{"id":407574,"date":"2024-07-19T06:44:49","date_gmt":"2024-07-19T04:44:49","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=407574"},"modified":"2024-07-19T06:47:38","modified_gmt":"2024-07-19T04:47:38","slug":"dvije-strane-iste-medalje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/07\/19\/dvije-strane-iste-medalje\/","title":{"rendered":"Dvije strane iste medalje \u00a0"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Tomislav Jaki\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Jo\u0161 od ranih devedesetih godina 20. stolje\u0107a suo\u010deni smo u Hrvatskoj s fenomenom brisanja kulture sje\u0107anja, odnosno sa sustavnim naporima da se sve ono iz na\u0161e nedavne povijesti \u0161to nije po volji \u2018novome poretku\u2019 a to \u2018sve\u2019 osobito se odnosi na Drugi svjetski rat, bri\u0161e iz kolektivnog sje\u0107anja. Formula pod kojom se to radi nazvana je ispravljanjem \u2018komunisti\u010dkog narativa\u2019. Drugim rije\u010dima sve ono \u0161to se nije svidjelo nekome ili nekima koji su, demokratskim putem dodu\u0161e, prigrabili monopol odlu\u010divanja (!) o tome \u0161to u pro\u0161losti jest bilo, a \u0161to nije bilo, odnosno \u0161to je vrijedno pamtiti, a \u0161to nije, progla\u0161eno je po kratkom postupku \u2018komunisti\u010dkim narativom\u2019. Time se \u017eeljelo re\u0107i kako je izu\u010davanje povijesti, nedavne osobito, u vrijeme Jugoslavije bilo tek sredstvo propagiranja i u\u010dvr\u0161\u0107ivanja socijalisti\u010dkog poretka (koji se za tu priliku prigodno progla\u0161ava komunisti\u010dkim), a kako je taj poredak bio \u2018neprirodan\u2019 i \u2018nametnut\u2019, jasno je svakako i da je sve ono \u0161to je na bilo koji na\u010din bilo u funkciji toga poretka – isto tako neprirodno, nametnuto, rije\u010dju – da je la\u017e.<\/p>\n

Pa su pisani i uvo\u0111eni u nastavu novi ud\u017ebenici povijesti, pa je povedena prava propagandno-politi\u010dka kampanja protiv onoga \u0161to su generacije u\u010dile kao povijest Drugog svjetskog rata na podru\u010dju Jugoslavije. Pisana je, to nije ni fraza ni pretjerivanje, nova povijest. Pa ako i jest istina da su u vrijeme Jugoslavije neke stvari iz nedavne povijesti ili pre\u0161u\u0107ivane, ili tendenciozno, odnosno nepotpuno prikazivane, nepobitna je istina da je u trideset i nekoliko godina postojanja samostalne hrvatske dr\u017eave sustavno uni\u0161tena kultura sje\u0107anja na ono \u0161to je bilo i zamijenjena nekulturom la\u017ei o onome \u0161to nije bilo. Rije\u010d je, dakle, o dvije strane iste medalje. \u0160to je i prili\u010dno logi\u010dno. Jer, ako se potiskuje istina, vrijedi ponoviti: ne uvijek potpuna, onda se to \u0161to se potiskuje mora ne\u010dime zamijeniti. A istinu je mogu\u0107e zamijeniti samo la\u017eima i poluistinama, sve drugo ne bi imalo smisla.<\/p>\n

Mada je upravo to \u2018sve drugo\u2019 itekako imalo smisla, ako se (i da se) \u017eeljelo krenuti putem popunjavanja praznina u dotadanjem povijesnom narativu, pa i ispravljanja neto\u010dnosti, ukoliko ih je bilo. Umjesto toga krenulo se u reviziju, \u0161to i opet ne podrazumijeva onu i onakvu reviziju koja je u izu\u010davanju povijesti ne samo dopu\u0161tena, nego i po\u017eeljna, naime u dopunjavanje dosada\u0161njih saznanja i spoznaja novima, \u0161to su rezultat recentnih povijesnih istra\u017eivanja. Ne, revizija o kojoj je rije\u010d ne\u0161to je drugo, ne\u0161to apsolutno neprihvatljivo. Mislimo na svjesno \u2018prekrajanje\u2019 povijesti, najprije jedva prikriveno, a s vremenom i sve otvorenije promoviranje odre\u0111enog seta vrijednosti \u0161to je dotada smatran odba\u010denim i koji je bio osu\u0111en kao podloga u\u017easnih zlo\u010dina u vrijeme Drugog svjetskog rata, uklju\u010duju\u0107i Holokaust; mislimo na guranje u zaborav odre\u0111enih doga\u0111aja i li\u010dnosti, na rehabilitiranje drugih i na izmi\u0161ljanje, na konstruiranje la\u017ei pod ruhom kvaziznanstvenih istra\u017eivanja, u pravilu sponzoriranih od dr\u017eave, a nerijetko i od Crkve.<\/p>\n

