{"id":411591,"date":"2024-09-07T07:41:55","date_gmt":"2024-09-07T05:41:55","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=411591"},"modified":"2024-09-07T07:43:49","modified_gmt":"2024-09-07T05:43:49","slug":"burek-sa-sirom-ili-jesu-li-granice-republike-hrvatske-i-granice-hrvatskog-jezika","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/09\/07\/burek-sa-sirom-ili-jesu-li-granice-republike-hrvatske-i-granice-hrvatskog-jezika\/","title":{"rendered":"Burek sa sirom, ili jesu li granice Republike Hrvatske i granice hrvatskog jezika?"},"content":{"rendered":"

Autor: Miljenko Jergovi\u0107:<\/strong><\/p>\n

U tobo\u017enju raspravu o tome \u0161to je burek, koja se me\u0111u dokonom \u010deljadi po Zagrebu i okolnim varo\u0161ima vodi ve\u0107 tridesetak godina, uklju\u010dio se hrvatski jezikoslovac i redoviti profesor na Odsjeku za lingvistiku zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta Mate Kapovi\u0107. Jutarnji list intervju s njime navodi pod naslovom: \u201cPoznati jezikoslovac: Postoji li burek sa sirom? Stru\u010dnjak napokon rije\u0161io va\u017eno pitanje i otkrio pravu istinu o \u2018notornoj\u2018 rije\u010di, simbolu nepismenosti\u201d. Ve\u010dernji list svoj intervju s Kapovi\u0107em naslovljava:<\/p>\n

\u201cNajkontroverznije je poglavlje o bureku. Ta pri\u010da u Hrvatskoj je potpuno sumanuta\u201d I jednim, i drugim povod je njegova knjiga \u201cJezi\u010dni savjetnik za 21. stolje\u0107e\u201d, objavljena u izdanju Sandorfa, u kojoj je, me\u0111u sedamnaest poglavlja, i \u201cPostoji li burek sa sirom?\u201d<\/p>\n

Ovako ga, da svima bude odmah jasno, zapo\u010dinje: \u201cKao prvo da odmah na po\u010detku odgovorimo. Naravno da postoji burek sa sirom. U Hrvatskoj ga mo\u017eete kupiti u mnogim pekarama, a \u010desto ne morate u njih ni ulaziti da biste to provjerili jer ve\u0107 na vratima lijepo, crno na bijelo, pi\u0161e burek sa sirom.\u201d Vickast je i razigran Kapovi\u0107, a ve\u0107inu argumenata koje \u0107e izlo\u017eiti na sljede\u0107ih nekoliko stranica poznati su nam odavno iz dokonih rasprava po bircevima i \u010dekaonicama. Burek je turska rije\u010d, veli on, a etli b\u00f6rek je, burek s mesom, dok je peynirli b\u00f6rek, burek sa sirom. Mo\u017ee biti da je tako, ali ni jedno ni drugo jelo s burekom nemaju nikakve, ali ba\u0161 nikakve sli\u010dnosti, u \u0161to \u0107ete se uvjeriti ako na YouTubeu pogledate kako se i od \u010dega pripremaju. Dakle, iz turskog je uzeta rije\u010d, ali u na\u0161im jezicima ta rije\u010d ozna\u010dava ne\u0161to drugo. Onaj tko je u \u017eivotu u\u017eivo vidio, pa jo\u0161 i pojeo, peynirli b\u00f6rek zna da je bosanska pita sirnica, koju Kapovi\u0107 smatra \u201cburekom sa sirom\u201d, ima vi\u0161e sli\u010dnosti sa zagorskim \u0161truklima, nego s peynirli b\u00f6rekom. \u0160a\u0161avo je u ovom slu\u010daju, dakle, tursko gastronomsko nazivlje uzimati kao bilo kakav argument.<\/p>\n

