{"id":408504,"date":"2024-07-29T07:13:10","date_gmt":"2024-07-29T05:13:10","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=408504"},"modified":"2024-07-29T07:13:10","modified_gmt":"2024-07-29T05:13:10","slug":"mi-vec-zivimo-u-fasizmu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/07\/29\/mi-vec-zivimo-u-fasizmu\/","title":{"rendered":"Mi ve\u0107 \u017eivimo u fa\u0161izmu"},"content":{"rendered":"

Autori: Gordan Maslov, Atila Luki\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ako je vjerovati razli\u010ditim komentatorima, ameri\u010dko dru\u0161tvo je u posljednjim godinama do\u017eivjelo skoro pa neprebrojiv niz prijelomnih trenutaka, niz \u201cto\u010daka\u201d nakon \u010dijeg prelaska ni\u0161ta nije trebalo biti kao prije; \u010dini nam se da svaki novi samo pomi\u010de granicu \u201cnormalnog\u201d politi\u010dkog diskursa u svoje Drugo, \u0161to god to bilo. Jesmo li na tragu opasnosti od fa\u0161izma ili mo\u017eda ve\u0107 neko vrijeme \u017eivimo politike koje su u svojim ciljevima, modelima i afektima fa\u0161isti\u010dke?<\/p>\n

U subotu nave\u010der, 13. srpnja, 20-godi\u0161nji pomo\u0107ni kuhar Thomas Matthew Crooks popeo se na krov pogona i pucao na predsjedni\u010dkog kandidata Donalda Trumpa tijekom njegovog predizbornog predsjedni\u010dkog skupa u Butleru, Pennsylvania. Cijeli svijet obi\u0161le su fotografije onog \u0161to je uslijedilo, i bez potrebnog vremenskog odmaka ve\u0107 izgledaju epohalno, kao ne\u0161to \u0161to definira eru koja dolazi. Trump, krvare\u0107i iz desnog uha kroz koje je pro\u0161ao metak, prkosno di\u017ee \u0161aku u zrak dok ga tajna slu\u017eba odvodi s pozornice. U pozadini se vijori ameri\u010dka zastava, dok gomila izvikuje \u201cUSA! USA! USA!\u201d.<\/p>\n

Mediji, dru\u0161tvene mre\u017ee i svakodnevna komunikacija skoro instantno su postali zasi\u0107eni razli\u010ditim projekcijama u budu\u0107nost: \u0161to ovaj doga\u0111aj zna\u010di za izbore, za Trumpovu pobjedu, za ameri\u010dko dru\u0161tvo? Da li \u0107e Trumpova reakcija i\u0107i u pravcu smirivanja rasplamsane retorike koja je i doprinjela atmosferi u kojoj nam se ovaj \u010din retrospektivno \u010dini skoro pa neizbje\u017enim, ili \u0107e samo potpirivati vatru tinjaju\u0107eg gra\u0111anskog rata? \u201cGdje ide Amerika\u201d? Ameri\u010dko dru\u0161tvo pak balansira po ivici katastrofe; ili poput Wiley Coyotea i dalje nastavlja tr\u010dati poslije prelaska litice, dok ga u zraku dr\u017ei samo strah pomije\u0161an s neznanjem i odbijanjem da pogleda dolje i vidi da ve\u0107 odavno nema tla pod nogama. Naravno, pitanje je samo do kada ovo stanje mo\u017ee potrajati te je li, kao u slu\u010daju Wileya Coyotea, dovoljno samo da Amerikanci objektivno pogledaju svoju situaciju i sunovrate se u ponor? Ako je vjerovati ameri\u010dkim ali i svjetskim medijima, razli\u010ditim stru\u010dnjacima, povjesni\u010darima i komentatorima, no i prevladavaju\u0107em Zeitgeistu, ameri\u010dko dru\u0161tvo je u posljednjim godinama do\u017eivjelo skoro pa nebrojiv niz prijelomnih trenutaka, niz \u201cto\u010daka\u201d nakon \u010dijeg prelaska ni\u0161ta nije trebalo biti kao prije; \u010dini nam se da svaki novi samo pomi\u010de granicu \u201cnormalnog\u201d politi\u010dkog diskursa u svoje Drugo, \u0161to god to bilo. Ve\u0107ina tih trenutaka u politi\u010dkom \u017eivotu direktno se ili indirektno ve\u017ee za republikanskog predsjedni\u010dkog kandidata i biv\u0161eg predsjednika Donalda Trumpa: sve od pobune (ili dr\u017eavnog udara) 6. sije\u010dnja, razli\u010ditih sudskih procesa, prosvjeda i kontraprosvjeda, javnih nastupa i izjava te eksplozije nasilja u Charlotsvilleu u kolovozu 2017., izgledalo je kako Trump svakim svojim \u010dinom di\u017ee politi\u010dke uloge, sve do onoga koji dovodi u pitanje samu ameri\u010dku demokraciju.<\/p>\n

