{"id":405142,"date":"2024-06-21T07:23:54","date_gmt":"2024-06-21T05:23:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=405142"},"modified":"2024-06-21T07:25:25","modified_gmt":"2024-06-21T05:25:25","slug":"partizanima-se-moze-ponositi-citava-europa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/06\/21\/partizanima-se-moze-ponositi-citava-europa\/","title":{"rendered":"‘Partizanima se mo\u017ee ponositi \u010ditava Europa’"},"content":{"rendered":"

Autor: Branimira Lazarin<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Skoro kao o nogometu, kod nas svatko koga zanima analiti\u010dka historiografija o Drugom svjetskom ratu na jugoslavenskom tlu ima dojam da “zna” bolje od nekoga drugoga koji tako\u0111er “zna” o istom pitanju, pogotovo u regionalnom klju\u010du. U tom smislu, budu\u0107i da smo ljubazno\u0161\u0107u producenata Al Jazeere Balkans imali priliku premijerno pogledati nekoliko epizoda serije povjesni\u010dara Hrvoja Klasi\u0107a, valja re\u0107i ne\u0161to o onome \u0161to njegova serija nije. “Partizani”, koji se u tjednom ritmu odnedavno prikazuju na Al Jazeeri Balkans, ne slijede kronologiju NOB-a, ne bave se pojedina\u010dnim portretima sna\u017enih protagonista NOB-a i ne oslanjaju se na svjedo\u010denja partizana, nego se u svakoj epizodi tematski bave odre\u0111enim aspektom krovne teme, sa sugovornicima, u pravilu povjesni\u010darima, \u010dije se analize smjenjuju s arhivskim materijalom \u2013 filmskim isje\u010dcima i fotografijama, i to mahom materijalom koji dosad nije vi\u0111en. Odnosno, Klasi\u0107ev je autorski pristup (konceptualno sli\u010dan njegovoj dokumentarnoj seriji “NDH” u produkciji HTV-a) ovdje intrigantan jer, suprotno o\u010dekivanju da se o ovoj temi “sve zna”, uvodi interpretacije i analize koje djeluju svje\u017ee, promi\u0161ljeno i s mnogo novih, va\u017enih detalja.<\/p>\n

\u0160to je vas kao autora i dokumentarista u susretu s va\u0161im sugovornicima ipak iznenadilo? Jeste li zadovoljni totalom? Imate li dojam da tema u klju\u010du Drugog svjetskog rata na tlu Jugoslavije posljednjih desetlje\u0107a nadahnjuje \u2013 ne samo doma\u0107e \u2013 dokumentariste i histori\u010dare?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Dugo sam razmi\u0161ljao kako koncipirati ovaj serijal. Jer, kao \u0161to ka\u017eete, u dru\u0161tvu postoji mi\u0161ljenje da se o temi Drugog svjetskog rata i partizana sve zna. I doista se zna ili, da se ispravim, znalo se puno. Me\u0111utim, i oni koji su znali puno posljednjih su tridesetak godina svakodnevno bombardirani revizionisti\u010dkim narativom koji partizane uglavnom prikazuje kao zlo\u010dince i anti-Hrvate, pa ni oni sami vi\u0161e nisu sigurni je li ono \u0161to znaju istina ili la\u017e. Mla\u0111i od 40 godina, oni koji su ve\u0107inu obrazovanja stekli u Hrvatskoj a ne u Jugoslaviji, nisu imali ba\u0161 puno prilike slu\u0161ati, gledati i \u010ditati o partizanima. A kada i jesu, to je bilo onako kako sam ve\u0107 rekao \u2013 revizionisti\u010dki i negacionisti\u010dki. Mislim da \u0107e serija svim gledateljima ponuditi ne\u0161to novo. Bilo sadr\u017eajno, bilo koncepcijski. I jo\u0161 ne\u0161to, kada sam zami\u0161ljao prosje\u010dnog gledatelja svoje serije, to nisu bili pre\u017eivjeli partizani ili njihova djeca, nego unuci i praunuci, i posebno stranci. A njih ne zanimaju imena svih partizanskih jedinica i zapovjednika, niti im je bitno da se obrade doga\u0111aji u svakom selu \u0161irom Jugoslavije. Zato sam se odlu\u010dio za tematski pristup, a ne kronologiju i leksikon NOB-a.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de mog kona\u010dnog osje\u0107aja nakon dvije godine rada na serijalu, i dalje sam razo\u010daran pristupom dru\u0161tava, ne samo hrvatskog, cijeloj pri\u010di. Jako je malo “doma\u0107ih” povjesni\u010dara koji se znanstveno bave temom antifa\u0161isti\u010dkog pokreta otpora i u to sam se uvjerio tra\u017ee\u0107i sugovornike za seriju. S druge strane, imam osje\u0107aj da je izvan Hrvatske, i regije, interes daleko ve\u0107i i, naravno, neoptere\u0107en pro\u0161lo\u0161\u0107u, ideologijom, nacionalizmom i sl. Tako da se nadam da \u0107e moja serija ne samo biti zanimljiva za gledanje, nego da \u0107e poslu\u017eiti i kao poticaj nekim budu\u0107im istra\u017eiva\u010dima i dokumentaristima.<\/p>\n

