{"id":405728,"date":"2024-06-28T06:49:21","date_gmt":"2024-06-28T04:49:21","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=405728"},"modified":"2024-06-28T06:50:00","modified_gmt":"2024-06-28T04:50:00","slug":"za-mir","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/06\/28\/za-mir\/","title":{"rendered":"Za mir"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dinko Tele\u0107an<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Neka me sva bi\u0107a gledaju prijateljskim okom, neka i ja \u010dinim isto, i neka se gledamo o\u010dima prijatelja.<\/em>
\nYajurveda<\/em><\/strong>
\nSvjetski mir danas je samo zanos usamljenog \u010dovjeka.<\/em>
\nB\u00e9la Hamvas<\/em><\/strong><\/p>\n

Pi\u0161em ovo u prvom licu jednine, nadaju\u0107i se nekoj mogu\u0107oj mno\u017eini, sada\u0161njoj i budu\u0107oj, i istodobno se \u010dude\u0107i \u0161to sljede\u0107e misli nakon svega jo\u0161 uop\u0107e treba izgovarati i ispisivati, \u0161to one nisu ne\u0161to ve\u0107 sasvim samorazumljivo, ne\u0161to poput: drvcu treba vode i sunca da izraste.<\/p>\n

Ukratko, poput neke od notornih kandidatkinja za miss ne\u010dega, mirno o\u010dekuju\u0107i da me se optu\u017ei za naivnost i missoidnost, pozivam na mir u svijetu: apsolutan, bezuvjetan i bezostatan mir, neodgodiv i neodlo\u017ean mir. Vje\u010dni mir, izrazom starog filozofa re\u010deno. \u010cinim to kao milijunti \u010dovjek samotno zanesen tom mogu\u0107no\u0161\u0107u, danas pak gotovo li\u0161en sugovornika (toliko smo, eto, daleko od samorazumljivosti), u formulacijama koje vi\u0161e ne mogu biti nove, samo se mogu i moraju zao\u0161triti, radikalno zao\u0161triti. Pritom se mo\u017ee i mora zapinjati i mucati, jer tko pred ovim, pred ovom prijetnjom da globalni militarizam postane stvar konsenzusa, kao \u0161to je stvar konsenzusa, gotovo i dobrog ukusa, postalo nadmeno i nadmo\u0107no ismijavanje svakog pacifizma, tko dakle pred tom navalom, pred tim potonu\u0107em ne muca, taj je ravnodu\u0161an i zvjerski hladnokrvan, tome su krv i sok od cikle isto. Nema nam druge nego da ponovo krenemo u prvi razred.<\/p>\n

O \u010demu se radi? O onome o \u010demu govori jedan neumrli mislilac kada tuma\u010di kakav je zapravo smisao imalo pisanje za jednog pisca: \u201eOvdje se radi o onemogu\u0107avanju ratovanja, o eliminaciji atomske bombe, ni o \u010demu manjemu. To bi trebala biti ambicija svakog inteligentnog, dobrohotnog pisca: umrtvljivanje zlo\u0107e kod svih, po\u010dev od prvih susjeda, makar oni i ne \u010ditali dobre knjige.\u201c Umrtvljivanje zlo\u0107e kod drugih, pa jo\u0161 k tome kod svih \u2013 jo\u0161 jedna naivna ambicija? Da, jest. I neophodna. U prvom razredu i na samrtnoj postelji.<\/p>\n

Jer svaki rat je, bez ijedne mogu\u0107e iznimke, uvijek i nu\u017eno besmislen, nepravedan, uvredljivo glup, zao i ru\u017ean. Sve strane u svakom ratu, uvijek i svugdje, \u010dine zlo. To je aksiom, sve su ostalo korolari, dopune, fusnote i opaske o prakti\u010dnim primjenama. I zato je dezertiranje stvar elementarne etike. Kao \u0161to re\u010de drugi jedan pisac, koji je ratovanje tako\u0111er iskusio: svaki gra\u0111anin i seljak treba oti\u0107i u op\u0107inu i re\u0107i: ne \u017eelim rat. Dezerter je jedini moralan. Nametanje vojne obaveze je zlo\u010din dr\u017eave.<\/p>\n

