Sve je obrnuto, sve je okrenuto naopako: doktori uni\u0161tavaju zdravlje, pravnici uni\u0161tavaju pravdu, psihijatri uni\u0161tavaju umove, znanstvenici uni\u0161tavaju istinu, veliki mediji uni\u0161tavaju informacije, religije uni\u0161tavaju duhovnost, a vlade uni\u0161tavaju slobodu. \u0160to mo\u017ee objasniti toliki nedostatak suosje\u0107anja? Psihopatija. A njeno najve\u0107e \u201cpostignu\u0107e\u201d je u njenom nastojanju ka potpunoj kontroli. Ali, tko im daje tu mo\u0107? MI! Kad imaju izbor izme\u0111u toga da sami vladaju ili da se prepuste instituciji od \u201cpovjerenja\u201d, ljudi \u010desto izaberu prepu\u0161tanje kako bi izbjegli odgovornost koja prati samostalno odlu\u010divanje.<\/p>\n
Termin psihopat obi\u010dno ima kriminalne konotacije, zahvaljuju\u0107i prikazima bolesnih, izopa\u010denih i nasilnih psiho tipova u popularnim medijima. Uslijed masovnog neznanja do\u0161lo je do uobi\u010dajenog vjerovanja da psihopat ne nalazi funkciju, ulogu ili mjesto u otvorenom dru\u0161tvu. Brzopleta miskoncepcija koja nama, naizgled razumnoj ve\u0107ini, poma\u017ee da izbjegnemo na\u0161e najgore strahove.<\/p>\n
Svako vjerovanje da psihopat nije u stanju funkcionirati u otvorenom dru\u0161tvu je prema M.E. Thomas \u2013 samodeklariranoj sociopatkinji \u2013 potpuno pogre\u0161no. U pitanju nije sposobnost funkcioniranja, nego radije kakav kapacitet odnosno formu ta funkcija preuzima.<\/p>\n
Kako Thomas ka\u017ee, psihopati i sociopati imaju uzajamno prepletenu klini\u010dku povijest; oba mogu funkcionirati, samo to \u010dine na druk\u010diji na\u010din. I iako nije uvijek lako doku\u010diti kakvu sve masku ta funkcija mo\u017ee imati, u mnogim dru\u0161tvenim situacijama oni briljiraju.<\/p>\n
\u010covjek je \u010dovjeku vuk<\/strong><\/p>\n Francuski biolog Jean-Baptiste de Lamarck zagovarao je teoriju evolucije koja je nai\u0161la na prili\u010dan otpor. Objavljena je iste godine kada je ro\u0111en Darwin \u010diji \u0107e pogledi na evoluciju kasnije potpuno istisnuti Lamarckovu teoriju. Dok je prema Lamarcku najva\u017enija suradnja, za Darwina je pokreta\u010dki mehanizam evolucije \u2013 natjecanje.<\/p>\n Prema G. Greenbergu i M.M. Harawayu, Darwinov pogled bio je samo odraz i podr\u0161ka Viktorijanskom dru\u0161tvu zasnovanom na slobodnom tr\u017ei\u0161tu te kapitalisti\u010dkim i imperijalisti\u010dkim vrijednostima. Ovakav model podr\u017eava pogled na svijet u kojem je \u010dovjek \u010dovjeku vuk i \u017eivot te\u017eak. To je svojevrsni znanstveni rekvijem prirodnom svijetu kao drami koja se odigrava u brutalnom, hladnom i bezosje\u0107ajnom pejza\u017eu. Perfektna pozornica za nadobudnog psihopata modernog doba, pogled na svijet koji je pjesnik Tennyson opisao kao: priroda, crvena u zubu i kand\u017ei.<\/p>\n Igra zmija i ljestvi<\/strong><\/p>\n Iako definitivno dijagnosticiranje psihopatije jo\u0161 uvijek nije mogu\u0107e, poku\u0161alo se kategorizirati psiholo\u0161ke osobine karakteristi\u010dne za psihopatsku li\u010dnost. Najpoznatija je dijagnosti\u010dka lista koju je formulirao prominentni kanadski psiholog Robert Hare i koristi se za odre\u0111ivanje kategori\u010dke dijagnoze klini\u010dke psihopatije odnosno bodovanje koje vodi do takve kategorizacije.