{"id":408414,"date":"2024-07-28T07:45:38","date_gmt":"2024-07-28T05:45:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=408414"},"modified":"2024-07-28T07:45:38","modified_gmt":"2024-07-28T05:45:38","slug":"neprijatelj-je-uvijek-konstrukcija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/07\/28\/neprijatelj-je-uvijek-konstrukcija\/","title":{"rendered":"Neprijatelj je uvijek konstrukcija"},"content":{"rendered":"

Pripremio: Matko Vlahovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Nakon zavr\u0161etka trogodi\u0161njeg umjetni\u010dkog projekta BARBARE (odyss\u00e9es) u kojem su putovali u sve zemlje \u010dlanice Europske unije, umjetni\u010dki voditelji francuskog kolektiva ZONE -po\u00e8me-, koreografkinja M\u00e9lodie Lasselin i redatelj Simon Capelle, oti\u0161li su u periferiju da bi istra\u017eili figuru neprijatelja te pojam mira u kontekstu sada\u0161njeg i pro\u0161log rata u Europi.<\/p>\n

Plesna izvedba ENEMY (A Peace Conference) nastaje 2022. godine kao odgovor na rat koji je zapo\u010deo u Ukrajini. ZONE -po\u00e8me- svoj rad temelji na dokumentaristi\u010dkom pristupu pa je tako i ova izvedba nastajala tijekom terenskog istra\u017eivanja u balkanskim zemljama. Kako bi razumjeli postkonfliktnu situaciju u regiji nakon raspada Jugoslavije i posljedi\u010dnih ratova, autori su se susreli s razli\u010ditim organizacijama i ljudima od kojih neke_i ve\u0107 trideset godina rade na odnosima izme\u0111u biv\u0161ih neprijatelja i izgradnji mira.<\/p>\n

Povodom izvedbe ENEMY (A Peace Conference) koja se u okviru europskog projekta Stronger Peripheries odr\u017eava u zagreba\u010dkom Pogonu Jedinstvo, s autorima razgovaramo o njihovom putovanju Balkanom i susretima sa zajednicama koje su, usprkos razlikama, duboko povezane zajedni\u010dkom pro\u0161lo\u0161\u0107u i neizvjesnom budu\u0107nosti na periferiji.<\/p>\n

U istra\u017eivanju za ENEMY (A Peace Conference) putovali ste zemljama isto\u010dne Europe s namjerom da iz postkonfliktnih odnosa, u regiji koja je pretrpjela rat za koji su se svi nadali da \u0107e biti posljednji na europskom tlu, iscrtate koordinate mogu\u0107eg izlaza iz aktualnih ratnih sukoba. Putovali ste me\u0111ugradskim i regionalnim linijama. Koje ste gradove posjetili i koje ste zajednice upoznali? Jesu li vas se neki susreti posebno dojmili ili mo\u017eda iznenadili?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Tijekom ljeta 2023. odlu\u010dili smo oti\u0107i u balkanske zemlje koje nisu \u010dlanice Europske unije. Ve\u0107 smo posjetili sve zemlje EU-a i bilo nam je va\u017eno shvatiti da europska povijest nije ograni\u010dena na ovih 27 zemalja. I\u0161li smo autobusom od Pri\u0161tine do Skoplja i Tetova, zatim do Ohridskog jezera, Tirane i Skadara, Podgorice i Kotora, zatim do Blagaja, Mostara i Sarajeva, i kona\u010dno do Beograda. Vratili smo se u Hrvatsku i Sloveniju prije nego \u0161to smo oti\u0161li u Italiju i Francusku. Bilo je to pravo prekograni\u010dno putovanje. Nemogu\u0107e je spomenuti sve zajednice i ljude koje smo sreli, ali mo\u017eemo spomenuti susret s organizacijom LOJA u Tetovu koja organizira mirovne radionice za mlade iz razli\u010ditih balkanskih zemalja, kao i susret s \u010dlanovima sufijske tekije u Blagaju. Kod svih susreta bavili smo se onim \u0161to ljudima zna\u010di mir, bilo da je to svakodnevna praksa i ritual ili globalni povijesni proces. Puno smo nau\u010dili o povijesti rata jednostavno razgovaraju\u0107i s ljudima. Mo\u017eda je najve\u0107e iznena\u0111enje bio kontrast izme\u0111u ljubaznosti i meko\u0107e ljudi koje smo sreli i nasilja kroz koje su pro\u0161li.<\/p>\n

