{"id":407185,"date":"2024-07-14T08:06:40","date_gmt":"2024-07-14T06:06:40","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=407185"},"modified":"2024-07-14T08:06:40","modified_gmt":"2024-07-14T06:06:40","slug":"zasto-se-mesa-selimovic-izjasnjavao-kao-srbin","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/07\/14\/zasto-se-mesa-selimovic-izjasnjavao-kao-srbin\/","title":{"rendered":"Za\u0161to se Me\u0161a Selimovi\u0107 izja\u0161njavao kao Srbin?"},"content":{"rendered":"<p>&#8220;Za\u0161to se vi Mehmede, od oca Alije i majke Pa\u0161e izja\u0161njavate kao Srbin&#8221;: Me\u0161in odgovor je izazvao muk u sali u Zagrebu.<\/p>\n<p>Usred Zagreba su mu postavili ovo pitanje a njegov odgovor ih je u\u0107utkao sve.<\/p>\n<p>&#8220;Za\u0161to se vi Mehmede, od oca Alije i majke Pa\u0161e izja\u0161njavate kao Srbin&#8221;: Me\u0161in odgovor je izazvao muk u sali u Zagrebu<\/p>\n<p>&#8221;Sve \u0107e pro\u0107i. Ali, kakva je to utjeha? Pro\u0107i \u0107e i radost, pro\u0107i \u0107e i ljubav, pro\u0107i \u0107e i \u017eivot. Zar je nada u tome da sve pro\u0111e?&#8221;, jedan je od poznatih citata iz djela Tvr\u0111ava velikan srpske knji\u017eevnosti Mehmed Me\u0161a Selimovi\u0107, koji je preminuo na dana\u0161nji dan 1982. godine.<\/p>\n<p>Ro\u0111en je 26. aprila 1910. godine u Tuzli. U rodnom gradu zavr\u0161io je osnovnu \u0161kolu i gimnaziju. Potom se 1930. godine upisao na studijsku grupu srpsko-hrvatski jezik i jugoslovenska knji\u017eevnost Filozofskog fakulteta u Beogradu. Diplomirao je 1934. godine, a od 1935. do 1941. godine je radio kao profesor Gra\u0111anske \u0161kole, a potom je 1936. postavljen za suplenta u Realnoj gimnaziji u Tuzli.<\/p>\n<p>&#8220;Bosna ga nikada nije prihvatila zbog toga \u0161to se nije htio saviti, \u0161to je bio svoj,&#8221; izjavila je jednom prilikom Me\u0161ina supruga, vedra i samosvjesna \u017eena, \u0107erka generala Kraljevine Jugoslavije. Bila je odana Me\u0161i i njegovom stvarala\u0161tvu, umjela je da jasno ka\u017ee i poka\u017ee da je spremna da s njim ide i na kraj svijeta. Njeno je ime Daroslava Darka Bo\u017ei\u0107. Valjda \u0107e zbog nje Me\u0161a napisati \u201eKo proma\u0161i ljubav, proma\u0161io je \u017eivot\u201c.<\/p>\n<p>Me\u0161a se toliko zaljubio u Daru da je bio slijep i gluv za sve drugo, jer je znao da je ona za njega &#8211; dar od Boga.<\/p>\n<p>Njihov odlazak iz Sarajeva nikog nije uzbudio. \u010cak je ne\u0161to kasnije, nedjeljnik \u201eSvijet\u201c napisao \u2013 Ostali smo bez Savi\u0107a i Rep\u010di\u0107a, pa mo\u017eemo i bez Me\u0161e Selimovi\u0107a. To su dvojica fudbalera koji su iz FK Sarajeva pre\u0161li u Crvenu zvezdu, za koju je i sam Me\u0161a navijao, prenosi Balkanpress.com<\/p>\n<p>Nije uvijek rije\u010d o pobjedi, nekad je cilj da preokrene\u0161 neuspjeh i postane\u0161 inspiracija<\/p>\n<p>Jednom prilikom, na zagreba\u010dkom Knji\u017eevnom kutku, Me\u0161i Selimovi\u0107u je od strane organizatora postavljemo pitanje od kog se o\u010dekivalo da \u0107e od Me\u0161e izdejstvovati neku vrstu provokacije \u2013 Za\u0161to se vi Mehmede Selimovi\u0107u, od oca Alije i majke Pa\u0161e osje\u0107ate kao Srbin?<\/p>\n<p>Njegov stalo\u017een odgovor koji je uslijedio bez razmi\u0161ljanja uti\u0161ao je cijelu salu \u2013 &#8220;Do 1941. sam se osje\u0107ao Srbinom, a nisam se pitao za\u0161to. Od 1941. znam za\u0161to sam to.&#8221;<\/p>\n<p><strong>O Me\u0161inom porijeklu<\/strong><br \/>\nMnogo se spekulisalo i o njegovom porijeklu. U vezi sa svojim nacionalnim opredjeljenjem \u2014 srpstvom, Selimovi\u0107 je jednom prilikom rekao: &#8220;Srbin je slavno biti, ali i skupo!