{"id":411278,"date":"2024-09-03T07:00:46","date_gmt":"2024-09-03T05:00:46","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=411278"},"modified":"2024-09-03T07:00:46","modified_gmt":"2024-09-03T05:00:46","slug":"zensko-tijelo-u-ogledalu-uglancanog-sovinizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/09\/03\/zensko-tijelo-u-ogledalu-uglancanog-sovinizma\/","title":{"rendered":"\u017densko tijelo u ogledalu uglancanog \u0161ovinizma"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Vlado Vince<\/strong><\/p>\n

\u017dene su tople
\n\u017dene su meke
\n\u017dene su blijede
\n\u017dene su snene
\n\u017dene su ukras prirode
\n(Buldo\u017eer, 1980.)<\/p><\/blockquote>\n

U posljednje vrijeme svi pi\u0161u o \u017eenama, promoviraju ih, objavljuju njihove knjige, prire\u0111uju izlo\u017ebe autorica, organiziraju diskusije o njihovom polo\u017eaju\u2026 \u017dene su vidljive, \u017eene su u trendu, \u017eene su tra\u017eene; \u017eene kona\u010dno dobivaju neke zasluge za svoj rad i doprinose. Koliko god takvi projekti i inicijative nerijetko bile manjkave i podlo\u017ene kritici (naj\u010de\u0161\u0107e zato \u0161to odr\u017eavaju status quo i ne dovode u pitanje sustav kao takav), u osnovi imaju barem tra\u010dak \u017eelje za afirmiranjem kreativnosti i stvarala\u0161tva \u017eena, koje je ve\u0107inu povijesti bilo marginalizirano i obezvrje\u0111ivano.<\/p>\n

U takvoj dru\u0161tvenoj klimi \u2013 u kojoj je mla\u0111im generacijama ve\u0107 i Judith Butler sa svojim queer teorijama so last year i u kojoj je rije\u010d heteropatrijarhat gotovo pa u\u0161la u mainstream (gasp!), pojedini mu\u0161karci \u2013 intelektualci, umjetnici, kulturnjaci najvi\u0161eg reda \u2013 zaklju\u010duju da bi bilo ba\u0161 originalno i relevantno baviti se \u017eenskim aktom. Kao da ih je zaposjednuo Ljubo Babi\u0107 pa sad imaju potrebu zazivati \u201c\u017eensku prirodu\u201d i dobra stara vremena kad je \u010dovjek nesmetano mogao opisivati \u201cbubrenje djevoja\u010dkih grudi\u201d a da ga woke policija ne napadne niti tjera da za kaznu ide u unisex WC.<\/p>\n

Recimo, umjetnik i knji\u017eevnik Dimitrije Popovi\u0107 objavio je knjigu \u017densko tijelo u ogledalu slike: od Botticellijeve Venere do Koonsove Ciccioline (Ljevak, 2024.). Odmah \u0107u vam spojlati da je ovaj pregled \u017eenskog akta u umjetnosti upravo onoliko krind\u017e koliko zami\u0161ljate. \u010cak i ako niste upoznate s likom i djelom ovog umjetni\u010dkog superstara, ovog influensera prije dru\u0161tvenih mre\u017ea, vjerujem da \u0107e vam puno toga biti jasno ve\u0107 ako ka\u017eem da knjigu otvara citat Williama Blakea: \u201cGolotinju \u017eene stvorio je Bog.\u201d A stvorio ju je, ako je suditi po ovoj knjizi, za u\u017eitak mu\u0161karcima. Mu\u0161ku golotinju o\u010dito nije stvorio Bog i samim time nije vrijedna pa\u017enje, ok?<\/p>\n

