{"id":405354,"date":"2024-06-24T07:58:27","date_gmt":"2024-06-24T05:58:27","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=405354"},"modified":"2024-06-24T07:58:27","modified_gmt":"2024-06-24T05:58:27","slug":"mit-o-civilizacijskim-vrijednostima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/06\/24\/mit-o-civilizacijskim-vrijednostima\/","title":{"rendered":"Mit o civilizacijskim vrijednostima"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Jan Vr\u017eina<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Inicijativa za slobodnu Palestinu, Zagreb, 20. lipnja: Genocid u Gazi, izraelski apartheid i vojni teror na Zapadnoj obali, a sve uz podr\u0161ku, otvorenu ili pre\u0161utnu, zapadnih sila, pokazao je da su vrijednosti poput demokracije, slobode govora i jednakosti kojima se zapadne sile ponose samo mit, vrijednosti koje ne vrijede svuda i za sve jednako. Svi s kojima pri\u010damo poslije prosvjeda iskazuju da su duboko potreseni iskustvom, mnogi tvrde su plakali.<\/p>\n

Pod vedrim nebom \u010detvrtka 20.6. u 18 sati na Europskom se trgu u Zagrebu okuplja 250 ljudi, mahom u jarko crvenim majicama. K\u020fd odijevanja otkriva povod okupljanju \u2013 performativni prosvjed Inicijative za slobodnu Palestinu. Performativan prvo, zato \u0161to je rije\u010d o die-inu, formi protestnog performansa u kojem sudionice lijegaju\u0107i na tlo simuliraju mrtve u \u010dije ime se prosvjeduje, a drugo, zato \u0161to se ovakva forma otpora mo\u017ee \u010diniti kao da cilj ima sama u sebi, u pukoj simbolici. Posebice u dr\u017eavi poput Hrvatske, jedne od \u010detiriju \u010dlanica EU koja je originalno glasala protiv prekida vatre u Gazi, a \u010dija vlast jo\u0161 uvijek s besramnim komforom izra\u017eava potporu Izraelu. U tom se kontekstu mo\u017ee \u010diniti da je ozbiljniji otpor, a ne performans, ovdje nasu\u0161no potreban, zbog \u010dega mnogi doma\u0107i simpatizeri palestinskog pokreta ne osje\u0107aju du\u017enost niti potrebu pojaviti se na takvim manifestacijama.<\/p>\n

Atmosfera se pri po\u010detku doima takvom. Le\u017eerno \u010davrljanje posjetitelja uz Macklemorea i druge propalestinske hitove s razglasa ni po \u010demu ne odaje da je rije\u010d o okupljanju s nekom te\u017einom. Kad nas se moli da zauzmemo pozicije ispred \u201cStop Genocide in Gaza\u201d transparenta, ljudi po\u010dinju vaditi karimate i dekice ne bi li si iskustvo u\u010dinili ugodnijim, a veseli ugo\u0111aj se ne uti\u0161ava ni kad kre\u0107e minuta \u0161utnje. Rasprostrti po trgu na le\u0111ima, s pogledom na nebesko plavetnilo, na\u0161 performans u tih prvih nekoliko minuta vi\u0161e artikulira ljetnu dokolicu nego pravedni\u010dki bijes. Tad pred mikrofon stupa Mona Othman, k\u0107i biv\u0161eg palestinskog politi\u010dkog zatvorenika koji se u svoju domovinu ne mo\u017ee vratiti. Zapo\u010dinje govor time da je oduvijek osje\u0107ala odgovornost govoriti o Palestini.<\/p>\n

Mona Othman
\n\u201cU trenutku kada bi \u010dlanovi moje obitelji u Palestini zbog obi\u010dnog iskaza solidarnosti s Palestincima u Gazi ili zbog podijele ili obi\u010dnog lajka propalestinskog sadr\u017eaja na dru\u0161tvenoj mre\u017ei mogli biti uhi\u0107eni pod optu\u017ebom za poticanje nasilja ili \u010dak terorizam, osje\u0107am da su im na\u0161i glasovi sada potrebniji nego ikada prije\u201d, obja\u0161njava dok \u017eamor publike jenjava. Zatim kre\u0107u dobro poznate statistike, o 47 tisu\u0107a poginulih od kojih su preko tre\u0107ine djeca, o 85 tisu\u0107a ranjenih i 350 tisu\u0107a kroni\u010dnih bolesnika koji trebaju zdravstvenu pomo\u0107, o 36 bolnica u Gazi od kojih su jo\u0161 samo tri u funkciji.<\/p>\n