Jer ne postoji \u201epravedan\u201c ni \u201eobrambeni\u201c, a najmanje postoji \u201esveti\u201c rat. Uvu\u010dene u rat, sve se strane naposljetku stapaju u zlu silu koja samu sebe perpetuira i prestaju se me\u0111u sobom bitno razlikovati. U kona\u010dnici je sporedno tko je prvi po\u010deo. Nasilan odgovor na nasilje u neku ruku je jo\u0161 gori od po\u010detnog nasilja, jer umno\u017eava nasilje.<\/p>\n

Aleksandar \u201eVeliki\u201c, Julije Cezar i Napoleon sramota su \u010dovje\u010danstva, dno ljudskog roda. Ne mo\u017ee se pasti ni\u017ee od osvaja\u010da. \u0160to ve\u0107i vojskovo\u0111a, to ve\u0107a sramota. \u0160to ve\u0107i ratni vo\u0111a, to manji \u010dovjek. Ratnici su olo\u0161. Vojska je kloaka. Vojni \u010dasnici su hulje. Nema iznimke. Stvari nisu tako jednostavne? Ponekad jesu, u ovom pogledu jesu. Postoji, usput, i talog taloga, dno dna: proizvo\u0111a\u010di oru\u017eja. Nabrojimo i danas najve\u0107e me\u0111u njima: Lockheed Martin Corp., Raytheon Technologies Corp., General Dynamics Corp., Boeing Co., Northrop Grumman Corp., Analytic Services Inc., Huntington Ingalls Industries Inc., Humana Inc., BAE Systems, L3Harris Technologies Inc.<\/p>\n

Ahimsa, nenasilje, preduvjet je ne samo za napredak na duhovnom putu nego i za bilo kakav civilizirani \u017eivot; ona je, \u0161tovi\u0161e, njegov princip i, kao \u0161to stoji u Mahabharati, \u201enajvi\u0161a istina i najve\u0107i nauk\u201c. (Kri\u0161na dodu\u0161e u istoj toj Mahabharati, u njezinom valjda najslavnijem dijelu poznatom kao Bhagavad Gita, poziva ko\u010dija\u0161a Ard\u017eunu da ispuni svoju kastinsku ratni\u010dku du\u017enost i nasrne bez razmi\u0161ljanja na du\u0161mane Kaurave, zbog \u010dega Bhagavad Gitu treba bez krzmanja pohraniti u ropotarnicu \u2013 skupa s, recimo, Ilijadom. Pri \u010demu, da ne bude zabune, nipo\u0161to ne mislim na izbacivanje iz knji\u017enica i iz lektire, daleko bilo \u2013 lektiri treba uvijek samo dodavati, nikad joj oduzimati \u2013 nego na premje\u0161tanje ratni\u010dkog duha i sli\u010dnih budala\u0161tina koje se u tim, u \u010disto knji\u017eevno-estetskom smislu ina\u010de vrhunskim djelima, tako zdu\u0161no zagovaraju, na doli\u010dno mjesto na ljestvici vrijednosti, ako taj izraz jo\u0161 ima ikakvog smisla. To je otprilike isto ono mjesto koje dolikuje i raznim krvolo\u010dnim bogovima, recimo Jahvi.) A kad smo ve\u0107 kod oru\u017eja i naoru\u017eavanja, spomenimo usput i da je Indija, domovina ahimse, danas najve\u0107a uvoznica oru\u017eja na svijetu.<\/p>\n

Biti Patroklo, onaj koji je \u201eznao biti blag prema svima\u201c i koji, kako isti\u010de Simone Weil, u cijeloj Ilijadi nije u\u010dinio ni\u0161ta \u0161to bi bilo okrutno ili surovo, pa makar i bilo neizvjesno je li mogu\u0107e prona\u0107i dvoje ili troje ljudi koji su u nekoliko tisu\u0107a godina povijesti pokazali bilo kakav znak bo\u017eanske velikodu\u0161nosti, one koja \u201epo\u0161tuje \u017eivot u drugome onda kad smo primorani odre\u0107i se svake \u017eudnje za \u017eivotom\u201c: biti to nevjerojatno, nemogu\u0107e bi\u0107e koje \u010dini silu nemogu\u0107om, ili ako ve\u0107 ne nemogu\u0107om, a ono barem sasvim izli\u0161nom.<\/p>\n