\n

Pro\u017edrljivi pogled kulturnih velmo\u017ea<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U odre\u0111enom smislu, Popovi\u0107 je gotovo prelaka meta za feministi\u010dku kritiku, ne\u0161to toliko anakrono da se \u010dini da mu ne trebamo pridavati pozornost. Za\u0161to onda pisati o tome? Pa, u jednu ruku, morala sam si ne\u010dime ispuniti ljeto, a i ponekad treba \u010dovjeku malo uzbu\u0111enja u \u017eivotu, \u010dak i ako to uzbu\u0111enje poprima formu \u017eivciranja, frustracije i susramlja. U drugu ruku, bilo bi \u0161teta ignorirati postojanje li\u010dnosti o kojoj su napisani nebrojeni novinski tekstovi i monografije, koja kontinuirano izla\u017ee u doma\u0107im i inozemnim muzejima, koja je bila temom 15 dokumentarnih filmova (!?), koja dan-danas, u vrijeme navodnog kanceliranja, nesmetano objavljuje knjige koje kao da su iza\u0161le iz pera nekog likovnokriti\u010darskog mizoginika s po\u010detka 20. stolje\u0107a.<\/p>\n

Uz to, kako saznajemo iz medijskih napisa, promocija ove Popovi\u0107eve knjige, odr\u017eana u HNK-u, bila je pravi hit: \u201cfoaje je bio doslovce premalen za publiku gladnu ovakvih nekonvencionalnih doga\u0111aja\u201d (iz press releasea), a navodi se i da je Popovi\u0107 vi\u0161e od sat vremena potpisivao knjige. Budu\u0107i da je \u017eensko tijelo glavna Popovi\u0107eva preokupacija, na promociji je miss sporta Lucija Begi\u0107 izvela \u201cpomalo feti\u0161isti\u010dki performans\u201d u kojem je oko nogu i ruku imala kistove zalijepljene pik-trakom, dok je oko vrata nosila bisernu ogrlicu s koje visi \u017eivotinjska lubanja. To je art, kmetovi s nezavisne scene, a ne va\u0161e lupanje po \u0161ahtovima. Na kraju performansa Popovi\u0107 se markerom potpisao na nogu misice, ozna\u010div\u0161i svoje \u201cdjelo\u201d.<\/p>\n

Uglavnom, rije\u010d je o jednom od onih velmo\u017ea hrvatske kulture (vidi: Ivica Mati\u010devi\u0107, Nikola Petkovi\u0107, Velimir Viskovi\u010711, itd.) \u010diji stavovi naprosto nikako da izumru. Ovi uglancani \u0161oveni kroz tek blago umiveni seksizam i mizoginiju, koju \u010desto samozadovoljno predstavljaju kao osvije\u0161tenost i progresivnost (\u201c\u017dene zaslu\u017euju sva prava kao i mu\u0161karci\u201d, re\u0107i \u0107e Popovi\u0107), ne prestaju spemati javni prostor \u2013 i tro\u0161iti javne novce \u2013 na svoje izdrkotine (no pun intended). I zato treba pisati o tome, jer deprimiraju\u0107e je \u0161to u 2024. godini u novinama moramo \u010ditati izjave poput \u201c\u017deni je svojstveno da se njeguje da bude atraktivna i da istakne svoju ljepotu i privla\u010dnost,\u201d iz kojih kao da progovara duh \u017du\u017ei Jelinek otprije 20 godina.<\/p>\n

Ina\u010de, cijela knjiga \u017densko tijelo u ogledalu slike mo\u017ee poslu\u017eiti kao (50 godina zaka\u0161njela) ilustracija Bergerovih teza o \u017eenskom aktu. \u201cNaslikao si golu \u017eenu zato \u0161to u\u017eiva\u0161 gledati je\u201d, dijagnosticirao je jo\u0161 davno Berger umjetnike, a nemogu\u0107e je oteti se dojmu da ista motivacija goni i Popovi\u0107a. Pa i on sam pi\u0161e da su \u201cmitske teme slikarima renesanse i baroka slu\u017eile kao svojevrsni alibi kako bi mogli izraziti potrebu i zadovoljiti imaginaciju u slikanju nagih \u017eenskih tijela\u201d \u2013 jedino nije jasno prepoznaje li i sam sebe u tom opisu. Suprotno ranije citiranoj tvrdnji Williama Blakea, \u017eenski akt nije stvorio Bog, nego (odjeveni) mu\u0161karci. \u017denski akt je proizvod mu\u0161kog pogleda. Kako pi\u0161e Berger: \u201cOna nije gola kao takva. Ona je gola onako kako je promatra\u010d vidi.\u201d \u017denski akt stoga nije puki prikaz nagog tijela, ve\u0107 uklju\u010duje proces gledanja, pogled koji dolazi izvan kadra (\u201cfigure su se za njega obna\u017eile\u201d, isti\u010de Berger), koji to tijelo pretvara u objekt ili prizor.<\/p>\n

