{"id":405996,"date":"2024-07-01T06:49:38","date_gmt":"2024-07-01T04:49:38","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=405996"},"modified":"2024-07-01T06:49:38","modified_gmt":"2024-07-01T04:49:38","slug":"moskva-srusila-kineske-zablude-iznenadjeni-zapad-nije-slusao-upozorenja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/07\/01\/moskva-srusila-kineske-zablude-iznenadjeni-zapad-nije-slusao-upozorenja\/","title":{"rendered":"Moskva sru\u0161ila kineske zablude; iznena\u0111eni Zapad nije slu\u0161ao upozorenja"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Zoran Meter<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

\u201eLedeni put svile\u201c<\/h2>\n

Ruski predsjednik Vladimir Putin nedavno je boravio u slu\u017ebenom posjetu\u00a0Sjevernoj Koreji tijekom kojeg je s njenim \u010delnikom Kim Jong-unom potpisao, sada se to ve\u0107 slobodno mo\u017ee re\u0107i \u2013 povijesni sporazum o sveobuhvatnoj strate\u0161koj suradnji izme\u0111u dviju susjednih i nuklearnih dr\u017eava. On, izme\u0111u ostalog, predvi\u0111a i me\u0111usobnu vojnu pomo\u0107 u slu\u010daju vanjske agresije na jednu od dviju potpisnica, a \u0161to je najvi\u0161e i odjeknulo u politi\u010dkim i medijskim krugovima na regionalnoj i globalnoj razini. Jer taj segment sporazuma itekako podsje\u0107a na \u010duveni \u010dlanak 5. Statuta NATO saveza.<\/p>\n

Navedeni sporazum je povijesni ne samo iz razloga \u0161to Ruska Federacija od svoje uspostave nakon raspada SSSR-a do sada s nijednom dr\u017eavom nije potpisala takav bilateralni sigurnosni sporazum (to je radio SSSR). Oni sli\u010dnog karaktera, naime, ticali su se isklju\u010divo vi\u0161enacionalnih sigurnosnih struktura poput Organizacije sporazuma o zajedni\u010dkoj sigurnosti (rus. ODKB, engl. CSTO) ili pak Saveza dr\u017eava Rusije i Bjelorusije \u0161to je ne\u0161to posve drugo.<\/p>\n

Povijesni je, prije svega zato \u0161to iz temelja mijenja sigurnosnu arhitekturu azijskog Dalekog istoka, gdje je do sada Sjeverna Koreja, kao me\u0111unarodni izop\u0107enik, optere\u0107en sankcijama, bila izlo\u017eena \u201ejedan na jedan\u201c prema sebi neprijateljskim susjednim dr\u017eavama Ju\u017enoj Koreji\u00a0i Japanu, a poglavito Sjedinjenim Dr\u017eavama kao najve\u0107oj globalnoj vojnoj sili i jednoj od dviju nuklearnih velesila. Ova druga je, naravno, Rusija \u2013 zemlja s kojom je, dakle, Sjeverna Koreja upravo potpisala sigurnosni sporazum zbog kojeg vi\u0161e ne\u0107e biti u spomenutoj neugodnoj poziciji prema puno ve\u0107im i mo\u0107nijim dr\u017eavama.<\/p>\n

Zapad je opet bio iznena\u0111en<\/h2>\n

Zdru\u017eeni zapad na \u010delu sa Sjedinjenim Dr\u017eavama bio je vrlo iznena\u0111en ovakvim razvojem stanja u odnosima izme\u0111u Moskve i Pjongjanga iako su na to ukazivali i pro\u0161logodi\u0161nji kontakti izme\u0111u dviju strana, poglavito nakon posjeta Kim Jong-una ruskom Dalekom istoku u rujnu 2023. godine i gdje mu je doma\u0107in bio predsjednik Putin.<\/p>\n

Rekao bih da je Zapad uvijek iznena\u0111en. Washington se, tako, na\u0161ao iznena\u0111en i kada je prije desetak dana preda ameri\u010dkim kopnom (Florida), naravno \u2013 u me\u0111unarodnim vodama, prodefilirala ruska nuklearna podmornica, koja je s jo\u0161 nekoliko\u00a0 brodova ruske Sjeverne flote potom uplovila u luku glavnog kubanskog grada Havane.<\/p>\n