<\/p>\n Prema Hareu, psihopati se odlikuju povr\u0161nim \u0161armom, neizmjernim egom, patolo\u0161ki su la\u017eljivci s hladnom i iskalkuliranom lukavo\u0161\u0107u kojom zavedu svoje \u017ertve. \u010cesto su impulzivni i neodgovorni, pokazuju nedostatak empatije te nemilosrdno odsustvo osje\u0107aja krivice. Uz ovo oni imaju izrazitu sposobnost za kriminal, manipulaciju, prevaru i kontrolu, \u0161to ih sveukupno \u010dini opasnima. To su osobine koje psihopatima omogu\u0107uju da plivaju poput ribe u vodi na putu ka visokim pozicijama mo\u0107i i utjecaja.<\/p>\n \u201cPuno manje znamo o korporacijskoj psihopatiji i njenim implikacijama\u201d, obja\u0161njava psiholog Paul Babiak, \u201czato \u0161to je te\u0161ko posti\u0107i aktivnu suradnju s poslovnim organizacijama za na\u0161e istra\u017eivanje.\u201d Hare je svoju dilemu izlo\u017eio Jonu Ronsonu, autoru knjige The Psychopath Test. \u201cSa zatvorenicima je lako\u201d, navodi Hare. \u201cOni se vole susretati s istra\u017eiva\u010dima, to im razbija monotoniju zatvorskog \u017eivota. Me\u0111utim, CEO-i, politi\u010dari\u2026\u201d, prema Hareu, ovi morski psi ne plivaju na takav na\u010din.<\/p>\n Jedna od malobrojnih studija o psihopatiji na radnom mjestu, koju su sproveli Babiak, Neumann i Hare sugerira da 1 od 25, ili 4% korporacijskih menad\u017eera pokazuju karakterne osobine koje se tipi\u010dne za psihopatiju, \u0161to je \u010detiri puta vi\u0161e nego kada je u pitanju op\u0107a populacija. Ova studija ide u prilog tvrdnji da psihopati mogu posti\u0107i visoke pozicije u korporacijskom miljeu.<\/p>\n Iako mo\u017eemo samo spekulirati, Hare zaklju\u010duje da se u Wall Streetu vjerojatno krije 1 u 10 koje privla\u010di takva mogu\u0107nost za zgrtanje para koja se mo\u017ee iskoristiti jer je slabo zakonski regulirana. Ukoliko sve ovo uzmemo u obzir nije te\u0161ko vidjeti kako je krvotok korporacija i financijskih institucija prili\u010dno hladan.<\/p>\n U ovoj studiji najvi\u0161e iznena\u0111uje da unato\u010d tome \u0161to su bili klasificirani kao drugorazredni menad\u017eeri i lo\u0161i timski igra\u010di te dobili jako lo\u0161e ocjene u\u010dinka, menad\u017eeri koji su pre\u0161li klini\u010dki prag psihopatije procijenjeni su od strane direktno nadre\u0111enih kao inovativni i kreativni, dobri komunikatori i strate\u0161ki mislioci.<\/p>\n Ukratko, njih nije uvijek lako uo\u010diti. Unato\u010d razotkrivaju\u0107im elementima, ameri\u010dkom psihijatru Herveyu Cleckleyu je jasno da psihopati posjeduju dar za komunikaciju, uvjeravanje i me\u0111uljudske odnose \u010dime ubla\u017eavaju bilo kakav negativni utjecaj na svoju karijeru. Ovo potvr\u0111uje Babiakova studija: \u201cneke kompanije vide psihopatske menad\u017eere kao dobar potencijal za vodstvo unato\u010d negativnim ocjenama glede njihovih menad\u017eerskih sposobnosti koje im daju podre\u0111eni.\u201d<\/p>\n To, ka\u017eu ovi znanstvenici, pokazuje talent za manipulaciju onih koji donose odluke, kao \u0161to je to istaknuo psiholog Dennis Doren koji je u korporacijskim institucijama uo\u010dio kod psihopata nepogre\u0161ivu sposobnost da tra\u017ee i uspostavljaju odnose s onima koji su na vrhu hijerarhije te nevjerojatnu sposobnost da na njih utje\u010du.