Jeste li primijetili uo\u010dljive razlike u na\u010dinima na koji se razli\u010dite zajednice i\/ili dr\u017eave sje\u0107aju rata?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Naravno. \u010cini se da je sje\u0107anje prisutnije na Kosovu i u Bosni, gdje globalni turizam jo\u0161 nije zahvatio zemlju. U Kotoru, s druge strane, ne mo\u017eete zamisliti nasilnu povijest ovih prostora, \u0161to bi se moglo protuma\u010diti i kao na\u010din pronalaska mira. Ali znamo \u0161to kapitalizam mo\u017ee u\u010diniti ljudskim \u017eivotima. Nije lako prona\u0107i zajedni\u010dki jezik, ali neki ljudi, zajednice, mo\u017eda \u010dak i zemlje poput Kosova, ovise o svojoj sposobnosti suo\u010davanja s traumom da bi mogli izgraditi budu\u0107nost za sebe.<\/p>\n

Uz M\u00e9lodie, u predstavi izvodi plesa\u010dica L\u00e9a P\u00e9rat. Postoji li specifi\u010dan razlog za\u0161to ste izabrali dvije izvo\u0111a\u010dice? Omogu\u0107uje li \u017eensko tijelo druga\u010diju perspektivu na rat?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Prvenstveno smo htjeli napraviti izvedbu s M\u00e9lodie i njezinom najboljom prijateljicom L\u00e9om, koje su \u0161kolovane u istoj plesnoj \u0161koli prije nego \u0161to su im se karijere razdvojile. Bio je to na\u010din da s dvije prijateljice na pozornici razmotrimo poziciju neprijatelja i poka\u017eemo kako je ta pozicija uvijek konstrukcija. No to \u0161to su \u017eene daje posebno zna\u010denje izvedbi. Prvo, ljudi nisu \u010desto navikli zami\u0161ljati vojnike kao \u017eene, iako definitivno postoje vojnikinje na terenu u ratnim sukobima. Nadalje, ako razmislimo o Srebrenici, \u017eene su bile te koje su tugovale za ubijenim mu\u0161karcima kao majke, sestre i k\u0107eri. Time smo dobili mogu\u0107nost da u predstavi izokrenemo sliku mu\u017eevnog i pobjedni\u010dkog ratnika, i da se neke slike transformiraju u perspektivu \u017ertava.<\/p>\n

Predstavu ste izveli u brojnim zemljama. Kakve su reakcije publike s obzirom na to da smo trenutno, putem razli\u010ditih medija, izlo\u017eeni ratnim u\u017easima koji se doga\u0111aju \u0161irom svijeta, i to u gotovo direktnom prijenosu, dok istovremeno vode\u0107i politi\u010dki narativ na razini EU-a i SAD-a te iste ratove normalizira kao nu\u017ene i opravdane?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ne vjerujem da se rat mo\u017ee normalizirati. Slike rata mogu biti normalizirane. Na Sardiniji smo svjedo\u010dili raspravi izme\u0111u biv\u0161eg vojnika koji je intervenirao u Bosni i mladog aktivista protiv prisutnosti NATO-ovih baza. Mladi aktivist je protestirao protiv nu\u017enosti rata. A biv\u0161i vojnik je odgovorio pri\u010dom o sve\u0107eniku koji je u Sarajevu pre\u0161ao most s bijelom zastavom i bio ubijen na mjestu. Ne znam je li pri\u010da istinita, ali razumijem paradoks. Kao umjetnici, ne predla\u017eemo izvedbu koja \u0107e zaustaviti ili sprije\u010diti rat. Ono \u0161to mo\u017eemo u\u010diniti je pru\u017eiti katarzi\u010dno iskustvo koje \u0107e omogu\u0107iti publici, odnosno gra\u0111anima, da se oslobode te\u017eine nasilja i patnje, \u0161to mo\u017eda mo\u017ee voditi prema miru. Na neki je na\u010din \u201cigrana\u201d izvedba mo\u017eda \u017eivlja od slike na ekranu, ili barem ja\u010de djeluje na tijela. Ova predstava je imala vrlo neobi\u010dnu turneju. Izveli smo je na Cipru i publika je doista vjerovala da se odnosi na njihovu situaciju u okupiranoj i podijeljenoj zemlji. Izveli smo je u Armeniji dva tjedna nakon napada Azerbajd\u017eana, na dan kada je Hamas napao Izrael. Zatim kada smo je izveli u Gr\u010dkoj, svi su mislili da je predstava o Palestini. I tako dalje. Ali uvijek su nam, ponekad i u suzama, ljudi govorili da im predstava na neki na\u010din poma\u017ee. Suo\u010diti se sa stvarno\u0161\u0107u kroz umjetnost je dobar na\u010din da se o\u010distite od nasilja slika koje se iz te stvarnosti upisuje direktno u tijelo ostavljaju\u0107i vas bez vremena i prostora da se s time nosite.<\/p>\n