Zapad se na\u0161ao iznena\u0111en i brzinom i sveobuhvatno\u0161\u0107u razvoja strate\u0161kog partnerstva izme\u0111u Rusije i Kine kada je u svibnju u Peking stigao\u00a0ruski predsjednik Putin, a iznena\u0111en je (i razo\u010daran) i nakon \u0161to je Putin poslije Sjeverne Koreje stigao i u Vijetnam. Dr\u017eavu, koja, iako ju vodi rigidna komunisti\u010dka vlada marksisti\u010dkoga tipa (ni\u0161ta manje od one sjevernokorejske) sa Sjedinjenim Dr\u017eavama posljednjih desetak godina ja\u010da bilateralnu suradnju. Zbog toga, poglavito zbog sklonosti Hanoja ameri\u010dkim investicijama i gospodarskoj suradnji (bez obzira na opusto\u0161enost te zemlje tijekom Vijetnamskog rata i na \u010dak oko 5 milijuna poginulih Vijetnamaca u istom) Washington Vijetnam smatra gotovo pa dijelom Zapada.<\/p>\n

Naravno, 100-milijunski Vijetnam SAD-u treba prije svega zbog ameri\u010dke konfrontacijske politike prema Kini, gdje tu dr\u017eavu \u017eeli iskoristiti za pritisak na Peking zbog njenih teritorijalnih (pomorskih) sporova sa svojim velikim sjevernim susjedom. Osim toga, zbog sve lo\u0161ijih ameri\u010dko-kineskih odnosa Bidenova administracija poti\u010de ameri\u010dke investitore da svoju proizvodnju prebacuju iz Kine upravo u Vijetnam (kao i u Indiju), jer su njegovi trgovinski zakoni dovoljno liberalni, a politi\u010dka vlast spremna osigurati povoljne uvjete za ameri\u010dke visokotehnolo\u0161ke investicije koje bi koristile i vijetnamskom razvoju. Sli\u010dno, kako su to koristile i Kini od 80-ih godina pro\u0161log stolje\u0107a.<\/p>\n

Vijetnam diverzificira vanjsku politiku<\/h2>\n

I sada u sve to upada Putin, i s vijetnamskim predsjednikom To Lamom najavljuje predanost produbljivanju sveobuhvatnog strate\u0161kog partnerstva. Putin time remeti ameri\u010dku uspostavljenu \u201eidilu\u201c, iako nikakve idile tu zapravo i nema. Kako je, osvr\u0107u\u0107i se na Putinov posjet toj zemlji napisao ameri\u010dki Bloomberg, Vijetnam vodi samostalnu vanjsku politiku koja te\u017ei diverzifikaciji. U Vijetnamu je lani sve\u010dano primljen i ugo\u0161\u0107en i kineski \u010delnik Xi Jinping. Vijetnam, tako\u0111er, otvoreno iskazuje interes i za ulazak u klub zemalja BRICS, u \u010dijem predvorju \u010deka ve\u0107 tridesetak dr\u017eava.<\/p>\n

Osim toga, SSSR je bio glavni sponzor Vijetnama u njegovoj oslobodila\u010dkoj borbi protiv vladavine kolonijalnih sila (prije svega Francuske), a kasnije i u Vijetnamskom ratu, pa intenzivna vojna suradnja izme\u0111u dviju dr\u017eava, a sada Rusije i Vijetnama traje ve\u0107 dugo i ne\u0107e se prekidati. S tim se Washington pomirio jo\u0161 nakon pro\u0161logodi\u0161njeg posjeta Joea Bidena Hanoju (Biden je tako\u0111er sve\u010dano ugo\u0161\u0107en kao i Putin), kojemu je sada ipak primarno osigurati sigurnu luku za prebacivanje ameri\u010dkog krupnog biznisa iz Kine (nije zgoreg napomenuti, Xijev posjet Hanoju uslijedio je nedugo nakon Bidenovog).<\/p>\n

