{"id":407377,"date":"2024-07-17T05:52:32","date_gmt":"2024-07-17T03:52:32","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=407377"},"modified":"2024-07-17T05:52:32","modified_gmt":"2024-07-17T03:52:32","slug":"gdje-se-zametnula-revolucija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/07\/17\/gdje-se-zametnula-revolucija\/","title":{"rendered":"Gdje se zametnula revolucija"},"content":{"rendered":"

Autorka: Vesna Jankovi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Borisa Budena, publicista, sveu\u010dili\u0161nog nastavnika, prevoditelja, aktivista i druga, upoznala sam krajem 1992. u uredu Antiratne kampanje u Tkal\u010di\u0107evoj 38. Spremali smo se tada ponovo pokrenuti objavljivanje ARKzina u ambicioznijem, promijenjenom formatu i Vesna Kesi\u0107 ga je pozvala da nam se pridru\u017ei. Boris je vrlo brzo dobio svoju stalnu kolumnu \u201cBlut und Buden\u201d, u kojoj je bespo\u0161tedno dekonstruirao ratno-nacionalisti\u010dki projekt u kojem smo \u017eivjeli, i postao va\u017ean \u010dlan redakcije. Izabrane kolumne objavili smo 1996. u knjizi Barikade, drugoj knjizi ARKzinove novopok renute biblioteke Bastard. U vremenu svojevrsnog d\u00e9j\u00e0-vu, kada na europskoj razini ponovo svjedo\u010dimo ratnohu\u0161ka\u010dkom novinarstvu i cenzuri, rastu\u0107em nacionalizmu i rasizmu, hipokriziji politi\u010dkih i intelektualnih elita, iskoristila sam priliku Borisovog gostovanja na Subversivu da porazgovaramo o revoluciji, otporu, stanju demokracije na tzv. Zapadu.<\/p>\n

Na nedavno odr\u017eanom Subversive festivalu odr\u017eao si predavanje \u201cU slijepoj ulici razoru\u017eane kritike: Kako smo odbacili ideju revolucije?\u201d U me\u0111uvremenu su odr\u017eani izbori za europski parlament, koji su pokazali (o\u010dekivano) ja\u010danje europske desnice. Rat u Ukrajini eskalira, kao i situacija u Palestini\/Izraelu. Klimatske promjene se ubrzavaju, a europska ljevica se \u010dini prili\u010dno pogubljena\u2026 Kako u datim okolnostima uop\u0107e misliti revoluciju?<\/p><\/blockquote>\n

Ja nisam politi\u010dar niti vodim neku revolucionarnu partiju, tako da je moje pitanje glasilo: kako to da nam je ideja radikalne i nagle promjene nestala s uma u trenutku kad imamo eskalaciju rata i prijetnju nuklearnom katastrofom koja mo\u017ee uni\u0161titi \u010dovje\u010danstvo preko no\u0107i. I kada, s druge strane, imamo globalno zatopljenje i \u010dinjenicu da ve\u0107ina znanstvenika koji se bave klimom predvi\u0111a da nas umjesto porasta globalne temperature od 1.5\u00b0C iznad predindustrijske razine, kako je bilo dogovoreno u Parizu 2015. godine, \u010deka porast od 2.5\u00b0C a neki smatraju \u010dak i 3\u00b0C. U tom slu\u010daju do\u0107i \u0107e do ogromnih promjena u na\u010dinu \u017eivota koje se ne sastoje samo u tome da \u0107e nam postati vru\u0107e, nego i u tome da \u0107e dvije milijarde ljudi morati napustiti tzv. klimatsku ni\u0161u \u010dovje\u010danstva, odnosno pojas u kojem se civilizacija razvila zadnjih 10 tisu\u0107a godina. Dakle, rije\u010d je o silnim migracijama, gladi, politi\u010dkim sukobima, ratovima za resurse\u2026 Mi otvoreno klizimo u to stanje, a nitko nema ideju kako da se to zaustavi. Umjesto toga, tema je kako pobijediti u Ukrajini. Iako ni na to pitanje nitko tako\u0111er nema odgovor.<\/p>\n

Koji su razlozi zbog kojih smo prestali misliti revoluciju?<\/p><\/blockquote>\n

Ja sam naveo niz razloga zbog kojih je ideja revolucije izbijena iz na\u0161ih glava. Ona nije naprosto nestala, nego je izbijena radikalnom kontrarevolucionarnom politikom koja traje jako dugo, jo\u0161 od Oktobarske revolucije, ako ne i prije. Ona je planski provo\u0111ena i zasnovana je na interesu opstanka kapital-odnosa, odnosno kapitalizma po svaku cijenu, pa i po cijenu uni\u0161tenja ne samo prirode, nego i \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

