"2024-09-13T05:18:48","slug":"ironija-je-najlekovitija-biljka-samo-mnogo-gorka","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/09\/13\/ironija-je-najlekovitija-biljka-samo-mnogo-gorka\/","title":{"rendered":"Ironija je najlekovitija biljka, samo mnogo gorka"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Lazar D\u017eami\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p><strong>3. septembar<\/strong><br \/>\nIronija je najlekovitija biljka \u2013 posebno primenjiva na razne dru\u0161tvene i nacionalne poreme\u0107aje \u2013 samo mnogo gorka\u2026<\/p>\n<p>Na primer, pljuje\u0161 tu\u0111u zemlju u svojoj nacionalisti\u010dkoj ostra\u0161\u0107enosti, onda umre\u0161 u njoj, pre toga godinama prika\u010den na njeno socijalno\u2026<\/p>\n<p>Vre\u0111a\u0161 \u010ditav deo sveta od koga ti sti\u017eu pare da tvoja zemlja pre\u017eivi, onda ti se deca odsele da \u017eive ba\u0161 tamo\u2026<\/p>\n<p>Dedovi ti sa\u010duvaju zemlju prepunu lepota i prirode, a ti je onda upropasti\u0161 svojom aljkavo\u0161\u0107u i alavo\u0161\u0107u na pare\u2026<\/p>\n<p>Ironija je prevrat u mi\u0161ljenju, govoru, zna\u010denju, delovanju i posledicama svega toga\u2026 Ironija je biljka koja u\u017eiva u okretanju na glavu, hrani se suprotnostima.<\/p>\n<p>Dedovi ti vekovima grade odnose sa svetom, koje ti onda sru\u0161i\u0161 svojom glupo\u0161\u0107u, pa se onda \u017eali\u0161 da te mrze\u2026<\/p>\n<p>Ponosan si na svoju buntovni\u010dku istoriju, da bi moderno vreme pro\u017eiveo kao podanik\u2026<\/p>\n<p>Decenijama ignori\u0161e\u0161 i zamazuje\u0161 probleme, da bi se onda \u017ealio kako ni\u0161ta nisi mogao da uradi\u0161\u2026<\/p>\n<p>Godinama \u0161koluje\u0161 sjajne mozgove, da bi ih onda oterao da rade za druge \u2013 naj\u010de\u0161\u0107e tvoje takozvane neprijatelje \u2013 pa se onda njima hvali\u0161!<\/p>\n<p>Ironija je prevrat u mi\u0161ljenju, govoru, zna\u010denju, delovanju i posledicama svega toga\u2026 Ironija je biljka koja u\u017eiva u okretanju na glavu, hrani se suprotnostima, njeno sunce je antagonizam, njeno \u0111ubrivo je iznena\u0111enje i nezadovoljstvo\u2026<\/p>\n<p><strong>5. septembar<\/strong><br \/>\nUkupno dosada\u0161nje iskustvo s ljudima koji vode Silicijumsku dolinu i kompanije koje njome dominiraju se svodi na jednu re\u010d: strah.<\/p>\n<p>Treba ih se pla\u0161iti.<\/p>\n<p>Nigde se to ne vidi bolje nego u knjizi Kare Svi\u0161er, The Burn Book, \u010diji naslov je namerna dvostruka igra re\u010dima: \u201eknjiga koju bi neki spalili\u201d ali i \u201ebele\u017enica prepuna uvreda ili neprijatnih misli o drugima\u201d \u2013 neka vrsta negativnog spomenara; ovo drugo zna\u010denje je pozajmljeno iz filma Zlobne devojke (The Mean Girls).<\/p>\n<p>Kara je u Dolini od njenih modernih po\u010detaka, mnoga dana\u0161nja velika i legendarna imena su bili klinci koje je ona kao novinar Va\u0161ington posta i Vol Strit \u017eurnala \u2013 jedna od prvih koja je posve\u0107eno pratila tehnologiju \u2013 upoznala jo\u0161 dok su bili golu\u017edravi \u201egikovi\u201d s velikim snovima i malo iskustva sa svetom i ljudima\u2026<\/p>\n<p>Kara zna sve tajne svih tamo. Privatne i poslovne skandale, nervne slomove kojima je prisustvovala, stvari o kojima zvani\u010dno niko ne pri\u010da, stvari koje bi ve\u0107ina njih \u017eelela da se zaborave ili nikada ne iza\u0111u na svetlo dana. Kara zna njihove karaktere, manire, tikove, zavisnosti, stvari koje su rekli ili radili koje te karaktere otkrivaju; Kara je pratila njihove li\u010dne evolucije, neke od goreg ka boljem, mnogo \u010de\u0161\u0107e obrnuto; najgore izgledaju oni koji su vremenom postajali gore verzije ne ba\u0161 mnogo dobrih sebe sa po\u010detka, kako su im se uve\u0107avali mo\u0107 i bogatstvo\u2026<\/p>\n<p>Kara je sa mnogima od njih bila blizak prijatelj, ali ne vi\u0161e. Sa nekima i dalje jeste. Verovatno njen naj\u010duveniji raskid je sa Ilonom Maskom, nekada\u0161njim ku\u0107nim prijateljem, da bi je on danas tretirao kao \u0111avolovog izaslanika, pre svega zbog njenog otvorenog kritikovanja li\u010dnosti koja je postao kako mu je uticaj rastao.