&#8221; U testamentalnom pismu Selimovi\u0107 je kona\u010dno sve razjasnio.<\/p>\n<p>\u201cPoti\u010dem iz muslimanske porodice, po nacionalnosti sam Srbin. Pripadam srpskoj literaturi, dok knji\u017eevno stvarala\u0161tvo u Bosni i Hercegovini, kome tako\u0111e pripadam, smatram samo zavi\u010dajnim knji\u017eevnim centrom, a ne posebnom knji\u017eevno\u0161\u0107u srpskohrvatskog knji\u017eevnog jezika. Jednako po\u0161tujem svoje porijeklo i svoje opredjeljenje, jer sam vezan za sve \u0161to je odredilo moju li\u010dnost i moj rad. Svaki poku\u0161aj da se to razdvaja, u bilo kakve svrhe, smatrao bih zloupotrebom svog osnovnog prava zagarantovanog Ustavom.ripadam, dakle, naciji i knji\u017eevnosti Vuka, Matavulja, Stevana Sremca, Borisava Stankovi\u0107a, Petra Ko\u010di\u0107a, Ive Andri\u0107a, a svoje najdublje srodstvo sa njima nemam potrebu da dokazujem. Znali su to, uostalom, i \u010dlanovi ure\u0111iva\u010dkog odbora edicije &#8216;Srpska knji\u017eevnost u sto knjiga&#8217;, koji su tako\u0111e \u010dlanovi Srpske akademije nauka i umjetnosti. Nije zato slu\u010dajno \u0161to ovo pismo upu\u0107ujem Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti sa izri\u010ditim zahtjevom da se ono smatra punova\u017enim biografskim podatkom\u201d, istakao je Me\u0161a, a njegove re\u010di objavio je Dobrica \u0106osi\u0107 u svojoj knjizi &#8220;Prijatelji&#8221;.<\/p>\n<p>\u0160efkija Selimovi\u0107 je bio \u0161ef komande tuzlanskog kraja kome su usta\u0161e poharale i popalile ku\u0107u i oku\u0107nicu. Negde pred kraj 1944. saznao je da mu je, pukom sre\u0107om, \u017eena pre\u017eivjela koncentracioni logor i da treba da se vrati u Tuzlu. Na brzinu popravljene prazne sobe trebalo je pretvoriti u dom, pa \u0160efkija uzima iz Glavnog magacina krevet, orman, sto, stolicu i par neohodnih sitnica. To je bio neoprostiv grijjeh, upravo zbog \u010dinjenice da je partizan i da poti\u010de iz porodice gde su dva brata komunisti i borci.<\/p>\n<p>Strijeljan je u zoru, nevin, \u017ertvovan slijepoj ideologiji koja nije imala razumijevanja za radost \u010dovjeka kome se vra\u0107a \u017eena iz usta\u0161kog pakla i kojoj \u017eeli da stvori kakav-takav dom.<\/p>\n<p>Najstra\u0161nije od svega je dr\u017eanje tre\u0107eg brata &#8211; Tevfika, partizanskog komandanta i mo\u0107ne figure u vojnoj hijerarhiji tuzlanskog kraja, koji nije htio da se uklju\u010di i interveni\u0161e za brata.<\/p>\n<p>Me\u0161a nikada nije oprostio Partiji ubistvo \u0160efkije, ali ni bratu ravnodu\u0161nost i nezauzimanje za o\u010digledno nevinog \u010dovjeka. Nikada nije prestao ni da traga za njegovim grobom, ostalo je nepoznato gdje je sahranjen, \u0161to je bila kazna predvi\u0111ena za najve\u0107e zlikovce.<\/p>\n<p>Mnogo kasnije, iz ove tuge i pobune protiv najcrnjeg jednoumlja, nastalo je njegovo remek-djelo, \u201cDervi\u0161 i smrt\u201d. Oma\u017e i izvinjenje bratu koji je svoje poslednje rije\u010di zapisao na cedulji koja je Me\u0161i tajno doturena: \u201cBrate, nisam kriv\u201d.<\/p>\n<p><strong>Ljubavni \u017eivot<\/strong><\/p>\n<p>Njegova prva \u017eena bila je Desa \u0110or\u0111i\u0107, profesorka fiskulture u tuzlanskoj Gimnaziji. Oni koji su je poznavali ka\u017eu da je bila visoka, vitka, okretna, \u017eustra, ali i razma\u017eena \u017eena naviknuta da sve dobije. Sa Me\u0161om je dobila \u0107erku Slobodanku.<\/p>\n<p>Me\u0111utim, kada je Me\u0161a u Beogradu sreo Daroslavu Bo\u017ei\u0107, \u0107erku oficira kraljeve vojske, bespovratno se zaljubio u nju. Osjetio je da je ona za njega &#8211; dar od Boga.