{"id":408739,"date":"2024-07-31T06:37:58","date_gmt":"2024-07-31T04:37:58","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=408739"},"modified":"2024-07-31T06:40:37","modified_gmt":"2024-07-31T04:40:37","slug":"ko-je-oklevetao-komunizam","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/07\/31\/ko-je-oklevetao-komunizam\/","title":{"rendered":"Ko je oklevetao komunizam?"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Autor: Predrag \u0110uri\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Stavovi o odgovaraju\u0107oj pojavi ili osobi formiraju se bilo na osnovu li\u010dnog iskustva, pod uticajem stavova drugih ili pod uticajem medija, obrazovnih i religijskih institucija, kao i dejstvom drugih faktora. Kod jednostavnih\/jednozna\u010dnih pojava li\u010dno iskustvo mo\u017ee imati veliki zna\u010daj, ali ljudi stavove formiraju i o pojavama\/osobama sa kojima nisu imali li\u010dna iskustva (recimo migranti sa Bliskog Istoka) ili su pojave suvi\u0161e kompleksne, a stavove o njima gradimo pojednostavljivanjem, parcijalno i putem analogije (recimo Marko radi u obli\u017enjem supermarketu na kasi i ne svi\u0111a nam se zato \u0161to je neljubazan ili osobe sa pirsingom u nosu a priori ocenjujemo stereotipno \u2013 Marko je za nas samo kasir, ne osoba). Tradicionalni obrazovni sistem i religija imaju za jedan od osnovnih ciljeva da nas po\u0161tede truda, plasiraju\u0107i ve\u0107 gotove stavove o svemu \u0161to nas okru\u017euje ili \u0161to mo\u017ee dospeti u na\u0161e polje interesovanja, drugim re\u010dima usa\u0111uju\u0107i nam stavove koje oni nalaze za po\u017eeljne. Kada su u pitanju stavovi o bliskim osobama i o \u010destim pojavama, naj\u010de\u0161\u0107e se radi o kombinaciji li\u010dnih utisaka\/do\u017eivljaja i indoktrini\u0161u\u0107ih stavova, pa tako na pitanje \u0161ta predstavlja otac, \u0161ta majka, \u0161ta mu\u0161karac i \u017eena, \u0161ta prijatelj ili kom\u0161ija na\u0161i stavovi se izgra\u0111uju postepeno, dugotrajno i skloni su promenama. Prve stavove o ocu, majci, mu\u0161karcu i \u017eeni izgra\u0111ujemo u okviru sopstvene porodice, ali ovakvi stavovi mogu kasnije do\u0107i u sukob sa stavovima o (ulozi) ocu, majci, mu\u0161karcu, \u017eeni, koji nam se plasiraju u \u0161koli, u verskoj ustanovi, u zajednici, u medijima. Individualne karakteristike odredi\u0107e koji od ovih stavova \u0107e prevagnuti, odnosno kakav amalgam od njih \u0107e nastati. U dru\u0161tvima gde postoji ve\u0107i stepen slobode, gde je uticaj religije mali, obrazovni sistem manje te\u017ei indoktrinaciji i podsti\u010de slobodno\/kriti\u010dko mi\u0161ljenje, a mediji imaju objektivniji pristup, verovatno \u0107e se stavovi \u010de\u0161\u0107e formirati na razli\u010dit na\u010din od onih u totalitarnim i teokratskim dru\u0161tvima. Ali i u okviru jednog dru\u0161tva postoji \u010ditava paleta razli\u010ditih stavova o istom, kao posledica individualnih faktora, li\u010dnih iskustava, ali i specifi\u010dnih porodi\u010dnih odnosa i porodi\u010dne indoktrinacije, kao i uticaja mikrozajednice (susedstvo, rodbina, vr\u0161njaci, itd.)<\/p>\n<p>Sve do nedavno izgradnja stavova za pojedinca nije predstavljala problem. Najve\u0107i deo stanovni\u0161tva \u017eiveo je u malim, seoskim zajednicama, \u010desto sa svega nekoliko desetina osoba (ako i toliko) sa kojima se tokom \u017eivota sretao. Nove pojave u takvoj sredini i u takvom \u017eivotu bile su retke, a ukupan broj \u201estaja\u0107ih\u201c pojava relativno trajno definisan geografijom i jednostavnim na\u010dinom \u017eivota. Tek industrijalizacijom, prelaskom u grad, pismeno\u0161\u0107u i dostupno\u0161\u0107u knjiga i medija, te mogu\u0107nosti lak\u0161eg putovanja broj osoba i pojava u odnosu na koje se sti\u010du iskustva zna\u010dajno je narastao. Opet \u2013 ne podjednako za sve i ne odjednom \u2013 19. i 20. vek bili su vekovi gde su dru\u0161tva, zajednice i pojedinci postepeno i nejednakim ritmom stupali u svet sve brojnijih pojava i me\u0111usobnih kontakata, koji su zahtevali i izgradnju stavova prema njima \u2013 opet ne prema svakoj i ne u istom intenzitetu, a i tad \u010desto po inerciji i analogiji. Na primer, lu\u010dkom radniku u Marseju, jedva pismenom, dok \u010dita u novinama tekst o obi\u010dajima nekog poline\u017eanskog naroda, verovatno se ne\u0107e ni javiti potreba za izgradnjom odre\u0111enog stava prema tom obi\u010daju. Me\u0111utim, ako je ve\u0107 bio eksponiran tu\u0111im stavovima o, recimo \u201evarvarskim obi\u010dajima\u201c Poline\u017eana, ukoliko je kod njega prevagnula indoktrinacija o opravdanosti imperijalizma kao nekakvog navodnog \u201eprosve\u0107ivanja\u201c nevernika, bi\u0107e mo\u017eda skloniji da se slo\u017ei sa autorom teksta koji spomenute obi\u010daje tuma\u010di kao jo\u0161 jedan znak varvarstva. Ve\u0107 klasno osve\u0161ten radnik, svestan da je izrabljivan od strane istih onih koji sada \u201edonose civilizaciju\u201c me\u0111u poline\u017eanske narode, pre \u0107e zauzeti kriti\u010dki stav o onome kako pi\u0161e autor teksta i stavi\u0107e se na stranu Poline\u017eana.