Da, rat svih protiv sviju, s povremenim predasima i primirjima, prirodno je stanje \u010dovjekovo. On je tako re\u0107i glavno obilje\u017eje sfere nu\u017enosti u kojoj \u010dovjek po svojoj prirodi i u prirodi s\u00e2moj obitava. Ali \u010dovjek, kad je doista \u010dovjek, nije samo prirodno bi\u0107e. Ratovanje, naime oru\u017eano ratovanje, ratovanje kao fizi\u010dka sila, rukovanje bilo hladnim ili vru\u0107im oru\u017ejem, izraz je onog animalnog u \u010dovjeku. U animalnosti pak nema ni\u010deg lo\u0161eg, ali \u010dovjekova animalnost, kao \u0161to znamo, gora je, brutalnija i pogubnija od svake puko \u017eivotinjske animalnosti. Ideja da ozlje\u0111ivanjem i ubijanjem bilo kojeg drugog \u010dovjeka (ako ne ve\u0107 i bilo kojeg drugog bi\u0107a) ozlje\u0111uje\u0161 i ubija\u0161 i samoga sebe i bitak i \u017eivot s\u00e2m, ideja izvedena iz uvida u na\u0161u su\u0161tinsku istovjetnost, nije, osim mo\u017eda u sasvim rijetkim izuzecima, prirodna, nije uro\u0111ena \u2013 ona se u\u010di, stje\u010de, usvaja, protiv i mimo prirode, nagona i poriva.<\/p>\n

Osveta, kao motiv za nasilje koji se po\u010desto, ako ve\u0107 ne opravdava, a ono barem s razumijevanjem gleda, kao ne\u0161to iskonsko i neizbje\u017eno, tako\u0111er je nedostojna civiliziranog bi\u0107a. \u201eOko za oko, zub za zub\u201c geslo je stvorenja koje se nije uzdiglo do duha, ili rije\u010d krvolo\u010dnog Moloha i njegovih poklonika, a ne bo\u017eanstva i nosa\u010da baklji i fenjera. Osveta dovodi do nove osvete, krv tra\u017ei krv. A nasilno prolivena krv neumitno zasljepljuje.<\/p>\n

U trenutku dok ovo pi\u0161em, u ime odmazde ginu tisu\u0107e djece u Gazi. I zapanjuju\u0107i dio svijeta to pre\u0161utno ili izri\u010dito odobrava. Jer da je tako to u ratu, jer tko je prvi po\u010deo, jer neka kusaju to \u0161to su zakuhali i tome sli\u010dno. A i sigurno su napuhali taj broj, znamo mi njih, je li netko vidio sva ta dje\u010dja lica, nije, eto vidite.<\/p>\n

Kao \u0161to se do mira ne dolazi ratom (jer kao \u0161to ka\u017ee onaj grafit: \u201eboriti se za mir je kao jebati se za nevinost\u201c), ratom se ne dolazi ni slobode. \u201eSloboda\u201c izborena ratom je la\u017ena. Takva \u201esloboda\u201c stanje je latentnoga novog rata, stanje koje poziva na novo i uvijek novo ratovanje.<\/p>\n

U raspravi s radikalnim pacifistima, gandijevcima i sli\u010dnim naivcima neizbje\u017eno se, prije ili poslije, potegne onaj \u010duveni argument: a \u0161to biste vi da se suo\u010dite s Hitlerom, pustili ga da mirno osvaja i hara\u010di? Odgovor je: da, naravno. Hitler se u svoje vrijeme nije stvorio niotkud, stvorili su ga, izme\u0111u ostalog, upravo oni koji takvo pitanje postavljaju. Da nije bilo militarizma koji je doveo do Prvoga svjetskog rata, milenijske militaristi\u010dke povijesti koja je omogu\u0107ila taj militarizam i militarizma \u0161to ga je taj isti rat iznjedrio, ne bi ni jedan Hitler bio mogu\u0107. Godine 1939. ve\u0107 je bilo kasno, i tu je najmanja va\u017ena \u201enaivnost\u201c budu\u0107ih Saveznika. To, moram li uop\u0107e re\u0107i, nije opravdanje svih hitlera i hitleri\u0107a svih vremena, nego obja\u0161njenje njihovog nastanka. Na individualnijoj razini taj argument glasi: a \u0161to biste da vam netko pred o\u010dima napadne k\u0107er\/sina\/\u017eenu\/baku? Odgovor: \u0161to je manje mogu\u0107e, odnosno onoliko koliko je nu\u017eno, a da se izazove najmanja mogu\u0107a ozljeda. A uvijek je taj nu\u017eni minimum manji nego \u0161to se \u010dini. Jer ako ubije\u0161 napada\u010da, do\u0107i \u0107e napada\u010dev brat i ubiti tebe. A onda \u0107e tvoj brat ubiti napada\u010devog brata, i tako bez kraja i konca, u vrzinom kolu \u0161to ga samo i jedino radikalni pacifizam mo\u017ee zaustaviti. I to onda ne bi bio\/ne\u0107e biti nikakav \u201enepravedni\u201c mir. Svaki mir i svako nenasilje pravedniji su od svake sile. Okretanje drugog obraza najve\u0107e je mogu\u0107e juna\u0161tvo.<\/p>\n

