{"id":407482,"date":"2024-07-18T06:57:26","date_gmt":"2024-07-18T04:57:26","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=407482"},"modified":"2024-07-18T06:57:26","modified_gmt":"2024-07-18T04:57:26","slug":"zasto-je-ljepota-vazna","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/07\/18\/zasto-je-ljepota-vazna\/","title":{"rendered":"Za\u0161to je ljepota va\u017ena?"},"content":{"rendered":"

Autor: Doris Toi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Dokumentarni film engleskog filozofa i pisca Rogera Scrutona (1944. \u2013 2020.), Za\u0161to je ljepota va\u017ena, zapo\u010dinje re\u010denicom: Da ste u bilo kojem trenutku izme\u0111u 1750. i 1930. upitali obrazovane ljude da opi\u0161u cilj poezije, umjetnosti ili glazbe, odgovorili bi \u201cljepota\u201d, a ako vam pritom ne bi bio jasan smisao toga, nau\u010dili biste da je ljepota vrijednost \u2013 jednako va\u017ena kao istina i dobrota. O vrijednosti ljepote sli\u010dno bi nam odgovorio i Sokrat prije dvije tisu\u0107e i petsto godina, poistovjetiv\u0161i ono lijepo s onim \u0161to je moralno dobro i korisno.<\/p>\n

Scruton navodi kako su filozofi u staroj Gr\u010dkoj promi\u0161ljali o ulozi ljepote u umjetnosti, poeziji, glazbi, arhitekturi i svakodnevnom \u017eivotu, te zaklju\u010dili da nas ljepota vodi dubljem razumijevanju vlastite prirode. No, u dvadesetom stolje\u0107u, ljepota je prestala biti va\u017ena, smatra. Umjetnost se okrenula razbijanju moralnih tabua i na prijestolje stupa originalnost koju ne zanima moralna cijena koju pritom pla\u0107a. Polako se stvara kult ru\u017eno\u0107e, koji se \u0161iri i na na\u0161e okru\u017eenje, arhitekturu, jezik, glazbu i sl. Jedna rije\u010d je napisana krupno na svim tim ru\u017enim stvarima, a to je rije\u010d \u201cja\u201d, zaklju\u010duje Scruton \u2013 moji profiti, moje \u017eelje, moja zadovoljstva. Smatra da gube\u0107i ljepotu, dolazimo u opasnost da izgubimo i smisao \u017eivota.<\/p>\n

Scruton nam obja\u0161njava da ljepota nije subjektivna stvar, ve\u0107 univerzalna potreba. Bez nje se nalazimo u \u201cduhovnoj pustinji\u201d. Veliki umjetnici su znali da je \u017eivot pun kaosa i patnje, i imali su lijek za to \u2013 ljepotu. Za razliku od njih, Scruton smatra da se moderna umjetnost okre\u0107e prikazivanju samog \u017eivota, a budu\u0107i da je svijet uznemiruju\u0107i, i umjetnost postaje uznemiruju\u0107a. Njezina uloga vi\u0161e nije da nas uzdi\u017ee na moralnu ili duhovnu razinu, ve\u0107 ostaje u na\u0161oj svakodnevici kojom nije zadovoljna. U \u017eelji da nas trgne i suo\u010di sa stvarno\u0161\u0107u, pokazuje nam da sve mo\u017ee biti umjetnost. No, u svojoj namjeri da nas \u0161okira, dolazi do zida jer \u0161to je \u0161okantno prvi put, smatra Scruton, dosadno je i \u00adisprazno kad se ponovi.<\/p>\n

Sva umjetnost je apsolutno beskorisna. Stavite korisnost na prvo mjesto i izgubit \u0107ete je. Stavite ljepotu na prvo mjesto i ono \u0161to radite bit \u0107e korisno zauvijek.<\/h3>\n

Razgovaraju\u0107i sa suvremenim konceptualnim umjetnikom Michaelom Craig-Martinom, Scruton opisuje kako mu je prvi susret s Michelangelovom \u00adPietom promijenio \u017eivot, te se pita mo\u017ee li netko do\u017eivjeti takvo iskustvo u susretu s nekim njegovim radom ili na primjer pri pogledu na Fontanu, odnosno pisoar, rad Marcela Duchampa, umjetnika koji je me\u0111u prvima u umjetnosti po\u010deo koristiti ve\u0107 postoje\u0107e stvari (ready-made). Michael Craig-Martin obja\u0161njava kako pisoar nije zami\u0161ljen da bude lijep, ali to ne zna\u010di da ne postoji ne\u0161to u vezi s njim \u0161to ne plijeni ma\u0161tu, jer smatra da je upravo to svrha umjetni\u010dkog djela. Naime, Duchamp je smatrao da je umjetnost postala previ\u0161e zainteresirana za tehniku, previ\u0161e intelektualna i moralno korumpirana, te je poku\u0161ao re\u0107i da okosnica umjetnosti po\u010diva negdje drugdje.<\/p>\n

Scruton smatra da takve ideje mogu biti zanimljive i zabavne, ali to ne opravdava njihovo prisvajanje oznake \u201cumjetnosti\u201d. Svjestan opasnosti takve rasprave zbog nerijetke tendencije u mi\u0161ljenju koje ne prihva\u0107a sugestiju da postoji razlika izme\u0111u dobrog i lo\u0161eg ukusa, Scruton nas podsje\u0107a da postoje standardi ljepote koji imaju \u010dvrst temelj u ljudskoj prirodi i da ih je potrebno tra\u017eiti i ugraditi u svoje \u017eivote.<\/p>\n