<\/p>\n<p>U informati\u010dkom dru\u0161tvu do\u0161lo je do paradoksalne pojave. I dok nekada \u010dovek nije mogao da kriti\u010dki izgradi sopstveni stav zbog nedostatka li\u010dnog iskustva i relevantnih informacija, pa je, voljno ili ne, u potpunosti ili delimi\u010dno, prihvatao nametnute mu stavove o ograni\u010denim pojavama koje su se javljale u njegovom saznajnom svetu, danas je broj pojava neograni\u010den i ljudski um je iz sata u sat bombardovan novim i novim. U isto vreme koli\u010dina informacija, koje bi mogle da poslu\u017ee za izgradnju stavova, toliko je velika, a u isto vreme mnoge me\u0111u njima su upitnog porekla, kvaliteta i namere. U takvim uslovima, \u010dovek, \u010dak i da \u017eeli, nema vremena da o svakoj pojavi ili o svakoj osobi gradi kriti\u010dki stav, ve\u0107 svesno ili nesvesno o ve\u0107ini pojava prihvata tu\u0111e stavove. Recimo, \u017eelimo da kupimo neko vo\u0107e i uputimo se u supermarket. Tamo na polici sa vo\u0107em vidimo mango, papaju, marakuju, banane i jabuke. Neko jednostavno ne\u0107e registrovati mango, papaju i marakuju, jer je to vo\u0107e sa kojim nema iskustva i prosto ne \u017eeli ili nije u stanju da sti\u010de nova iskustva u datim okolnostima (\u017euri na posao, istovremeno razgovara telefonom, \u017eulja ga cipela, depresivan je, neispavan, besan, razo\u010daran ili zaljubljen). Neko drugi \u0107e prepoznati sve izlo\u017eeno vo\u0107e, mo\u017eda \u0107e se na trenutak pokolebati i upitati da li bi trebalo da proba mango, papaju ili marakuju, koje je do tada jeo, ali \u0107e se ipak opredeliti za proverene banane i jabuke. On zna \u0161ta su mango, papaja i marakuja, zna da su to vrste tropskog vo\u0107a, ponegde se sa njima i sretao (pro\u010ditao tekst, jeo sladoled ili pio pi\u0107e sa ukusom tog vo\u0107a), ali ne pronalazi dovoljan motiv da kupi neko od tog vo\u0107a, motiv koji prevazilazi rizike (npr. nije siguran da li \u0107e mu se svideti ukus, \u0161ta \u0107e re\u0107i uku\u0107ani, visoka cena\u2026). Neki kupci \u0107e kupiti neko od vo\u0107a sa kojim do tad nisu imali iskustva iz znati\u017eelje, izraditi neki svoj stav, a onda nastaviti da ga kupuju ubudu\u0107e ili ne. Neki, ve\u0107 dobro informisani, koji znaju sve o zdravstvenim uticajima navedenog vo\u0107a ili znaju za poslastice koje se od njih mogu spremiti, bez razmi\u0161ljanja \u0107e staviti to vo\u0107e u korpu. Isto kao i oni kome to vo\u0107e nije ni\u0161ta ukusnije od banana ili jabuka, naprotiv, ali ga vide kao sastavni deo \u017eivota kojim bi \u017eeleli da \u017eive. I tako dalje.<\/p>\n<p>Ali, kada uronimo u svet medija, posebno dru\u0161tvenih mre\u017ea, pred nama poteku na hiljade pojava i slike na hiljade osoba \u2013 od li\u010dnih kontakata, nekada\u0161njih prijatelja i ro\u0111aka koje sada pratimo na dru\u0161tvenim mre\u017eama i koji nas informi\u0161u gde putuju, \u0161ta rade, \u0161ta \u010ditaju, a \u0161ta kuvaju, s kim se dru\u017ee, \u0161ta im je bitno, a \u0161ta ih nervira\u2026 pa informacije iz politike, estrade, itd. Pa\u017enja koju \u010dovek posveti svakoj od tih informacija u najve\u0107em broju slu\u010dajeva traje nekoliko sekundi. Veoma retko nekoliko minuta. Ukoliko se pritom stalno pojavljuju iz ve\u0107ine izvora iste poruke (npr. Rusija je uvek bila na strani Srbije, Kina je odani prijatelj Srbije), bez obzira koliko nas takve pojave u tom trenutku ne interesuju, one se negde u na\u0161em umu pohranjuju. Stoga ne \u010dudi kad nas neko za godinu ili dve upita o stavu o nekoj pojavi koja je za nas malo zna\u010dajna i o kojoj nismo aktivno razmi\u0161ljali \u0161to je velika \u0161ansa da \u0107emo odgovoriti \u201edru\u0161tveno po\u017eeljnim odgovorom\u201c, onako kako nam se \u010dini da treba da odgovorimo.<\/p>\n<p>Za\u0161to to \u010dinimo na taj na\u010din? Pre svega, pla\u0161imo se da ne bude o\u010digledno da o onome o \u010demu smo pitani ne znamo ni\u0161ta. Dati dru\u0161tveno po\u017eeljan odgovor nosi najmanje \u0161anse da \u201eispadnemo glupi\u201c. A za\u0161to uop\u0161te \u010desto lak\u0161e prihvatamo stavove drugih nego da gradimo sopstvene \u2013 \u0161to zbog prezasi\u0107enja informacija (za\u0161to bih sad u\u010dio kakve su osobine i mogu\u0107nosti upotrebe pitaje, kad za to nemam vremena, a i korisnost takve informacije za mene je minimalna), \u0161to zbog odsustva motivacije za razumevanje i sledstveno zauzimanje stava prema bitnim pojavama (recimo o ratu u Siriji ili Jemenu, migrantima iz Afrike), zatim zbog usredsre\u0111enosti na svoj dru\u0161tveni mehur i ono \u0161to se de\u0161ava pod njim (\u201egledam