Ideja revolucije podrazumijeva i druga\u010diju ideju demokracije, takvu koja transcendira koncept liberalne, partijske demokracije i svega ovoga \u0161to danas kolabira pred na\u0161im o\u010dima, uklju\u010duju\u0107i i jednostavno realpoliti\u010dko razlikovanje lijevog i desnog. Rat u Ukrajini je dobar primjer za to. U ovom trenutku desni\u010dari mar\u0161iraju pod zastavom mira, dok ljevi\u010dari hu\u0161kaju na rat. Situacija je kaoti\u010dna, ali to ne zna\u010di da bismo trebali slijediti desnicu kako bismo do\u0161li do mira, niti slijediti ljevicu kako bismo pobijedili u ratu. Rije\u010d je o tome da shvatimo da postoje\u0107i sistem kapitalisti\u010dke demokracije, sa svojim lijevim, centristi\u010dkim i desnim partijama nije u stanju niti zaustaviti rat, niti ostvariti pretpostavke za neki trajni mir, pa makar u smislu slije\u0111enja kantovskog ideala vje\u010dnog mira. A to pitanje rata ili mira tijesno je povezano s na\u0161im odnosom prema prirodi. \u010covje\u010danstvo ne\u0107emo spasiti tako \u0161to \u0107emo po\u010deti po\u0161tivati prirodu, ali nastaviti me\u0111usobne ratove. Danas je vi\u0161e nego ikad prije jasno da je to me\u0111usobno povezano. Stojimo pred ogromnim izazovima, doslovno pred pitanjem opstanka \u010dovje\u010danstva, a razoru\u017eali smo na\u0161e kognitivne i imaginativne sposobnosti. Na\u0161a politi\u010dka i dru\u0161tvena imaginaciju je potpuno bespomo\u0107na pred izborom izme\u0111u ljevice koja vodi u rat do posljednjeg \u010dovjeka i desnice koja vodi prema miru koji \u0107e zna\u010diti daljnje kapitalisti\u010dko uni\u0161tavanje i prirode i dru\u0161tva i nacionalisti\u010dko-\u0161ovinisti\u010dko-rasisti\u010dko nasilje prema tzv. drugima.<\/p>\n

Pod pretpostavkom da bi tu radikalnu promjenu trebala ipak pokrenuti ljevica, \u0161to s \u010dinjenicom, koju isti\u010du mnogi analiti\u010dari, da je desnica uspjela mnogo bolje prepoznati potrebe onih slojeva\/klasa koji su bili tradicionalno lijevo bira\u010dko tijelo?<\/p><\/blockquote>\n

Ono \u0161to su bili tradicionalni ideali ljevice, a to je dru\u0161tvena pravda, solidarnost, odnosno mir i borba protiv kapitalisti\u010dkih ratova, to se danas u iskrivljenom obliku javlja kao povratak potisnutog u desnim politikama, dakle kroz sve otvoreniji nacionalizam, odnosno rasizam, ne samo na razini nacionalnih dr\u017eava nego i formama postnacionalne suverenosti, na primjer u normativnom identitetskom bloku koji zovemo Zapad. Zapad je rasisti\u010dki koncept koji omogu\u0107uje nadnacionalnu reprodukciju ne samo hegemonijalnih odnosa, odnosa dominacije, nego i rat za resurse, nasilnu regulaciju katastrofalnih posljedica kapitalisti\u010dke globalizacije koje dolaze do izra\u017eaja u migracijama itd. U Njema\u010dkoj vidimo da se AfD i stranke centra, CDU i CSU, sla\u017eu oko razgradnje socijalne dr\u017eave u ono \u0161to se zove \u201chladno dru\u0161tvo\u201d, nastoje\u0107i zajedno s liberalima dovesti do kraja projekt neoliberalne deregulacije svega postoje\u0107ega. No, desnica nije jedinstvena. Ima razli\u010dite projekte, ali njen najve\u0107i uspjeh mo\u017ee zahvaliti ljevici odnosno njenom odustajanju od ideje radikalne promjene, od radikalne kritike kapitalizma.<\/p>\n

Ne bi li ta revolucija, da bi bila uspje\u0161na, morala biti globalna?<\/p><\/blockquote>\n

Da, samo je danas polje globalnog okupirala fascinacija geopolitikom i normativnim identitetskim blokovima. Nije tu rije\u010d samo o Zapadu. Tu je i takozvani Ruski svijet, odnosno nekakva, jednako tako blokovska formacija takozvanih antizapadnih zemalja, Kine, Irana itd. Rije\u010d je o konceptu nekakvog multipolarnog svijeta koji bi trebao biti pravedniji, jednakiji. Nitko me\u0111utim ne dovodi u pitanje kapitalisti\u010dki karakter toga multipolarnog svijeta. Mo\u017eda je to razlog zbog kojeg antikapitalisti\u010dka ljevica u tim konfliktima uop\u0107e ne sudjeluje. Njezin stari projekt internacionalizma \u010dini se da nije prevodiv u jezik dana\u0161nje geopolitike, jezik kapitalisti\u010dke globalizacije, bila ona unipolarna, bipolarna ili multipolarna. \u0160to se pak ti\u010de mainstream ljevice, zelenih i socijaldemokrata, oni jo\u0161 uvijek poku\u0161avaju uloviti ratnohu\u0161ka\u010dki vlak kapitalisti\u010dkog, liberalnog Zapada, kako bi navodno obranili demokraciju protiv agresije takozvanih antizapadnih \u201cautokracija\u201d. Ta se mainstream ljevica svrstala danas iza svojih vo\u0111a Bidena i Netanyahua i spremna ih je slijediti sve do nuklearnog Armagedona. Lak\u0161e joj je zapo\u010deti Tre\u0107i svjetski rat, nego iza\u0107i s nekom idejom politi\u010dkog rje\u0161enja ovih ratova koji bjesne u Ukrajini i Palestini. Ako je danas jasno da se projekt dviju odvojenih dr\u017eava Palestinaca i \u017didova nikada ne\u0107e realizirati, \u0161to je alternativa? Rat do uni\u0161tenja jednog od dvaju suprotstavljenih identiteta? Je li doista genocid bilo jedne bilo druge strane jedino rje\u0161enje? \u010cini se da jest, i da je takozvani Zapad, zajedno sa svojom mainstream ljevicom, to i prihvatio kao rje\u0161enje. Zato podupire onu ja\u010du stranu da to \u0161to prije obavi.<\/p>\n