Naravno, lako je zagovarati mir kada to ni\u0161ta ne ko\u0161ta, kad ne zahtijeva \u017ertvu. Kad nisi u situaciji da mora\u0161 suspregnuti svu silu \u201eprirodnih\u201c poriva da nekome ne prere\u017ee\u0161 vrat. Kad na tebe ne padaju granate. Kada ti nitko ne ubija i ne siluje bli\u017enje. Ali vi\u0161e se od toga u jednom tekstu ne mo\u017ee u\u010diniti. I pisac ovog teksta, samim njegovim pisanjem, poku\u0161ava izmamiti onaj bolji dio sebe, onaj \u201eneprirodni\u201c ili, ako se ho\u0107e, bo\u017eanski.<\/p>\n

A \u0161to je onda, mimo svih tih obzira i susprezanja, s onim borbenim u \u010dovjeku, s onom, \u010dini se, neiskorjenjivom, vajkada\u0161njom, ktonskom silom koja neumitno tra\u017ei svoje o\u010ditovanje?<\/p>\n

Ako se dr\u017eimo gr\u010dkog, napose Heraklitovog uvida da se sve za\u010dinje i ra\u0111a iz polemosa (\u201erata\u201c), mo\u017eemo pratiti na koje se na\u010dine taj polemos zadr\u017eao u jeziku i jezicima, odnosno \u0161to on u dana\u0161njim izvedenicama ozna\u010dava: polemiku, tj. prijepor, raspru upravo i samo u jeziku. Jo\u0161 je jedan, i jo\u0161 va\u017eniji, helenski uvid taj da \u010dovjek jest \u010dovjek ponajprije po tome \u0161to \u201eima logos\u201c (zoon logon ehon), dakle jest bi\u0107e zbora, govora, kazivanja (ali utoliko i laganja). Taj je pak uvid onda sa\u010duvan u prevladavaju\u0107em dana\u0161njem zna\u010denju i konotacijama gr\u010dke rije\u010di za rat. \u017deli\u0161 dakle kao (istinski, humani, civilizirani) \u010dovjek ratovati, borbu voditi, u kre\u0161evo se upu\u0161tati? Ima\u0161 logos, ima\u0161 jezik, pa ratuj kao \u010deljade: polemiziraj, raspravljaj, spori se, izvodi u okr\u0161aju rije\u010dima istinu na \u010distac, ratuj bez oru\u017eja, bez primisli o oru\u017eju, pa neka se vidi tko je rob, a tko slobodan, tko su bogovi, tko ljudi, a tko neljudi. Neka to bude, ovaj put po Platonu, gigantomachia peri tes ousias, borba divova ili divovska borba oko bivstva \u2013 ali golorukih divova koji sjede za stolom uz dobro crno vino ili \u0161e\u0107u \u0161umom ustreptalom od njihove raspre. Ili koji, ako ba\u0161 moraju, vi\u010du jedni na druge na trgu, zajapureni i sa \u0161akama u d\u017eepovima.<\/p>\n

Misice ne znaju \u0161to govore, hipici su naivni i banalni? \u017divjele misice, na\u0161a avangarda! \u017divjeli naivci i miroljubivi glupani svih zemalja! Dolje donositelji ognja i ma\u010da! Vodimo ljubav dok se haubice ne rastale i dok se Sunce ne ohladi!<\/p>\n

Dinko Tele\u0107an, autor ovoga mirovnog manifesta, pisac je i prevodilac. Izme\u0111u ostaloga laureat je Nagrade Krunoslav Suki\u0107 za mirovnu knjigu godine za svoj roman Dezerter 2014. godine. (op. ur.)<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Za mir<\/a><\/p><\/blockquote>\n