Sljede\u0107i Kapovi\u0107ev jezikoslovni argument iz knjige \u201cJezi\u010dni savjetnik za 21. stolje\u0107e\u201d glasi: \u201cNaime, burek u Hrvatsku nije do\u0161ao iz BiH, nego, po svemu sude\u0107i, u 20. stolje\u0107u s albanskim pekarima \u2013 kako je svima poznato, Albanci jo\u0161 i danas u Hrvatskoj dr\u017ee velik dio manjih pekara.\u201d Na stranu to \u0161to Kapovi\u0107 tvrdi \u2013 a \u0161to naprosto nije ni ta\u010dno ni to\u010dno, ali uznemiruju\u0107e je ono \u0161to on svojom tvrdnjom poku\u0161ava sugerirati. Naime, to kad je i kako burek do\u0161ao u Hrvatsku, tojest na teritorij Socijalisti\u010dke Republike Hrvatske, koji se danas naziva Republikom Hrvatskom, na koji Mate Kapovi\u0107 misli, sa stanovi\u0161ta hrvatskog jezika i njegova leksika savr\u0161eno je irelevantno. Hrvatski jezik, naime, nije odre\u0111en administrativnim granicama SR ili R Hrvatske, nego prostorom na kojemu je \u017eivio i \u017eivi svijet koji tim jezikom govori i u njegovom formiranju sudjeluje. Kako se \u0161to kad nazivalo na teritoriju SR ili R Hrvatske s hrvatskim jezikom nema ba\u0161 nikakve veze, pa tako nema nikakve veze ni to kako su mali Mate i njegova \u0161kvadra nazivali proizvode iz kvartovske pekarnice.<\/p>\n

Mate Kapovi\u0107 pi\u0161e: \u201cMe\u0111utim, burek se, kao jelo orijentalnoga porijekla, u Bosni i Hercegovini do\u017eivljava kao simbol lokalnoga identiteta, a neodvojiv je dio toga identiteta da je \u2018pravi\u2019 burek samo onaj s mesom, a da su sve ostalo pite.\u201d I onda dolazi do \u201cve\u0107inskoga muslimanskoga bo\u0161nja\u010dkoga stanovni\u0161tva\u201d zbog kojeg se, ka\u017ee, BiH \u201cpoku\u0161ava predstaviti kao najautenti\u010dnija nasljednica orijentalnoga (muslimanskoga) identiteta na postjugoslavenskim prostorima\u201d, da bi preko svega toga stigao do \u0107evapa i bureka. Tako on tu dokonu brbljariju o tome je li burek samo s mesom, ili je i sa sirom, dovodi do same sr\u017ei specifi\u010dnoga mentalnog, emocionalnog i moralnog problema hrvatskog postjugoslavenskog inteligenta. Nakon \u0161to je ve\u0107 previdio da se hrvatski jezik stotinama godina ra\u0111ao i razvijao u Bosni \u2013 koja je, ina\u010de, danas zemlja s tri ravnopravna slu\u017ebena jezika: bosanskim, hrvatskim i srpskim \u2013 likvidirao je i svijet koji je tim jezikom govorio, i koji je stvarao jezi\u010dnu kulturu koju Kapovi\u0107 i njegovi kolege s Filozofskog fakulteta u Zagrebu prou\u010davaju kao svoju, hrvatsku. Recimo, kolegij pod nazivom \u201cJezik i kultura bosanskih franjevaca\u201d prou\u010dava se, gle \u010duda!, na Odsjeku za kroatistiku, umjesto, recimo, na turkologiji.<\/p>\n

Upravo u toj zemlji u kojoj su nastajali jezik i kultura bosanskih franjevaca, nastajali su i pite, te bureci. Oni su bili dijelom lokalne kulture \u2013 jer i kuhinja je dio kulture \u2013 koja je u velikoj mjeri bila nadkonfesionalna i nadnacionalna, ili je, preciznije govore\u0107i, bila kultura od vi\u0161e kultura. Ali ne bismo dalje o tome, nego bismo samo rekli da su pite i bureci jednako postojali i kod muslimana (Bo\u0161njaka), i kod pravoslavnih (Srba), i kod katolika (Hrvata). I te pite i bureci bili su vrlo sli\u010dni, ali uz neke male, \u0161to regionalne, unutarbosanske, \u0161to konfesionalno-nacionalne specifi\u010dnosti. Ali u jezi\u010dnom smislu stvar je bila nedvosmisleno jednaka: burek je za sve bio pita s mesom, dok su ostalo bile sirnica, zeljanica, krompiru\u0161a (ili krompira\u010da), tikvenica (ili tikvenja\u010da)\u2026 Jo\u0161 jednom da naglasimo: za bosanske Hrvate va\u017eilo je \u0161to i za ostale: sve su pite pitice, samo burek pitac!<\/p>\n