To vrijedi i za Ukrajinu. Zapad je ondje spreman do posljednjeg Ukrajinca braniti poredak zasnovan na me\u0111unarodnom pravu odnosno na suverenosti nacionalnih dr\u017eava, premda je sam prethodno gazio tu suverenost gdje god je stigao, ignorirao to me\u0111unarodno pravo i ru\u0161io poredak zasnovan na njemu. Kako da mu vjerujemo da brani postoje\u0107e granice u Evropi, kad ih je sam prekrajao. I ako s druge strane nema sumnje da su Putin i njegova nacionalisti\u010dka, imperijalisti\u010dka kamarila jedna zlo\u010dina\u010dka banda, koja je, bez obzira na povode, pokrenula ovaj besmisleni rat, ipak oni nisu do sada u\u010dinili ni\u0161ta \u0161to Zapad nije u\u010dinio prije toga. To \u0161to se danas doga\u0111a u Ukrajini i Palestini nije ni\u0161ta bitno druga\u010dije od onoga \u0161to se doga\u0111alo u Iraku, Afganistanu, Libiji, Siriji. To su ratovi kona\u010dnog razgrani\u010denja kapitalisti\u010dkih blokova, ratovi u kojima oni uspostavljaju svoje granice kao prostore kaosa, bezakonja, ekonomske, politi\u010dke i moralne pusto\u0161i, mjesta zlo\u010dina i genocida za koje nitko ne\u0107e odgovarati.<\/p>\n

Jednom takvom ratu razgrani\u010denja ve\u0107 godinama svjedo\u010dimo na hrvatskim granicama, na koje bi doma\u0107i desni\u010dari sada izveli i pravu vojsku. Kako se sva ova doga\u0111anja odra\u017eavaju na situaciju u na\u0161oj regiji?<\/p><\/blockquote>\n

To \u0161to mi zovemo regija i nije ni\u0161ta drugo nego jedan konvolut granica. Presje\u010dena je napola \u0160engenom, dakle granicom izme\u0111u EU-a i ostatka svijeta, a potom i granicama navodno suverenih dr\u017eava, pa onda etni\u010dkim, konfesionalnim, jezi\u010dnim i mnogim drugim. O suverenim dr\u017eavama nema smisla govoriti. Sve su te dr\u017eave u nekom vazalnom odnosu, dakle u odnosu neofeudalne ovisnosti o nadre\u0111enim instancama mo\u0107i, bilo da je to Bruxelles, mo\u0107ne \u010dlanice Evropske Unije, kao Njema\u010dka na primjer, NATO, Sjedinjene Dr\u017eave ili ono \u0161to se naziva Zapadom, a \u0161to nitko ne zna \u0161to je to zapravo. Nitko u toj regiji nije ni ekonomski suveren. A ima li demokracije ako nema suverenosti? Tko je suveren, ako nije narod? Rije\u010d je o stanju koje nije zasnovano ni u kakvom poretku, nego u rasulu i kaosu. Imamo dvije i pol albanske dr\u017eave koje su tako\u0111er u nekom nedefiniranom statusu. Imamo ostatak ostataka Makedonije \u010diji se opstanak dovodi u pitanje sa svih strana. Imamo Srbiju koja \u017eeli kompenzirati gubitak jednog svog dijela, cijepanjem susjedne dr\u017eave i prisvajanjem njenog otcijepljenog dijela. Ima li Bosna i Hercegovina u tom kaosu budu\u0107nost? Ne vjerujem. Sve to skupa nije, kao \u0161to sam rekao, nikakav poredak, nego re\u017eim koji ja zovem Pax Americana. Ne samo zato \u0161to su sve granice i odnosi me\u0111u tim narodima dogovoreni u Sjedinjenim Dr\u017eavama, nego i zato \u0161to taj kaos sli\u010di situaciji u Libiji, Siriji, Iraku ili Ukrajini. To vi\u0161e nisu funkcionalne nacionalne dr\u017eave. Te nacije nisu \u201cosloba\u0111ane\u201d zato da bi bile suverene, nego upravo suprotno, da bi postale vazali u novim neofeudalnim odnosima globalne dominacije. To nije poredak zasnovan na me\u0111unarodnom pravu. To je balans straha i mo\u0107i u stanju privremeno suspendiranog nasilja koje svaki \u010das mo\u017ee ponovo eksplodirati.<\/p>\n

Jedna od teza koje cirkuliraju jest da aktualni ratovi zapravo predstavljaju poku\u0161aj Amerike da zadr\u017ei polo\u017eaj svjetskog hegemona, koji je poljuljan.<\/p><\/blockquote>\n