samo svoja posla\u201c), \u0161to je opet posledica prethodnih iskustava, razo\u010darenja, generalnog stava o sebi i sopstvenom \u017eivotu, itd. Ljudi koji su skrhani svakodnevnim \u017eivotom i borbom za pre\u017eivljavanje, suo\u010deni sa sopstvenim ili bolestima bli\u017enjih, nemogu\u0107nosti zaposlenja, ugro\u017eenom bezbedno\u0161\u0107u, problemima na poslu ili u vezi \u2013 svakako \u0107e se te\u017ee upu\u0161tati u elaboraciju neke \u201eperiferne\u201c pojave (npr. kvalitet kontrole izbornog procesa). Naravno, i ovde obrazovni i religijski faktori i uop\u0161te ve\u0107 postoje\u0107a predube\u0111enja igraju zna\u010dajnu ulogu, ali naro\u010dito i permanentna kontaminacija javnoinformativnog prostora beskona\u010dnim brojem informacija, gde samo njihova koli\u010dina je dovoljna da potpuno potisne one retke koje su me\u0111u njima zaista bitne, a agresija i buka sa kojom se plasiraju potpuno zaglu\u0161uju i one najbitnije.<\/p>\n<p>Ovako op\u0161iran uvod neophodan za narednu diskusiju o tome kako danas gledamo na komunizam. Sve je manji broj onih koji imaju li\u010dno iskustvo sa onim \u0161to se naziva \u201ekomunizam\u201c ili \u201ekomunisti\u010dka pro\u0161lost\u201c, a i kod njih to je nekakvo iskustvo staro jo\u0161 malo pa 40 godina.<\/p>\n<p>Istra\u017eivanje sprovedeno 2019. godine pokazalo je da postoje bitne razlike u stavovima pojedinih kategorija gra\u0111ana u odnosu na promene koje su usledile nakon pada Berlinskog zida. Tako mla\u0111e osobe i oni imu\u0107niji pozitivnije gledaju na promene u odnosu na starije gra\u0111ane i one koji su siroma\u0161niji. Primera radi, manje od polovine ispitanika iz Slova\u010dke i Bugarske starijih od 60 godina smatrali su da je prelazak na kapitalisti\u010dku ekonomiju bio pozitivan potez, za razliku od oko 80% ispitanika u uzrastu 18-34 godine (dakle onih koji nemaju li\u010dnog iskustva sa \u201ekomunizmom\u201c i stavove su izgradili naj\u010de\u0161\u0107e indoktrinacijom). U Ma\u0111arskoj i Slova\u010dkoj generalno manje od polovine, a u Rusiji, Ukrajini i Bugarskoj manje od tre\u0107ine ispitanika smatralo je da se ekonomska situacija promenila na bolje nakon \u201epada komunizma\u201c, dok se tek svaki peti stanovnik nekada\u0161nje Isto\u010dne i svaki tre\u0107i stanovnik nekada\u0161nje Zapadne Nema\u010dke slo\u017eio da je \u017eivotni standard u isto\u010dnom delu zemlje jednak onom u zapadnom. Dodajmo jo\u0161 i to da su ispitanici iz svih zemalja uklju\u010denih u istra\u017eivanje slo\u017eni oko toga da su od \u201epada komunizma\u201c profitirali politi\u010dari i biznismeni, a, uz izuzetak Poljske i \u010ce\u0161ke, samo mali procenata gra\u0111ana misli da su i oni, obi\u010dni gra\u0111ani, profitirali.<\/p>\n<p>Istra\u017eivanje ameri\u010dke Memorijalne fondacije \u201e\u017drtve komunizma\u201c (sic!) iz 2020. godine sprovedeno u SAD, pokazalo je da 40% Amerikanaca (a gotovo polovina pripadnika generacije Z,) ima pozitivan stav o socijalizmu (a 30% pripadnika generacije Z preferira marksizam), dok svaki \u010detvrti Amerikanac podr\u017eava postepeno ga\u0161enje kapitalizma i prelazak na socijalnu pravednije dru\u0161tvo (51% generacije Z i 49% milenijalaca).<\/p>\n<p>Iako spomenuta istra\u017eivanja ukazuju na ne\u0161to druga\u010diju sliku o trenutnim stavovima o komunizmu, op\u0161ti utisak koji se sti\u010de iz medija, obrazovnog sistema, stavova verskih institucija, pa i svakodnevne komunikacije, ukazuje da se komunizam danas \u0161iroko shvata i prihvata kao totalitarna ideologija (koja se neretko izjedna\u010dava sa fa\u0161izmom), pa ide se \u010dak dotle da se zabranjuje isticanje komunisti\u010dkih simbola, ru\u0161e se (ako ve\u0107 i nisu odavno sru\u0161eni) spomenici iz \u201ekomunisti\u010dkog\u201c perioda, odbacuje se povezano kulturno i istorijsko nasle\u0111e. Gotovo da nema filma iz balti\u010dkih zemalja, \u010ce\u0161ke ili Poljske koji se probio na me\u0111unarodnu scenu, a da ne govori o \u201e\u017ertvama komunisti\u010dkog re\u017eima\u201c i sli\u010dno. Upravo \u201e\u017ertve komunizma\u201c i dalje privla\u010de najvi\u0161e interesovanja i iznova se bele\u017ee i prebrojavaju. Drugim re\u010dima, i nakon vi\u0161e od tri decenije od pada Berlinskog zida, \u201ekomunisti\u010dka pro\u0161lost\u201c posmatra se stereotipno, makar kao i u savremenim doma\u0107im filmovima gde su komunisti svi pravljeni po istom kalupu, zalu\u0111eni fanatici koje je tome uprkos okolina tolerisala iako ih ni\u0161ta nije razumela.