\n

Zanemareni “\u0160panci”<\/h2>\n

Prva epizoda je koncepcijski druga\u010dija od ostalih jer nudi panoramu “ulaza” u temu partizana u NOB-u, ali ima stabilnu tezu: prvo, antifa\u0161isti\u010dki pokret pokrenula je isklju\u010divo KP na \u010delu s Josipom Brozom Titom, a ne neke gra\u0111anske politi\u010dke opcije, kako se zna fejkerski podmetati u revizionisti\u010dkom smislu. I drugo, uloga ovda\u0161njih boraca u \u0160panjolskom gra\u0111anskom ratu je izuzetno va\u017ena za pokretanje partizanskog pokreta. \u0160panjolski borac je neka vrsta arhetipa. KP je bila odli\u010dno organizirana, iako razmjerno mala politi\u010dka stranka prije 1941., a ve\u0107ina prijeratnih komunista nije do\u010dekala kraj rata. Za\u0161to je uloga “\u0160panaca” u pokretanju partizanskog pokreta u reprezentativnoj povijesti NOB-a bila marginalizirana?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Po meni je jedan od ra\u0161irenih i op\u0107eprihva\u0107enih revizionisti\u010dkih pristupa temi partizanskog pokreta danas u Hrvatskoj i taj da se jedan internacionalni pokret poku\u0161ava nacionalizirati. Pa \u0107ete tako uglavnom slu\u0161ati o hrvatskim partizanima. Isto tako, partizane se poku\u0161ava deideologizirati, odnosno izbje\u0107i bilo kakvo spominjanje uloge komunista u organiziranju i vo\u0111enju partizanskog pokreta. A i jedno i drugo je neto\u010dno. Nije postojao hrvatski partizanski pokret, nego je rije\u010d o jugoslavenskom pokretu, \u0161to ne zna\u010di da u njemu masovno nisu sudjelovali i Hrvati. Ali oni, kao i njihovi suborci, pripadnici ostalih nacija, nisu se borili za svoje nacionalne dr\u017eave, ve\u0107 za Jugoslaviju kao zajednicu ravnopravnih naroda. Isto tako, \u010dinjenica je da svi partizani nisu bili komunisti, \u010dak je manjina to bila. Ali bez KPJ partizanskog pokreta sigurno ne bi bilo. Da, srpsko stanovni\u0161tvo bi se na ovaj ili onaj na\u010din odupiralo usta\u0161kom teroru, ali bez organizacije koju je uspostavila KPJ taj otpor ni pribli\u017eno ne bi bio tako uspje\u0161an.<\/p>\n

Uloga “\u0160panaca” u partizanskim jedinicama je doista jako va\u017ena, a \u010desto, \u010dak i u vrijeme Jugoslavije, nekako je bila zanemarivana. Naglasak je uvijek bio na autohtonosti partizanskog pokreta, u koji su se jugoslavenski narodi uklju\u010divali kako bi oslobodili zemlju i proveli socijalisti\u010dku revoluciju. Me\u0111utim, u samim po\u010decima rata “\u0160panci” su \u010desto bili jedini partizani koji su imali ratno iskustvo. Posebno oni koji su ve\u0107 u \u0160panjolskoj obna\u0161ali va\u017ene zapovjedne funkcije. Oni \u0107e i u partizanskom pokretu postati neki od najva\u017enijih i najboljih zapovjednika.\"Dalmatinski<\/p>\n