<\/p>\n U ve\u0107ini slu\u010dajeva, psihopat je kroz umjetnost obmane poput kameleona u stanju stopiti se s okolinom prou\u010davaju\u0107i kolege i utje\u010du\u0107i na njih, bilo da se radi o samo-promociji ili o suptilnom uvjeravanju u ne\u0161to. Psihopat se tako skriva i prolazi neopa\u017een kroz dru\u0161tvo. Studije naime sugeriraju da se psihopatija direktno ili indirektno mo\u017ee utaboriti na samom vrhu, ali je li ovaj fenomen relativno izoliran ili je ovakav scenarij bio na snazi kroz ve\u0107i dio ljudske povijesti?<\/p>\n Kako gore tako i dolje<\/strong><\/p>\n Darrell West \u2013 direktor studija o upravljanju na Brookings institutu, usmjerio je pa\u017enju na analizu nastavnog programa poslovnih i pravnih fakulteta, jer kako ka\u017ee \u201cposlovni i pravni fakulteti obrazuju lidere sutra\u0161njice.\u201d Tijekom svog istra\u017eivanja West je prou\u010dio programe njihovih studija i proveo intervjue s predava\u010dima. Tako\u0111er je pregledao podatke o percepcijama samih studenata poslovnih i pravnih fakulteta. Ono \u0161to je prona\u0161ao je zabrinjavaju\u0107e.<\/p>\n \u201cDru\u0161tvena odgovornost biznisa je da uve\u0107a svoje profite\u201d ka\u017ee West, citiraju\u0107i naslov \u010dlanka iz New York Times magazina kojeg je 1970. napisao utjecajni ameri\u010dki ekonomist i statisti\u010dar Milton Friedman. Taj \u010dlanak je bio nedvosmislen: prema Friedmanu, maksimiziranje vrijednosti udjela dioni\u010dara je jedina odgovornost svake kompanije.<\/p>\n \u201cMnogi fakulteti nemaju izdvojene predmete koji obja\u0161njavaju svrhu korporacija u dru\u0161tvu,\u201d ka\u017ee West. Od onih koji imaju, \u201cve\u0107ina se fokusira na svrhu korporacije, s naglaskom na to kako maksimizirati vrijednost udjela dioni\u010dara, naro\u010dito kad su u pitanju pravni fakulteti.\u201d Ono \u0161to se pou\u010dava je stoga klju\u010dno, primje\u0107uje West, i utjecat \u0107e na to kako studenti vide svijet. West\u00a0 zaklju\u010duje, \u201cispitivanje djelovanja poslovnih fakulteta pokazuje da \u0107e nakon diplomiranja studenti najvjerojatnije vidjeti vrijednost dioni\u010darskog udjela kao najva\u017eniji cilj korporacije.\u201d<\/p>\n Friedman nije bio prorok. Gledano unazad, ka\u017ee West, on je doprinio oblikovanju pogleda na svijet brojnih poslovnih lidera, akademika i predvodnika misli \u0161to je na kraju utjecalo na suvremeni ameri\u010dki stav o svrsi korporacija. Identitet koji je pomogao da se oblikuje na\u010din na koji studenti poslovnih i pravnih fakulteta \u010dak i danas ne osje\u0107aju nikakvu odgovornost prema dru\u0161tvu.<\/p>\n U stvarnom svijetu se tako primjenjuju neizbje\u017ene hladno iskalkulirane jednad\u017ebe koje s jedne strane maksimiziraju profit, a s druge minimiziraju gubitke. A kao i ve\u0107ina matemati\u010dkih jednad\u017ebi one laicima nemaju ba\u0161 puno smisla. \u201cMo\u017ee\u0161 li kupiti ono \u0161to ve\u0107 posjeduje\u0161?\u201d S ovom jednad\u017ebom suo\u010dili su se svi oni kojih se ticala transakcija kanadske kompanije Nautilus Minerals Inc. koja je od vlade Papue Nove Gvineje kupila licencu 2011. za bu\u0161enje u dubokom moru u njenim teritorijalnim vodama. Odgovor, s moralnog stajali\u0161ta je, naravno da ne.