\u201cI kad nam se rije\u010di krenu lijepiti za grlo, i kad se \u010dini da \u0107e se neizre\u010dene ugasiti u nama sjetimo se da se iza svih tih brojka kriju ljudi s imenom i prezimenom. Ljudi sa svojim ambicijama, malim i velikim problemima, snovima i pri\u010dama koje se ne smiju zaboraviti i koje \u0107e se jo\u0161 dugo prepri\u010davati\u201d, nastavlja Othman. Podsje\u0107a nas na ulogu koju Zapad igra u perpetuaciji ovog genocida te kako se iz pravne perspektive ovo smatra sudioni\u0161tvom u genocidu. Nadodaje da aktivnu krivnju dijele i mediji na zapadu.<\/p>\n

\u201cJer zapadni svijet nama nikad nije vjerovao. Palestinci su kao i ostali Arapi kroz popularnu kulturu, knji\u017eevnost, medije i retoriku zapadnih politi\u010dkih elita pre\u010desto dehumanizirani i demonizirani. Stoljetna dehumanizacija koja je raskr\u010dila put etni\u010dkom \u010di\u0161\u0107enju Palestinaca, zlo\u010dinima cionisti\u010dkog re\u017eima i naseljeni\u010dkog kolonijalizma u okupiranim palestinskim podru\u010djima\u201d, \u010duje se s razglasa. Kao primjer Othman koristi nedavni pokolj u Nuseirat izbjegli\u010dkom kampu gdje je za potrebe osloba\u0111anja \u010detiri izraelska taoca pobijeno 274 Palestinca, njih 700 ranjeno.<\/p>\n

\u201cVe\u0107ina zapadnih medija naslovima je slavila osloba\u0111anje \u010detiri Izraelaca iznose\u0107i njihove pri\u010de, imena i fotografije, dok one ubijenih ili jedva pre\u017eivjelih Palestinaca o\u010dito nisu bile dostojne naslovnica. Njihovi su \u017eivoti svedeni na broj i kolateralnu \u017ertvu, iako na\u010din i vrijeme napada jasno ukazuju da su cilj bili upravo oni\u201d, dodaje Othman. Ni ovdje se ne zaustavlja na apstrakciji, ve\u0107 se i Nuseirat trudi humanizirati. Othman navodi kako je podru\u010dje neko\u0107 bilo poznato po izvozu svjetski poznatih naran\u010da, no stabla su agruma izraelski vojnici \u2018morali\u2019 iskorijeniti pod izlikom toga da se u njihovim kro\u0161njama skrivaju palestinski borci.<\/p>\n

\u201cIstom tom izlizanom frazom i izlikom Izrael sada nemilosrdno uni\u0161tava sve pred sobom, i to pred o\u010dima cijeloga svijeta. Genocid u Gazi, izraelski apartheid i vojni teror na Zapadnoj obali, a sve uz podr\u0161ku, otvorenu ili pre\u0161utnu, zapadnih sila, pokazao je da su vrijednosti poput demokracije, slobode govora i jednakosti kojima se zapadne sile ponose samo mit, vrijednosti koje ne vrijede svuda i za sve jednako. Borba za slobodnu i dekoloniziranu Palestinu borba je za jednakost, emancipaciju i slobodu svih ljudi od ugnjetavaju\u0107ih struktura koje oblikuju \u010ditav dana\u0161nji svijet\u201d, Othman zaklju\u010duje, a potom navodi o\u010dekivane zahtjeve \u010dlanicama EU-a. Prekid vatre, suspenzija sporazuma o pridru\u017eivanju izme\u0111u EU i Izraela, sankcije Izraelu i embargo na prodaju oru\u017eja, zaustavljanje genocida, mu\u010denja itd.<\/p>\n

