{"id":404856,"date":"2024-06-18T08:15:44","date_gmt":"2024-06-18T06:15:44","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=404856"},"modified":"2024-06-18T08:15:44","modified_gmt":"2024-06-18T06:15:44","slug":"formula-ukrajina-dobiva-rusija-gubi-postaje-kobna-po-citav-svijet","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/06\/18\/formula-ukrajina-dobiva-rusija-gubi-postaje-kobna-po-citav-svijet\/","title":{"rendered":"Formula \u2018Ukrajina dobiva, Rusija gubi\u2019 postaje kobna po \u010ditav svijet"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Zoran Meter<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Ruska invazija na Ukrajinu 24. velja\u010de 2022. godine ozna\u010dila je i po\u010detak novog \u201ehladnog doba\u201c u odnosima Moskve i Washingtona. Ti su odnosi i prije invazije tomu ubrzano te\u017eili pa je nedvojbeno kako bi i bez tog ruskog nepopularnog poteza do\u0161li na razinu sli\u010dnu dana\u0161njoj. S jednom va\u017enom iznimkom: ne bi ni pribli\u017eno bili na sada\u0161njoj razini sigurnosno poreme\u0107enog pa i egzistencijalno prijete\u0107eg stanja po obje strane (a onda i \u010ditav svijet), jer ne bi bilo platforme za me\u0111usobno vojno su\u010deljavanje (to je danas Ukrajina). Me\u0111utim, sve ostalo bi prije ili kasnije bilo isto: od uvo\u0111enja najo\u0161trijih sankcija i poku\u0161aja ruske me\u0111unarodne izolacije punog spektra, do utjecaja na konflikte u tradicionalnim zonama ruskih interesa, poglavito u zemljama biv\u0161eg SSSR-a i prije svega upravo u Ukrajini s ciljem protjerivanja ruskog utjecaja.<\/p>\n

Ameri\u010dko-ruski pogledi na svijet i njihovi interesi jednostavno su povijesno toliko razli\u010diti i suprotstavljeni da Washington nikada nije niti ukinuo sve sankcije protiv Rusije \u010dak niti nakon raspada SSSR-a, a one su s godinama samo ja\u010dale. Poglavito nakon \u010duvenog govora ruskog predsjednika Vladimira Putina na Minchenskoj sigurnosnoj konferenciji 2007. godine kada je otvoreno upozorio zapad da se Rusija, kao velika dr\u017eava, duge i slavne tradicije, ne sla\u017ee s ulogom koju joj je on namijenio u budu\u0107em ustroju svijeta kroz ne prihva\u0107anje prava na njene nacionalne interese \u010dak niti na obodu ruskog dr\u017eavnog teritorija tj. na prostorima biv\u0161eg Sovjetskog saveza.<\/p>\n

Od toga trenutka Putin je i kona\u010dno ozna\u010den kao glavni neprijatelj zapada (\u0161to su odmah prihvatili i mediji koji su do tada prema njemu bili vi\u0161e-manje benevolentni). Zapad je ve\u0107 slijede\u0107e godine Putinu bacio najve\u0107i izazov u njegovoj dotada\u0161njoj vladavini tako \u0161to je otvoreni zapadni igra\u010d, predsjednik Gruzije Mihail Saaka\u0161vili, vojno napao ruske mirovne snage na granici s odmetnutom gruzijskom regijom Ju\u017enom Osetijom, kada je poginulo 10-ak ruskih vojnika, i granatirao njeno administrativno sredi\u0161te Chinvali. Putin, koji je tada bio predsjednik ruske vlade (predsjednik dr\u017eave bio je Dmitrij Medvedev), u vrijeme napada bio je na otvaranju ljetnih Olimpijskih igara u Pekingu pa je \u0161ok za Moskvu bio jo\u0161 ve\u0107i.<\/p>\n