<\/p>\n<p>Praistorija komunizma po\u010dinje onda kad je \u010dovek prestao da bude slobodan \u2013 ono \u0161to danas nazivamo civilizacijom, odnosno istorijom, dovelo je do utvr\u0111enih i nepromenljivih nejednakosti u dru\u0161tvu, neumoljive stale\u0161ke podele gde su na jednom kraju stajali gospodari, a na drugom robovi. Upe\u010datljivi ustanci robova, poneki zabele\u017een, kao Spartakov, a svakako mnogi nezabele\u017eeni i zaboravljeni, govore o ve\u010dnoj te\u017enji \u010doveka za slobodom i nepristajanje na nepromenljive nejednakosti. Dugi Srednji vek, koji je samo formalno trajao \u010ditav milenijum, a za mnoge sve do sredine XX veka, sledio je ustanovljene i nepromenljive nejednakosti Starog veka, sa svojim, mahom selja\u010dkim ustancima \u2013 ne idimo predaleko, ve\u0107 se setimo ustanaka pod vo\u0111stvom \u0110er\u0111a Do\u017ee i Matije Gupca, ili dr\u017eave cara Jovana Nenada, koja bi, uprkos tituli koju je nosio Jovan Nenad, mogla da se smatra prvom selja\u010dkom dr\u017eavom.<\/p>\n<p>Na prelazu iz 18. u 19. vek desile su se bitne pojave, koje \u0107e zna\u010dajno definisati dalji tok razvoja komunizma. S jedne strane sna\u017eni odjeci prosvetiteljstva zapljusnuli su Evropu i Severnu Ameriku, podjednako kao i odjeci ameri\u010dkog rata za nezavisnost, francuske revolucije i Napoleonovih ratova. Sa druge strane, sve vi\u0161e se \u0161irila industrijalizacija, koja je potpuno izmenila \u017eivote miliona \u2013 doju\u010dera\u0161nji seljaci, potpuno isklju\u010deni iz dru\u0161tvenih i istorijskih zbivanja, premestili su se u gradove i postali proletarijat. U jeku revolucionarne 1848. godine u Evropi pojavljuje se Komunisti\u010dki manifest, koji defini\u0161e deset mera koje bi trebalo da vode ka odumiranju klasa i nastanku besklasnog dru\u0161tva \u201eu\u00a0kome je slobodni razvitak svakog pojedinca uslov slobodnog razvitka za sve\u201c.<\/p>\n<p>Tokom decenija koje su usledile, de\u0161avalo se ono \u0161to je neminovno \u2013 do tada nepovezane individue, svaka izrabljivana i o\u010dajna na svoj na\u010din, stekle su klasnu svest i postale deo me\u0111unarodnog proletarijata sa zajedni\u010dkim ciljem \u2013 ru\u0161enje kapitalizma. Oktobarska revolucija 1917. godine stvorila je prvu mogu\u0107nost da se do tada razvijana teorija primeni u praksi. Odjek Oktobarske revolucije i nastanak prve socijalisti\u010dke dr\u017eave sna\u017eno su potresli Evropu i svet, mobili\u0161u\u0107i s jedne strane sve snage bur\u017eoazije na spre\u010davanje \u0161irenja \u201ekomunizma\u201c, a s druge strane stvaraju\u0107i sve brojniji komunisti\u010dki pokret. Nakon Drugog svetskog rata nastale su nove dr\u017eave \u201enarodnog socijalizma\u201c prvo u Centralnoj i Jugoisto\u010dnoj Evropi, a zatim i drugde. U zemljama Zapada do\u0161lo je do sna\u017ene antikomunisti\u010dke reakcije, \u0161to je sve zajedno rezultovalo vi\u0161edecenijskim hladnim ratom, koji se zavr\u0161io \u201epadom komunizma\u201c i globalnim trijumfom kapitalizma.<\/p>\n<p>Razjasnimo nekoliko stvari. Pre svega, komunizam je od sredine 19. veka bio prisutan kao ideologija, kao usmerenje ka \u201ediktaturi proletarijata\u201c (odnosno preuzimanju vlasti od strane radnika i ukidanje privatne svojine, ali ne i kao dru\u0161tveno ure\u0111enje (za razliku od kapitalizma, koji je i ideologija i dru\u0161tveno ure\u0111enje). I zaista, nosioci vlasti u tzv. \u201ekomunisti\u010dkim\u201c zemljama nazivali su dru\u0161tveno ure\u0111enje narodnom demokratijom, narodnim socijalizmom (da bi ga razlikovali od tradicionalnog-feudalnog i bur\u017eoaskog socijalizma). Ono \u0161to je bilo zajedni\u010dko ovim dru\u0161tvima\/dr\u017eavama i \u0161to ih je povezivalo sa komunizmom bili su odsustvo (u najve\u0107em delu) privatne svojine, podr\u017eavljenje bankarskog i transportnog sistema, konfiskovanje imovine dr\u017eavnih neprijatelja, kao i besplatno obrazovanje (i zdravstvo).<\/p>\n<p>Sovjetski Savez je nastao vi\u0161e od sedam decenija nakon pojave Komunisti\u010dkog manifesta, u uslovima koji su bili bitno druga\u010diji od onih koje su poznavali Marks i Engels i to ne u jednom industrijskom, ve\u0107 prete\u017eno agrarnom dru\u0161tvu. Manje-vi\u0161e kao i DOS u Srbiji nakon Petog oktobra, i sovjetska Oktobarska revolucija dovela je na vlast revolucionare koji su znali \u0161ta ne\u0107e, ali ne i dovoljno i \u0161ta i koliko ho\u0107e, a jo\u0161 manje kako do toga do\u0107i. Prve godine Sovjetskog Saveza, do Lenjinove smrti 1924. godine, prvenstveno su bile obele\u017eene gra\u0111anskim ratom, vojnom intervencijom kapitalisti\u010dkih zemalja, kao i nu\u017eno\u0161\u0107u suo\u010davanja sa esencijalnim pitanjima, kakvo je bilo pitanje gladi. I dok bismo te prve godine sovjetske dr\u017eave jo\u0161 donekle i mogli da smatramo godinama u kojima su komunisti bili na vlasti, od momenta Staljinovog potpunog preuzimanja vlasti krajem dvadesetih godina pro\u0161log veka, sovjetski protokomunizam nastavlja da se razvija u sasvim drugom pravcu, onom koji ima jako malo veze sa iskonskim komunizmom i preuzima klasi\u010dan oblik tiranije, diktature, strahovlade, po svom karakteru sli\u010dnijom predkapitalisti\u010dkom, feudalnom dru\u0161tvu. To je sistem koji se ponavljao i u nacisti\u010dkoj Nema\u010dkoj i u fa\u0161isti\u010dkoj Italiji, a prisutan je i u brojnim savremenim dru\u0161tvima, kojima godinama i decenijama vlada nesmenjivi vladar, preko novofeudalnog sistema latifundija. Takav, Staljinov Sovjetski Savez, u dijametralnoj je suprotnosti sa dru\u0161tvom koje je proklamovao Komunisti\u010dki manifest, onim u kojem \u201eje slobodni razvitak svakog pojedinca uslov slobodnog razvitka za sve\u201c. Drugim re\u010dima, komunizma ne mo\u017ee biti tamo gde nema i slobodnih pojedinaca. S tim u vezi, Staljinov Sovjetski Savez mo\u017eemo okarakterisati samo staljinizmom, nikako komunizmom.