Jugoslavija je za Churchilla bila dio ve\u0107eg plana. Balkan je trebao poslu\u017eiti kao rezervoar hrane za rati\u0161ta, a Hitlerova odluka da se napadne Jugoslavija bila je rezultat njegova bijesa na tada\u0161nje srpske elite. Hitlerov plan napada na Jugoslaviju bila je, zapravo, improvizacija: ako sve to znamo otprije, va\u017ean element odluke Churchilla da uskrati podr\u0161ku \u010detnicima u korist partizana bila je \u2013 “Enigma”. Za potrebe ove serije bili ste na, nekada tajnoj, lokaciji u Britaniji, gdje su britanski \u0161ifranti “Enigme” ukazali Churchillu na taj kopernikanski obrat, jedan od najva\u017enijih za tijek NOB-a. Mo\u017eete li nam to pobli\u017ee objasniti?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Zanimljivo mi je kako danas revizionisti u Srbiji, koji ne prestaju \u010detnike nazivati antifa\u0161istima, ne mogu prihvatiti \u010dinjenicu da je Churchill kao monarhist i antikomunist odlu\u010dio podr\u017eati partizane i prestao podr\u017eavati \u010detnike. Sigurno to ne bi u\u010dinio da su se \u010detnici borili protiv nacista, fa\u0161ista i usta\u0161a. Ali upravo zahvaljuju\u0107i britanskim \u0161ifrantima do\u0161li su do dokaza da Nijemci \u010detnike smatraju svojim saveznicima, a partizane jedinim pravim oponentima. Imali smo priliku snimati u Bletchley Parku, u vrijeme rata tajnom mjestu, gdje su timovi ljudi predvo\u0111eni Alanom Turingom “provaljivali” njema\u010dke \u0161ifre i kodove. Ne znam jesam li prvi s ovih prostora, a \u010dini mi se da jesam, kojemu je dozvoljeno snimanje unutar tog kompleksa. Moram priznati da sam se osje\u0107ao uzbu\u0111eno, ali i po\u010da\u0161\u0107eno kada su za tu priliku, uz veliko osiguranje, u posebnim rukavicama pred mene donijeli stroj za \u0161ifriranje “Enigmu”.<\/p>\n

Logika otpora fa\u0161istima imala je nekoliko jasnih kriterija, u seriji je to vrlo pregnantno re\u010deno. Prvi je kriterij otpor usta\u0161koj represiji nad Srbima, \u017didovima, Romima, komunistima. Drugi je slijedio logiku prvog, ali po konfiguraciji geografskog terena i etni\u010dkih specifi\u010dnosti u otporu fa\u0161istima. \u0160to biste izdvojili kao posebno zanimljivo iz kronologije ustanka, koja je tek naizgled dokraja poznata? Za\u0161to je, recimo, ba\u0161 Dre\u017enica bila najva\u017enija za ustanak?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ne bih rekao da je bila najva\u017enija, ali je imala va\u017eno mjesto u razvoju partizanskog pokreta u Hrvatskoj. Nije slu\u010dajno to bilo jedino mjesto u Hrvatskoj koje je u imenu nosilo pridjev partizanska \u2013 Partizanska Dre\u017enica. Rekao bih da se na tom malom podru\u010dju poklopilo nekoliko va\u017enih faktora. Prvo, radi se o izoliranom mjestu, okru\u017eenom \u0161umama i planinama, a to je uvijek najpogodniji prostor za razvoj gerile. Drugo, na jednom mjestu se na\u0161la nekolicina istaknutih komunisti\u010dkih prvaka, ali i osoba koje su sudjelovale u \u0160panjolskom gra\u0111anskom ratu. I ne manje va\u017eno, radi se o kraju u kojem je \u017eivjelo puno Srba, a koji su, kako ste i sami spomenuli, mjesecima bili pod udarom usta\u0161kog terora. Dakle, stvorili su se uvjeti za organizaciju, ali i masovnost pokreta. Sli\u010dnih scenarija je bilo \u0161irom Jugoslavije. Odnosno, izostanak spomenutih faktora je svakako utjecao na snagu partizanskog pokreta. Sigurno je puno lak\u0161e biti partizan po vrletima bosanskih planina nego u ravnicama Ba\u010dke. Ili, tamo gdje nije bilo jake komunisti\u010dke baze i gdje je represija okupatora bila slabija, te\u0161ko je bilo o\u010dekivati ja\u010di razvoj pokreta otpora.<\/p>\n