\n

Putinova strate\u0161ka naivnost i iluzije<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Da skratim, uslijedio je ruski vojni protuodgovor u kojem je gruzijska vojska pora\u017eena u svega tjedan dana, a ruske postrojbe zaustavile su napredovanje do\u0161av\u0161i svega do 30 kilometara od glavnog grada Tbilisija. I danas u Rusiji postoji ne mali broj analiti\u010dara (a mislim da i sam Putin smatra da su u pravu) koji Putinovo odbijanje da zauzme Tbilisi i uspostavi po ruske interese odanu vladu smatraju strate\u0161kom gre\u0161kom. Me\u0111utim, Putin se tada i dalje naivno rukovodio \u017eeljom i uvjerenjem da je ipak mogu\u0107e uspostaviti odre\u0111enu harmoniju u rusko-ameri\u010dkim odnosima (tada je na vlasti u Bijeloj ku\u0107i bio Geoge Bush mla\u0111i, s kojim je Putin imao dosta dobre odnose, a bio je i prvi svjetski dr\u017eavnik koji Busha nazvao i ponudio mu rusku pomo\u0107 odmah nakon teroristi\u010dkog napada na SAD 11. rujna 2001.).<\/p>\n

U tim je iluzijama Putin \u017eivio sve do ukrajinske revolucije (vjerovao je da se SAD na takav \u010din ipak ne\u0107e usuditi u ime budu\u0107ih odnosa s velikom i resursima bogatom Rusijom), pa \u010dak i nakon ove potonje nije posve gubio nadu u mogu\u0107i sno\u0161ljivi su\u017eivot sa Zapadom. Istina, anektirao je Krim, ali je ostavio mogu\u0107nost za dogovor sa zapadom oko Donbasa i budu\u0107nosti Ukrajine u cijelosti \u2013 prije svega kroz potpisivanje Minskih sporazuma kojima je zaustavljen rat izme\u0111u ukrajinske vojske i proruskih separatisti\u010dkih snaga na jugoistoku \u2013 i to u vrijeme vrlo te\u0161kog stanja po ukrajinske snage na terenu.<\/p>\n

Tim se sporazumima tra\u017eila \u0161iroka autonomija za ve\u0107inski Rusima naseljene oblasti Donjeck i Lugansk koje bi dobile \u0161iroku autonomiju i ostale u sastavu Ukrajine, dok bi dr\u017eavne granice istih autonomija \u010duvala ukrajinska vojska. Za implementaciju su trebale biti provedene ustavne promjene, a onda i referendum, ali Kijev je s njima odugovla\u010dio iznose\u0107i vlastita tuma\u010denja Minskih sporazuma, prije svega po pitanju redoslijeda ho\u0107e li se u pobunjenim regijama prije provesti izbori i uspostaviti nova vlast, ili \u0107e ukrajinska vojska prije zauzeti granicu s Rusijom, a nakon toga provesti ustavne promjene, pa izbore i referendum. Kijev se zalagao za ovo drugo, \u010demu su se pak protivili pobunjenici pa pomaka nije bilo, a kasnije su izbili i novi sukobi iako puno manjeg intenziteta, svedeni uglavnom na povremenu razmjenu topni\u010dke vatre. Ali s godinama su sve vi\u0161e ja\u010dali, a kulminirali su upravo u mjesecima prije ruske \u201especijalne vojne operacije\u201c.<\/p>\n

Me\u0111utim, kako je to nedugo nakon ruske invazije priznala biv\u0161a njema\u010dka kancelarka Angela Merkel, supotpisnica Minskih sporazuma (a njene rije\u010di potvrdio i drugi supotpisnik francuski predsjednik Emmanuel Macron) zapad je tim sporazumima za cilj imao samo kupovinu vremena za dodatno naoru\u017eavanje ukrajinske vojske. Drugim rije\u010dima, Putin je opet ispao naivan, pristav\u0161i na prekid vatre u ime odnosa sa zapadom u trenucima kada je rat bio u najkriti\u010dnijoj fazi po nove vlasti u Kijevu.<\/p>\n