<\/p>\n Prema Sir Juliasu Chanu, guverneru novogvinejske provincije Nova Irska, eti\u010dnost nije opipljiva vrednota i za razliku od \u010dvrste valute ne mo\u017ee se fino poslo\u017eiti. \u201cNajprije dr\u017eava dozvoli eksploataciju dobara stranim kompanijama za sitne novce\u201d, ka\u017ee Chan. U slu\u010daju Papue Nove Gvineje to je bilo 10,000 kina, \u0161to je vrijedno otprilike kao US$4,000. \u201cZa ovaj sitni\u0161, strana kompanija dobiva potpunu kontrolu sveg bogatstva koje se mo\u017ee iscrpsti iz terena.\u201d<\/p>\n \u201cSljede\u0107i korak je da dr\u017eava tra\u017ei svoj udio u projektu, obi\u010dno 30% kada su u pitanju rude ili 22,5% kad je u pitanju nafta ili plin,\u201d obja\u0161njava Chan. \u201cDr\u017eava bukvalno \u2018poklanja\u2019 cijeli resurs stranoj kompaniji, a onda se vra\u0107a da kupi ono \u0161to je legalno njeno vlasni\u0161tvo kako bi dobila 30% u\u010de\u0161\u0107a u projektu.<\/p>\n Za Papuu Novu Gvineju to je zna\u010dilo 300 milijuna kina, ili 118 milijuna US$. \u201cDa bi ovo ostvarila, dr\u017eava obi\u010dno uzima kredit koji dalje baca zemlju u dug uz visoku kamatu.\u201d<\/p>\n Ovo je danas uobi\u010dajena pojava u kojoj dr\u017eava kastrira samu sebe i svoj narod pred visokim financijerima.<\/p>\n Joel Bakan je profesor prava na Sveu\u010dili\u0161tu Britanske Kolumbije u Kanadi. Dok su ve\u0107ina vlasnika korporacija dobri i moralni ljudi, ka\u017ee Bakan, du\u017enost korporacijskih menad\u017eera je prije svega prema interesu korporacije. \u201cNovac kojim upravljaju nije njihov\u201d, obja\u0161njava Bakan.<\/p>\n \u201cOni ga ne mogu upotrijebiti da izlije\u010de bolesne \u2026 ili kupe vilu u Toskani.\u201d U korporativnom svijetu, dobre ljude se ohrabruje da se pona\u0161aju lo\u0161e. U stvari, najbolja definicija korporacija je \u201cjedinstveni samointeres i nemogu\u0107nost osje\u0107aja bilo kakve iskrene zabrinutosti za druge u bilo kojem kontekstu. Korporacija, ba\u0161 kao i psihopatska li\u010dnost kojoj nalikuje, programirana je da eksploatira druge za profit.\u201d<\/p>\n U ovakvim uvjetima nije te\u0161ko zamisliti na koji na\u010din sistem po\u010dne cijeniti i imitirati svoje najbolesnije komponente. I podjednako, kako komponente tog sistema tijekom vremena bivaju oblikovane cjelinom.<\/p>\n Iza tebe je<\/strong><\/p>\n Prema filozofu i piscu Aaronu Jamesu, dok psihopat glumi da ima moral kako bi manipulirao drugima, osoba koja nije psihopat, ali je gad prema drugima mo\u017eda nije ni\u0161ta bolja od njega. Za razliku od prototipskog psihopata, ka\u017ee James, ovakav tip pravda svoja djela kroz moralna obja\u0161njenja, motiviran je moralnim opravdanjima \u0161to mu daje \u201cosje\u0107aj posebnosti.\u201d<\/p>\n Na primjer, prema Hareu, ve\u0107ina korporativnih kriminalaca su psihopati. \u201cOni tu cvjetaju jer se karakteristike koje definiraju psihopatski poreme\u0107aj zapravo cijene u takvoj kulturi koja ga okru\u017euje,\u201d ka\u017ee Hare. \u201c\u0160to se dogodi kad ih uhvate? Malo im izvuku u\u0161i, zabrane im bavljenje trgovinom na 6 mjeseci, [oh] i ne morate nam vratiti 100 milijuna dolara.\u201d<\/p>\n I tako, ne samo da korporativna kultura kontrolira neto proizvodnju gadova, nego uz to i njihovu kvalitetu. I, ovisno o kulturi, ka\u017ee James, \u201cgad se mo\u017ee i gore i bolje pona\u0161ati od psihopata.\u201d \u2018Utje\u0161na\u2019 misao.