U funkciji te i takve politike najprije je trebalo diskreditirati antifa\u0161izam. \u010cemu se pri\u0161lo odmah nakon prvih vi\u0161estrana\u010dkih izbora i nakon formalnog uvo\u0111enja demokracije. Demokratski je poredak predstavljen kao opreka dotadanjem socijalisti\u010dkom, \u010dime su otvorena vrata za odbacivanje svega \u0161to je bilo imanentno socijalizmu na tlu Jugoslavije. S razlogom govorimo o socijalizmu \u2018na tlu Jugoslavije\u2019, jer ono \u0161to se zvalo socijalisti\u010dkim dru\u0161tvenim poretkom u nekadanjoj federaciji bitno se razlikovalo, pa i na podru\u010dju ljudskih prava i sloboda, od sustava koji je nosio isto ime, a koji je vladao u Sovjetskom Savezu i zemljama tzv. Isto\u010dnog bloka. Jo\u0161 u vrijeme Domovinskog rata nerijetko su namjerno ru\u0161eni spomenici borcima antifa\u0161isti\u010dke Narodno-oslobodila\u010dke vojske, u jeku rata \u0161irom Hrvatske mijenjana su u gradovima imena ulica i trgova. Nestala su sva koja su na bilo koji na\u010din podsje\u0107ala na otpor naci-fa\u0161izmu, odnosno usta\u0161koj strahovladi, nestala su, izba\u010dena iz kolektivnog sje\u0107anja, i imena \u017ertava fa\u0161izma. Godine \u0107e pro\u0107i dok se Zagrebu ne vrati Trg \u017ertava fa\u0161izma i Prolaz sestara Bakovi\u0107. Ulica 8. svibnja 1945. (dan oslobo\u0111enja Zagreba) nikada nije vra\u0107ena, \u0161to i ne treba posebno \u010duditi ako se zna da se uporno do dana dana\u0161njega gura teza kako to nije dan oslobo\u0111enja, nego dan po\u010detka okupacije (komunisti\u010dke, zna se!). Zato su imenima nekih od notornih usta\u0161kih ratnih zlo\u010dinaca, poput Mile Budaka, Rafaela Bobana ili Jure Franceti\u0107a, \u2018oki\u0107ene\u2019 ulice, institucije, pa \u010dak i postrojbe Hrvatske vojske. I ovdje \u0107e pro\u0107i godine dok neke od tih revizionisti\u010dkih eskapada ne budu ispravljene, ali sve – nikada (odnosno do danas – ne).<\/p>\n

Zahuktali stroj povijesnog revizionizma izbacio je, uz \u0161kolske ud\u017ebenike, u protekla tri desetlje\u0107a bezbroj novinskih tekstova, publikacija, \u2018znanstvenih\u2019 istra\u017eivanja i knjiga (uklju\u010duju\u0107i reprinte iz vremena NDH) kojima se sustavno \u017eele ostvariti tri cilja. Prvo, izjedna\u010diti antifa\u0161izam s komunizmom, a kako je komunizam zlo\u010dina\u010dka ideologija, onda ni antifa\u0161izam nije daleko od zlo\u010dina. Drugo, \u2018ispraviti\u2019 rezultat Drugog svjetskog rata, barem na podru\u010dju Jugoslavije, i ratne pobjednike i heroje prikazati kao gubitnike i zlo\u010dince, a one koji su izgubili rat i te\u0161ko okaljali hrvatsko ime, kao nacionalne junake i one koji su stali na branik hrvatskog identiteta i tradicijskih vrijednosti, Vjere osobito. I tre\u0107e, definitivno prokazati legendarnog vo\u0111u Narodno-oslobodila\u010dke borbe i u kasnijim desetlje\u0107ima jednoga od najistaknutijih svjetskih (!) dr\u017eavnika 20. stolje\u0107a, Josipa Broza Tita, kao beskrupuloznog karijeristu i zlo\u010dinca koji se prema vrhu Komunisti\u010dke partije Jugoslavije uspinjao denunciraju\u0107i svoje potencijalne rivale Staljinovoj tajnoj policiji, \u0161to je zna\u010dilo \u0161alju\u0107i ih u smrt i koji je odgovoran za likvidiranje zarobljenih usta\u0161a, dijelom i domobrana, nakon zaka\u0161njele predaje kod Bleiburga sredinom svibnja 1945., kao i za sve ono \u0161to se pokriva sintagmom \u2018komunisti\u010dki zlo\u010dini iz rata i pora\u0107a\u2019; pa su tako Tita, pozivaju\u0107i se na inozemna znanstvena istra\u017eivanja (koja, \u010dija?) proglasili jednim od \u2018deset mega ubojica 20. stolje\u0107a\u2019.<\/p>\n