<\/p>\n<p>Kara se tako\u0111e pla\u0161i toga u \u0161ta su se ovi moderni gospodari na\u0161e realnosti pretvorili u svojoj sve manje kontrolisanoj mo\u0107i. Njihovi psiholo\u0161ki profili, za po\u010detak, nisu mnogo obe\u0107avali: radikalni nedostatak empatije, dru\u0161tvena nepismenost, megalomanija i mesijanski kompleks i, kona\u010dno, sebi\u010dnost, arogancija, korumpiranost bogatstvom, okru\u017eenost poltronima i\u2026 opet, megalomanija i nedostatak empatije.<\/p>\n<p>Silicijumska dolina, \u010ditaju\u0107i Karinu knjigu, predatorska je d\u017eungla za monetizaciju neuroza i psihoza\u2026 na mnogo na\u010dina kao i Holivud, kao i \u010ditava Amerika, kao i ostatak sveta koji reflektuje taj model\u2026<\/p>\n<p>Zukerberg, Mask, Bezos, Lari i Sergej, danas Sem Altman \u2013 Karina knjiga je litanija psiholo\u0161kih (i \u010dak psihijatrijskih) profila koji danas upravljaju na\u0161om civilizacijom. Moderna tehnolo\u0161ka sfera reflektuje ljude koji su je kreirali i koji njome dominiraju. Kada analiziramo sve defekte moderne tehnologije, posebno masovnih, \u010dovek mora da bude speleolog: spu\u0161tanje zami\u0161ljenim u\u017eetom u neprijatne dubine karaktera koji oblikuju svet u kome \u017eivimo.<\/p>\n<p>Na mnogo na\u010dina, Karina knjiga je taj speleolo\u0161ki alat, ali samo kao baterijska lampa koja osvetljava fragmente pe\u0107ine, ne i kao mapa za izlazak iz nje. Ta baterijska lampa otkriva da u toj pe\u0107ini \u017eivi ne\u0161to stra\u0161no, ne\u0161to opasno, ne\u0161to \u0161to ne misli o ljudima druga\u010dije sem kao o plenu, ne\u0161to s \u010dime se ne mo\u017ee pregovarati, ne\u0161to \u0161to se mo\u017ee kontrolisati ili samo velikom silom (kao \u0161to je zakon) ili od \u010dega treba be\u017eati glavom bez obzira\u2026 Ali, gde?<\/p>\n<p><strong>7. septembar<\/strong><br \/>\nJedna specifi\u010dna vrsta blama koju prime\u0107ujem kod nas i u sli\u010dnim zemljama, koja je mnogo re\u0111a na takozvanom Zapadu, jeste nespremnost da se, u situacijama kada nas \u017eivot suo\u010di sa profesionalnim izazovima kao \u0161to su nemogu\u0107nost da se na\u0111e posao \u201eu struci\u201d ili drugi finansijski problemi, makar i privremeno pozabavimo \u201eni\u017eim poslovima\u201d dok se ta situacija ne prevazi\u0111e.<\/p>\n<p>Anglosaksoncima je to nekako normalno. Bankarski slu\u017ebenik posle masovnog otkaza bez problema usko\u010di u call centre, menad\u017eer izme\u0111u dva posla mirno vozi Uber, muzi\u010dar kome su trenutno presu\u0161ile \u201etezge\u201d s lako\u0107om radi kao prodavac \u2013 sve da ne bi zaustavili dotok novca u doma\u0107instvo, jer ra\u010duni moraju da se plate.<\/p>\n<p>Sre\u0107ni su oni kojima su roditelji ostavili stan bez kredita, jer je to uz decu najve\u0107a obaveza.<\/p>\n<p>Kao mentalno prili\u010dno agilan narod i \u017eive\u0107i u dru\u0161tvu u kome nema obi\u010daja pomaganja porodice na na\u0161 na\u010din, zajedni\u010dkog \u017eivota i jeftinih pijaca, Britanci ove situacije prihvataju bez roptanja, bez sramote da im je pao status, bez besa da se \u201enisu za to \u0161kolovali\u201d, jer znaju da je to privremeno. \u017divot. Danas malo gore, sutra malo dole, a kada smo ve\u0107 tu, daj da iz toga ne\u0161to nau\u010dimo\u2026<\/p>\n<p>Tako je bar bilo iskustvo s na\u0161im, uglavnom stru\u010dnim i obrazovanijim prijateljima. O svojim do\u017eivljajima pri\u010daju otvoreno, \u010dak i povremeno duhovito, osmatraju\u0107i ljudski rod u nekim svojim druga\u010dijim ispoljavanjima od onoga na \u0161ta su navikli. Sve je prihvatljivo dok se zara\u0111uje, dok se trudi, dok nisi nekome na teretu\u2026 Ima neke filozofske mirno\u0107e u tome.