Me\u0111utim, ameri\u010dko veleposlanstvo u Hanoju svejedno je o\u0161tro reagiralo na Putinov dolazak, upozoriv\u0161i vijetnamske vlasti da se Putin nalazi na me\u0111unarodnoj tjeralici Haa\u0161kog suda za navodno protuzakonite radnje glede deportacije ukrajinske djece u Ukrajinu, kao i to da je upravo potpisao sporazum sa Sjevernom Korejom koja je pod me\u0111unarodnim sankcijama. Kao da to ovi u Hanoju i bez toga nisu znali.<\/p>\n

U drugom Bloombergovom tekstu od 21. lipnja pod naslovom \u201eXi, Putin Score Wins as More Asia Leaders Aim to Join BRICS\u201c, upozorava se kako su ovog tjedna Putin i kineski premijer Li Qiang oti\u0161li u odvojene posjete Jugoisto\u010dnoj Aziji, i da su oba partnera iz BRICS-a svjedo\u010dila te\u017enjama zemalja u regiji da se pridru\u017ee tom bloku. Navodi se kako azijski \u010delnici BRICS vide kao za\u0161titu od struktura koje nadzire Zapad. Nedavno su Tajland i Malezija izjavili o svojoj namjeri da se pridru\u017ee bloku. \u0160tovi\u0161e, Tajland je i saveznik SAD-a prema Ugovoru o prijateljstvu i gospodarskim odnosima.<\/p>\n

Kako Bloomberg obja\u0161njava, radi se o slijede\u0107em: za zemlje koje \u017eele ubla\u017eiti ekonomske rizike pove\u0107ane konkurencije izme\u0111u SAD-a i Kine, pridru\u017eivanje BRICS-u nije samo poku\u0161aj prevladavanja nekih od ovih napetosti, ve\u0107 i na\u010din da se signalizira rastu\u0107a frustracija me\u0111unarodnim poretkom pod vodstvom SAD-a i klju\u010dnim institucijama koje ostaju pod strogom kontrolom zapadnih sila kao \u0161to su Svjetska banka (WB) i Me\u0111unarodni monetarni fond (MMF).<\/p>\n

U tekstu se navodi kako za Putina i Xija interes za BRICS tako\u0111er odra\u017eava njihov uspjeh u suprotstavljanju poku\u0161ajima SAD-a i njegovih saveznika da izoliraju Rusiju i Kinu zbog rata u Ukrajini, kao i vojnim prijetnjama Tajvanu, Filipinima, Ju\u017enoj Koreji i Japanu.<\/p>\n

Zapad je gurnuo Rusiju na istok<\/h2>\n

\u010cu\u0111enje zapada zbog neo\u010dekivanih uspjeha Putinove diplomacije, s obzirom da je nakon pokretanja njegove invazije na Ukrajinu predvi\u0111en brzi strate\u0161ki poraz Rusije\u00a0jer njena ekonomija nije trebala pokazati ovakvu otpornost na nevi\u0111ene zapadne sankcije\u00a0, tim vi\u0161e iznena\u0111uje jer je sam Zapad onaj koji je svojim postupcima direktno gurnuo Rusiju u zagrljaj s Kinom i Globalnim jugom.<\/p>\n

\u010cemu \u010du\u0111enje i kada se zna da je upravo SSSR stvorio Sjevernu Koreju nakon Korejskog gra\u0111anskog rata 1950.-53. i da su odnosi izme\u0111u Moskve i Pjongjanga ostali relativno dobri i nakon raspada Sovjetskog Saveza iako se ta zemlja u me\u0111uvremenu vi\u0161e okrenula Kini. Ali okrenula se zato jer se Moskva okrenula suradnji sa Zapadom te zbog toga nije htjela previ\u0161e pomagati Sjevernu Koreju da ne bi naljutila zapadne partnere.<\/p>\n

U okvire strate\u0161ke suradnje s Pjongjanogom Moskvu je gurnuo upravo Zapad a ne njena volja. Sli\u010dno kao i u odnosu na Kinu. Potonja i Rusija, usprkos razvoju prijateljskih odnosa jo\u0161 od po\u010detka 21. stolje\u0107a, nisu uvijek imale identi\u010dne stavove po brojnim vanjskopoliti\u010dkim pitanjima, a to se po\u010delo intenzivno mijenjati tek odnedavno, nakon \u0161to je Peking i kona\u010dno spoznao kako Washington nema namjeru odustati od svoje konfrontacijske politike prema Kini bez obzira koja administracija bude na vlasti.<\/p>\n