Popovi\u0107eva knjiga zapo\u010dinje pomalo konfuznim pseudo-filozofskim tekstom o slikama i ogledalima, iz kojeg saznajemo da je tijelo slika koja predstavlja \u201cotjelovljeno bi\u0107e \u017eene\u201d. Ali budu\u0107i da je bi\u0107e \u017eene tajanstveno i nedoku\u010divo (\u201c\u017dena je uvijek enigma zahvaljuju\u0107i upravo njenom slo\u017eenom bi\u0107u, bolje re\u0107i njenom tajnom bi\u0107u\u201d), ne preostaje nam drugo nego da piljimo u njezino otjelovljenje u nadi da \u0107emo do\u0107i do neke spoznaje. Ne spoznaje o \u017eeni, naravno, ve\u0107 o samom umjetniku, za kojeg je \u017eensko tijelo tek prazni teren na koji upisuje svoja zna\u010denja. Rije\u010dima Rozsike Parker i Griselde Pollock (1981.), \u201c\u017eena kao \u017eena nije prisutna, osim kao simbol mu\u0161ke dominacije, kao scena mu\u0161ke fantazije\u201d. Drugim rije\u010dima, ako se i\u0161ta reflektira u \u201cogledalu slike\u201d, to je umjetnik\/povjesni\u010dar umjetnosti i njegov seksizam, dehumaniziranje objekta njegovim navodnim uzdizanjem, pro\u017edrljivi pogled koji sve podre\u0111uje svom \u010ditanju.<\/p>\n

Knjiga zatim kronolo\u0161kim redom, od renesanse do kraja 20. st., obra\u0111uje odabrane primjere iz povijesti umjetnosti. Iska\u010du jedino povremene reference na suvremena djela (od kojih je ve\u0107ina upravo Popovi\u0107eva). Pi\u0161u\u0107i o umjetnicima poput Boticellija, Tiziana ili Maneta, on opetovano nagla\u0161ava kako je svaki od njih genij i autor remek-djela, \u010dime i sebe indirektno svrstava u tu kategoriju. Da parafraziram likovnog kriti\u010dara Vinka Srhoja: kao da je genijalnost zarazna i da je dovoljno samo biti u njezinoj blizini pa da i sami postanemo geniji. Ho\u0107e li se i Popovi\u0107evi radovi na\u0107i u nekom budu\u0107em izdanju Jansonove Povijesti umjetnosti? Eventualno u poglavlju posve\u0107enom ki\u010du.<\/p>\n

\n

Nizanje nonsensa<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U svakom slu\u010daju, ova knjiga nije toliko pregled \u017eenskog akta kroz povijest koliko autorov dnevnik gledanja slika golih \u017eena (pa i sam je naziva \u201calbumom\u201d). A svi znamo da ako gledanje nadopuni\u0161 formalnom analizom likovnog djela, nitko ti ne mo\u017ee prigovoriti da je rije\u010d o nekakvim vulgarnim i prizemnim pornografskim porivima, koje ovaj umjetnik odlu\u010dno odbacuje (prema Popovi\u0107u, za razliku od pornografije, erotika \u2013 s kojom se on identificira \u2013 spada u domenu umjetni\u010dkog). Ipak, pojedini opisi, recimo Boucherove Djevojke koja se odmara (1751.) ili Dal\u00edjeve Mlade djevice\u2026 (1954.), toliko eskaliraju da bih se mogla kladiti da se u originalnom Popovi\u0107evom rukopisu (ili na tipkovnici) mogu prona\u0107i bjelkaste mrlje nastale tijekom pisanja.<\/p>\n

Autor u uvodu navodi da je izbor radova u knjizi vo\u0111en osobnim senzibilitetom i afinitetima. Dosljedan vokabular kojim opisuje aktove koje je izabrao daje nam do znanja koji su to interesi: svaka \u017eenska figura je putena, bujnih oblika, bujne tjelesnosti, jedrih bujnih bokova, zamamnih\/mesnatih oblina, te zra\u010di senzualno\u0161\u0107u (koja varira od zavodljive do umiljate) i eroti\u010dno\u0161\u0107u (sna\u017ena eroti\u010dnost, tajanstvena eroti\u010dnost, bizarna eroti\u010dnost, itd.).<\/p>\n

