{"id":406262,"date":"2024-07-04T07:57:13","date_gmt":"2024-07-04T05:57:13","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=406262"},"modified":"2024-07-04T07:57:13","modified_gmt":"2024-07-04T05:57:13","slug":"kolonijalni-feminizam-ne-hvala","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/07\/04\/kolonijalni-feminizam-ne-hvala\/","title":{"rendered":"Kolonijalni feminizam \u2013 ne, hvala"},"content":{"rendered":"

Autorka: Sanja Kova\u010devi\u0107<\/strong><\/p>\n

Milena Ostoji\u0107<\/strong>, prevoditeljica i marksisti\u010dka feministkinja: Temeljito depolitiziran, feminizam je lako integriran u korpus nacionalnih vrijednosti zemalja NATO saveza, kooptiran u strate\u0161ke programe MMF-a i Svjetske banke, prodaje majice i ulo\u0161ke, a osna\u017eivanje rijetko uzima u obzir cijeli kontingent potpla\u0107ene, rasijalizirane, migrantske \u017eenske radne snage koja na svojim le\u0111ima nosi to osna\u017eivanje.<\/em><\/p>\n

Fran\u00e7oise Verg\u00e8s (Multimedijalni institut, 2023.) i Sloboda je stalna borba Angele Davis (Bijeli val, 2024.). O va\u017enosti pristupa kakav nam nude Verges i Davis u svojoj kritici zapadnog\u00a0 feminizma razgovarale smo povodom njenog izlaganja u okviru ovogodi\u0161njeg Antikapitalisti\u010dkog seminara organiziranog u suradnji Subversive Festivala i portala Slobodni Filozofski.<\/em><\/p>\n

Kao prevoditeljica Vergesine knjige omogu\u0107ili ste \u0161iroj doma\u0107oj publici uvid o jednu feministi\u010dku perspektivu o kojoj se kod nas malo govori. Osobno sam se upoznala s pojmom (de)kolonijalnog feminizma tek preko Palestinskog feministi\u010dkog kolektiva. Radi se zapravo o feministi\u010dkoj kritici kolonijalnog feminizma odnosno varijanti samog koncepta \u2013 bjela\u010dki, civilizatorski, zapadni, bur\u017eoaski, toj grupi pripada i pojam femonacionalizma koji je skovala Sara Farris. Na \u010demu po\u010diva pristup i kritika Verges?<\/p><\/blockquote>\n

Verg\u00e8sinu knjigu Dekolonijalni feminizam zaista u prvom redu mo\u017eemo \u010ditati kao kritiku feminizma koji ona naziva civilizatorskim \u2013 a koji je i bjela\u010dki, bur\u017eoaski, kolonijalni, imperijalni, liberalni, karceralni i femonacionalisti\u010dki. Verg\u00e8s inzistira na feminizmima, a ne feminizmu kao monolitnom, homogenom pojmu i pokretu, kritiziraju\u0107i pretenziju na univerzalnost civilizatorskog feminizma i ogra\u0111uju\u0107i se od, kako ka\u017ee, \u201eizdaja zapadnog feminizma\u201c. Odrednica \u201ecivilizatorski\u201c tu dakako upu\u0107uje na stare argumente o opravdanosti kolonijalnog nasilja, porobljavanja i eksploatacije koloniziranih naroda evangelizacijskom misijom, filantropskim djelovanjem ili tobo\u017enjim \u0161irenjem napretka na zaostale kulture i narode. Odjeke bur\u017eoasko-feministi\u010dkih opravdanja kolonijalnih osvajanja vidimo i u potpori imperijalnim vojnim pohodima, tzv. \u201eintervencijama\u201c, a nerijetko pravdanih spa\u0161avanjem primjerice muslimanskih i rasijaliziranih \u017eena od re\u017eima ili kultura koje se smatraju regresivnima i zaostalima.<\/p>\n