Poznati su partizanski odredi manjinskih etni\u010dkih grupa, o \u010demu se govori u jednoj od epizoda. \u0160ire je poznato da su formirani \u017eidovski i romski partizanski odred, ali se jedva znalo za njema\u010dki partizanski odred, koji je postojao od 1943. godine, ime je dobio po Ernstu Th\u00e4lmannu koji je stradao u logoru Buchenwald. Tko je \u010dinio taj odred?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

To su odli\u010dne pri\u010de, ali su mi stvarale najvi\u0161e problema. Jer, kao \u0161to se malo ljudi bavi generalno partizanskim pokretom, jo\u0161 ih se manje, ako itko, bavi ovim specifi\u010dnim situacijama. A upravo su zbog takve specifi\u010dnosti posebno intrigantne. Dakle, nakon osloba\u0111anja fa\u0161isti\u010dkog logora na Rabu \u017eidovski zato\u010denici se odlu\u010duju priklju\u010diti partizanima i osnivaju svoj odred. I brojni Romi \u0107e se tako\u0111er priklju\u010divati partizanima. Talijani su imali svoje partizanske odrede, \u010cesi svoje, a vjerojatno je najzanimljiviji i pomalo kontroverzan primjer uklju\u010divanja Nijemaca u partizane. Treba re\u0107i da je dobar dio doma\u0107ih Nijemaca podr\u017eavao Adolfa Hitlera i nacizam, pa su se aktivno i uklju\u010dili u njema\u010dke politi\u010dke i vojne organizacije. Ali bilo je i Nijemaca koji se s tim nisu slagali pa su organizirali poseban partizanski odred u kojem je zapovjedni jezik bio njema\u010dki, a i slu\u017ebene oznake su bile njema\u010dka trobojnica sa zvijezdom petokrakom. Osim doma\u0107ih Nijemaca, u njega su se uklju\u010divali i njema\u010dki vojnici koji su odlu\u010dili napustiti jedinice Tre\u0107eg Reicha, kao i neki koji su u ratu zarobljeni.<\/p>\n

\"partizanke,<\/p>\n

\n

Za\u0161to u partizane<\/h2>\n

Pitanje ustanka, odnosno “za\u0161to u partizane, a ne u \u010detnike ili usta\u0161e” temeljno je pitanje, klju\u010d ustani\u010dke energije za partizanski pokret. Kako i va\u0161i sugovornici govore, postotak ideologije kao motivacije ulaska u partizanski pokret bio je \u2013 nula. Partizanski pokret bio je emancipacijski na vi\u0161e razina, ali ve\u0107inom u mla\u0111em generacijskom klju\u010du? Za\u0161to se ide u partizane?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

U partizane se doista ide iz razli\u010ditih razloga. Ti razlozi se u Jugoslaviji uglavnom nisu propitivali. Uspostavljen je narativ o svijesti pripadnika svih naroda, generacija, klasa i spolova da krenu osloba\u0111ati zemlju. Nije to ba\u0161 bilo tako. Komunisti su u po\u010detku razmi\u0161ljali da \u0107e se pokret otpora temeljiti na urbanoj gerili. Jer seljaci nikada nisu bili skloni komunizmu. Me\u0111utim, surova represija usta\u0161a prema srpskim seljacima potpuno je promijenila taktiku. Srpski seljaci, prije svega oni koji \u017eive na podru\u010dju NDH, u partizane ne idu iz patriotskih ni antifa\u0161isti\u010dkih razloga. Oni su bili spremni prihvatiti i okupaciju i usta\u0161ki re\u017eim kao vladaju\u0107i da usta\u0161e nisu zapo\u010deli etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje Hrvatske i genocid nad Srbima, kao i \u017didovima i Romima. Tek tada oni postaju spremni na otpor, u po\u010detku neorganiziran, a s dolaskom komunista sve organiziraniji. Naravno, bilo je Srba, kao i Slovenaca, Hrvata, Crnogoraca… koji nisu bili komunisti, ali su osjetili potrebu da se pobune protiv okupacije.<\/p>\n