<\/p>\n<p>Sa druge strane, Desa je toliko zamrzila Darku da ju je \u017eigosala kao preljubnicu, brakolomku, razara\u010dicu doma, nemoralnu \u017eenu. Njena ljubomora je bila toliko jaka da je Me\u0161a morao da iza\u0111e pred sud svoje partije da se opravda i objasni.<\/p>\n<p>&#8220;Za\u0161to si ostavio \u017eenu i \u0107erku?&#8221;, bilo je pitanje koje su mu postavljali na svakom koraku.<\/p>\n<p>Predlo\u017eeno je da se kazni strogim ukorom, ali ga je Komitet saveznih ministarstava kaznio isklju\u010denjem, zbog neiskrenosti prema partiji i kr\u0161enja partijskog morala. Naime, neko ko je iz partizanske porodice, prikladno o\u017eenjen \u017eenom tako\u0111e partizanskog opredjeljenja, nije smio da pomisli da, kao neki nemoralni bur\u017euj, ima ljubavnicu, i to \u0107erku kraljevog oficira!<\/p>\n<p>Ovo je bio veoma bolan momenat za Me\u0161u, kome je partija surovo i nepravedno oduzela ro\u0111enog brata. Tako se njegova partija, kojoj se iz ideala o ravnopravnosti i istinskom vrednovanju \u010dovjeka davno pridru\u017eio, ponovo ogrije\u0161ila i poku\u0161ala da mu istrgne i drugu ljubav, onu prema \u017eeni.<\/p>\n<p>Nije se dao Me\u0161a slomiti ni izdajom doju\u010dera\u0161njih saboraca, ni nedostojnim bje\u017eanjem nekada\u0161njih prijatelja, ni bijedom, surovom bijedom koju su on i Darka upoznali brane\u0107i jedno drugo.<\/p>\n<p>Par je dobio dvije \u0107erke i narednih 20 godina proveo u borbi za svoju ljubav. Svi su ih ignorisali, odbacili i prezreli. Me\u0161i je najte\u017ee palo odbacivanje kolega:<\/p>\n<p>\u201cMalo je trebalo pa da po\u010dnu prolaziti kroz mene kao kroz vazduh, ili gaziti po meni kao po vodi. Osjetio sam strah. Kako su me to ubili? Nisam ranjen? Nisam zaklan? Nisam mrtav, ali me nema. Zaboga, ljudi, zar me ne vidite?\u201d, opisao je svoje stanje u \u201cTvr\u0111avi\u201d.<\/p>\n<p><strong>Kako je umro?<\/strong><\/p>\n<p>U beogradskoj Jovanovoj ulici 11. jula 1982. godine preminuo je Mehmed Me\u0161a Selimovi\u0107. Imao je je 72 godine kada je mirno usnuo dok je na televiziji gledao prenos finalne fudbalske utakmice Svjetskog prvenstva.<\/p>\n<p>Bilo je ta\u010dno 22h, a dugo nakon \u0161to je oti\u0161ao pored njegovog nepokretnog tijela sjedila je njegova Darka &#8211; \u017eena zbog koje je vruhedelo rizikovati sve, \u0161to je Me\u0161a i uradio.<\/p>\n<p>Sahranjen je u Aleji zaslu\u017enih gra\u0111ana, a zvani\u010dn organi SR Bosne i Hercegovine su nakon njegove smrti tra\u017eili da se Me\u0161ini ostaci prebace u Sarajevo i da tamo budu pokopani, ali do toga nikad nije do\u0161lo.(Izvir:stil.rs)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>&#8220;Za\u0161to se vi Mehmede, od oca Alije i majke Pa\u0161e izja\u0161njavate kao Srbin&#8221;: Me\u0161in odgovor je izazvao muk u sali u Zagrebu.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":407188,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-407185","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/407185","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=407185"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/407185\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":407189,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/407185\/revisions\/407189"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/407188"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=407185"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=407185"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=407185"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}