\u201cBogate razli\u010ditosti\u201d i \u201csuprotstavljene estetike\u201d koje autor vidi u rasponu djela koja je odabrao o\u010dituju se, pretpostavljam, u tome da neke \u017eenske figure iskazuju stid pred vlastitom nago\u0161\u0107u, dok su druge bestidne (uklju\u010duju\u0107i \u201cbestidnu nagost djevoj\u010dice\u201d). Nadalje, razlikuje se konzistencija grudi i boja bradavica, \u0161to nam on sve detaljno opisuje \u2013 u sklopu formalne analize, naravno. Osim prikaza u kojima buja erotski naboj, nailazimo i na pokoju \u201csamozadovoljnu\u201d \u017eensku figuru (gleda se u ogledalu); na \u201cpoganke\u201d (sve \u017eene prije Eve); kao i na \u0161a\u010dicu neuglednih \u017eena \u2013 one koje pate od celulita, koje su se deformirale od pretjerane debljine, koje imaju omlohavljene grudi, koje su opu\u0161tene u svojoj ru\u017eno\u0107i ili \u010dak uznemiruju\u0107e groteskne. Valja spomenuti da je autorica potonje i sama \u017eena. (Vi bijesne feministkinje sigurno ste ve\u0107 pomislile da Popovi\u0107 nije uklju\u010dio nijednu umjetnicu, ali kako se varate! Uklju\u010dio ih je TRI!). Rije\u010d je o suvremenoj britanskoj slikarici Jenny Saville, \u010diji monumentalni, ekspresivni (auto)portreti prkose klasi\u010dnoj ideji ljepote; \u0161teta je samo \u0161to Popovi\u0107 ne primje\u0107uje da su njezine slike jedan veliki fuck you povijesnoumjetni\u010dkoj tradiciji koju on tako zdu\u0161no zastupa.<\/p>\n

Osim Saville, tu su jo\u0161 Frida Kahlo \u2013 \u010diji se opus neizbje\u017eno \u010dita kroz prizmu \u201cpsihi\u010dkih stanja i trauma\u201d \u2013 te Artemisia Gentileschi, \u010dije silovanje se spominje ve\u0107 u prvoj re\u010denici kao nezaobilazni fun fact. Ba\u0161 poput \u010ditateljica ove knjige, Artemisijina protagonistkinja slike Suzana i starci (1610.) \u201cokrenula je glavu i pokretom ruku kao da se brani i izra\u017eava zgro\u017eenost onim \u0161to je upravo \u010dula\u201d. I hear you, sister.<\/p>\n

Kako bi pokazao da je masu moderan i prosvije\u0107en, Popovi\u0107 na jednom mjestu spominje Griseldu Pollock i njezinu interpretaciju Vel\u00e1zquezove Venere, koju brzopotezno odbacuje tvrde\u0107i da Pollock nije shvatila gdje le\u017ei \u201cformalno-estetski kompozicijski akcent\u201d. Naime, da je njezino \u010ditanje to\u010dno, \u201cdobili bismo vizualno neugodan nesklad\u201d. Kakav to\u010dno nesklad, pitate se? Pa, da je Venerino lice u ogledalu jasnije definirano, odvla\u010dilo bi pozornost od njezine stra\u017enjice u prvom planu. Znate, kompozicija.<\/p>\n

Ne iznena\u0111uje da Popovi\u0107 brani i Picassa2 od \u201ckrivih pristupa\u201d i \u201ctamnih, provokativnih tonova koji \u2026 banaliziraju kompleksnost njegova djela\u201d, misle\u0107i pritom na feministi\u010dku kritiku Shannon Lee, ali i same Picassove unuke Marine. Njezine komentare o tome kako je Picasso pot\u010dinjavao \u017eene svojoj seksualnosti Popovi\u0107 o(t)pisuje kao \u201cuskogrudne, da ne ka\u017eem neuke\u201d. Prema njemu, umjetni\u010dka djela ne treba svoditi \u201cna produkt kakva seksualnog kompleksa\u201d ili osobnih trauma \u2013 iako \u0107e on sam to napraviti ve\u0107 nekoliko stranica kasnije za Fridu Kahlo, pa i Ren\u00e9a Magrittea, \u010dija je majka po\u010dinila samoubojstvo.<\/p>\n