<\/p>\n<p>Nakon Drugog svetskog rata, a u skladu sa sporazumom Ruzvelt-\u010cer\u010dil-Staljin, Sovjetski Savez uspostavlja dominaciju nad zemljama Isto\u010dne i Jugoisto\u010dne Evrope. I ovde nije se radilo o slobodnoj volji gra\u0111ana, niti je revolucija do\u0161la \u201eodozdo\u201c (kao u Rusiji i u Jugoslaviji), ve\u0107 je bila nametnuta \u0161to realnom, \u0161to prete\u0107om vojnom silom (\u0161to je bilo i demonstrirano u Ma\u0111arskoj 1956. i u \u010cehoslova\u010dkoj 1968.) Iako se u Kini razvio autohtoni pokret pod vo\u0111stvom Mao Ce Tunga, nakon osvajanja vlasti njegov tok i sadr\u017eaj bio je sli\u010dan onom Staljinovom. Osnovna karakteristika oba je kult li\u010dnosti, ne\u0161to \u0161to je specifi\u010dno za starovekovne monarhije, a \u0161to nije imalo nikakve veze sa komunizmom. Dalje ih karakteri\u0161u visok stepen nasilja prema sopstvenom stanovni\u0161tvu, posebno prema dve dru\u0161tvene kategorije \u2013 obrazovanim i komunistima (iskonskim, prvoborcima). Nije bilo slu\u010dajno \u0161to se, kao i svaki diktator u nastajanju, Staljin prvo re\u0161io svih svojih konkurenata u Partiji, a onda godinama sprovodio monstruozne \u010distke koje su obuhvatile gotovo \u010ditav \u201eprve e\u0161alon\u201c sovjetskih, pa i komunista iz drugih zemalja. Kvazikomunisti\u010dki Sovjetski Savez i kvazikomunisti\u010dka Kina bile su najobi\u010dnije totalitarne diktature, a njihove naslednice \u2013 savremene Rusija i Kina, predstavljaju nastavak takve vladavine, uz dodatak slobodnog tr\u017ei\u0161ta i privatne svojine. Evropske zemlje iz \u201eisto\u010dnog bloka\u201c bile su manje uspe\u0161ne karikature sovjetskog modela, predstavljaju\u0107i, recimo, ono \u0161to je Belorusija za Rusiju danas. Zajedni\u010dko im je i odstupanje od osnovnog postulata komunizma \u2013 internacionalizma, kod Kine pre kroz tradicionalni izolacionizam, a kod Rusije kroz vi\u0111enje internacionalizma kao jedinog mogu\u0107eg ukoliko je pod kontrolom Moskve. Dodajmo jo\u0161 i zajedni\u010dki im imperijalizam, koji se kod Rusije isprva ograni\u010dio na deo Evrope, a kasnije dobio globalne razmere, tragi\u010dno se zavr\u0161iv\u0161i fijaskom u Avganistanu, a kod Kine, sti\u0161njene Sovjetskim Savezom, obele\u017eene okupacijom Tibeta i \u010destim pograni\u010dnim trvenjima sa Indijom i zemljama Indokine.<\/p>\n<blockquote><p>\u201ePoseban zna\u010daj ima \u010dinjenica da je ovaj pokret koji se ve\u0107 du\u017ee vremena la\u017eno prikazuje kao socijalisti\u010dki, odnosno komunisti\u010dki i marksisti\u010dki, a kome fakti\u010dki stoji na \u010delu CK SKP(b), u stvari ve\u0107 odavno u svom unutarnjem \u017eivotu prestao u svojoj ideologiji i praksi da bude marksisti\u010dki pokret. SKP(b) nije vi\u0161e, a po njenom uzoru ni druge kompartije, partija marksisti\u010dkog tipa, jer su u njoj razorena dva bitna elementa takve partije \u2013 sloboda borbe mi\u0161ljenja i \u2013 na toj osnovi \u2013 stvarna unutarpartijska demokratija. Nasuprot marksisti\u010dkoj partiji i uop\u0161te tradicionalnim naprednim radni\u010dkim organizacijama, u SKP(b) pripada jednom forumu, pa \u010dak ne ni jednom forumu, nego li\u010dnosti, monopol u skoro svim ideolo\u0161kim pitanjima. Takvim monopolima nije se niko nikad koristio u socijalisti\u010dkom pokretu i on se u pro\u0161losti javljao samo tako gdje su religiozni pokreti ulazili u fazu svog reakcionarnog apsolutisti\u010dkog razvitka\u201c.<\/p><\/blockquote>\n<p>\u0110ilas dalje dodaje:<\/p>\n<blockquote><p>\u201eU takvim, sasvim novim uslovima, nijesu pre\u017eivele samo svakojake bur\u017eoaske teorije o vje\u010dnosti kapitalisti\u010dkog poretka koju je pregazio sam neizbje\u017eni i protivrje\u010dni razvoj kapitalizma, ili socijaldemokratske teorije o mirnom prelasku i urastanju kapitalizma u socijalizam (\u2026 ) nego i \u201esovjetske\u201c teorije o jedino mogu\u0107im \u201esovjetskim\u201c oblicima ru\u0161enja kapitalizma i izgradnje novog dru\u0161tva. (Te pre\u017eivjele teorije su \u2013 kao i sve kad pre\u017eivi \u2013 postale u toku razvitka reakcionarni idejni oblik velikoruskog monopola, odnosno \u2013 velikoruskog dr\u017eavnokapitalisti\u010dkog imperijalizma.)