Posebno va\u017eno mjesto u seriji je dio epizode koji se bavi \u017eenama u partizanskom pokretu. Postojala je, znamo, li\u010dka \u017eenska \u010deta od 74 partizanke, me\u0111u kojima je bila i Jovanka Broz. Ali sugovornice u ovoj seriji daju nam, kona\u010dno, odli\u010dnu historiografsku perspektivu: usta\u0161ka vlast je komunisti\u010dki pokret smatrala posebno degeneriranim jer je komunistkinja kao \u017eena niskog morala “riskirala na prvoj liniji fronte”. \u017denama je partizanski pokret bez dvojbe donio emancipaciju i u borbi, a ne samo u ilegali. Tako\u0111er, Milivoj \u0110ilas, kojeg se citira u seriji, u tom smislu veli da “blizina smrti utje\u010de na erotsko zbli\u017eavanje”, \u0161to zna\u010di da je partizansko rukovodstvo postalo svjesno da je ljubavnim vezama u partizanima na neki na\u010din trebalo dosko\u010diti \u2013 kako i kada? Tako\u0111er, \u017eene su u partizanske odrede ulazile od 1942., gotovo istovremeno kad su usta\u0161kinje stupile u usta\u0161ku slu\u017ebu. Emancipacija, naime, ima razli\u010dita lica…<\/p>\n

Ta pri\u010da kre\u0107e prije rata. Velik broj djevojaka i \u017eena postaju \u010dlanice KPJ i SKOJ-a, i bilo je normalno da se i one uklju\u010de u pokret otpora tijekom rata. Me\u0111utim, kako ni komunisti mu\u0161karci nisu znali u kom smjeru \u0107e se razvijati taj pokret, nisu znali ni kakvu \u0107e ulogu igrati \u017eene. U po\u010detku je \u017eenama bila predvi\u0111ena isklju\u010divo uloga ilegalki po gradovima. Me\u0111utim, s vremenom se sve vi\u0161e \u017eena aktivno uklju\u010duje i u partizanske jedinice. Ta \u0107e \u010dinjenica zbunjivati i same partizane, ali i njihove protivnike. \u010ceste su bile situacije u kojima je partizansko rukovodstvo na partizanke gledalo s podozrenjem jer su smatrali da dekoncentriraju partizane. Nacisti, usta\u0161e ili \u010detnici upravo prisustvo \u017eena, kojima je po njihovom mi\u0161ljenju mjesto bilo u kuhinji i uz djecu, smatraju dokazom da je komunisti\u010dki partizanski pokret dekadentan, pa i nastran. Iskreno, hrabrost \u017eena u ratu me posebno odu\u0161evila. Ako bih trebao izabrati \u0161to bih najvi\u0161e volio da ostane mla\u0111im gledateljima u sje\u0107anju iz serije, onda su to pri\u010de o entuzijazmu i hrabrosti mladih djevojaka i \u017eena u tako surovim vremenima.<\/p>\n