Vje\u0161to, dakle, odbaciv\u0161i navode Marine (\u201cunuke slavnog djeda\u201d, kako se vi\u0161e puta navodi), Popovi\u0107 zatim poentira svoj stav da je Picasso zapravo volio \u017eene tvrdnjom da \u201c\u0161panjolski genij penetrira u \u017eenu svim svojim bi\u0107em\u201d(!). Ali ne budite vulgarne \u2013 ne misli se to doslovno, nego kroz umjetnost. Dobro, mo\u017eda malo i doslovno. U svakom slu\u010daju, ako je Picasso i iskori\u0161tavao \u017eene, \u201cnjihova \u017ertva, ukoliko jest bila \u017ertva, nagra\u0111ena je trajnom slavom koja \u017eivi u majstorovim platnima\u201d. Eto, ne znam za\u0161to su se \u017ealile \u2013 pa sada su slavne! Svi znamo da nema velike umjetnosti bez barem malo patnje.<\/p>\n

Sli\u010dan manevar autor izvodi i kod, primjerice, slikara Bouchera i Balthusa, kojima su pozirale vrlo mlade djevojke, no njihovo \u201cvrhunsko slikarsko umije\u0107e\u201d i \u201csmisao za kompoziciju\u201d poni\u0161tavaju optu\u017ebe za pedofiliju. Ali \u0161to drugo o\u010dekivati od Popovi\u0107a, koji pedofiliju eufemisti\u010dki naziva \u201cosjetljivim problemom\u201d i ne vidi ni\u0161ta sporno u opisivanju \u201catraktivnog seksipilnog tijela mlade djevice\u201d? Navodi on i vlastiti primjer umjetni\u010dke interpretacije \u017eenske adolescencije: horori\u010dni crte\u017e Doba puberteta (1973.), na kojem djevoj\u010dica umjesto lica ima \u201c\u017eenski spolni organ\u201d, prsni ko\u0161 prekriven joj je hipertrofiranim bradavicama, a u drugom planu seksaju se dvije \u017eabe (da citiram samog autora, ovdje bi psihoanaliza \u201cmogla donijeti puno zanimljivih opservacija\u201d).<\/p>\n

Me\u0111utim, spretno poput kakvog povijesnoumjetni\u010dkog akrobata, Popovi\u0107 preduhitruje i poni\u0161tava eventualnu feministi\u010dku kritiku svog rada. U intervjuu za Novi list povodom nedavno odr\u017eane izlo\u017ebe Mit mode (HDLU\/Mimara) navodi da \u201cneke feministice mogu [njegove radove] protuma\u010diti kao stanoviti ma\u010dizam, ali to bi bio nonsens\u201d. Dakle, nemojte se ni truditi, jer svaka optu\u017eba za ma\u010dizam zna\u010di da naprosto niste shvatile \u0161to je umjetnik htio re\u0107i ili gdje le\u017ei kompozicijski akcent.<\/p>\n

\n

Zaslu\u017eujemo bolje<\/h3>\n<\/blockquote>\n

U jednoj emisiji na francuskoj televiziji, Susan Sontag govori Helmutu Newtonu da kao \u017eena smatra njegove fotografije vrlo mizoginima i neugodnima. \u201cJa volim \u017eene\u201d, odvra\u0107a Helmut sa smije\u0161kom. \u201cMnogi mizogini mu\u0161karci to ka\u017eu. Gospodar obo\u017eava svog roba. Krvnik voli svoju \u017ertvu\u201d, odgovara Sontag. Sli\u010dnu argumentaciju ima i Popovi\u01073: \u201cU mojim djelima uvijek afirmiram fenomen \u017eenstva u najljep\u0161em i naj\u0161irem smislu tog pojma. I to radim iz uvjerenja i po\u0161tovanja prema \u017eeni i njenom bi\u0107u\u201d (intervju u Novom listu).<\/p>\n