Iako ga je Moskva dugo uvjeravala kako Kinu \u010deka sli\u010dna sudbina kao i Rusiju, Peking je sve donedavno vjerovao u poznati ameri\u010dki pragmatizam ali i zdravu logiku s obzirom na veliku trgovinsku me\u0111uovisnost dviju mega-ekonomija. Me\u0111utim, prakti\u010dni politi\u010dki, financijski i vojni potezi Washingtona prema Kini i njenim regionalnim i globalnim interesima demantirali su kineski dr\u017eavni vrh u potpunosti i, rekao bih \u2013 otrijeznili ga. Vrlo vjerojatno, za razliku od Rusije \u010dije je vodstvo ispalo krajnje naivno glede mogu\u0107nosti ravnopravne suradnje sa Zapadom \u2013 ipak na vrijeme. Naime, Kina je postala dovoljno ekonomski i vojno mo\u0107na i utjecajna da se mo\u017ee puno lak\u0161e uhvatiti u ko\u0161tac s ameri\u010dkim izazovima nego \u0161to to mo\u017ee Rusija koja zbog toga trpi puno ve\u0107e gubitke i trebat \u0107e joj desetlje\u0107a da ih kompenzira.<\/p>\n

Upravo to Rusiju svrstava u poziciju kineskog \u201emla\u0111eg brata\u201c iako to odbacuju i u Moskvi i u Pekingu. Ali to je jednostavno tako: disproporcija u demografskoj veli\u010dini i ekonomskoj snazi izme\u0111u njih je ogromna, a sve \u0107e se br\u017ee nivelirati i razlika u ruskoj vojnoj premo\u0107i, prije svega u nuklearnoj sferi gdje Peking raste zastra\u0161uju\u0107im koracima i po same Sjedinjene Dr\u017eave.<\/p>\n

Upozorenja pametnih nisu se slu\u0161ala<\/h2>\n

Ovdje se opet prisje\u0107am pok. Henryja Kissingera, jednog od najvje\u0161tijih ameri\u010dkih diplomata i geopoliti\u010dara, koji je upozoravao na nedopustivost formiranja zastra\u0161uju\u0107eg kinesko-ruskog saveza.<\/p>\n

Tomu se moraju pridodati i upozorenja pok. Zbigniewa Brzezinskog, jednog od najve\u0107ih ameri\u010dkih geostratega uop\u0107e i savjetnika za nacionalnu sigurnost od 1977. do 1981., na eksplozivni negativni potencijal po ameri\u010dke interese ako se rusko-kineskom savezu priklju\u010di i Iran.<\/p>\n

Dakle, upravo se doga\u0111a ono na \u0161to su dvojica vrhunskih intelektualaca upozoravala ameri\u010dke elite ve\u0107 desetlje\u0107ima i \u0161to moraju izbje\u0107i pod svaku cijenu. Me\u0111utim, elite su radile upravo sve suprotno pa je rezultat njihovo \u010du\u0111enje i ona vje\u010dna filozofska, egzistencijalna pitanja \u2013 kako i za\u0161to? Iako tu nema ba\u0161 ni\u010dega \u0161to bi bilo koga, a poglavito one koji najvi\u0161e odlu\u010duju o ljudskoj sudbini trebalo \u010duditi ili iznenaditi.<\/p>\n

Tako 19. lipnja britanski The Economist pi\u0161e o jo\u0161 ne\u010demu \u0161to bi valjda trebalo izazvati \u010du\u0111enje. U tekstu pod naslovom \u201eKina i Rusija imaju jezive planove za Arktik\u201c (China and Russia have chilling plans for the Arctic), navodi se kako nakon o\u010dite propasti kineskih ambicija izgradnje \u201eLedenog puta svile\u201c kroz ruske arkti\u010dke vode prema sjeveru Norve\u0161ke i dalje prema Europi, Kina pristaje na ruski arkti\u010dki zaokret prema Aziji kojeg je Moskva pokrenula s ciljem nadoknade gubitka europskog tr\u017ei\u0161ta. To se prije svega odnosi na izgradnju arkti\u010dkih luka, razvoj naftnih i plinskih projekata i izgradnju brodova za isporuke resursa na istok tj. Aziju. \u201eDrugim rije\u010dima \u201eLedeni put svile\u201c, iako sklizak, ostaje atraktivan\u201c \u2013 zaklju\u010duje britanski medij.<\/p>\n