Ra\u010dunica je jasna: ukoliko uspije antifa\u0161izmu navu\u0107i \u2018\u0161injel\u2019 komunizma, a komunizam je na udaru i Evropske unije, Amerike svakako, ukoliko se usta\u0161ke zlo\u010dince uspije predstaviti kao iskrene domoljube koji su mo\u017eda tek tu i tamo malo zastranili, ali kojima su Hrvatska i hrvatstvo uvijek bili i u srcu i na umu, ukoliko pro\u0111e prikazivanje antifa\u0161ista i antifa\u0161isti\u010dkih boraca kao \u2018neprijatelja Hrvatske i svega hrvatskoga\u2019, ukoliko se \u2018ubije\u2019 sje\u0107anje na karizmati\u010dnog Tita po kojemu ime nose bulevari i trgovi u vi\u0161e zemalja Tre\u0107ega svijeta, a \u010dije se vo\u0111enje ratnih operacija izu\u010dava (ili se barem izu\u010davalo) u vojnim akademijama zapadnih zemalja, mo\u0107i \u0107e se ustoli\u010diti i nova\/stara ideologija, i novi heroji, i novi\/stari set vrijednosti.<\/p>\n

Tu ne mo\u017eemo, a da ne spomenemo i bezdu\u0161no politikansko manipuliranje s usta\u0161kim koncentracionim logorom Jasenovcem i njegovim \u017ertvama. Najprije se sustavno umanjuje broj \u017ertava (koji u vrijeme Jugoslavije jest bio uveli\u010dan!), potom se dovodi u pitanje sam karakter logora (nije ni koncentracioni, ni logor smrti, nego tek – radni logor u kojemu je tu i tamo netko i umro, ali sustavnog ubijanja nije bilo), a na kraju se lansira i teza o Jasenovcu kao logoru u vrijeme Jugoslavije u kojemu su komunisti likvidirali protivnike svojega poretka). Dokle to ide, najbolje ilustrira izjava hrvatskoga premijera poslije komemorativnog okupljanja u Jasenovcu u travnju godine 2024. \u2018Ovdje smo\u2019, rekao je on, \u2018kako bismo potvrdili osudu svih totalitarizama i odali po\u010dast \u017ertvama Jasenovca\u2019. Dakle, osuda \u2018svih totalitarizama\u2019, \u0161to je potvrda teze o izjedna\u010davanju fa\u0161izma i komunizma kao jednakih zala, ali i neizravno prihva\u0107anje teze o poslijeratnom logoru u Jasenovcu. A ono \u2018odajemo po\u010dast svim \u017ertvama\u2019, nije li to ipak i malo previ\u0161e uop\u0107eno? Tko su \u017ertve, za\u0161to su ubijane, tko su oni koji su ih ubijali? O Srbima, Romima, \u017didovima i Hrvatima-antifa\u0161istima, ali i o skupini slovenskih katoli\u010dkih sve\u0107enika – ni rije\u010di. O rasi, naciji i vjeri kao kriterijima po kojima se odre\u0111ivalo koga se \u0161alje u smrt – ni rije\u0107i. O usta\u0161ama, kao po\u010diniteljima zlo\u010dina – ni rije\u010di. I to u isto vrijeme dok se usta\u0161kom pozdravu \u2018Za dom – spremni\u2019 daje dvostruka konotacija, \u0161to omogu\u0107ava njegovu upotrebu u javnosti.<\/p>\n