Ovo je pozicija kroz koju \u017eelimo promisliti sada\u0161nji trenutak, s posebnim naglaskom na pitanje fa\u0161izma koje se neprestano vra\u0107a. Pitanja vezana za poku\u0161aj atentata se neprestano formiraju kao pitanja oko budu\u0107nosti ameri\u010dkog dru\u0161tva, kao u nekakvom poku\u0161aju poricanja i potiskivanja jednog drugog pitanja: \u0161to je ameri\u010dko dru\u0161tvo danas? Ili, da postavimo isto pitanje na ne\u0161to druga\u010diji na\u010din, jesmo li na tragu opasnosti od fa\u0161izma ili mo\u017eda ve\u0107 neko vrijeme \u017eivimo politike koje su u svojim ciljevima, modelima i afektima fa\u0161isti\u010dke?<\/p>\n

Potrebno je razlikovati \u017eelju za fa\u0161izmom i realne formacije fa\u0161izma. Najlak\u0161i primjer \u017eelje za fa\u0161izmom su knjige Jordana Petersona i problem nereda. Nered nije posljedica, rezultat ne\u010dega ili stanje, nered je dio li\u010dnosti, dio identiteta: ne\u0161to \u0161to treba eliminirati kako bi se kroz red uvelo u red psihu, identitet, a mo\u017eda \u010dak i dru\u0161tvo. Problem je \u0161to je fantazma fa\u0161izma postala prevladavaju\u0107a, dok realne formacije fa\u0161izma postaju poznate tek retroaktivno. Fa\u0161izam ima povijest koja mu onemogu\u0107ava jasno definiranje kao politi\u010dke ideologije. Bilo je manje ili vi\u0161e uspje\u0161nih poku\u0161aja navo\u0111enja problema, situacija, ili odluka koje se prema svojoj logici i smislu mogu nazvati fa\u0161isti\u010dkim. U ameri\u010dkoj politici se od 11. rujna i ru\u0161enja \u201cblizanaca\u201d u New Yorku fa\u0161izam (za koji je Busheva administracija opetovano bila optu\u017eivana) polako formirao oko ideje obrane, gotovo romanti\u010darske ideje o invaziji izvana, naspram tradicionalnog fa\u0161izma koji se prvenstveno formirao kao diskurs o unutarnjem neprijatelju. Iz sada\u0161nje perspektive je razumljiva \u010dak i doza melankolije koju mo\u017eemo osje\u0107ati prisje\u0107aju\u0107i se vremena Busheve administracije i \u201cRata protiv terora\u201d te me\u0111unarodnih prosvjeda koji su nastali kao reakcija na invaziju na Irak. Sada\u0161njost ameri\u010dke politike je u potpunosti uru\u0161ila razliku izme\u0111u unutarnjeg i vanjskog, dok je sam Rat protiv terora bio jedan od glavnih faktora u rastavljanju me\u0111unarodnog liberalnog poretka, \u010dije posljedice sada osje\u0107aju i ameri\u010dki gra\u0111ani. Trumpova \u201cmuslimanska zabrana\u201d je tek ina\u010dica ideje koja prati logiku \u201cobrane\u201d; Geert Wilders i Viktor Orban predstavljaju europsku verziju ovih istih ideja. Sa svim svojim (sitnim) razlikama, orijentirani su na isti skup problema.<\/p>\n

Potrebno je naglasiti kako doga\u0111aj iz 2001. je i nije poseban u analima terorizma. Europa i svijet su pro\u017eivljavali terorizam kroz cijelu povijest 20. stolje\u0107a poslije 2. svjetskog rata. Od antikolonijalnih pokreta, do doma\u0107eg terorizma u Italiji i Njema\u010dkoj. Ono \u0161to se promijenilo jest kako dr\u017eava reagira na opasnost. Do 2001. rat protiv terorizma je bio lokalizirana i precizna aktivnost, nalik na borbu protiv organiziranog kriminala. Zapadne dr\u017eave su poku\u0161avale izdvojiti problem i sankcionirati ga. Osamdesetih godina pojavila se sasvim nova politika oko rje\u0161avanja socijalnih problema, prvi je bio u obliku borbe protiv siroma\u0161tva, a drugi je u bio u borbi protiv droga. Amerika i Velika Britanija su zapo\u010dele disperzirati politike sankcija, restrikcija i opresije. Odjednom, borba nije bila protiv odre\u0111enih osoba, ve\u0107 protiv odre\u0111enih ideja i klasa. Poslije 11. rujna i napada na \u201cblizance\u201d politike reakcije na terorizam se mijenjaju, te se tako mijenja i ideja \u201cneprijatelja\u201d, koja istovremeno postaje i apstraktnija i konkretnija. Ove politike su odjeknule diljem svijeta gdje danas u procesima migracija u Europi promi\u0161ljamo ne tko se mo\u017ee slobodno kretati u na\u0161em prostoru, ve\u0107 kome ne \u017eelimo dati pristup. Ovo je \u017eelja za fa\u0161izmom, ovo je proces kroz koji mi u Europi, Americi i Velikoj Britaniji promi\u0161ljamo suvremene politi\u010dke doga\u0111aje. Ovaj na\u010din vi\u0111enja nam omogu\u0107ava gotovo neiscrpne izvore povijesnih analogija kroz koje \u010ditamo dana\u0161njicu.<\/p>\n