\u00a0O Ukrajini<\/h2>\n

Kad sam ve\u0107 spomenuo Zbignewa Brzezinskog, boljim znalcima je poznato kako je on dugo zagovarao ulazak Ukrajine u NATO\u00a0savez. Me\u0111utim, u starijoj dobi je o tome potpuno promijenio mi\u0161ljenje i govorio kako bi to bio kontraproduktivan i opasan potez i po ameri\u010dke interese. Rekli bismo da sa staro\u0161\u0107u dolazi i mudrost. A ameri\u010dki politi\u010dar poljskog porijekla sigurno je dobro znao o \u010demu i za\u0161to to govori.<\/p>\n

Ukrajina je bila i ostala \u201etempirana bomba\u201c nakon njenog osamostaljenja koju se detonirati nisu usu\u0111ivale brojne ameri\u010dke administracije dok za to, prema njihovom mi\u0161ljenju nije do\u0161lo vrijeme. Ono je do\u0161lo 2014. g. s revolucionarnim prevratom u Kijevu, a ostalo je sve povijest.<\/p>\n

Me\u0111utim, Sjedinjene Dr\u017eave, sada je to gotovo sigurno, ne namjeravaju\u00a0Ukrajinu primiti u NATO, niti na idu\u0107em summitu u srpnju u Washingtonu niti u bilo kakvoj obazrivoj budu\u0107nosti. Najbolju potvrdu tome nedavno je dao glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg na marginama sastanka ministara obrane u Bruxellesu, kada je kazao kako Ukrajina eventualno mo\u017ee u\u0107i u NATO tek kada pobijedi Rusiju, dok je njema\u010dki kancelar Olaf Scholz o istoj temi kazao kako je ulazak Ukrajine u NATO nerealan u slijede\u0107ih tridesetak godina.<\/p>\n

Ali ove izjave, naravno, ne zna\u010de da \u0107e Zapad odustati od Ukrajine. \u0160tovi\u0161e, ameri\u010dki analiti\u010dari govore da \u0107e Washington morati uvjeriti europske saveznike da preuzmu vojno financiranje te zemlje, ali i ne samo to, ve\u0107 i da Ukrajinu prime u sastav Europske unije bez inzistiranja na ispunjavanju razli\u010ditih kriterija i zahtjeva, kroz \u0161to redovito moraju pro\u0107i ostale zemlje-kandidati.<\/p>\n

Uop\u0107e ne treba sumnjati da \u0107e se ta politika \u017eeljeti provesti u djelo i od strane politi\u010dkih elita EU-a, ali i od strane budu\u0107e ameri\u010dke administracije ma tko joj bio na \u010delu.<\/p>\n

Povratak mira kroz snagu<\/h2>\n

Tako vjerojatno najutjecajniji ameri\u010dki medij koji artikulira vanjskopoliti\u010dke stavove \u201eduboke dr\u017eave\u201c Foreign Affairs (FA) 18. lipnja donosi op\u0161iran tekst Roberta O\u2019Briena, savjetnika biv\u0161eg ameri\u010dkog predsjednika Donalda Trumpa za nacionalnu sigurnost, pod naslovom The Return of Peace Through Strength, Making the Case for Trump\u2019s Foreign Policy\u201c (Povratak mira kroz snagu, Zalaganje za Trumpovu vanjsku politiku).<\/p>\n