<\/p>\n Naravno, nije nikakva utjeha znati da je onaj za koga ste bili sigurni da je psihopat u stvari gad kojeg je iznjedrio i odnjegovao sistem koji je po svojoj osnovnoj prirodi devijantan. Ako je rezoniranje tipi\u010dnog gada potaknuto moralnim opravdanjima koje uzima iz svoje okoline, to implicira sposobnost psihopatske kulture i\/ili sistema da oblikuje svoj vlastiti kadar vladaju\u0107e klase.<\/p>\n Oni su nam dali svoj um<\/strong><\/p>\n Psihopatija opstaje jer je u stanju manipulirati time kako je drugi vide. No ova sposobnost psihopata ili sistema da oblikuju na\u0161u percepciju dijelom je i na\u0161a krivnja. Svi igramo ulogu u ovoj maskaradi. Mnogi od nas pribjegavaju kozmeti\u010dkim zahvatima i trikovima kojima podupiremo svoj ego dok se on u valceru vrti kroz porculanski svijet koji nas okru\u017euje.<\/p>\n Hareova lista ima indeks psihopatije za svakog od nas, treba samo zbrojiti bodove. Upravo u tome je najve\u0107e postignu\u0107e psihopatije u njenom nastojanju ka potpunoj kontroli; na kraju krajeva, najbolji na\u010din da se to\u010dno predvide reakcije pojedinca ili grupe je da im prethodno \u201cusadi\u0161\u201d svoj um.<\/p>\n Natjecateljski duh i \u017eelja da se pobijedi pod svaku cijenu su \u0161iroko rasprostranjeni u dru\u0161tvu. Pored toga tu je i trend neodgovornosti, koji se najbolje ogledava u kulturi kompenziranja koja se polako uvukla u dru\u0161tveno poimanje svijeta. Ovo se dogodilo zahvaljuju\u0107i zakonima koji ograni\u010davaju sposobnost pojedinca da se razvija kroz eti\u010dke i moralne koncepte ispravnog i pogre\u0161nog. Tko mo\u017ee preuzeti odgovornost za misli i koncepte koji nam, u stvari, ne pripadaju?<\/p>\n Generalno, pravila i zakoni nas u\u010de da se odreknemo svoje mo\u0107i, prepustimo je, to je transakcija koja sebe uvijek iznova osna\u017euje u dru\u0161tvu, smatra Thomas. Ona ka\u017ee da kad imaju izbor izme\u0111u toga da sami vladaju ili da se prepuste instituciji od \u201cpovjerenja\u201d, ljudi \u010desto izaberu prepu\u0161tanje kako bi izbjegli odgovornost koja prati samostalno odlu\u010divanje.<\/p>\n U svom o\u010diglednom i beskrajnom naporu da dru\u0161tvo u\u010dini nalik sebi, psihopatija ima vi\u0161e nego jedan na\u010din izra\u017eaja.<\/p>\n Postoji more dokaza da mladi ljudi postaju sve vi\u0161e narcisoidni, opsjednuti slikom o sebi i plitkim prijateljstvima.\u201d U istom duhu, mediji kroz \u201c\u0161alu\u201d nazivaju one koji apstiniraju od dru\u0161tvenih mre\u017ea sumnjivima i \u010dudnima \u2013 kao da ne\u0161to skrivaju od drugih. Ono \u0161to je \u201cnormalno\u201d, naravno, je upotreba dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n Okru\u017eeni smo beskona\u010dnim tokovima medija koji nas namamljuju da pogledamo u svoj odraz, uvla\u010de\u0107i nas u sna\u017ene vrtloge ispod povr\u0161ine i bacaju\u0107i nas od jedne obale do druge. Uspijevamo izroniti tek da udahnemo, dezorijentirani i konfuzni, potpuno odvojeni od svojih prirodnih instinkta. No mo\u017eda je ba\u0161 to i cilj. Ono \u0161to razlikuje patolo\u0161ki um od na\u0161eg jest njegova unutarnja potreba za kontrolom i mo\u0107i, pod svaku cijenu i bez imalo suosje\u0107anja.