\n

Degradacija odnosa i ozna\u010davanje Rusije kao klju\u010dnog neprijatelja<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Kako god bilo, ameri\u010dko-ruski odnosi nakon ukrajinske revolucije po\u010deli su ubrzano tonuti, a Ameriku je u tome potpuno slijedila i Europska unija. Me\u0111utim, sve je po\u010delo znatno ranije. U vrijeme, tada jo\u0161 Trumpove administracije uvo\u0111ene su nove o\u0161tre sankcije protiv Moskve, a ton im je naj\u010de\u0161\u0107e zadavao London kroz kritike stanja ljudskih prava u Rusiji, odnosa Putina prema oporbi i td., a sve je kulminiralo aferom Skripalj i navodnom ruskom trovanju oca i k\u0107eri Skripalj kemijskim otrovom Novi\u010dok (sudski postupak o tome nikada nije zavr\u0161en iako je to bilo slu\u017ebeno najavljeno), da bi u vrijeme sada ve\u0107 Bidenove administracije Rusiju optu\u017eili i za trovanje oporbenog aktivista Alekseja Navaljnog istim kemijskim sredstvom.<\/p>\n

Uslijedilo je i veliki poreme\u0107aj rusko-europskih odnosa (poglavito nakon dolaska na vlast u SAD-u Joe Bidena). EU je intenzivirala uvo\u0111enje proturuskih sankcija, a po\u010dele su i sve \u010de\u0161\u0107e najave Bruxellesa o obustavi ve\u0107 gotovo zavr\u0161ene izgradnje druge cijevi rusko-njema\u010dkog balti\u010dkog plinovoda Sjeverni tok.<\/p>\n

U me\u0111uvremenu su (jo\u0161 u vrijeme Trumpovog mandata 2018.) Sjedinjene Dr\u017eave Rusiju u svojim strate\u0161kim vanjskopoliti\u010dkim i obrambenim dokumentima i slu\u017ebeno definirale kao najve\u0107u (vojnu) ugrozu ameri\u010dkim nacionalnim interesima i sigurnosti, dok je Kina definirana kao najve\u0107i ameri\u010dki suparnik u 21. stolje\u0107u op\u0107enito, \u0161to je bla\u017ea ocjena koja omogu\u0107uje nastavak odre\u0111ene suradnje po pitanjima od zajedni\u010dkog interesa. Iako se upravo ovih tjedana i Kina ubrzano pribli\u017eava navedenom ruskom statusu unutar strate\u0161kih vizija Washingtona. Napominjem kako je status najve\u0107e ugroze samo korak do statusa dr\u017eave-neprijatelja, koji zapravo ozna\u010dava me\u0111usobno ratno stanje.<\/p>\n

Sve se to, ponavljam, doga\u0111alo puno prije ruske invazije na Ukrajinu, a na to sam podsjetio jedino zbog svoje uvodne teze da bi odnosi Rusije i Zapada i bez toga zavr\u0161ili ovdje gdje su i sada.<\/p>\n

Ali vratimo se mi sada\u0161njosti, koja, me\u0111utim, izgleda puno opasnije od svega navedenog.<\/p>\n

\n

Dva klju\u010dna nova ameri\u010dka poteza<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Uop\u0107e ne dvojim da je upravo shva\u0107anje o nemogu\u0107nosti normalizacije odnosa izme\u0111u Moskve i Washingtona u obazrivoj i u dugoro\u010dnoj perspektivi i bio jedan od klju\u010dnih razloga za Putinovu odluku o napadu na Ukrajinu. Uostalom, poznate su njegove rije\u010di da, ako na ulici niste u mogu\u0107nosti izbje\u0107i tu\u010dnjavu tada je bolje udariti prvi. Putin je, dakle \u2013 i udario, i time akcelerirao, kao nikad ranije ionako prisutan gravitacijski pad ameri\u010dko-ruskih odnosa, \u0161to ve\u0107 sada (a da rat nije niti zavr\u0161io) ima i velike globalne geopoliti\u010dke posljedice.<\/p>\n