<\/p>\n<p><strong>8. septembar<\/strong><br \/>\n\u0160ta sam ja? Kako da se svedem na jednu re\u010d koja ne ozna\u010dava samo poreklo, mesto gde sam ro\u0111en, ve\u0107 su\u0161tinu mog kulturnog bi\u0107a, najdublje principe koji oblikuju na\u010din na koji \u017eivim svoj \u017eivot i odnos prema svetu?<\/p>\n<p>Za to moram da izmislim posebnu re\u010d: Sevrobrit. Nije mnogo elegantna, ali je ta\u010dna.<\/p>\n<p>Pripadam Srbiji, ro\u0111enjem, imenom, porodi\u010dnom istorijom, lozom prezimena, kulturnim modelima u koje sam bio potopljen odrastanjem, razumevanjem na\u0161ih obi\u010daja, jezika, dijalekata, slengova, pona\u0161anja, mentaliteta i tom specifi\u010dnom relaksirano\u0161\u0107u prihvatanja nadrealnog i farsi\u010dnog, egzaltacije i tragedije, kao svakodnevnog pozadinskog \u0161uma \u017eivota\u2026<\/p>\n<p>Pripadam Evropi po vrednostima koje me vode kroz \u017eivot: racionalnost, prosve\u0107enost, ravnopravnost, estetika i, ako ni\u0161ta drugo, makar aspiracija ka vi\u0161im idealima. Luter je bio Evropljanin, i Marks i Mikelan\u0111elo i Leonardo i Paster i Koh i Igo i Pikaso i Tesla i toliko jo\u0161 njih koje bi sutra stavili pred Boga ako bi nas zapitao: \u201eA \u0161ta vi ljudi imate da poka\u017eete u odbranu svoje jadne i bedne kratkotrajne egzistencije?\u201d<\/p>\n<p>Pripadam Britaniji kao zemlji koja me je oblikovala u kasniju, zreliju li\u010dnost, zemlji koja mi daje slobodu i mo\u0107 pojedinca, u kojoj se ne pla\u0161im da budem ekscentri\u010dan, koja mi daje li\u010dni mir i po\u0161tovanje li\u010dnih granica, koja me u\u010di makar i formalnoj pristojnosti, koja mi pokazuje kako gra\u0111ani mogu da se organizuju, koja me inspiri\u0161e da budem najbolji \u0161to JA mogu da budem, koja gleda na svet iz svog posebnog ugla koji niko drugi nema i koja me u\u010di kako da budem ve\u0161t komunikator\u2026<\/p>\n<p>Svaka od ovih kri\u0161ki je neodvojivi deo mene, ali ne i ceo ja. Ja sam vo\u0107na salata kulturnih uticaja, ne monolitni blok ne\u010dega \u201e\u010distog\u201d, \u201emulti\u201d do sr\u017ei, prevodilac i integrator, spokojan u svojoj ko\u017ei i u prihvatanju pripadanja jednoj velikoj, bogatoj, veli\u010danstvenoj pri\u010di ljudske povezanosti zajedni\u010dkom sudbinom jednog par\u010deta malog kosmi\u010dkog kami\u010dka koji nazivamo Zemlja.<\/p>\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"71B7lPOhcm\"><p><a href=\"https:\/\/radar.nova.rs\/misljenja\/flaneristika-lazar-dzamic-ironija-kara-sviser\/\">Ironija je najlekovitija biljka, samo mnogo gorka<\/a><\/p><\/blockquote>\n<p><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; visibility: hidden;\" title=\"&#132;Ironija je najlekovitija biljka, samo mnogo gorka&#147; &#8212; Radar\" src=\"https:\/\/radar.nova.rs\/misljenja\/flaneristika-lazar-dzamic-ironija-kara-sviser\/embed\/#?secret=FS7cnMOfjR#?secret=71B7lPOhcm\" data-secret=\"71B7lPOhcm\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ponosan si na svoju buntovni\u010dku istoriju, da bi moderno vreme pro\u017eiveo kao podanik\u2026<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":287508,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-412034","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412034","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=412034"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412034\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":412037,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/412034\/revisions\/412037"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/287508"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=412034"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=412034"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=412034"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}