Uzrok na\u0161eg gubitka vjere u ljepotu po Scrutonu mo\u017eda le\u017ei u na\u0161em gubitku vjere u ideale. U svemu tra\u017eimo korisnost. Usmjereni smo na korisnost kao najve\u0107u vrijednost. No, Scruton dovodi u pitanje korist ovakve umjetnosti. U \u010demu nam ona poma\u017ee? Je li prikaz svijeta u kojem \u017eivimo, zajedno sa svim njegovim nesavr\u0161enostima, ne\u0161to \u0161to poma\u017ee ljudima? Je li rezultat doista umjetnost?<\/p>\n

Oscar Wilde je smatrao da ljudi trebaju tzv. \u201cbeskorisne\u201d stvari (npr. ljubav, prijateljstvo, po\u0161tovanje) \u010dak i vi\u0161e od onih \u201ckorisnih\u201d. No, potro\u0161a\u010dko dru\u0161tvo korisnost stavlja na prvo mjesto pa ljepota postaje samo dodatak. Me\u0111utim, Scruton nagla\u0161ava kako je iskustvo pokazalo da \u0107e ono \u0161to stvorimo, uzmemo li u obzir samo korisnost, uskoro postati beskorisno. Ponovno se vra\u0107a Oscaru Wildeu koji ka\u017ee: Sva umjetnost je apsolutno beskorisna. Stavite korisnost na prvo mjesto i izgubit \u0107ete je. Stavite ljepotu na prvo mjesto i ono \u0161to radite bit \u0107e korisno zauvijek. Scruton zaklju\u010duje: Ispada da ni\u0161ta nije korisnije od beskorisnog, i dodaje: To vidimo u tradicionalnoj arhitekturi s njezinim ukrasnim detaljima. Ornamenti nas osloba\u0111aju tiranije korisnog i zadovoljavaju na\u0161u potrebu za skladom. Na neobi\u010dan na\u010din \u010dine da se osje\u0107amo kao kod ku\u0107e. Podsje\u0107aju nas da imamo vi\u0161e od prakti\u010dnih potreba. Nama ne upravljaju samo \u017eivotinjski apetiti, poput jedenja i spavanja, imamo i duhovne i moralne potrebe, i ako te potrebe ostanu nezadovoljene, ostajemo i mi.<\/p>\n

Kao jo\u0161 jedan primjer Scruton navodi radost koju mo\u017eemo osjetiti dr\u017ee\u0107i dijete u naru\u010dju. Jednostavno, \u017eelimo ga gledati i osjetiti odu\u0161evljenje koje dolazi kao rezultat na\u0161ih misli usmjerenih na dijete, a ne na sebe. Sli\u010dno mo\u017eemo do\u017eivjeti slu\u0161aju\u0107i prekrasno glazbeno djelo, gledaju\u0107i uzvi\u0161eni krajolik, \u010ditaju\u0107i pjesmu koja sadr\u017ei bit stvari koje opisuje. U takvim iskustvima ne tra\u017eimo ni\u0161ta vi\u0161e od toga. Znamo da je to dovoljno.<\/p>\n

Na pitanje za\u0161to je iskustvo ljepote toliko va\u017eno, Scruton odgovara da se susret s ljepotom zbog njegove \u017eivosti i neposrednosti \u010dini kao da nije od ovoga \u00adsvijeta. Od po\u010detka zapadne civilizacije pjesnici i filozofi do\u017eivljavali su iskustvo ljepote kao ono \u0161to nas povezuje s bo\u017eanskim. Mudri ljudi su prepoznali da, osim animalnih poriva, \u010dovjek ima i duhovne potrebe. Za Platona je ljepota bila put do ostvarenja tih potreba. Zato Scruton Botticellijevo Ro\u0111enje Venere povezuje s Platonovim idealom prema kojem o ljepoti treba kontemplirati, a ne je posjedovati. Naime, i Platon i Botticelli nam govore da pravu ljepotu mo\u017eemo prona\u0107i ne samo u po\u017eeljnoj mladoj osobi, ve\u0107 i u ostarjelom licu punom tuge i mudrosti, kao u Rembrandtovim \u00adslikama, jer se ljepota lica krije u \u017eivotu koji izra\u017eava.<\/p>\n

Ljepota je svuda oko nas, ne smijemo joj okrenuti le\u0111a, trebamo se u\u010diti vidjeti je, a kako ka\u017ee Mali princ, samo se srcem dobro vidi. Istina je da u dana\u0161njem \u00adsvijetu postoji mnogo toga \u0161to nas smeta i mu\u010di, ali Scruton ne vidi rje\u0161enje u nagla\u0161avanju toga, ve\u0107 u potrazi za izlaskom iz \u201cduhovne pustinje\u201d. Pritom nas podsje\u0107a kako istinska umjetnost nikad nije negirala pote\u0161ko\u0107e i nepravde ljudskog \u017eivota. Naprotiv, ona je u stanju i u najbolnijim stvarima prona\u0107i smisao i ljepotu i tako iskupiti ljudsku bol. Ima mo\u0107 unijeti \u00adharmoniju i red tamo gdje se te\u0161ko nalaze.<\/p>\n

Bez na\u0161e svjesne potrage za ljepotom ostajemo bez jednog od sna\u017enih poticaja koji nas uzdi\u017ee na na\u0161em putu ostvarenja kao ljudskih bi\u0107a. Zato je ljepota va\u017ena.<\/p>\n

Roger Scruton: Za\u0161to je ljepota va\u017ena?<\/a><\/p><\/blockquote>\n