Nije mogu\u0107e izvan toga konteksta promatrati i upravo gr\u010devito nastojanje ne samo Crkve, nego i Dr\u017eave (koja je, kao, sekularna) da ratni nadbiskup zagreba\u010dki, Alojzije Stepinac, bude progla\u0161en svecem i predstavljen kao \u017ertva komunizma, kao moralna vertikala i kao netko tko treba biti uzor mladim generacijama.<\/p>\n

Krajnje pojednostavljeno re\u010deno: umjesto socijalizma – neofa\u0161izam, ili u najmanju ruku rigidni vjersko obojeni nacional-\u0161ovinizam, umjesto partizana i \u017ertava fa\u0161izma – ako ve\u0107 ne usta\u0161e, a ono svakako domobrani i \u2018\u017ertve komunizma\u2019, umjesto Tita – Stepinac. I to su te dvije strane iste medalje koja je sada samo okrenuta na drugu stranu.<\/p>\n

Zaklju\u010dno treba re\u0107i kako takav razvoj u Hrvatskoj (a sli\u010dno, ili gotovo isto doga\u0111a se i u ostalim nekada\u0161njim republikama jugoslavenske federacije) ne bi bio mogu\u0107 da jasni trend brisanja \u2018kulture sje\u0107anja\u2019 nije prisutan i na svjetskoj sceni. U kontekstu sukoba SAD i EU s Rusijom (otvorenoga u Ukrajini) i Kinom (latentnoga, ali jasno prijete\u0107ega), a \u0161to se predstavlja kao sukob demokracije i autokracije, i u svijetu na cijeni su oni koji olako odbacuju sve \u0161to su znali, koji pristaju na zanemarivanje dokazanih i dokazivih \u010dinjenica, koji prihva\u0107aju da za volju \u2018vi\u0161eg cilja\u2019 treba zaboraviti, odnosno praviti se kao da su zaboravili i uzimati \u2018zdravo za gotovo\u2019 la\u017ei koje ne bi izdr\u017eale ni najosnovniju provjeru. Pa se tako po\u010detkom Drugoga svjetskog rata ne smatra vi\u0161e nacisti\u010dki napad na Poljsku, nego sklapanje ugovora o nenapadanju izme\u0111u nacisti\u010dke Njema\u010dke i Sovjetskog Saveza. Pri tome se inzistira na tajnoj klauzuli toga ugovora, onoj o podjeli Poljske, ali se \u2018zaboravlja\u2019 da je u toj podjeli, uz Njema\u010dku i SSSR, sudjelovala i Ma\u0111arska.<\/p>\n

Evropski je pak parlament donio rezoluciju kojom izjedna\u010dava komunizam i fa\u0161izam kao jednaka zla, ali se i ovdje \u2018zaboravlja\u2019 jedna pojedinost. Pri glasanju o toj rezoluciji u dvorani je bila jedva polovina zastupnika Evropskog parlamenta, \u0161to zna\u010di da je deklaracija donijeta uz potporu malo vi\u0161e od tre\u0107ine od ukupnog broja zastupnika. Tehni\u010dki gledano – demokratski i u redu. No sadr\u017eajno?<\/p>\n

Kultura sje\u0107anja, ponovimo jo\u0161 jednom, zamijenjena je nekulturom la\u017ei i poluistina. I to nije, na\u017ealost, samo hrvatski fenomen. Treba li zbog toga odustati od borbe za istinu, za afirmaciju vrijednosti anfifa\u0161izma kao jednoga od temelja istinske demokracije? Ne, upravo suprotno!<\/p>\n

forum.tm<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kultura sje\u0107anja zamijenjena je nekulturom la\u017ei i poluistina. I to nije, na\u017ealost, samo hrvatski fenomen. Treba li zbog toga odustati od borbe za istinu, za afirmaciju vrijednosti anfifa\u0161izma kao jednoga od temelja istinske demokracije? Ne, upravo suprotno!<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":407578,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-407574","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/407574","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=407574"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/407574\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":407577,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/407574\/revisions\/407577"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/407578"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=407574"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=407574"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=407574"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}