Na\u017ealost, bilo bi dobro kada bi se radilo o onoj cikli\u010dkoj logici o ra\u0111anju, usponu i propadanju imperija, tipa Rimskog carstva. No, mi \u017eivimo pod prijetnjom nuklearnog rata. Nije rije\u010d o propasti jednog imperija kojeg \u0107e zamijeniti neki drugi. Ovo \u0161to se zbiva mo\u017ee biti \u201ckona\u010dno rje\u0161enje\u201d za sve nas. A \u0161to se ti\u010de gubitka mo\u0107i SAD-a Immanuel Wallerstein datira po\u010detak propadanja jo\u0161 u sedamdesetim godinama pro\u0161log stolje\u0107a. SAD je bila jedina dominantna svjetska sila samo izme\u0111u 1945 i 1970. Kolaps Sovjetskog Saveza i \u010ditavog Isto\u010dnog bloka nije, kako mnogi vjeruju, obnovio mo\u0107 Amerike. Ne samo da ga je ona do\u010dekala nespremna, ona ga nije ni \u017eeljela, kako tvrdi Wallerstein. Prema njemu, bio je to samo jo\u0161 jedan korak dalje u slabljenju SAD-a i ja\u010danju multipolarnosti. Taj proces je sna\u017eno ubrzan nakon 2001. i Bushove proma\u0161ene vojne intervencije u Iraku. Naposljetku, u liku SAD-a imamo pred sobom vojnu silu koja stalno gubi ratove ostavljaju\u0107i iza sebe kaos. Vijetnam je jo\u0161 i dobro pro\u0161ao, ali na \u0161to sli\u010de Afganistan ili Irak? Na \u0161to \u0107e sli\u010diti Ukrajina, koja je ve\u0107 danas nepovratno uni\u0161tena. To nimalo ne opravdava Putina odnosno Rusiju, naprotiv! Ono najgore u slu\u010daju Putina je na\u017ealost \u010dinjenica da je on tek predobar u\u010denik Zapada. Nema ni\u0161ta u onome \u0161to je Putinova Rusija napravila u Ukrajini, a \u0161to taj takozvani Zapad nije napravio prije toga: vojne intervencije koje kr\u0161e me\u0111unarodno pravo, gaze suverenost i teritorijalni integritet drugih dr\u017eava, njihove nelegalne okupacije, mijenjanje granica u Evropi i \u0161ire, razaranje \u010ditavih dr\u017eava i postoje\u0107eg poretka utemeljenog na me\u0111unarodnom pravu. I kada ih sam ne \u010dini, iako ih \u010desto \u010dini, Zapad otvoreno podr\u017eava ratne zlo\u010dine, zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti i \u010dak mo\u017eebitni genocid.<\/p>\n

Kakav je stvarni polo\u017eaj Me\u0111unarodnog suda pravde i Me\u0111unarodnog kaznenog suda koji bi trebali osigurati ostvarenje me\u0111unarodne pravde?<\/p><\/blockquote>\n

Kada je Me\u0111unarodni kazneni sud izdao nalog za hap\u0161enje Vladimira Putina \u2013 zbog odvo\u0111enja ukrajinske djece u Rusiju \u2013 biv\u0161i laburisti\u010dki premijer Britanije Gordon Brown je to pozdravio kao veliki napredak me\u0111unarodne pravde i pohvalio Ju\u017enu Afriku \u0161to nije pozvala Putina na sastanak BRICS-a u Johannesburgu. Za\u0161to danas ne napi\u0161e ne\u0161to o Netanyahuu? Izraelci su samo u Gazi pobili skoro 14 tisu\u0107a djece, a Ju\u017ena Afrika je podnijela tu\u017ebu protiv Izraela zbog genocida. Gordon Brown i \u010ditav Zapad sada \u0161ute. Za\u0161to ne napi\u0161e ne\u0161to o Bidenu koji uvodi sankcije ili prijeti njima Me\u0111unarodnom sudu pravde, odnosno Me\u0111unarodnom kaznenom sudu u Hagu? SAD i \u010ditav Zapad su, znamo to, na\u010delno \u201cneka\u017enjivi\u201d pred me\u0111unarodnim sudovima. A kad nema jednakosti pred sudovima, onda nema ni pravde. Kako dakle mo\u017eemo o\u010dekivati ostvarenje me\u0111unarodne pravde od onih koji sebe stavljaju iznad njezinih zakona i ka\u017enjavaju njezine institucije. A Putinova Rusija, umjesto da se suprotstavi toj razornoj logici nepravde, ona ju, naprotiv, koristi u realizaciji vlastitih imperijalnih interesa, nekakvog sumanutog Ruskog svijeta: \u201eAko oni mogu neka\u017enjeno ru\u0161it\u2019 i ubijat\u2019, onda mo\u017eemo i mi.\u201c U ruskom napadu na Ukrajinu nema ni\u0161ta defenzivno, a jo\u0161 manje principijelno u smislu borbe za ideal nekog pravednijeg, multipolarnog svjetskog poretka. Samo gola destrukcija kako prema van tako i prema unutra.<\/p>\n

\u010cini se da hipokrizija Zapada nikada nije bila o\u010diglednija, no doga\u0111a se u trenutku sna\u017ene medijske cenzure u zapadnim demokracijama, pra\u0107ene porastom rasizma, ne samo desnice. Sjetimo se izjave socijalista Borella o idili\u010dnom europskom vrtu okru\u017eenom d\u017eunglom. Pri tome u medijskim izvje\u0161tajima upadljivo nedostaju gledi\u0161ta globalnog Juga, koja se bitno razlikuju od europskih i ameri\u010dkih. Kako ti to vidi\u0161?<\/p><\/blockquote>\n