\u201c<\/p><\/blockquote>\n<p>O\u010digledne su sli\u010dnosti Staljinove i Putinove politike, koje odjekuju iz \u0110ilasovih re\u010di.<\/p>\n<p>Ako ostavimo po strani pojedine vanevropske zemlje u kojima je u jednom momentu na vlasti bila komunisti\u010dka, marksisti\u010dka, odnosno partija narodnog socijalizma (\u0161to zbog kratkog trajanja kao u \u010cileu, \u0161to zbog specifi\u010dnih okolnosti kao \u0161to je zavisnost od sovjetske pomo\u0107i i me\u0111unarodna izolacija Kube, itd.), jedino bismo za Jugoslaviju mogli re\u0107i da se, posebno nakon raskida sa Staljinom, razvijala u istinskom smislu marksizma i, uz sve svoje nedostatke i pogre\u0161ke, ipak inovativno (kako je jedino i bilo mogu\u0107e) pristupila izgradnji modernog narodnog socijalizma. Na koji na\u010din se delovanje jugoslovenskih komunista, odnosno KPJ razlikovalo od delovanja SKP(b), objasnio je Aleksandar Rankovi\u0107:<\/p>\n<blockquote><p>\u201eDa bi mogla o\u010dekivati uspeh velikog dru\u0161tvenog preobra\u017eaja koji je pokrenula, Partija mora sna\u017eno razvijati dru\u0161tvenu i politi\u010dku svest gra\u0111ana, njihov socijalisti\u010dki patriotizam, njihovu odanost dru\u0161tvenoj zajednici, njihovo razumevanje istorijskih dru\u0161tvenih zbivanja u kojima aktivno u\u010destvuju, jer takav preobra\u017eaj mo\u017ee biti delo samo dobrovoljnog i svesnog u\u010de\u0161\u0107a \u010dlanova dru\u0161tva. Me\u0111utim, ja\u010danje svesti gra\u0111ana za kolektivni rad u izgra\u0111ivanju nove dru\u0161tvene organizacije ne mo\u017ee se izdvojiti od ja\u010danja njihove svesti o njihovim li\u010dnim pravima i li\u010dnoj slobodi.\u201c<\/p><\/blockquote>\n<p>Uloga partije u Jugoslaviji (KPJ, odnosno SKJ)\u00a0 vidi se isklju\u010divo kao \u201eavangarde radni\u010dke klase\u201c, odnosno deo radni\u010dke klase koji prednja\u010di, vodi ka bespartijskom i besklasnom dru\u0161tvu, koje odgovara potrebama gra\u0111ana i u koje se oni uklju\u010duju u skladu sa svojim mogu\u0107nostima. Uloga partije je, kao \u0161to napominje Rankovi\u0107, da podsti\u010de politi\u010dku svest gra\u0111ana i njihovo u\u010de\u0161\u0107e u dru\u0161tvenom \u017eivotu (danas bismo to nazvali participativnim dru\u0161tvom), nikako, kao \u0161to je to bio slu\u010daj u staljinizmu, ili kao \u0161to je to slu\u010daj danas kako u autoritarnim, tako i u pseudodemokratskim dru\u0161tvima, sputavanje bilo kakvog politi\u010dkog anga\u017eovanja gra\u0111ana i ga\u0161enje njihove politi\u010dke svesti. Otuda dolaze opasnost od komunizma. Komunizam zahteva slobodne i slobodnomisle\u0107e, a dru\u0161tveno anga\u017eovane gra\u0111ane. Totalitarizam priznaje samo gra\u0111ane pot\u010dinjene silom, a liberalni kapitalizam sopstvenom voljom. Oba daju sve da bi sputali i kona\u010dno ugasili gra\u0111ansku politi\u010dku svest (ili je eventualno pretvaraju\u0107i u jo\u0161 jedan rijaliti, usmeravaju\u0107i je ka perifernim temama, itd.)<\/p>\n<p>Ako smo ra\u0161\u010distili s tim da je komunizam isklju\u010divo ideologija \u010dije su osnove nagla\u0161ene sredinom 19. veka i koji se samo kratkotrajno doveo do po\u010detka razvoja narodnog socijalizma \u201eu praksi\u201c u Sovjetskom Savezu do dolaska Staljina na vlast, da bi bio zamenjen klasi\u010dnom tiranijom koja nikakve veze narednih decenija ne\u0107e imati sa komunizmom (ni u doba tek ne\u0161to mek\u0161eg poststaljinizma) i da je svoje obrise narodni socijalizam do\u017eiveo samo u Jugoslaviji i mo\u017eda, kratko i delimi\u010dno, u Latinskoj Americi i jo\u0161 ponegde, poku\u0161ajmo da odgovorimo za\u0161to je onda do\u0161lo do \u201epada komunizma\u201c i za\u0161to je komunizam danas u \u0161irokim razmerama ozlogla\u0161en.<\/p>\n<p>Neke od razloga neuspeha \u201ekomunisti\u010dkog eksperimenta\u201c mogli bismo prona\u0107i u slede\u0107em:<\/p>\n<p>1. Kao \u0161to smo naglasili, komunizam nije nikad ni postojao kao dru\u0161tveno\/dr\u017eavno ure\u0111enje. Postojali su samo poku\u0161aji uspostavljanja dru\u0161tva (narodna demokratija, narodni socijalizam) koje bi bilo zasnovano na osnovnim principima komunizma, koji su u Sovjetskom Savezu propali dolaskom Staljina na vlast, a u Kini preuzimanjem staljinovog modela apsolutne vlasti jednog \u010doveka, kulta li\u010dnosti i ograni\u010denog imperijalizma. Nakon Staljinove smrti u Sovjetski Savez nastavlja da se razvija kao imperijalisti\u010dka zemlja, dok Kina nakon Maove smrti postaje jednopartijska kapitalisti\u010dka diktatura.<\/p>\n<p>2. Oktobarska revolucija, kao klju\u010dni doga\u0111aj za komunisti\u010dki pokret (ne samo u Rusiji, ve\u0107 i kroz sledstvene revolucije u Ma\u0111arskoj, Nema\u010dkoj, Finskoj i drugde, sve do vojvo\u0111anskih seoskih crvenih republika) nastala je u doba velike krize me\u0111unarodnog radni\u010dkog i komunisti\u010dkog pokreta (Druga internacionala je raspu\u0161tena 1916. godine), odnosno prevage koju su odneli oportunisti.