Do kraja se desetominutnog govora atmosfera na prosvjedu preokre\u0107e za 180 stupnjeva, poprimaju\u0107i sumornu kvalitetu. Na mu\u010dne smo statistike svi ve\u0107 otupili, a argumente protiv Izraela znamo u snu, no Othmanin poetski tretman sadr\u017eaja s humanim elementom udara notu s kojom slu\u0161aju\u0107i vijesti lako zaboravljamo rezonirati. Tjera nas da \u017ealujemo, da osjetimo egzistenciju tih ljudi mimo internetskih \u010dlanaka i suhih statistika.<\/p>\n

\u201cU nedavnom video-podcastu Gaza on my mind palestinska novinarka Hind Khoudary, na pitanje kako se nosi s vrlo te\u0161kim svakodnevnim situacijama odgovorila je da na kraju svakog dana mir nalazi u promatranju neba i zalaska sunca\u201d, u jednom trenutku spominje Othman. Zalazak je Sunca u Gazi oko 19:50, a kako je Levant sat vremena ispred Hrvatske, Khoudary vjerojatno istovremeno s nama gleda u taj bezgrani\u010dni svod. Lak\u0161e je naje\u017eiti se kad osvijestimo da su te brojke ljudi, da nas od njih dijeli tek pet sati leta. Othmanina izvedba tako dokazuje ono \u0161to svi ve\u0107 znamo \u2013 nitko nije imun na ono simboli\u010dno, nitko nije imun na dobar performans.<\/p>\n

S postavljenim temeljima ulazi se u glavninu performansa. \u010cetvero se ljudi reda pred mikrofonom te narednih \u010detrdeset minuta \u010dita imena i prezimena ubijenih s brojem godina koje su \u017ertve imale u trenutku pogibelji. Prvih pet minuta bebe, djeca od nula do dvije godine, \u010diji je kratki \u017eivot ovdje sveden na pet sekundi zvu\u010dnih valova kroz razglas. Inicijalni \u0161ok i suze ubrzo ustupaju prostor katatoniji. Vrijeme u kojem le\u017eimo na vrelom tlu ukazuje na vrijeme koje je ovim genocidom izgubljeno, kratko vrijeme koje su \u017ertve bivale na ovoj planeti te sve zalaske sunca koje ne\u0107e do\u017eivjeti. \u010citanje traje bez posustajanja, neminovno nas gura u introspekciju. Gdje smo mi bili s deset godina, mo\u017eemo li sebe zamisliti u ruinama Gaze s petnaest, kako bi se osje\u0107ali da nam je sada vrijeme nasilno oduzeto, kako bi se osje\u0107ali da je to vrijeme oduzeto starijim ljudima u na\u0161im \u017eivotima? Od 0 do 93, imena se nemilosrdno ni\u017eu, a onda nastupa potpuna ti\u0161ina. Slovka pitanje koje smo si zacijelo svi postavili u nekom trenutku performansa: \u201c\u0160to mogu u\u010diniti?\u201d.<\/p>\n

Pro\u010ditano je 540 od 47 tisu\u0107a imena. \u010cetrdeset minuta imenovanja samo je kap u moru pune brojke poginulih, a ime i prezime s brojem godina samo su kap u moru onoga \u0161to je taj \u017eivot zaista bio. Simboliku ovoga nije bilo mogu\u0107e proma\u0161iti. Svi s kojima pri\u010damo poslije prosvjeda iskazuju da su duboko potreseni iskustvom, mnogi tvrde su plakali. Nitko nakon tog performativnog prozor\u010di\u0107a u realnost Palestine ne ostaje ravnodu\u0161an, a neki \u0107e se neupitno nakon njega ozbiljnije anga\u017eirati. Mo\u017eda posrijedi je performativni otpor, no uzev\u0161i u obzir njegove u\u010dinke, on ni po \u010demu nije bezna\u010dajan.<\/p>\n