Osje\u0107aj va\u017enosti Evrope koji je bio toliko silan 1990-ih, kada se \u010dinilo da je Evropa ime za rje\u0161enje svih na\u0161ih problema, potpuno je nestao. Samo ove na\u0161e gra\u0111anske, liberalne elite jo\u0161 uvijek zazivaju nekakvu \u201cnormalnu, ure\u0111enu dr\u017eavu\u201d, koja kao da ve\u0107 realno postoji tamo u Evropi, na Zapadu, u Njema\u010dkoj na primjer. Pri tom inzistiraju na onome \u0161to se zove \u201ccivilizacijska razlika\u201d, razlika izme\u0111u nas civiliziranih ljudi i primitivaca, barbara, razlika izme\u0111u elite predodre\u0111ene da vlada i onih koji ne znaju niti zaslu\u017euju vladati ni sami sobom. \u010citav koncept postkomunisti\u010dke tranzicije odnosno pro\u0161irenja EU-a na istok slijedi paradigmu te \u201ccivilizacijske razlike\u201d, a ne, primjerice, na\u010delo solidarnosti, dakle jednakosti. Nali\u010dje tog procesa je naravno takozvana prvobitna akumulacija kapitala, eksproprijacija odnosno privatizacija dr\u017eavnog ili, kao kod nas, dru\u0161tvenog vlasni\u0161tva.<\/p>\n

U politi\u010dkom smislu to je proces uspostave neofeudalnih odnosa, kao forme postnacionalne suverenosti u kojoj su svu vlast prigrabile birokratske elite centra, strate\u0161ki razmje\u0161tene po stvarnim i imaginarnim institucijama globalne mo\u0107i, od Bruxellesa do Pentagona, od MMF-a do NATO-a, od francuskog predsjednika, britanskog premijera, njema\u010dkih ministara financija i privrede, do takozvanog \u201eZapada\u201c. U odnosu prema njima, nacionalne dr\u017eave evropske periferije s njihovim narodima, kao Hrvatska na primjer, su poput nekada\u0161njih vazala u odnosu prema njihovim feudalnim gospodarima. To uklju\u010duje i one izvana koji \u010dekaju na ulazak u Uniju misle\u0107i da \u0107e to rije\u0161iti sve njihove probleme. Njima je Evropa jo\u0161 uvijek nekakav ideal. A ta Evropa svoju potro\u0161enu veli\u010dinu i uzoritost vidi jedino jo\u0161 u tom nekriti\u010dkom pogledu izvana u kojem, uostalom, perverzno u\u017eiva. Ako stotine hiljada Ukrajinaca ginu za tu Evropu i taj NATO, onda mo\u017eda i Evropa i NATO stvarno ne\u0161to vrijede. A \u0161to \u0107e one silne udovice i siro\u010dad dobiti kad jednog dana ispuze iz ru\u0161evina? Dobit \u0107e evropsku i NATO-vsku figu.<\/p>\n

Ne \u010dini li se da se upravo u odnosu prema ratu u Ukrajini pokazuje sva politi\u010dka nemo\u0107 Europe?<\/p><\/blockquote>\n

Evropa je danas potro\u0161eni ideal. S pozornice svjetske politike izgurao ju je \u201eZapad\u201c \u2013 opskurni subjekt cijelog niza aktivnosti: te izvozi demokraciju, te sebe i druge naoru\u017eava, uvodi sankcije, mijenja re\u017eime, ratuje itd. Ali mi ne znamo tko je to. Kad je u travnju 2022. izgledalo da bi rat mogao biti zaustavljen na samom po\u010detku \u2013 dogovor u Istanbulu izme\u0111u Ukrajine i Rusije o zaustavljanju borbi je bio gotovo usugla\u0161en \u2013 odjednom se u Kijevu pojavio Boris Johnson i Zelenskome navodno rekao: \u201cThe West is not yet ready for peace\u201c. Problem nije u tome je li Zapad spreman za mir ili za rat, nego u tome tko je legitimirao Borisa Johnsona da govori u ime ne\u010dega \u0161to se zove Zapad. Jesmo li ga mi birali? Tko je legitimirao tog \u010dovjeka da govori u ime stotina milijuna ljudi, politi\u010dara kojeg je cijela njegova administracija dr\u017eala notornim la\u017eljivcem i \u0161arlatanom! Dominic Cummings, njegov biv\u0161i savjetnik, ga upravo tako naziva i usput za Ukrajinu ka\u017ee da je \u201ccorrupt shithole\u201d (\u201ckorumpirana septi\u010dka jama\u201d). Moje pitanje je: kako smo do\u0161li do toga da \u0161arlatani i la\u017eovi, bez ikakve demokratske legitimacije, odlu\u010duju o \u017eivotu i smrti stotina tisu\u0107a ljudi? Je li to ta demokracija koju Boris Johnson kao predstavnik Zapada brani od autokrata Putina?<\/p>\n

Ve\u0107 dugo se eufemisti\u010dki govori o \u201cdemokratskom deficitu\u201d u EU, ali se posljednje dvije godine stanje rapidno uru\u0161ava. Kakva je ta \u201czapadna demokracija\u201d danas?<\/p><\/blockquote>\n