Prijelomna to\u010dka za rast partizanskog pokreta bio je Igmanski mar\u0161. Tito je bio bijesan zbog ogromnih ljudskih gubitaka, Ko\u010da Popovi\u0107 je riskirao svjesno. Jedan va\u0161 sugovornik govori, posve u skladu s perspektivom velike historijske distance, o Igmanu kao najja\u010dem pi-aru NOB-a \u2013 kako i za\u0161to?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Tito, ali i ve\u0107ina ostalih \u010dlanova najvi\u0161ih zapovjednih tijela partizanskog pokreta nisu bili profesionalni vojnici ili \u010desto nisu imali nikakvog iskustva u ratovanju. Logi\u010dno da su zato \u010dinili brojne gre\u0161ke. I iz tog je razloga danas pogre\u0161no zbrajati partizanske poraze kao dokaz neuspjeha. Kao \u0161to bi rekao jedan sugovornik, partizani su najve\u0107i dio rata gerilski pokret, a gerila pobje\u0111uje kada pre\u017eivi. Igmanski mar\u0161, ali i bitke na Kozari, Sutjesci ili Neretvi, zapravo su bili partizanski porazi, ali i primjeri nevjerojatne hrabrosti i po\u017ertvovnosti. Takvi primjeri, na razini usporedbe Davida i Golijata, uvijek inspiriraju i motiviraju ljude na akciju. Drugim rije\u010dima, i \u010dastan poraz \u010desto mo\u017ee posti\u0107i bolji efekt od neke pobjede. Usta\u0161e su sudjelovali u vojnim pobjedama, ali isklju\u010divo zahvaljuju\u0107i Nijemcima i Talijanima \u2013 zato im se rijetko tko divio, a kako je rat protjecao, i sve manje im se priklju\u010divao.<\/p>\n

Partizani su u svim selima jednako \u0161titili sve etni\u010dke grupe ljudi od fa\u0161ista, to je fakat koji je lako provjerljiv, ali je \u010desto u revizionisti\u010dkim naporima osporavan. Kao i \u010dinjenica da su usta\u0161e sura\u0111ivali s \u010detnicima, o \u010demu postoje dokazi i o \u010demu se govori u seriji. Me\u0111u va\u0161im sugovornicima ima prili\u010dan broj stranih profesionalaca koji su imuni na ovda\u0161nje revizionisti\u010dke motive kojih smo mi (pre\u010desto) svjesni: strani historiografi koji se bave jugoslavenskim pokretom otpora nemaju dvojbe o 1945., to je godina pobjede i to\u010dka? U tome je razlika?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ne\u0107u navoditi primjere jer su brojni i gledatelji \u0107e imati priliku \u010duti o njima u seriji, ali zaklju\u010dak svega \u0161to sam \u010duo od sugovornika je jedan \u2013 jedino su partizani bili oru\u017eani antifa\u0161isti\u010dki pokret otpora na tlu Jugoslavije. Jedino oni nisu sura\u0111ivali s okupatorima i fa\u0161istima. Svi ostali, uklju\u010duju\u0107i \u010detnike i usta\u0161e, to su radili od po\u010detka do kraja rata. O tome niti jedan povjesni\u010dar, u Srbiji, Hrvatskoj, Velikoj Britaniji, Francuskoj ili Njema\u010dkoj, nema nikakvih dilema. Sve ostalo se mo\u017ee propitivati, ali ta \u010dinjenica ostaje kao povijesna istina.<\/p>\n

Nasilje u partizanima je itekako va\u017ena tema. Na koji na\u010din je mogu\u0107a analitika o nasilju partizana, kako ste tu temu tretirali u seriji?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Govorimo o svim najpoznatijim primjerima nasilja koje su po\u010dinili pripadnici partizanskih jedinica, od tzv. lijevih skretanja u Crnoj Gori do zlo\u010dina nakon Bleiburga. Nema spora da je nasilje dijelom uvjetovano ideolo\u0161ki, odnosno komunisti\u010dkim pogledom na svijet. Ali najve\u0107im dijelom se nasilje treba gledati u kontekstu gra\u0111anskog rata koji se vodi u Jugoslaviji. U tom smislu ne treba zanemariti osvetu za po\u010dinjene zlo\u010dine, kao ni strah od budu\u0107eg sukoba s protivnicima koji su pokazivali spremnost za nastavak obra\u010duna s komunistima, jednom kada rat zavr\u0161i.<\/p>\n