Sama \u010dinjenica da ovaj medij daje toliko prostora ne samo Trumpovom biv\u0161em savjetniku, ve\u0107 i Trumpovom vanjskopoliti\u010dkom programu u cijelosti \u2013 dovoljno je intrigantna i ukazuje kako on, usprkos svim problemima pravosudne i druge prirode s kojima se suo\u010dava itekako ima \u0161ansu za pobjedu. Tim prije \u0161to Bidenovo zdravstveno stanje sve vi\u0161e zabrinjava i demokrate i njima privr\u017eenu ameri\u010dku javnost. Tako je, usprkos nedavnoj nepravomo\u0107noj osu\u0111uju\u0107oj presudi\u00a0 suda u New Yorku protiv Trumpa, Biden potonjeg uspio samo dosti\u0107i ili tek neznatno prete\u0107i prema novim anketama.<\/p>\n

Iz spomenutog teksta sam izdvojio dio koji se odnosi na Trumpovu budu\u0107u politiku prema Ukrajini ukoliko pobjedi na izborima.<\/p>\n

\u201e\u2026 Bidenova administracija je od tada pru\u017eila zna\u010dajnu vojnu pomo\u0107 Ukrajini, ali je \u010desto sporo slala Kijevu oru\u017eje koje mu je potrebno za uspjeh. 61 milijarda dolara koju je Kongres nedavno dodijelio Ukrajini (povrh 113 milijardi dolara koji su ve\u0107 pro\u0161li) vjerojatno \u0107e biti dovoljna da sprije\u010di Ukrajinu da izgubi, ali nedovoljno da joj dopusti pobjedu. U me\u0111uvremenu, \u010dini se da Biden nema plan za okon\u010danje ukrajinskog vojnog sukoba.<\/p>\n

Trump je sa svoje strane jasno dao do znanja da bi \u017eelio vidjeti dogovoreno rje\u0161enje kojim bi se zaustavio gubitak \u017eivota i Ukrajina o\u010duvala sigurnom. Trumpov \u0107e pristup biti nastavak pru\u017eanja smrtonosne pomo\u0107i Ukrajini financirane iz europskih sredstava, dok \u0107e vrata za diplomaciju s Rusijom ostati otvorena \u2013 i uz odre\u0111eni stupanj nepredvidljivosti dr\u017eati Moskvu izvan ravnote\u017ee. Tako\u0111er \u0107e potaknuti NATO da premjesti kopnene i zra\u010dne snage u Poljsku kako bi pove\u0107ao kapacitete saveza bli\u017ee ruskoj granici i poslao jasnu poruku da \u0107e NATO braniti cijeli svoj teritorij od strane agresije.<\/p>\n

Washington mora osigurati da njegovi europski saveznici shvate da ameri\u010dka kontinuirana obrana Europe ovisi o tome da Europa igra svoju ulogu, uklju\u010duju\u0107i i Ukrajinu. Ako Europa \u017eeli pokazati da je ozbiljna u za\u0161titi Ukrajine, trebala bi odmah primiti zemlju u Europsku uniju, napu\u0161taju\u0107i uobi\u010dajeni birokratski pristupni protokol. Takav bi korak poslao jasan signal Putinu da Zapad ne\u0107e prepustiti Ukrajinu Moskvi. To \u0107e tako\u0111er dati nadu ukrajinskom narodu da su pred njim bolji dani.\u201c<\/p>\n

Zaklju\u010dak<\/h2>\n

Ovdje bih dao kra\u0107i komentar. Dakle, jasno je kako Europsku uniju i u eventualnom Trumpovom novom mandatu ne o\u010dekuje ni\u0161ta drugo doli pretvaranje u proturusku vojnu utvrdu i saveznika koji \u0107e po pitanju Ukrajine morati slu\u0161ati sve \u0161to zatra\u017ei Washington. U tom smislu, a s obzirom na navedenu Trumpovu otvorenost za dijalog s Moskvom oko rje\u0161enja ukrajinskog sukoba, ne isklju\u010dujem uop\u0107e da bi pro\u0161lotjedna Putinova inicijativa za postizanje mira u toj zemlji (koja je na Zapadu odmah odba\u010dena kao ultimatum, a \u0161to je Putin navodno u ovoj fazi i o\u010dekivao jer bi sve drugo pred ameri\u010dke izbore bilo nerealno), koja polazi od uva\u017eavanja \u010dinjeni\u010dnog stanja na terenu, priznanja da su od Rusije anektirani ukrajinski teritoriji nepovratno izgubljeni, i jamstava da Ukrajina nikada ne\u0107e u\u0107i u NATO bila solidna baza za pregovore.<\/p>\n