<\/p>\n<p>3. I Sovjetski Savez, kao i ostale socijalisti\u010dke zemlje, nastale su nakon Prvog, odnosno Drugog svetskog rata ili borbe za nezavisnost biv\u0161ih kolonija, dakle u uslovima potpunog razaranja zemlje, uni\u0161tenja ionako slabih materijalnih resursa, velikih demografskih gubitaka, itd.<\/p>\n<p>4. Od svog nastanka, pored gore spomenutih problema, socijalisti\u010dke zemlje suo\u010dile su se sa stranom agresijom (npr. Sovjetski Savez konkretno, Jugoslavija prvo kroz \u201etr\u0161\u0107ansku krizu\u201c, a zatim i kroz pretnju agresije Sovjetskog Saveza, zemlje centralne i jugoisto\u010dne Evrope kroz agresiju i okupaciju Sovjetskog Saveza, Kuba kroz pretnju ameri\u010dke agresije, \u010cile kroz Pino\u010deov pu\u010d podr\u017ean od strane SAD, sli\u010dno je bilo i u Iranu, Grenadi, itd.)<\/p>\n<p>5. Pri nastanku Sovjetskog Saveza nije postojalo nikakvo prethodno iskustvo nastanka i razvoja jedne socijalisti\u010dke zemlje. Bilo je neophodno kre\u0107e neutabanim stazama, \u0161to je rezultovalo zna\u010dajnim lutanjem. Za druge zemlje, jedino iskustvo bilo je ono iz Sovjetskog Saveza. Samim tim razvoj narodnog socijalizma vi\u0161e se zasnivao na principu poku\u0161aja i pogre\u0161aka.<\/p>\n<p>6. Uop\u0161teno, vreme trajanja \u201ekomunizma\u201c bilo je kratko. Iako je u Evropi formalno potrajao do 1989-1991, ve\u0107 sredinom sedamdesetih godina postalo je jasno da je postoje\u0107i sistem neodr\u017eiv i naredna decenija protekla je u odlaganju neizbe\u017enog. To zna\u010di da je (pseudo)komunizam, prvenstveno kao (post)staljinizam u Sovjetskom Savezu trajao tek nekih pet i po decenija, a u drugim evropskim zemljama tridesetak godina. Suvi\u0161e kratko, \u010dak i kad se ne bi uzele u obzir sve ote\u017eavaju\u0107e okolnosti.<\/p>\n<p>7. Strah od \u0161irenja komunizma u zapadne zemlje, kao i zemlje koje su se oslobodile kolonijalizma, bio je veliki i realan. Antikomunizam postao je osnovna karakteristika ameri\u010dke, kao i politike ve\u0107ine drugih zapadnih zemalja. To je uklju\u010divalo masovnu antikomunisti\u010dku propagandu, proganjanje levi\u010darski opredeljenih intelektualaca, umetnika i gra\u0111ana, sve do zabrane rada komunisti\u010dke partije. Suptilno ugra\u0111ena antikomunisti\u010dka propaganda preplavila je holivudske filmove i putem njih dospela do miliona gra\u0111ana \u0161irom sveta. \u017drtve antikomunizma jo\u0161 \u010dekaju da budu izbrojane.<\/p>\n<p>8. Navedeni strah imao je i jednu drugu posledicu (nadovezuju\u0107i se na tragi\u010dne posledice koje je Drugi svetski rat ostavio na stanovni\u0161tvo) \u2013 nosioci kapitalizma na Zapadu preuzeli su manji ili ve\u0107i deo komunisti\u010dkog programa, od nacionalizacije javnog transporta, sna\u017enih mera prema nasle\u0111ivanju imovine, sve do zna\u010dajnog upliva dr\u017eave u poslovnu sferu, besplatnog obrazovanja i zdravstva, itd. Jedino je privatna svojina ostala nedodirljiva. Sve ovo je ubla\u017eilo o\u0161tricu komunisti\u010dkih i levi\u010darskih partija na Zapadu, a uz sve o\u010digledniji poraz \u201ekomunizma\u201c (a zapravo staljinizma), te nemogu\u0107nosti da se ponudi novi komunisti\u010dki program zasnovan na internacionalizmu, zapada u krizu u kojoj vegetira do danas.<\/p>\n<p>8. U socijalisti\u010dkim zemljama postojalo je zna\u010dajno nezadovoljstvo. Ali, to nije bilo nezadovoljstvo principima komunizma, dru\u0161tvenom imovinom, besplatnim \u0161kolstvom i zdravstvom i brigom o zajednici. Bilo je to nezadovoljstvo \u010dinjenicom da su se tada\u0161nja rukovodstva udaljila od komunisti\u010dkih ideala, birokratizovala se i otu\u0111ila od gra\u0111anstva, istovremeno nere\u0161avaju\u0107i narastaju\u0107e ekonomske probleme. Zahtevi su se odnosili na ve\u0107a prava radnika, na preuzimanja fabrika od strane radnika, borbe protiv birokratije i sli\u010dno (setimo se samo zahteva studenata Beogradskog univerziteta 1968. ili \u010dinjenice da su putuju\u0107i demonstranti po Vojvodini 1988. zahtevali \u201eantibirokratsku\u201c revoluciju). Umesto toga, dobili su privatizaciju, deregulaciju i tr\u017ei\u0161nu privredu, iz \u010dega su kao pobednici iza\u0161li samo malobrojni, neretko upravo oni partijski funkcioneri protiv kojih su gra\u0111ani demonstrirali.