Verg\u00e8s u tom kontekstu pi\u0161e i o jednom od trenutaka koji je, prema njoj, ozna\u010dio depolitizacijski zaokret feminizma na globalnoj razini, o Me\u0111unarodnoj konferenciji o \u017eenama u Pekingu, kada je, nasuprot zahtjevima \u017eena s globalnog Juga, primjerice za prestankom eksploatacije resursa Juga, prevladao diskurs o \u201e\u017eenskim pravima\u201c u zapadnom, individualisti\u010dkom klju\u010du, bez dovo\u0111enja u pitanje kapitalisti\u010dkih i kolonijalnih struktura, a \u201e\u017eensko osna\u017eivanje\u201c i \u201erodna ravnopravnost\u201c postavljeno je kao klju\u010dni zahtjev. Time temeljito depolitiziran, feminizam je lako integriran u korpus nacionalnih vrijednosti zemalja NATO saveza, kooptiran u strate\u0161ke programe MMF-a i Svjetske banke, prodaje majice i ulo\u0161ke, a osna\u017eivanje rijetko uzima u obzir cijeli kontingent potpla\u0107ene, rasijalizirane, migrantske \u017eenske radne snage koja na svojim le\u0111ima nosi to osna\u017eivanje. Njegovo nali\u010dje onda postaje nazadni i mra\u010dnja\u010dki svijet \u201edrugih\u201c, neciviliziranih, koje tobo\u017ee treba civilizirati ognjem i ma\u010dem u ime za\u0161tite prava \u017eena i LGBTIQ+ osoba.<\/p>\n

Dekolonijalna feministi\u010dka kritika ukazuje na to da su kolonijalna osvajanja, eksproprijacija, porobljavanje i ekspolatacija bili klju\u010dni ne samo za uspostavu i \u0161irenje kapitalizma, ve\u0107 i na\u010dine na koje su rasni i rodni oblici opresije me\u0111usobno povezani, s naglaskom na to kako su kolonijalne sile koristile rodne norme za opravdanje i odr\u017eavanje kolonijalne dominacije.Verg\u00e8s analizira na\u010dine na koje kolonijalizam i rasizam u kontekstu globaliziranog kapitalizma, ratova i klimatskih promjena u sve manje nastanjivom svijetu proizvode potro\u0161nu populaciju, kao i nevidljivu nebijelu, mahom \u017eensku radnu snagu, koja \u010disti svijet.<\/p>\n

U samom izlaganju ste govorili i o njezinoj feministi\u010dkoj teoriji nasilja i kritici karceralnog feminizma. Kritika karceralnog feminizma nam je pak otprije poznata preko Crnog feminizma i pokreta za aboliciju karceralnog sustava u SAD-u. O tome je u nedavnom izlaganju na Subversive festivalu govorila i Angela Davis, Kako se Verg\u00e8s (koja govori iz perspektive europskog (konkretno francuskog) kolonijalizma prema Africi, ali i imigrantkinjama na europskom kontinentu) naslanja na iskustvo Crnog feminizma?<\/p><\/blockquote>\n

Crni feminizam nastaje i iz potrebe da se progovori o iskustvu orodnjenosti rase i rasijaliziranosti roda. Na primjer, Angela Davis u knjizi Women, Race, Class pi\u0161e o nespremnosti uglavnom bjela\u010dkog feministi\u010dkog pokreta za legalizaciju poba\u010daja iz 1970-ih u SAD-u da kriti\u010dki progovori o prisilnim sterilizacijama Crnih, portorikanskih i indigenih ameri\u010dkih \u017eena, da reflektira o vlastitoj povijesti tijekom koje se nerijetko oslanjao na tzv. znanstveni rasizam i eugeniku, da uzme u obzir stra\u0161no reproduktivno nasilje robovlasni\u010dkog sustava i dugotrajne posljedice koje je ono imalo po Crne zajednice. Mo\u017eda zato su upravo Crni feministi\u010dki kolektivi iznjedrili pojam reproduktivne pravde, koji se ishodi\u0161no definira kao pravo na tjelesnu autonomiju i pravo da imamo djecu i pravo da nemamo djecu i pravo da odgajamo djecu u sigurnom i zdravom okru\u017eenju. I danas se pre\u010desto, a uslijed sve \u017ee\u0161\u0107ih napada konzervativnih i desni\u010darskih na reproduktivna prava, u pregovorima s pravnom dr\u017eavom, aktivisti\u010dka imaginacija zaustavlja na pobolj\u0161anju legislativnih okvira dr\u017eave koja razli\u010dite oblike opresija i nasilja sistemski reproducira odnosno uspostavlja uvjete da se ono neometano i kontinuirano doga\u0111a. Pa tako ni zahtjev za individualno \u201epravo na izbor\u201c \u2013 nikada ne mo\u017ee dobaciti dovoljno daleko jer se ni taj \u201eizbor\u201c nikada ne odvija u laboratorijskim uvjetima, u historijskom vakuumu, mimo materijalnih i dru\u0161tvenih okolnosti.<\/p>\n