Na stranu mogu\u0107i uspjeh doga\u0111aja u agitaciji uklju\u010denih, ovakav otpor ima i opipljive eksterne posljedice. \u010cin simulacije stanja u Gazi Europski trg pretvorio je iz pitoreskne \u0161etnice u privremenu zonu jeze. Na sat vremena lokacija u centru grada postala je krvavo groblje, dislociraju\u0107i prolaznike iz o\u010dekivanih vizura europskih metropola u paklenu svakodnevicu Bliskog istoka. Iako je simboli\u010dka komponenta solidarizacije s Gazom bitna, za konkretne je promijene va\u017enija ambijentalna subverzija koja je uspje\u0161no ostavila trag na stotine ljudi koji su pred scenom zastali, snimali ili neuspje\u0161no poku\u0161avali odvratiti pogled. Taj \u0107e se trag, zabilje\u017een nebrojenim mobitelima, \u0161iriti dalje jer, ako je suditi po presedanima ovog die-ina poput nedavnog primjera u Bilbau, efektnost takve promjene ima velik viralni potencijal. Slike i snimke prosvjeda ve\u0107 se \u0161ire, pi\u0161u se pjesme i \u010dlanci o njemu, a sve to pridonosi rastu svijesti o ozbiljnosti situacije, posljedi\u010dno brojkama uklju\u010denih, na koncu i promjenama.<\/p>\n

Ana Vra\u010dar
\nKad smo Anu Vra\u010dar iz Inicijative upitali koliko su prosvjedi utjecali na nedavne odluke \u0160panjolske, Norve\u0161ke, Irske i Slovenije da priznaju Palestinu, odgovorila je: \u201cTe\u0161ko je odvojiti te odluke od mobilizacije na terenu. Tamo gdje postoji sna\u017ean pokret solidarnosti s Palestinom lak\u0161e je vr\u0161iti pritisak na vladu. Kako ti brojevi rastu, naravno da je te\u017ee ignorirati da javnost nastupa suprotno politikama koje provode vlade. Slovenija zahvaljuju\u0107i lokalnim pokretima ve\u0107 neko vrijeme povla\u010di to pitanje priznavanja Palestine i mislim da je ovo \u0161to se dogodilo jedan pozitivan rezultat s njihove strane.\u201d<\/p>\n

Priznavanje Palestine tako\u0111er je performativan \u010din, no indikator je kretanja u pravom smjeru. U svibnju se po prvi puta u EU parlamentu povela rasprava o sankcioniranju Izraela, a neke su dr\u017eave napokon prihvatile da ne\u0107e dopu\u0161tati ulazak Izraelcima koji su dokazano vr\u0161ili nasilje nad Palestincima. Ovo su razmjerno mali pomaci, me\u0111utim kako pritisak javnosti raste, i mediji sve manje mogu ignorirati \u0161to se doga\u0111a, stvara se kaskada koja \u0107e se prije ili poslije morati odraziti u politi\u010dkoj sferi. Vje\u010dno treba podsje\u0107ati da je nas vi\u0161e nego njih, a \u0161to smo ujedinjeniji, to je te\u017ee odr\u017eati fasadu funkcionalne demokracije, pa tako i manje isplativo podr\u017eavati genocid. U prijevodu, koliko god se apstraktno i simboli\u010dno \u010dinilo, ni\u0161ta od ovoga ne bi se dogodilo bez pritiska odozdo, a simboli\u010dni je otpor u ovom slu\u010daju prvi korak ka materijalnim dobitcima.<\/p>\n