Ti su odnosi sada, kako sam rekao u jednoj od svojih prethodnih analiza \u2013 i gori od onih iz Hladnog rata SAD-a i SSSR-a iz druge polovice XX. stolje\u0107a. Zato sam ih i nazvao \u201eledenim ratom\u201c\u00a0 \u010dime sam \u017eelio poja\u010dati percepciju opasnosti od njihove nadolaze\u0107e destrukcije, odnosno stanja koje mo\u017ee dovesti do globalnih poreme\u0107aja i neupravljivih procesa s kobnim posljedicama. Iako nisam sklon \u0161irenju panike, kako neki smatraju, aktualni doga\u0111aji ne demantiraju moje stavove i upozorenja. \u0160tovi\u0161e, potvr\u0111uju ih.<\/p>\n

Sjedinjene Dr\u017eave nedavno su donijele dvije klju\u010dne i dalekose\u017ene odluke po pitanju ukrajinskog rata. Prva je davanje dozvole Kijevu da ukrajinska vojska koristi ameri\u010dko oru\u017eje za napade na ruski teritorij, a druga, mogu\u0107a dozvola za slanje vojski zapadnih zemalja u Ukrajinu.<\/p>\n

I jedna i druga odluka u sebi sadr\u017ee odre\u0111ene ograni\u010davaju\u0107e elemente, ali te\u0161ko je vjerovati da \u0107e oni utjecati na promjenu mi\u0161ljenja ruskog dr\u017eavnog vrha oko toga da zapad, nakon ovih odluka, postaje i kona\u010dno neposredni sudionik rata protiv Rusije sa svim posljedicama koje iz toga proizlaze.<\/p>\n

Navedena ograni\u010denja odnose se, prvo, na Bidenov \u201eoprez\u201c, kada je pro\u0161li tjedan dozvolio da ukrajinska vojska mo\u017ee ga\u0111ati samo ruske pograni\u010dne regije uz granicu s ukrajinskom regijom Harkiv gdje je u tijeku ruska ofenziva, i to isklju\u010divo raketnim sustavima HIMERS (dometa oko 70 kilometara), ali ne i ostale teritorije i ne s isporu\u010denim dalekometnim raketama ATACMS dometa do 300 kilometara.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de drugog ograni\u010denja vezano uz slanje zapadnih vojski u Ukrajinu, ona se svode na ameri\u010dku tezu kako se tu radi isklju\u010divo o samostalnim odlukama europskih dr\u017eava koje to \u017eele, a nikako o odluci NATO saveza koji tako ne\u0161to nikada ne\u0107e u\u010diniti ili dozvoliti.<\/p>\n

Kako, me\u0111utim, ovdje pomiriti \u010dinjenicu da bi ulaskom u ukrajinski rat npr. slu\u017ebenih poljskih trupa koje bi ili educirale ukrajinske vojnike za napade na one ruske ili pak i same u tome sudjelovale to vrlo vjerojatno izazvalo ruske udare po samoj Poljskoj, ili barem na njene baze na koje se doprema velika ve\u0107ina zapadnog oru\u017eja namijenjenog Kijevu, kao i \u010dinjenicu da je Poljska \u010dlanica NATO-a i da postoji famozni \u010dl. 5 o zajedni\u010dkoj obrani \u2013 nigdje nije re\u010deno.<\/p>\n

\n

Biden potvrdio ono \u0161to se dugo pretpostavljalo<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Predsjednik SAD-a Joe Biden pro\u0161li je tjedan dao veliki intervju za ameri\u010dki magazin Time. U njemu je o\u0161tro kritizirao i Rusiju i Kinu. \u0160to se ti\u010de ove potonje, kazao je ni manje ni vi\u0161e nego da \u0107e Amerika vojno intervenirati ako Kina napadne Tajvan.<\/p>\n