Kada Kolektiv rijeke Combahee u svom proglasu iz 1977. pi\u0161e da nisu uvjerene da \u0107e \u201esocijalisti\u010dka revolucija koja ujedno nije feministi\u010dka i antirasisti\u010dka\u201c biti istinski oslobodila\u010dka, one jo\u0161 uvijek govore u horizontu kolektivnog oslobo\u0111enja, a ne pregovaranja o individualnim, ili individualno dodijeljenim pravima, ili o borbi protiv diskriminacije po jednoj ili drugoj zasebnoj osnovi. To je i horizont imaginacije druga\u010dijih na\u010dina dru\u0161tvene reprodukcije, ba\u0161 kao \u0161to se abolicionisti\u010dki feminizam (abolition feminism) o kojem govori Davis ti\u010de transformacije dru\u0161tvenih uvjeta; promi\u0161ljanju alternativa retributivnoj pravdi, alternativama pribjegavanja dr\u017eavnom nasilju, antikapitalisti\u010dkim analizama i praksama za\u0161tite, antirasisti\u010dkim politikama za\u0161tite (kako stoji u podnaslovu knjige proizvode).<\/p>\n

Zazivanjem abolicije, abolicionisti\u010dke feministkinje nagla\u0161avaju kontinuitet s mobilizacijom za aboliciju ropstva u SAD-u u devetnaestom stolje\u0107u. Kontinuitet izme\u0111u robovlasni\u010dkog sustava u SAD-u i zatvorsko-industrijskog kompleksa, kako ga je imenovao Mike Davis, ve\u0107 je dobro istra\u017een i poznat. Naime, ve\u0107 u 13. amandmanu, kojim je formalno ukinuto ropstvo u SAD-u, stoji da: \u201eNi ropstvo niti prisilni rad, osim kao kazna za djelo za koje je stranka propisno osu\u0111ena, ne smiju postojati unutar Sjedinjenih Drz\u030cava, niti na bilo kojem mjestu pod njihovom jurisdikcijom\u201c. Odmah po ukidanju ropstva, na ameri\u010dkom Jugu uvode se zakoni usmjereni isklju\u010divo na Crno i nebijelo stanovni\u0161tvo, kao i sustav najamnog rada osu\u0111enika, a prisilni, robovski rad najamnih osu\u0111enika-radnika gradi, izme\u0111u ostalog, i cestovnu infrastrukturu koja modernizira ameri\u010dki Jug.<\/p>\n

Kritika karceralnog feminizma je uslo\u017enjena i \u010desto nedovoljno jasna ili pogre\u0161no interpretirana, po mom mi\u0161ljenju ulazi i u neke kontradikcije. No, kako bismo taj pokret mogli najbolje predstaviti kao emancipatorski, o \u010demu pi\u0161e i sama Verg\u00e8s, a imali smo priliku \u010duti i od Angele Davis?<\/p><\/blockquote>\n

Angela Davis isti\u010de da se krajem devedesetih \u010dinilo da \u0107e zatvorsko-industrijski kompleks postati zna\u010dajniji i profitabilniji od vojno-industrijskog kompleksa. Kada je Bush mla\u0111i proglasio rat protiv terorizma, pokazalo se da ta dva kompleksa zdru\u017eeno sura\u0111uju i vi\u0161e nego dobro. Dovoljno je promotriti globalnu militarizaciju policije ili karceralne mehanizme u okupiranoj Palestini \u2013 rascjepkanost okupiranih teritorija, razli\u010ditih administrativno-pravnih statusa dodijeljenih palestinskom stanovni\u0161tvu i svih zabrana i ograni\u010denja koji iz toga proizlaze, preko zatvora, logora i \u201elogora na otvorenom\u201c do slo\u017eene segregacijske arhitekture zidova, barijera i kontrolnih to\u010daka koji podupiru re\u017eim aparthejda.<\/p>\n