\u201cDanas je va\u017eno do\u0107i na prosvjed djelomi\u010dno zbog toga \u0161to vidimo da korporativni mediji od po\u010detka poku\u0161avaju tu temu izgurati i ostaviti sa strane. Kako vrijeme prolazi, naravno da su u tome sve uspje\u0161niji zato \u0161to interes pada, ali va\u017ena je stvar osvijestiti da se situacija tamo pogor\u0161ava. Sve vi\u0161e ljudi pogiba, sve vi\u0161e ljudi je gladno, sve vi\u0161e ljudi nema vode. Zato je va\u017eno biti ovdje. Zato \u0161to taj pritisak koji ljudi mogu formulirati i prevesti u akciju ima odjeka kako u EU, tako i SAD-u. Masovni studentski pokreti uspijevaju do\u0107i do konkretnih posljedica, neka su europska sveu\u010dili\u0161ta zbog tog pritiska odustala od suradnje s izraelskim institucijama. Ne treba tome pristupati defetisti\u010dki. To je jako duga borba, te\u0161ka borba, ali na kraju krajeva zajedni\u010dka akcija dovodi do rezultata\u201d, objasnila je Vra\u010dar, i nadodala kako u Hrvatskoj ne mo\u017eemo jo\u0161 ni o\u010dekivati prosvjede takvog obujma. Naime, u ve\u0107ini je dr\u017eava gdje ozbiljniji otpor bijesni mjesecima Palestina puno du\u017ee prisutna u javnom prostoru. Usporedbe s njima zato su bespredmetne, a bitno je nazna\u010diti i da brojke prosvjednika i \u010dlanova Inicijative rastu diljem Hrvatske, te da su od listopada postignuti ogromni pomaci.<\/p>\n

\u201cDosta se \u010duje od ljudi da ne vide kako oni mogu doprinijeti s obzirom da se ovo \u010dini toliko udaljeno. Hrvatska se po pitanju vanjske politike \u010dini kao irelevantan faktor. Va\u017eno je zapamtiti da ova vrsta solidarnosti kojom se ljudi bave zna\u010di jako puno u kontekstu podr\u0161ke, u kontekstu toga da se vidi da se genocid u Gazi prepozna svugdje. Ljudi ne \u0161ute, ako vlade u europskom kontekstu \u0161ute te se odbijaju suo\u010diti sa stvarno\u0161\u0107u, ljudi u Europi to ne \u010dine\u201d, zaklju\u010dila je Vra\u010dar.<\/p>\n

Dakle mo\u017eemo koristiti kompleksne sintagme poput komodifikacije aktivizma i performativnosti otpora koliko \u017eelimo, ali ni jedan od tih termina iz akademskih kula bjelokosti ne oslikava puninu zapletene realnosti. Postoji vrijeme i mjesto za performativni otpor, koliko i radikalan, te zato ne smijemo pribje\u0107i letargiji zamaskiranoj u cinizam zbog toga \u0161to je na\u0161a uloga mala, a put je do njenog ostvarenja dug. Ne umanjujmo zna\u010daj performansa i pri\u010de u popularizaciji pokreta koji se tek ra\u0111a, a ako nam je otpor sagledan kroz le\u0107u dugoro\u010dnih posljedica odve\u0107 apstraktan, pozovimo se na du\u017enost. \u017delimo li biti zapam\u0107eni kao ljudi koji su nepomi\u010dno gledali u vedro nebo dok dvije tisu\u0107e kilometara jugoisto\u010dno to isto nebo krase projektili? Nije uspjeh svog otpora mjerljiv u onome \u0161to direktno posti\u017ee, bit je pokreta upravo kolektivni moment koji i najmanje geste uvr\u0161tava u supstrat na \u010dijoj povr\u0161ini ni\u010du promjene. Ostavljamo Vas s izvatkom iz pjesme palestinskog spisatelja i akademika Refaata Alareera, koji je mjesec dana nakon zavr\u0161avanja ovih stihova ubijen.<\/p>\n

\u0631\u0641\u0639\u062a \u0627\u0644\u0639\u0631\u0639\u064a\u0631
\n\u201cda dijete, negdje u Gazi
\ndok gleda nebo u o\u010di,
\n\u010dekaju\u0107i svoga babu koji u plamenu ode
\ni ni od koga se ne oprosti,
\n\u010dak ni od vlastite porodice,
\n\u010dak ni od samoga sebe,
\nvidi zmaja, mog zmaja kojeg ti napravi, kako leti gore,
\niznad
\ni pomisli na trenutak da je melek tamo,
\nkoji donosi ljubav.
\nAko ja moram umrijeti,
\nNeka iza mene ostane nada,
\nneka makar ostane pri\u010da.\u201d
\nPrijevod: \u0106amil \u0160ahovi\u0107<\/p>\n

Mit o civilizacijskim vrijednostima<\/a><\/p><\/blockquote>\n