<\/p>\n Kompleks boga<\/strong><\/p>\n Oni koji se uzdignu na ljestvici mo\u0107i u korporatokraciji, opsjednuti su kontrolom, ovisni o osje\u0107aju nadmo\u0107i nad drugim ljudskim bi\u0107ima. \u2013 Bruce Levine, dru\u0161tveni kriti\u010dar i psiholog<\/p>\n U kompetitivnom svijetu koji nas okru\u017euje uvijek \u0107e biti onih koji aktivno te\u017ee ka psihopatskim osobinama, koji ih opravdavaju ili potpuno prihva\u0107aju kao put do uspjeha. Za kirurga, nepristranost i hladna glava svakako su va\u017eni. No glorificiranje psihopata dovodi nas na tanak led, to je opasan put. Prema psihologinji Lindi Mealey, me\u0111usobno natjecanje slu\u017ei jedino pove\u0107anju upotrebe antidru\u0161tvenih i makijavelisti\u010dkih strategija te sprje\u010dava bilo kakav porast pro-dru\u0161tvenog pona\u0161anja nakon uspjeha.<\/p>\n Podjela u dru\u0161tvu koja se otela kontroli, te promoviranje otu\u0111enosti, postavlja opasan presedan, o kojem James govori kao o \u201cosje\u0107aju posebnosti proiza\u0161lom iz kozmi\u010dke grandioznosti\u201d.<\/p>\n Psihopatsko pona\u0161anje na visokim dr\u017eavnim du\u017enostima je prili\u010dno uobi\u010dajeno. Robert Kirkconnell je odlikovani pilot veteran ameri\u010dke vojske i glasni kriti\u010dar programa MK-ULTRA ameri\u010dke vlade u kojem je nad ameri\u010dkim gra\u0111anima vr\u0161ena serija bezobzirnih eksperimenata \u2018kontrole uma\u2019.<\/p>\n U knjizi Ameri\u010dko srce tame [American Heart of Darkness, op. prev.], Kirkconnell optu\u017euje Rockefeller komisiju, za koju ka\u017ee da je financirala ovaj program. Kirkconnell vi\u0161e ne vidi svoju domovinu kao konstitutivnu republiku nego kao patokraciju kojom upravljaju psihopati.<\/p>\n Zarazni psihopatski pogledi na svijet?<\/strong><\/p>\n Morala sam pobijediti pod svaku cijenu i ponekad bi ta cijena pre\u0161la svaku mjeru, samo kako bih vidjela opseg svoje mo\u0107i. \u2013 M.E. Thomas<\/p>\n \u201cJedino za \u0161to me bilo briga cijeli \u017eivot je mo\u0107\u201d, ka\u017ee Thomas [autorica knjige Ispovijedi sociopatkinje, op. prev.]. \u201cFizi\u010dka mo\u0107, mo\u0107 da me \u017eele ili mi se dive, mo\u0107 uni\u0161tavanja, znanje, nevidljivi utjecaj. Ljude volim toliko da ih \u017eelim dodirnuti, oblikovati, uni\u0161titi\u201d, ka\u017ee Thomas. \u201c\u017delim ispoljavati svoju mo\u0107.\u201d To nije ni\u0161ta osobno, to je nutritivno za mene. Uni\u0161tavanje ljudi, ka\u017ee ona, je jednostavno slasno.<\/p>\n Thomas nije jedina. Psihopat se uvijek igra sa svojom hranom. I u tom procesu aktivno nastoji donijeti nesre\u0107u i patnju drugima. Thomas sebe smatra bijelom tigricom \u2013 divnim i egzoti\u010dnim ljubimcem, ali u su\u0161tini opasnim. I dok se kako sama ka\u017ee smatra pripitomljenom, iznutra se uvijek hrva s iskonskim nagonom da uni\u0161tava.<\/p>\n Ovakvo stanje uma ne prolazi neprimije\u0107eno u dru\u0161tvu. To je pogled na svijet kojeg je filozof Michael Ellner precizno opisao u svom govoru o stanju svijeta u kojem \u017eivimo:<\/p>\n \u201cVidi nas samo\u201d, ka\u017ee on. \u201cSve je obrnuto, sve je okrenuto naopako. Doktori uni\u0161tavaju zdravlje, pravnici uni\u0161tavaju pravdu, psihijatri uni\u0161tavaju umove, znanstvenici uni\u0161tavaju istinu, veliki mediji uni\u0161tavaju informacije, religije uni\u0161tavaju duhovnost, a vlade uni\u0161tavaju slobodu.\u201d<\/p>\n Lako je vidjeti o \u010demu govori. No, u kojoj mjeri ovaj svijet o kojem govori Ellner proizlazi isklju\u010divo iz slijepe potrage za mo\u0107i i profitom?