U osnovi je to kritika karceralnog odgovora na socijalne, ekonomske, javnozdravstvene probleme odnosno kritika spremnosti bijelih bur\u017eoaskih feminizama, koje abolicionistkinje, dekolonijalne i Crne feministkinje ozna\u010davaju kriti\u010dkim terminom karceralni feminizam, da pribjegavaju ve\u0107oj kriminalizaciji i zazivaju vi\u0161e dr\u017eavnog nasilja i represivnijih zakona. Karceralni feminizam je bur\u017eoaski i privilegiran imamo li u vidu rasnu i klasnu pristranost zatvorskog sustava: migrantkinje, Romkinje, seksualne radnice, kvir osobe sigurno \u0107e biti manje sklone osloniti se na dr\u017eavu i policiju za za\u0161titu od nasilja.<\/p>\n

Dakle, i dekolonijalni i Crni feminizam inzistiraju na tome da se feminizam ne mo\u017ee svesti na \u201e\u017eenska prava\u201c kao odvojeni set prava koji se (uvijek nejednako) dodjeljuje individuama \u017eenskog roda. Feminizam je, prema Davis, teorijski pristup, metodologija, strate\u0161ki okvir za na\u0161e borbe, odnosno analiti\u010dka i organizacijska strategija za borbe koje nadilaze pitanje rodne ravnopravnosti i samog roda. To zna\u010di da pitanja femicida i orodnjenog nasilja ne mo\u017eemo promatrati izolirano od drugih oblika strukturnog nasilja, dr\u017eavnog nasilja i policijskog nasilja.<\/p>\n

Za\u0161to je, a na to ukazuje i Palestinski feministi\u010dki kolektiv kao i kriti\u010darke femonacionalizma u Europi, danas nu\u017eno govoriti o svemu ovome?<\/p><\/blockquote>\n

U kontekstu genocida u Gazi koji traje ve\u0107 du\u017ee od osam mjeseci, slu\u0161ali smo i u lokalnom kontekstu jezive i dehumaniziraju\u0107e rasisti\u010dke konstrukcije koje slu\u017ee kao opravdanja masovnih zlo\u010dina izraelske dr\u017eave nad civilnim stanovni\u0161tvom Pojasa Gaze: o \u201emra\u010dnja\u010dkim dru\u0161tvima\u201c i \u201eljudskim \u0161titovima\u201c, o gotovo genetskoj sklonosti opskurantizmu, mizoginiji, homofobiji zbog koje tobo\u017ee ne zaslu\u017euju na\u0161u solidarnost. Nisu izuzeta ni ubojstva djece: zapadni su se mediji gotovo natjecali u izumima termina kojim \u0107e ozna\u010diti ubijene palestinske maloljetnike, a da ne spomenu rije\u010d djeca. To je fenomen koji palestinska feministi\u010dka istra\u017eiva\u010dica Nadera Shalhoub-Kevorkian ozna\u010dava pojmom politics of unchilding, a koji podsje\u0107a i na paniku stvorenu \u201emitom o superpredatorima\u201c u SAD-u 1990-ih, uslijed procvata zatvorsko-industrijskog kompleksa i rastu\u0107e privatizacije zatvora, koja je dovela do zakona kojima je na tisu\u0107e rasijalizirane djece strpano na do\u017eivotnu robiju bez mogu\u0107nosti uvjetnog otpusta.<\/p>\n

Karceralnost se ne svodi samo na zatvore, nego i na militarizaciju granica, centre za pritvaranje migranata od kojih profitiraju globalne sigurnosne korporacije, a koji se napajaju normalizacijom globalnih ratova i sigurnosnih politika kojima smo svakodnevno izlo\u017eeni uz prate\u0107e raspirivanje straha od migrantske i nebijele populacije. S eskalacijom ratova svakodnevno svjedo\u010dimo rasisti\u010dkoj i islamofobnoj demonizaciji sustavno uni\u0161tavanih i izvla\u0161tenih dru\u0161tava, izvrgnutih nasilju naseljeni\u010dkog kolonijalizma. A upravo zato \u0161to se poziva na za\u0161titu \u017eenskih i LGBT prava, mislim da je va\u017eno da upravo iz jedne druga\u010dije feministi\u010dke perspektive mislimo i govorimo o tome.<\/p>\n

Kolonijalni feminizam \u2013 ne, hvala<\/a><\/p><\/blockquote>\n