Marinus van der Lubbe je optu\u017een za podmetanje po\u017eara u Reichstagu 1933. godine. Ovo ime i doga\u0111aj u popularnoj se ma\u0161ti povezuju s otvaranjem vrata Hitleru za usvajanje apsolutne vlasti krajem Weimarske republike. Pitanje je onda postoji li mogu\u0107nost lekcije iz povijesti? Imaju li Crooks i van der Lubbe transhistorijsku poveznicu i pou\u010dak za fa\u0161izam? Odgovor je \u2013 i da i ne. Fa\u0161izam nije i ne mo\u017ee biti historijski, fa\u0161izam mo\u017ee i mora nu\u017eno proizvoditi zna\u010denja u povijesti, fa\u0161izam je reakcionaran i pro\u017eima sve koordinate mogu\u0107ih povijesti s politikama sje\u0107anja koja su mjesta traume, koja se moraju revitalizirati, povratiti, zauzeti i obraniti. Tako je i poveznica izme\u0111u ove dvije li\u010dnosti fa\u0161isti\u010dka, ona je \u017eelja za iznala\u017eenjem klju\u010da za razumijevanje doga\u0111aja. Tako Van der Lubbe predstavlja za nas po\u010detak ne\u010dega, otvaranje historijske sekvence, u kojoj je Crooks tek epizoda; ba\u0161 poput Andreasa Breivika u Norve\u0161koj, Brentona Harrisona Tarranta u Christchurchu u Novom Zelandu ili Stephana Ballieta u Halleu u Njema\u010dkoj. Njihova \u017eelja je fa\u0161isti\u010dka, njihovo vi\u0111enje svijeta je motivirano \u017eeljom za redom i organizacijom pomo\u0107u nasilja; neorganizirani proboj nihilizma.<\/p>\n

Svakom je jasno da ne pro\u017eivljavamo svakodnevnicu terora totalitarnih dr\u017eava 20. stolje\u0107a i napomenuli smo kako je fa\u0161isti\u010dka organizacija vidljiva tek retrospektivno. Ovdje trebamo u\u010diti od Deleuzea i Guattarija, te razlikovati totalitarizam i fa\u0161izam, jedno kao organizaciju dr\u017eave i dru\u0161tva, a drugo kao organizaciju skupa afekata i \u017eelja. Fa\u0161izam tako mo\u017eemo prozvati i \u017eeljom za organizacijom stvari. Dok je politi\u010dko nasilje nekad bilo domena i mjesto mo\u0107i Dr\u017eave koja ga je organizirala i provodila, ili \u010diji je objekt \u010desto bila, sada je ono migriralo u podru\u010dje politi\u010dkog sukoba koji ima vi\u0161ak ili apsolutni manjak politi\u010dkog zna\u010denja. U svijetu ru\u0161evina neoliberalizma u kojem internacionalni kolektivni dru\u0161tveni projekti postaju sve te\u017ee ostvarivi, fa\u0161izam se vra\u0107a kao nihilisti\u010dki afekt uni\u0161tenja na svakodnevnoj razini \u017eivota. S druge strane, Svijet, bilo da postaje slo\u017eeniji ili ne, zbog razli\u010ditih je utjecaja sigurno konfuzniji i na\u0161a preokupacija da nam postane imanentan, prostor je kroz koji fa\u0161isti\u010dka \u017eelja za redom i poretkom oblikuje na\u0161e vi\u0111enje svijeta i prije nego fa\u0161isti\u010dke politike po\u010dinju oblikovati taj isti svijet; fa\u0161izam se pokazuje tako kao specifi\u010dna organizacija afekata, kao afektivnost budu\u0107nosti, kao afektivnost 21. stolje\u0107a.<\/p>\n

Projiciraju\u0107i u pro\u0161lost, generiramo logiku djelovanja koja je neminovna, sve u ime u\u010denja i mi\u0161ljenja kako kroz proces razumijevanja imamo mogu\u0107nost sprije\u010diti budu\u0107e doga\u0111aje. No, ova prividno dijalekti\u010dka povijest nije ni\u0161ta doli poku\u0161aj vezivanja sebe za percipiranu opasnost, \u017eelju za obranom, umjesto shva\u0107anja gdje\/kada smo mi danas. Ne treba nas biti strah od fa\u0161izma, mi ve\u0107 \u017eivimo u fa\u0161izmu.<\/p>\n

Mi ve\u0107 \u017eivimo u fa\u0161izmu<\/a><\/p><\/blockquote>\n