Takvu \u201csofisticiranu viziju antifeminizma\u201d Gordana Bosanac u knjizi Visoko \u010delo (2010.) naziva esteti\u010dkim antifeminizmom, u kojem je \u017eena shva\u0107ena kao \u201cukras svijeta\u201d, a njezina primarna uloga je da bude lijepa i da mu\u0161karcima pri\u010dinja \u201cestetsko-erotsku ugodu\u201d. U esteti\u010dke antifeministe Bosanac ubraja i \u201cgorljive ljubitelje \u017eena, njihove obo\u017eavatelje, slatkorje\u010diva zanovijetala\u201d, mu\u0161karce koji \u201csami vole isticati svoju \u010desto \u017earku ljubav prema \u017eenskom spolu, \u0161to pretvaraju gotovo u zanimanje\u201d. Popovi\u0107eva ideja \u017eene kao enigme, tajanstvene i nespoznatljive, \u017eene prvenstveno kao estetskog\/erotskog prizora i simbola a ne stvarnog ljudskog bi\u0107a, odli\u010dno ilustrira tezu Gordane Bosanac.<\/p>\n

Mislim da govorim u ime svih \u017eena kad ka\u017eem: Dosta vi\u0161e slatkorje\u010divih zanovijetala. Dosta mu\u0161karaca koji koriste sintagmu \u201cVenerin brijeg\u201d, \u017denska seksualnost nije ni \u201cstidna\u201d ni \u201cbludna\u201d (tako\u0111er, prestanite upotrebljavati ove termine osim ako niste seksualno frustrirani viktorijanac). Dosta nam je va\u0161e lo\u0161e erotike. Va\u0161e ideje su zastarjele i dosadne. Masturbirajte koliko \u017eelite, ali ne morate pisati knjige o tome.<\/p>\n

Svi skupa zaslu\u017eujemo bolje. Gdje je ona famozna tipka za kanceliranje kad je treba\u0161?<\/p>\n

1. Fun fact: Viskovi\u0107 je objavljivao Popovi\u0107eve tekstove u Knji\u017eevnoj republici te potaknuo njihovo objedinjavanje u obliku knjige Labirinti sje\u0107anja (Litteris, 2018.). \u21a9\ufe0e
\n2. Segment iz knjige o Picassu prethodno je objavljen 2023. godine kao esej u Vijencu (br. 753) povodom 50 obljetnice Picassove smrti. Esej je \u010dak dobio o\u0161tru reakciju \u017deljke Zdelar objavljenu u idu\u0107em broju. \u21a9\ufe0e
\n3. Naravno, nije on jedini; dobar primjer je jo\u0161 jedan ljubitelj \u017eenske forme, fotograf Stanko Abad\u017ei\u0107, koji je posljednju izlo\u017ebu aktova imao po\u010detkom ove godine u Laubi, ili Morski lahor, aktualna izlo\u017eba aktova iz zbirke NMMU-a, \u010diji tana\u0161ni koncept kao da su osmislili studenti preddiplomskog studija marketinga (otprilike: ljeto je, vru\u0107e je, aktovi nemaju odje\u0107e, publika \u017eeli gledati aktove jer bismo i mi voljeli biti bez odje\u0107e). Od dvadesetak izlo\u017eenih radova, samo \u010detiri sadr\u017ee mu\u0161ki akt. \u21a9\ufe0e
\nObjavljeno 27.08.2024.<\/p><\/blockquote>\n

kulturpunkt.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

U jednoj emisiji na francuskoj televiziji, Susan Sontag govori Helmutu Newtonu da kao \u017eena smatra njegove fotografije vrlo mizoginima i neugodnima. \u201cJa volim \u017eene\u201d, odvra\u0107a Helmut sa smije\u0161kom. \u201cMnogi mizogini mu\u0161karci to ka\u017eu. Gospodar obo\u017eava svog roba. Krvnik voli svoju \u017ertvu\u201d, odgovara Sontag<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":330476,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-411278","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/411278","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=411278"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/411278\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":411281,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/411278\/revisions\/411281"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/330476"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=411278"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=411278"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=411278"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}