Jer svi bi na neki na\u010din mogli biti zadovoljni i mogli proglasiti svoje pobjede: Rusija, zaokru\u017eivanjem povijesnih ruskih i rusofonskih teritorija na jugoistoku Ukrajine koje je ve\u0107 uvrstila u svoj ustavno-pravni poredak, uz dobivanje tra\u017eenog sigurnosnog jamstva o Ukrajini kao izvanblokovskoj dr\u017eavi; Ukrajina, iako bi ostala bez ionako po sebe neprijateljskih i u ratu razorenih proruskih regija, za kompenzaciju bi u\u0161la u Europsku uniju s ipak dovoljno velikim dijelom svog teritorija; SAD i NATO mogli bi tako\u0111er proglasiti svoju pobjedu jer su pomogli Ukrajini da o\u010duva svoju dr\u017eavnost koja je ruskom invazijom definitivno bila ugro\u017eena, i omogu\u0107ili joj ulazak u EU.<\/p>\n

Tako\u0111er, za SAD uop\u0107e nije va\u017eno \u0161to Ukrajina ne bi u\u0161la u NATO. Pentagon \u0107e ionako za europske novce rasporediti svoje resurse i ameri\u010dko oru\u017eje u isto\u010dne \u010dlanice NATO saveza, kako to, uostalom, sli\u010dno i pi\u0161e u navedenom tekstu FA u odnosu na Poljsku.<\/p>\n

Alternativa ovome je ono na \u0161to Putin upozorava: da \u0107e novi ruski mirovni prijedlozi po Kijev biti samo nepovoljniji s obzirom na stanje na boji\u0161nicama, a time onda i po Zapad neugodniji pri postizanju budu\u0107eg dogovora.<\/p>\n

Me\u0111utim, dodao bih i kako je alternativa dogovoru ovakvoga tipa nastavak rata i gotovo sigurna eskalacija koja uop\u0107e ne isklju\u010duje i mogu\u0107nost nuklearnog sukoba \u2013 \u0161to je pak opcija koju sigurno nitko od navedenih igra\u010da ne \u017eeli.<\/p>\n

Upravo u tome, tj. u posjedovanju nuklearnog oru\u017eja, naizgled paradoksalno, vidim i najve\u0107i spas da Europa i \u010dovje\u010danstvo opet ne zaglave u krvavom globalnom \u00a0sukobu. Nepostojanje ba\u0161 nikakvih jamstava da bi neka od nuklearnih supersila u takvom scenariju ostvarila pobjedu ili pak manju, ali jo\u0161 uvijek prihvatljivu \u0161tetu od druge strane tomu idu u prilog. A \u017eeljeti provjeriti ispravnost ove \u010dinjenice u praksi jednostavno je prevelik rizik kojeg nitko ne \u017eeli preuzeti.<\/p>\n

Ali da se potonji apokalipti\u010dki scenarij\u00a0ne bi dogodio bit \u0107e nu\u017eno \u010dim prije zaustaviti ukrajinski rat pa se opet vra\u0107amo na Putina i Trumpa. Biden za takav dijalog jednostavno vi\u0161e nije sposoban. Ne samo zato \u0161to je vezao svoju politi\u010dku sudbinu uz ukrajinsku pobjedu nad Rusijom, ve\u0107 jo\u0161 vi\u0161e zbog svog zabrinjavaju\u0107eg zdravstvenog stanja.<\/p>\n

I za sam kraj<\/h2>\n

Bloomberg 18. lipnja donosi autorski tekst Andreasa Klutha pod naslovom US Exceptionalism Is Dead No Matter Who Wins the Election (Iznimnost SAD-a je mrtva bez obzira tko pobijedi na izborima).<\/p>\n