Zapad nije demokracija. Mehani\u010dka suma parlamentarnih demokracije sama nije nikakva demokracija. A kad je o pravdi rije\u010d, ve\u0107 smo rekli da je Zapad instancija apsolutne \u201cneka\u017enjivosti\u201d, Zapad mo\u017ee razarati i ubijati neka\u017enjeno. Ali tko mu je dao to pravo? Jesmo li mu mi demokratski dali to pravo? \u0160to zna\u010di kada na\u0161i ratni zlo\u010dinci, koji su odsjedili 10-15 godina zbog \u201cneselektivnog granatiranja\u201d gledaju sada ono \u0161to se doga\u0111a u Gazi i pitaju se: \u201c\u010cekaj malo, ja nisam ni stotinjak djece pobio, a odsjedio sam 15 godina, a ovi su pobili hiljade i dalje ih ubijaju, a nikome ni\u0161ta?\u201d To zna\u010di da je \u010ditava na\u0161a poslijeratna pri\u010da o miru koji se zasniva na pravdi, na ka\u017enjavanju ratnih zlo\u010dinaca bez obzira na \u010dijoj su strani bili, danas poni\u0161tena. Mi \u017eivimo u bezakonju, potpuno izlo\u017eeni arbitrarnoj volji mo\u0107nika. To je taj Zapad. I to nema nikakve veze s demokracijom koju bismo, navodno, od tog Zapada trebali u\u010diti.<\/p>\n

Na ovogodi\u0161njem Subversivu gostovala je i Angela Davis, koja je izme\u0111u ostaloga ustvrdila da Europa jo\u0161 uvijek \u017eivi u iluziji da je \u201cbijeli\/bjela\u010dki\u201d kontinent\u2026<\/p><\/blockquote>\n

\u0160to to zna\u010di kad Evropa sebe vidi kao bijeli kontinent? To da \u017eivi u pro\u0161losti. Evropa nema budu\u0107nosti kao bijeli kontinent, ne samo zbog nemogu\u0107nosti svoje demografske obnove, nego i zbog svoje provincijalizaciji na svim poljima \u017eivota, uklju\u010duju\u0107i i ekonomsko. Evropa vi\u0161e ne mo\u017ee parirati nekim drugim dijelovima svijeta koji tehnolo\u0161ki i ekonomski napreduju mnogo br\u017ee. Trauma te dekadencije, gubitka superiornosti, marginalizacije i provincijalizacije, i u politi\u010dkom smislu, je taj emocionalni rezervoar iz kojeg desnica crpi energiju za svoju rasisti\u010dku propagandu. Ali taj resantiman je autodestruktivan. Ako Evropa uop\u0107e ima neku budu\u0107nost, onda ju ima samo s onu stranu ideje \u201cbijelog kontinenta\u201d. Bijelo uostalom nije boja ko\u017ee. Bijelo je mo\u0107. Bijelo je dominacija, eksploatacija. Bijelo je ime za neka\u017enjivost, za nepravdu. O tome se radi.<\/p>\n

Nije li apsurdno da ta iluzija opstaje unato\u010d \u010dinjenici da Europa ne mo\u017ee ekonomski opstati bez migrantskog rada, o \u010demu mo\u017eemo svjedo\u010diti odnedavno i u Hrvatskoj?<\/p><\/blockquote>\n

Dana\u0161nja Evropa ne mo\u017ee pre\u017eivjeti bez imigracije, a to zna\u010di bez politike i biopolitike grani\u010denja. Nije tu rije\u010d o nekakvom blokiranju granica kako to sebi zami\u0161lja desnica koja bi htjela vidjeti vojsku na njima, sasvim u skladu s logikom totalne sekuritizacije dru\u0161tvenog \u017eivota. Granice su filteri i sve ovisi o tome tko ih kontrolira i u \u010dijem interesu, \u0161to propu\u0161taju, a \u0161to blokiraju. Uostalom, granice izme\u0111u bijelog i nebijelog posvuda su unutar Evrope, one reguliraju odnos izme\u0111u rada i kapitala, dakle klasne odnose, a ne samo kulturne razlike. One su to\u010dke u kojima Evropa egzercira svoju pasivnu i svoju aktivnu agresiju i nasilje. Evropa danas ratuje na tim granicama, ne samo u Ukrajini, nego i na Balkanu, Libiji, Siriji, Iraku. Na tim krvavim granicama zatupljeni su svi na\u0161i moralni osje\u0107aji, najprije onaj solidarnosti, suosje\u0107anja i moralne obaveze prema ljudima u nevolji. Navikli smo se na tisu\u0107e le\u0161eva koje plutaju Mediteranom. Glavna uloga Frontexa nije u za\u0161titi europskih granica, nego u normalizaciji nasilja i smrti na tim granicama. Najprije smo anestezirani onim le\u0161evima djece na mediteranskim obalama Evrope, tako da nas danas masakr djece u Gazi uop\u0107e vi\u0161e ne dira. Uostalom to i nisu bijela djeca. Ili da ka\u017eemo krle\u017eijanski, ni med decom ni pravice. Ali ni me\u0111u bijelima, tako\u0111er. Zapad i Europa je spremna \u017ertvovati jo\u0161 stotine tisu\u0107a Ukrajinaca bez jasnog koncepta kako zavr\u0161iti taj rat. Kada je njema\u010dka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock pozvala na \u201ckona\u010dnu pobjedu\u201d u Ukrajini, nitko ju nije pitao \u0161to to konkretno zna\u010di. Je li ona spremna poslati u smrt dvije generacije mladih Nijemaca, da postave zastavu EU-a na Kremlj, ili mo\u017eda misli u nuklearnom ratu zbrisat\u2019 Rusiju s lica zemlje? Pomirili smo se s tim da rat i eskalacija imaju smisla bez odgovora na pitanje: \u010demu? Zaboravili smo pou\u010dak Clausewitza da je rat nastavak politike drugim sredstvima, a \u0161to implicira da se mora tako\u0111er okon\u010dati u nekom politi\u010dkom obliku. Kojem? U \u010dijem interesu? U interesu trajnog mira, ili tako kako su zavr\u0161ili na\u0161i ratovi devedesetih, naime politi\u010dkim priznanjem ratne logike etni\u010dkog \u010di\u0161\u0107enja? Kao da je to svejedno.<\/p>\n