\n

Herojska ilegala<\/h2>\n

Ilegalni rad u gradovima, posebno u Zagrebu, jedan je od najja\u010dih herojskih motiva, pogotovo u pripovjednoj povijesti NOB-a. Iznena\u0111enje nam je \u010dinjenica da je rad ilegale bio osobito jak u Ljubljani?<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Onima malo starijima prva asocijacija na ilegalni rad u gradovima su serije “Otpisani”, “Nepokoreni grad” i film “Valter brani Sarajevo”. Iako u njima ima dosta ideologizacije i pretjerivanja, \u010dinjenica je da su jugoslavenski gradovi, posebno Zagreb i Ljubljana, bili \u017eari\u0161ta pokreta otpora neusporediva s gradovima u ostatku Europe. I ponovit \u0107u, u tom ilegalnom radu \u017eene su imale centralnu ulogu. I premda netko misli da je to bilo lak\u0161e nego biti partizan, ja mislim da je bilo puno te\u017ee. Najve\u0107i dio vremena partizani nisu bili u direktnoj borbi, ali ilegalke i ilegalci su doslovno svaki dan riskirali vlastite \u017eivote.<\/p>\n

Kona\u010dno, gledateljski dojam u totalu daje misliti o organizacijskom aspektu partizanskog pokreta: to je bio forte NOB-a, zar ne? Neobi\u010dno efikasna sposobnost komunista kao prvih organizatora partizanskog pokreta ima, uostalom, brojne dokaze. Od dalmatinskog zbjega u El Shattu do pontonskog mosta na Neretvi: u suvremenim na\u0161im prilikama to je naprosto nevjerojatna \u010dinjenica.<\/em><\/p><\/blockquote>\n

Ono \u0161to me najvi\u0161e smeta u dana\u0161njem pristupu toj temi je omalova\u017eavanje jednog fenomena koji je na toliko razina fascinantan. Prvo, bio je najbolje organiziran, najmasovniji i najefikasniji antifa\u0161isti\u010dki i antiokupacijski pokret otpora u Europi. Mi to \u010desto uzimamo zdravo za gotovo, ali kada malo razmislite, za\u0161to ba\u0161 mi? Za\u0161to ja\u010di otpor od nas nisu pru\u017eili Francuzi, Nijemci, Talijani, Ma\u0111ari, Danci…? Drugo, partizanski pokret je organizirala i vodila Komunisti\u010dka partija, koja je na po\u010detku rata ve\u0107 20 godina zakonski zabranjena. Dakle, nije li to fascinantno, ne samo da pre\u017eivite kao stranka 20 godina progona i ilegale, nego da organizirate ne\u0161to tako masovno i efikasno? I opet, mi to podrazumijevamo, ali za\u0161to pokret otpora nisu organizirale puno ve\u0107e stranke poput HSS-a ili nekih srpskih gra\u0111anskih stranaka? Za\u0161to njihovi prvaci nisu oti\u0161li u \u0161umu, uzeli oru\u017eje i odlu\u010dili se suprotstaviti okupaciji i fa\u0161izmu?<\/p>\n

Bez obzira na sve propuste, gre\u0161ke i negativne pojave, nakon odra\u0111ene serije jo\u0161 sam sigurniji, a nadam se da \u0107e to biti i gledatelji, da se partizanima doista mo\u017eemo i moramo ponositi. Ne samo mi koji \u017eivimo na podru\u010dju biv\u0161e Jugoslavije, nego i \u010ditava Europa.<\/p>\n

Portal Novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvoje Klasi\u0107: Najvi\u0161e me smeta omalova\u017eavanje jednog fenomena koji je na toliko razina fascinantan. Prvo, to je bio najbolje organiziran, najmasovniji i najefikasniji antifa\u0161isti\u010dki i antiokupacijski pokret otpora u Europi. Za\u0161to ja\u010di otpor od nas nisu pru\u017eili Francuzi, Nijemci, Talijani, Ma\u0111ari, Danci…? Drugo, organizirala ga je i vodila KP, koja je 20 godina bila zakonski zabranjena. Za\u0161to ga nisu organizirale puno ve\u0107e stranke poput HSS-a ili nekih srpskih gra\u0111anskih stranaka?, pita povjesni\u010dar i dokumentarist u povodu svoje nove serije “Partizani”<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":313574,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-405142","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/405142","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=405142"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/405142\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":405147,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/405142\/revisions\/405147"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/313574"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=405142"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=405142"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=405142"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}