\u201eOvaj zajedni\u010dki osje\u0107aj (ameri\u010dke, op. ZM.) iznimnosti tako\u0111er je bio kamen temeljac dvaju suprotstavljenih pristupa zemlje vanjskoj politici, kao \u0161to je primijetio Henry Kissinger 1994., u trenutku unipolarne ameri\u010dke nadmo\u0107i. Izolacionisti su vjerovali da bi Sjedinjene Dr\u017eave trebale pobolj\u0161ati svoju demokraciju kod ku\u0107e i svijetliti kao \u201csvjetionik\u201d ostatku \u010dovje\u010danstva \u2013 ali u suprotnom ostaviti svijet na miru. Internacionalisti (globalisti, op.ZM.) su izuzetnost shvatili kao odgovornost za \u0161irenje ameri\u010dkih vrijednosti po cijelom svijetu kao \u201ckri\u017eari\u201d ili \u201cmisionari\u201d.\u201c<\/p>\n

\u201e\u2026 Na primjer, i Ukrajina koja brani svoj nacionalni suverenitet i pre\u017eivljava sukob protiv Rusije, i Tajvan koji \u0107e se mo\u017eda tek morati boriti za svoju demokraciju i slobodu protiv kontinentalne Kine, nazvani su \u201enovim Zapadnim Berlinom\u201c. No, ho\u0107e li bilo koji budu\u0107i predsjednik SAD-a riskirati rat, uklju\u010duju\u0107i nuklearni rat, izjavom: Ja sam iz Kijeva\u201c? (referenca na na frazu \u201eJa sam Berlinac\u201c (Ich bin ein Berliner) koju je 1963.g. za posjeta Zapadnom Berlinu izgovorio ameri\u010dki predsjednik John F.Kennedy, op. ZM.).\u201c<\/p>\n

\u201e\u2026Umjesto toga, ameri\u010dki \u010delnici komunicirat \u0107e sa svojim stranim kolegama na na\u010din na koji je austrijski dr\u017eavnik princ Metternich (Kissingerov miljenik) komunicirao s monarsima Europe u 19. stolje\u0107u. Poku\u0161at \u0107e uspostaviti novi odnos snaga i dogovoriti sfere utjecaja, \u010dak i nau\u0161trb prijateljskih, ali malih dr\u017eava. Peking to ve\u0107 \u010dini u Ju\u017enom kineskom moru, a Moskva u isto\u010dnoj Europi. U nadolaze\u0107im godinama, kao u Metternichovo vrijeme, ovaj \u0107e stil diplomacije povremeno koristiti rat kao sredstvo, iako (nadamo se) na ograni\u010den na\u010din.\u201c \u2013 smatra Bloombergov vanjskopoliti\u010dki kolumnist.<\/p>\n

Definitivno je na tragu i mog, gore navedenog promi\u0161ljanja o budu\u0107nosti Ukrajine. Tim vi\u0161e, \u0161to je Washington svjestan i fijaska sredinom lipnja odr\u017eane mirovne konferencije o toj zemlji u \u0160vicarskoj. Tamo su, ionako reduciranu zavr\u0161nu deklaraciju o osnovama za po\u010detak pregovara\u010dkog procesa u odnosu na po\u010detnu (po Rusiju su obje neprihvatljive ali je ova reducirana ipak povoljnija) prihvatile gotovo isklju\u010divo zemlje zdru\u017eenog Zapada, uz ponekog izvanjskog partnera. Niti jedna zemlja \u010dlanica BRICS-a (Kina nije niti do\u0161la na konferenciju, a Rusija nije bila ni pozvana) nije \u017eeljela potpisati zavr\u0161nu deklaraciju sro\u010denu od \u0160vicarske, kao doma\u0107ina: Indija, Brazil, Ju\u017ena Afrika, Saudijska Arabija i UAE. Ali ni zemlje poput Americi susjednog Meksika, ili pak velike i sve va\u017enije dr\u017eave \u2013 Indonezije.<\/p>\n

Upravo na te zemlje, koje i dalje sura\u0111uju s Rusijom usprkos zapadnim sankcijama, ra\u010dunao je Washington, jer bi svojim potpisima ukazale na potpunu rusku izoliranost u me\u0111unarodnoj zajednici po pitanju ukrajinskog rata. Sada je sve opet na po\u010detku.<\/p>\n

Tjedna analiza Zorana Metera: Moskva sru\u0161ila kineske zablude; iznena\u0111eni Zapad nije slu\u0161ao upozorenja<\/a><\/p><\/blockquote>\n