Ipak zabrinjava izostanak masovnijeg gra\u0111anskog anga\u017emana na zagovaranju pregovora i diplomatskog rje\u0161enja. Gdje su danas antiratni glasovi?<\/p><\/blockquote>\n

Prije pokretanja zapadne invazije na Irak, zasnovane na la\u017eima Pentagona i CIA-e koje su podupirali New York Times, Washington Post, CNN, i podr\u017eavali giganti informacijske tehnologije \u2013 AT&T, Google, Facebook, Microsoft \u2013 u Londonu su organizirane najve\u0107e antiratne demonstracije u povijesti Velike Britanije. Ljudi su jasno osje\u0107ali da ih la\u017eu i da se sprema ne\u0161to \u0161to ne\u0107e dobro zavr\u0161iti. Ali politi\u010dke elite, uklju\u010duju\u0107i one lijevo-liberalne, poput laburista Blaira, povele su svoje narode u rat koji je zavr\u0161io s pola milijuna civilnih \u017ertava, raspadom zemlje i politi\u010dkim kaosom koji traje do danas. Anne Applebaum, povjesni\u010darka i takozvani ekspert za isto\u010dnu Europu i Rusiju \u2013 koja, usput, nikada nije bila u Rusiji \u2013 i trenutno najglasniji jastreb Pentagona u ukrajinskom ratu, ratna hu\u0161ka\u010dica koja je zagovarala i u potpunosti podr\u017eala invaziju Iraka 2003, i intervencionisti\u010dku politiku ameri\u010dkih neocona, kao \u0161to danas zagovara permanenti rat Zapada protiv takozvanog zla, dobila je ove godine u Njema\u010dkoj \u010dak dvije nagrade za mir: \u201eCarl von Ossietzky nagradu grada Oldenburga\u201c i, doslovno, \u201eNagradu za mir njema\u010dkih izdava\u010da\u201c. Stvarnost u kojoj \u017eivimo, evropska, zapadna, demokratska, poprimila je eksplicitno \u2013 ne metafori\u010dki \u2013 orwellijanski karakter. Evropa, Zapad je danas Oceania iz Orwellove 1984. sa svojim glavnim sloganom \u201eWar is Peace\u201c!<\/p>\n

Na predavanju u KIC-u, koncept otpora suprotstavio si jugoslavenskom narodnooslobodila\u010dkom pokretu. Mo\u017ee\u0161 li elaborirati razlike?<\/p><\/blockquote>\n

Danas koncept \u201cotpora fa\u0161izmu\u201d (resistance) dominira diskursom o Drugom svjetskom ratu u nas, i to u pozitivnom smislu. \u010cinjenica je me\u0111utim da kod nas nije bilo nikakvog otpora fa\u0161izmu. Dana 14. travnja 1941. KPJ ne poziva na otpor fa\u0161izmu, nego na borbu, narodnooslobodila\u010dku borbu. Partizani sebe nikada nisu zvali pokretom otpora, ni prije 1942. od kada se zovu NOV i POJ, dakle Narodnooslobodila\u010dka vojska i partizanski odredi Jugoslavije. Krajem 1944. oni broje 650 000 boraca organiziranih u 52 divizije i \u010detiri armije i dr\u017ee stotine kilometara fronta u konvencionalnom ratu. To nije nikakav pokret otpora. Naprotiv, otpor se javlja tek nakon 1945. Tako povjesni\u010dar Wolffy Kra\u0161i\u0107 pi\u0161e knjigu\u00a0Hrvatski pokret otpora \u2013 Hrvatske dr\u017eavotvorne organizacije i skupine 1945.-1966. i posebno isti\u010de Hrvatski pokret otpora pod vodstvom Jak\u0161e Ku\u0161ana. Vjekoslav Maks Luburi\u0107 tako\u0111er je organizirao otpor, ili to\u010dnije, \u201eHrvatski narodni odpor\u201c. Ideja otpora je zasnovana u pomirenje fa\u0161ista i antifa\u0161ista, a ne u antifa\u0161isti\u010dkoj borbi. Da skratim, na postjugoslavenskom podru\u010dju pojam \u201eotpora\u201c pripada diskursu povijesnog revizionizma. U Srbiji danas pripadnici pokreta otpora fa\u0161izmu su \u010detnici Dra\u017ee Mihajlovi\u0107a, a ne partizani. Zapravo, u slu\u017ebenoj politici sje\u0107anja Evropske unije, koja je utemeljena u tri rezolucije Evropskog parlamenta, uop\u0107e nema mjesta za jugoslavenske partizane. Upravo zato \u0161to oni nisu pru\u017eali nikakav otpor fa\u0161istima, da bi sa\u010duvali nekakvo predfa\u0161isti\u010dko stanje, nego su za cilj imali radikalnu revolucionarnu promjenu dru\u0161tva kroz narodnooslobodila\u010dku borbu.<\/p>\n