U svom kolektivu \u010desto radite s lokalnim zajednicama s namjerom da ih \u201cpove\u017eete sa svijetom\u201d. Za\u0161to je to va\u017eno za va\u0161 umjetni\u010dki proces?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Jo\u0161 preciznije, radimo s teritorijima, s nekom vrstom geo-poetskog pristupa. Radimo s licima i krajolicima, pri\u010dama i granicama, ograni\u010denjima i sadr\u017eajima. To nam je vrlo va\u017eno, prvo zato \u0161to je to na\u010din da promislimo vlastiti identitet. \u0160to zna\u010di biti Francuskinja ako znamo da su francuski vojnici bili dio me\u0111unarodnih mirovnih snaga na Kosovu? Kako se povezujemo s povije\u0161\u0107u drugih zemalja i kultura? Kako nas to \u010dini Europljanima? Tako\u0111er, ne vjerujemo u formalnu i apstraktnu inspiraciju, \u0161to se nas samih ti\u010de. Mi smo poput vrata i mostova. Mo\u017eemo biti korisni ljudima da prije\u0111u s jedne strane na drugu. Prevoditelji. A da bismo bili dobri u tome, treba nam vrijeme na terenu.<\/p>\n

Trenutno radite na projektu ENEMY (iliad) u kojem dalje istra\u017eujete utjecaj rata na ekonomiju i ekologiju. Mo\u017eete li nam re\u0107i ne\u0161to vi\u0161e o tome?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To je zavr\u0161no poglavlje na\u0161eg projekta ENEMY. Izvedba \u0107e biti predstavljena u velja\u010di 2025. u Centru za eksperimentalnu umjetnost \u2013 Casa Varela u Portugalu. Htjeli smo da posljednja bude vrlo radikalna i jednostavna izvedba. Putujemo u zemlje za koje se \u010dini da su nepovezane s trenutnim ratovima i poku\u0161avamo razumjeti kako ti ratovi utje\u010du na njihov teritorij kao prirodni okoli\u0161. Na primjer, oti\u0161li smo na Shetlandske otoke jer smo otkrili da je, nakon rata u Ukrajini, britanska vlada dopustila Norve\u0161koj jo\u0161 vi\u0161e bu\u0161enja u Sjevernom moru radi eksploatacije nafte i plina. Mo\u017eemo re\u0107i da je rat u Ukrajini utjecao \u010dak na ptice i ribe Shetlanda. Isti \u0107emo proces napraviti ovo ljeto na Islandu. Izvedba \u0107e proizvesti konkretnu dokumentaciju kao i plesni solo koji poziva na ljepotu i bijeg od kapitalisti\u010dkog principa eksploatacije. Na druga\u010diji oblik rata.<\/p>\n

kulturpunkt.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Ne vjerujem da se rat mo\u017ee normalizirati. Slike rata mogu biti normalizirane. Na Sardiniji smo svjedo\u010dili raspravi izme\u0111u biv\u0161eg vojnika koji je intervenirao u Bosni i mladog aktivista protiv prisutnosti NATO-ovih baza. Mladi aktivist je protestirao protiv nu\u017enosti rata. A biv\u0161i vojnik je odgovorio pri\u010dom o sve\u0107eniku koji je u Sarajevu pre\u0161ao most s bijelom zastavom i bio ubijen na mjestu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":408417,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-408414","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/408414","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=408414"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/408414\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":408418,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/408414\/revisions\/408418"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/408417"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=408414"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=408414"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=408414"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}