<\/p>\n<p>Gotovo tri i po decenije nakon \u201epada komunizma\u201c ve\u0107ina gra\u0111ana nema nikakvo li\u010dno iskustvo sa \u201ekomunizmom\u201c. Ostaje im da stavove grade na osnovu ud\u017ebenika koje su napisali pobednici, na osnovu doktrina organizovane religije, koju komunizam potire (ne verovanje, ve\u0107 organizaciju) samim tim \u0161to zahteva slobodnog, a religija pot\u010dinjenog \u010doveka, a mo\u017eda i najvi\u0161e kao rezultat besprizornih napora vlasnika krupnog kapitala da njenu jedinu alternativu, tu smrtnu opasnost za kapitalizam, ostave zauvek utopljenoj u pau\u010dini. Me\u0111u onima koji imaju li\u010dno iskustvo \u017eivota u \u201ekomunizmu\u201c registruje se poseban fenomen \u201enaknadne pameti\u201c, autofikcije, gde se prethodni \u017eivot ne sagledava vi\u0161e realno kakav je i bio ili kroz prizmu iskustva, ve\u0107 kroz jednu novu, nametnutu, antikomunisti\u010dku prizmu. U savremenom, kapitalisti\u010dkom, kleronacionalisti\u010dkom dru\u0161tvu, sramota je hvaliti se lepom mlado\u0161\u0107u, sramota je negirati da si bio nekakva \u201e\u017ertva komunizma\u201c.<\/p>\n<p>Danas, dakle, komunizam naizgled deluje kao dalek, prevazi\u0111en i nemogu\u0107. Ali, u tome upravo le\u017ei i njegova snaga. On ne deluje tako zato \u0161to je stvarno takav (pro\u010ditajte ponovo rezultate istra\u017eivanja prikazane na po\u010detku ovog teksta), on je takav isfabrikovan od posednika krupnog kapitala i njihovih politi\u010dkih, finansijskih i pseudoverskih eksponenata. Postoji me\u0111u njima ogroman strah od komunizma. Zato \u0161to je komunizam bezvremena i ultimativna ideja. Alen Badju zato ka\u017ee:<\/p>\n<blockquote><p>\u201eKomunizam su te \u010detiri mogu\u0107nosti (organizovati dru\u0161tvo druga\u010dije nego na osnovu privatnog vlasni\u0161tva, rad mo\u017ee da bude organizovan na potpuno druga\u010diji na\u010din, posebno kroz prevazila\u017eenje podele izme\u0111u manualnog i intelektualnog rada, podele izme\u0111u sela i grada, \u00a0podele izme\u0111u zadataka upravljanja i zadataka izvr\u0161enja, zatim nije potrebno da \u010dove\u010danstvo bude podeljeno po nacionalnostima, kulturama, veroispovestima ili jezicima i, kona\u010dno, dr\u017eava kao posebna sila, kao policijska i vojna organizacija, mo\u017ee i mora da jednog dana nestane). Da li \u0107emo od njih odustati, da li \u0107emo ih napustiti pod izgovorom da iskustvo nekog istorijskog komunizma nije uspelo da realizuje te \u010detiri pretpostavke, da je do\u017eivelo neuspehe? Ja ka\u017eem ne. To nije zbog toga \u0161to prvo iskustvo neke velike ideje nije uspelo i moramo od te ideje da odustanemo i da se pomirimo zauvek, \u0161to opet nema nikakvog smisla, sa globalizovanim kapitalizmom\u2026 Potpuno sam uveren da \u0107e\u00a0bez\u00a0povratka idejama komunizma \u010dove\u010danstvo sigurno do\u017eiveti jednu kona\u010dnu katastrofu posredstvom rata. I verovatno nekog kona\u010dnog rata. Tako da to nije samo pitanje politike u u\u017eem smislu te re\u010di. To je zaista strate\u0161ko pitanje postojanja \u010dove\u010danstva kao takvog\u201c.<\/p><\/blockquote>\n<p>Dakle i elem: ne pristupajmo politici, ne pristupajmo \u017eivotu kao da smo u supermarketu. Komunizam, socijalizam, marksizam \u2013 to nisu mango, papaja i marakuja. U\u010dimo, menjajmo se, znajmo. Savremeni \u010dovek nema prava na neznanje. I zato \u2013 slo\u017eimo se i manimo se holivudskih i sli\u010dnih definicija komunizma: komunizam nije nikad postojao i ne\u0107e postojati jo\u0161 mnogo godina \u2013 kao poredak, kao dru\u0161tveno ure\u0111enje. Ali, komunizam kao ideja je opstao i samo \u0107e ja\u010dati. A Staljin, Pol Pot, \u010cau\u0161esku, Milo\u0161evi\u0107 \u2013 zovimo ih kako ho\u0107emo, staljinistima, bolj\u0161evicima, tiranima, diktatorima, zlo\u010dincima, sa komunizmom oni nisu imali nikakve veze. Ponovimo jo\u0161 jednom gotovo dva veka, kakav \u0107e biti svet komunizma \u2013 svet \u201eu\u00a0kome je slobodni razvitak svakog pojedinca uslov slobodnog razvitka za sve\u201c.<\/p>\n<p>Autor je epidemolog, doktor medicinskih nauka iz oblasti javnog zdravlja. Radi kao vi\u0161i predava\u010d na Univerzitetu Vulverhempton.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Danas, dakle, komunizam naizgled deluje kao dalek, prevazi\u0111en i nemogu\u0107. Ali, u tome upravo le\u017ei i njegova snaga. On ne deluje tako zato \u0161to je stvarno takav, on je takav isfabrikovan od posednika krupnog kapitala i njihovih politi\u010dkih, finansijskih i pseudoverskih eksponenata<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":284616,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-408739","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/408739","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=408739"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/408739\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":408747,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/408739\/revisions\/408747"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/284616"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=408739"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=408739"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=408739"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}