Kad danas u Berlinu u Memorijalnom centru njema\u010dkog otpora gledamo pripadnike tog otpora u nacisti\u010dkim uniformama, kao na primjer Clausa von Stauffenberga koji je organizirao atentat na Hitlera, onda znamo da on u projektu otpora nije imao u vidu, recimo, promjenu uloge \u017eene u dru\u0161tvu. Za razliku od AF\u017d-a, koji se, jo\u0161 jednom, zove \u201efront\u201c, a ne otpor, i koji je kao takav bio masovni pokret od dva milijuna \u010dlanica. Njema\u010dki \u201eOtpor\u201c (Widerstand) imao je za cilj sklopiti primirje sa zapadnim saveznicima i nastaviti rat protiv Crvene armije. \u201eOtpor\u201c, je tako\u0111er ime za onaj srpski pokret protiv Milo\u0161evi\u0107a, koji je u Budimpe\u0161ti organizirala CIA i koji je nakon toga obavljao poslove takozvanog \u201eregime change\u201c za ameri\u010dki ra\u010dun, odnosno sudjelovao je u onim \u0161arenim revolucijama u pedesetak zamalja svijeta, koje su, usput, sve propale, a \u0161to se vidi danas, izme\u0111u ostaloga, i u ratu u Ukrajini. Pojam \u201eotpora\u201c slu\u017ei dakle primarno u revizionisti\u010dke svrhe. Cilj mu je da kona\u010dno i nepovratno kompromitira, pojam revolucije. I u tome je uspio.<\/p>\n

Ali \u0161to da radimo s revolucijama \u201ckoje su pojele vlastitu djecu\u201d?<\/p><\/blockquote>\n

Mislim da treba postaviti drugo pitanje: A \u0161to da radimo s kontrarevolucijama koje su uspjele pobijediti svaku revoluciju? \u0160to je sa Staljinovom kontrarevolucijom koja je poni\u0161tila sve emancipacijske dosege Oktobra? \u0160to je s kontrarevolucijom snaga tehnokracije, kako se to zvalo u biv\u0161oj Jugoslaviji, koje su upravo kroz Savez komunista sputale, i na koncu uni\u0161tile, ideju i praksu samoupravljanja? \u0160to je s me\u0111unarodnim financijskim i ekonomskim institucijama koje su u ime nevidljive ruke tr\u017ei\u0161ta promicale partikularne politi\u010dke i ideolo\u0161ke interese, sabotiraju\u0107i svaki poku\u0161aj otpora kapitalisti\u010dkoj eksploataciji? Umjesto prikazivanja revolucije kao monstruma koji samoga sebe pro\u017edire, dok na drugoj strani stoji normalni, fini, ure\u0111eni, mirni svijet koji bi bio sasvim u redu da nisu do\u0161li suludi revolucionari i poku\u0161ali ne\u0161to promijeniti, treba se suo\u010diti s realnom historijom kontrarevolucija i njihovih veli\u010danstvenih uspjeha. Danas valjda nema vi\u0161e nijedne revolucionarne ideje koju te kontrarevolucije nisu uspjele kompromitirati.. O tome je rije\u010d! Ti revolucionari koji jedu svoju djecu i nisu ni\u0161ta drugo nego kontrarevolucionari.<\/p>\n

Moje pitanje je dijelom inspirirano i na\u0161om lokalnom, zagreba\u010dkom situacijom. Prije tri godine imali smo mini-revoluciju koja je dovela na vlast Mo\u017eemo! I to na vrijednostima municipalizma, gra\u0111anske participacije i drugih zeleno-lijevih ideja. Me\u0111utim, od tada kao da (ponovo) svjedo\u010dimo Michelsovom \u017eeljeznom zakonu oligarhije.<\/p><\/blockquote>\n

Ne treba se bojati mo\u017eemovske oligarhije. Nisu oni krokodili u hrvatskoj demokratskoj bari. Prije \u0107e biti da su krokodilska lovina. Eno, korporativni mediji ih ve\u0107 \u010dere\u010de u svojim raljama. Odlu\u010dili su otjerati ih s vlasti, i u tome \u0107e uspjeti. Mislim ipak da ova velika \u0161kola kroz koju M! prolazi nije uzaludna. Dobro je znati realne limite. Ne samo vlastite, nego i limite parlamentarne, partijske demokracije. Netko \u0107e iz svega toga ne\u0161to nau\u010diti. Na primjer to, da se nikakvo \u017ertvovanje lijeve radikalnosti kako bi se zadobile simpatije centra, na koncu ne isplati. Kao \u0161to nema smisla shva\u0107ati taj centar kao nekakvo otjelovljenje realnosti, mjerilo zbilje kakva ona zbilja jest. Upravo u poistovje\u0107enju sebe sa stvarno\u0161\u0107u bez alternative taj centar demonstrira svoju sumanutost, svoj patolo\u0161ki zaborav stvarnosti. Ne samo u Zagrebu i ne samo kod nas. \u0160iroki, sveevropski i svezapadni liberalni, neoliberalni i neokonzervativni centar, \u010dije oligarhije dr\u017ee danas sve u svojim rukama, je onaj najopasniji ekstremist u ovoj postdemokratskoj pri\u010di u kojoj smo se zajedno s M! na\u0161li. Ako nas ne odvede u Tre\u0107i svjetski rat, ostavit \u0107e nas spr\u017eene na suncu.<\/p>\n

h-alter.org<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Boris Buden: Ideja revolucije podrazumijeva i druga\u010diju ideju demokracije, takvu koja transcendira koncept liberalne, partijske demokracije i svega ovoga \u0161to danas kolabira pred na\u0161im o\u010dima, uklju\u010duju\u0107i i jednostavno realpoliti\u010dko razlikovanje lijevog i desnog<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":380352,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-407377","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/407377","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=407377"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/407377\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":407380,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/407377\/revisions\/407380"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/380352"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=407377"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=407377"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=407377"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}