<\/p>\n Postoji li skriveno sistemsko zlo koje kreira strah i kaos? Je li ova zla izmaglica, ta zla namjera koju pripisujemo groznim \u010dinovima i nedjelima, iluzorna, epifenomen, produkt psihopatskog uma? Ili postoji stvarno zlo, autonomno, koje vodi cijeli ovaj program? I je li ova razlika uop\u0107e bitna? Ho\u0107e li nam to pomo\u0107i da objasnimo, recimo, porast u broju kroni\u010dnih bolesti, uzrok tome, i da objasnimo kako je lije\u010dni\u010dka profesija postala, kako kriti\u010dari ka\u017eu, ni\u0161ta drugo nego me\u0161etarenje simptomima u cilju zarade?<\/p>\n Ovdje se vra\u0107amo Kirkconnellovom svijetu. Jesmo li svi \u017ertve sustavnog programiranja; dezorijentacije; disbalansa kojeg predator izaziva u nama kako bi odr\u017eao svoj polo\u017eaj i status?<\/p>\n Isto kao i bog, toliko toga \u0161to psihopatija jeste i \u010dini, skriveno je pred na\u0161im nosom, na otvorenom. Psihopat obi\u010dno iskori\u0161tava \u017ertvin osje\u0107aj empatije i vjere u humanost. On je prazni list na koji ljudi projiciraju svoje nade i ideale. Ovo moramo imati na umu kako bismo mogli raskrinkati sistemsku psihopatiju i suo\u010diti se sa svim zloslutnim mogu\u0107nostima, uklju\u010duju\u0107i mra\u010dnije identitete i motive na kojima je bazirana.<\/p>\n Darwin Dorr je direktor psihopatolo\u0161kih istra\u017eivanja na Wichita State University, Kanzas, SAD. \u201cVe\u0107ina pedofila su psihopati\u201d, ka\u017ee Dorr, \u201cili u najmanju ruku pokazuju u zna\u010dajnom obimu psiholo\u0161ke karakteristike psihopatije.\u201d<\/p>\n Takve veze izme\u0111u mo\u0107i i perverzije su povijesne, endemi\u010dne i opstaju do danas. Istrage koje okru\u017euju elitni krug pedofila samo su vrh ledenog brijega koji prijeti da potopi Titanik la\u017ei.<\/p>\n Pitanja se sada postavljaju i izvan krugova policije. Odjednom se termin psihopat ne \u010dini dovoljnim. Je li ovakva stvorenja, sistem kojeg predstavljaju, i entitete koje opona\u0161aju i obo\u017eavaju \u2013 nemogu\u0107e za identificirati obi\u010dnom listom psihopatskih karakteristika? Poku\u0161aji establi\u0161menta da pokopaju istinu svakako nam samo jo\u0161 vi\u0161e razotkrivaju prikrivene na\u010dine i nemoralnu kontrolu kojom psihopatija funkcionira kao integralni dio sistema.(Izvor:atma.hr)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sve je obrnuto, sve je okrenuto naopako: doktori uni\u0161tavaju zdravlje, pravnici uni\u0161tavaju pravdu, psihijatri uni\u0161tavaju umove, znanstvenici uni\u0161tavaju istinu, veliki mediji uni\u0161tavaju informacije, religije uni\u0161tavaju duhovnost, a vlade uni\u0161tavaju slobodu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":411130,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-411127","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/411127","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=411127"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/411127\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":411133,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/411127\/revisions\/411133"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/411130"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=411127"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=411127"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=411127"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}