Nikada nisam sudjelovao u tim dokonim raspravama kafanskih jezikoslovaca o bureku, jer sam ih smatrao bespredmetnim. Vi, gospodo, za po\u010detak i ne znate \u0161to je burek, jer vjerujete da je to ono \u0161to se kupuje u Mlinaru! A nisam sudjelovao i iz jo\u0161 jednog razloga. Naime, postoji meni bliska kultura, i to vrlo ozbiljna kultura, koja osim bureka kao takvog \u2013 ili da upotrijebimo pleonazam: bureka s mesom \u2013 poznaje burek sa sirom, pa \u010dak i burek s jabukama. Naravno, to je srpska kultura, i to je onaj beogradski i ju\u017enosrbijanski buregd\u017eijski svijet, koji je mom bosanskom i u njemu mom bosansko-hrvatskom svijetu vrlo blizak, ali se od njega, ipak, toliko razlikuje da u toj razlici mo\u017eemo u\u017eivati. Preko tog svijeta su malom Mati u njegovo zagreba\u010dko djetinjstvo stigli i albanski pekari. A s njima su, naravno, stigle i jezi\u010dne specifi\u010dnosti, me\u0111u kojima i \u2013 burek sa sirom.<\/p>\n

Nema nikakve sumnje \u0161to je tu od \u010dega u jeziku \u201cstarije\u201d. Ono prvo \u2013 da su sve pite pitice, a da je samo burek pitac, te da je burek, naravno, pita od mesa \u2013 u Hrvatskoj je bilo vazda, onoliko koliko je u dvadesetom stolje\u0107u Bosne bilo u Hrvatskoj, a u hrvatskom jeziku pride je \u017eivjelo zahvaljuju\u0107i govorima bosanskih i hercegova\u010dkih Hrvata. Njih, pak, nikad nije nedostajalo. A svi su znali \u0161to je i od \u010dega je burek. Ono drugo, s \u010dime za Matu Kapovi\u0107a zapo\u010dinje povijest jednog pojma na teritoriju SR i R Hrvatske, sti\u017ee s albanskim i ju\u017enosrbijanskim pekarima i buregd\u017eijama. Po prvome, burek je samo od mesa, dok su sve drugo pite, koje imaju svoja lijepa imena. Po drugome, postoji burek sa sirom, burek sa zeljem, burek s jabukama\u2026<\/p>\n

Naravno da nemam nikakvog problema s onima koji \u0107e u Zagrebu, ili u Puli, ili bilo gdje u Hrvatskoj, govoriti \u2013 burek sa sirom. Ta sintagma pripada \u017eivome hrvatskom jeziku, i prili\u010dno je jasno kako je, pa \u010dak i kada u hrvatski jezik stigla. Ona je stilski obojena, i samo \u0107e je lo\u0161 pisac koristiti mimo svijesti o tome.<\/p>\n

Mate Kapovi\u0107 s akademskih visina zagreba\u010dke dvokatnice u Ivana Lu\u010di\u0107a 3 prekorava one koji nisu Bosanci, a izabiru krivu stranu u ovoj raspravi, pa za internetski \u201c\u0160kolski rje\u010dnik hrvatskog jezika\u201d, koji \u201cza burek daje definiciju \u2018jelo od tankih listova tijesta nadjevenih mesom\u2019, ka\u017ee \u201cda bi (definicija) mogla pro\u0107i za bosanski, ali za hrvatski te\u0161ko\u201d. Time osniva\u010d Radni\u010dke fronte, i biv\u0161i vo\u0111a ove lijeve i antinacionalisti\u010dke stranke, postupa na na\u010din desne jezikoslovne nacionalisti\u010dke \u017eandarmerije, koja ve\u0107 tridesetak godina bdije nad svakom neprikladnom, tojest nehrvatskom rije\u010dju, napisanom ili izgovorenom u javnom prostoru. Ili se mali Mate zaputio drugom stranom, ili su obje strane iste kad je rije\u010d o Bosni i o Bosancima, te o njihovim burecima. \u0160to god bilo, i kako god da jest, ne mo\u017ee mu se pre\u0161utjeti to da granice hrvatskoga jezika odre\u0111uje granicama Republike Hrvatske. To je, kako bi on rekao, sumanuto.<\/p>\n

Miljenko Jergovi\u0107<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U tobo\u017enju raspravu o tome \u0161to je burek, koja se me\u0111u dokonom \u010deljadi po Zagrebu i okolnim varo\u0161ima vodi ve\u0107 tridesetak godina, uklju\u010dio se hrvatski jezikoslovac i redoviti profesor na Odsjeku za lingvistiku zagreba\u010dkog Filozofskog fakulteta Mate Kapovi\u0107.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":291493,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-411591","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/411591","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=411591"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/411591\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":411596,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/411591\/revisions\/411596"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/291493"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=411591"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=411591"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=411591"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}