Te se rije\u010di Pekingu sigurno nisu svidjele jer on ne samo \u0161to diplomatske odnose sa SAD-om ve\u017ee uz dogovor o ameri\u010dkom priznanju na\u010dela \u201ejedne Kine\u201c postignut jo\u0161 70-ih godina pro\u0161loga stolje\u0107a, ve\u0107 i zato \u0161to potvr\u0111uje ameri\u010dku strategiju ja\u010danja napetosti i u Aziji, i uvla\u010denja u sukob oko Tajvana i klju\u010dnih saveznika Washingtona u Indopacifiku \u2013 Japana, Ju\u017ene Koreje i Australije. Sve to pak primorava Kinu u jo\u0161 sna\u017eniji zagrljaj s Rusijom u ekonomskom i u vojnom smislu.<\/p>\n

Ali vratimo se opet Rusiji i ukrajinskom ratu koji \u0107e odlu\u010divati o svemu. Biden je u istom intervjuu kazao ne\u0161to \u0161to do sada nikada nije. Rekao je da bi ruska pobjeda u Ukrajini dovela do slabljenja ameri\u010dkih pozicija i dominacije u Europi, prije svega na njenom istoku. Tamo\u0161nje bi zemlje u tom slu\u010daju vrlo vjerojatno krenule prema samostalnom putu osiguranja svoje sigurnosti, \u010dak i kroz obnavljanje suradnje s Rusijom koja bi postala pobjedni\u010dka sila, a kako je to bilo i nakon zavr\u0161etka Drugog svjetskog rata.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, Biden ka\u017ee kako je takav scenarij po SAD opasan i neprihvatljiv, a \u0161to de facto zna\u010di kako je po prvi put priznao da je ukrajinski rat po Ameriku egzistencijalne prirode. A kako je uz SAD u geopoliti\u010dkom i svakom drugom smislu sada vezan i \u201eostatak\u201c zapada odnosno Europska unija, \u0161to nas najvi\u0161e i zanima, jasno je da je i po taj \u201eostatak\u201c zapada ukrajinski rat sada postao egzistencijalan (iako to definitivno nije, ve\u0107 se sve svodi na projekcije tipa \u0161to bi bilo kad bi bilo).<\/p>\n

S obzirom kako je Moskva jo\u0161 na po\u010detku svoje invazije zapadu otvoreno dala do znanja da je ukrajinski rat po Rusiju egzistencijalan tj. da u njemu ona ne mo\u017ee biti pora\u017eena jer \u0107e to sprije\u010diti svim raspolo\u017eivim sredstvima, jasno je da sva ova \u201evelika igra\u201c, koja to ve\u0107 odavno nije, vodi isklju\u010divo prema dva jedino mogu\u0107a scenarija:<\/p>\n

ili prema dogovornoj podjeli Ukrajine tj. prema nu\u017enim teritorijalnim ustupcima Kijeva, ili pak prema neposrednom vojnom sukobu Rusije i NATO saveza koji bi nedvojbeno vrlo brzo izi\u0161ao iz okvira Ukrajine i postao kontinentalni, a ubrzo i svjetski. Kako bi se pritom radilo i o sukobu dviju nuklearnih velesila koje jedna od druge nikada ne bi dozvolile biti pora\u017eene, svima je jasno da bi takav rat vrlo brzo prerastao u nuklearni sa svim apokalipti\u010dkim posljedicama.<\/p>\n

\n

Putinova posljednja upozorenja<\/h3>\n<\/blockquote>\n

A da je on itekako mogu\u0107 upozoravaju i pro\u0161lotjedne Putinove rije\u010di na sastanku s predstavnicima vode\u0107ih svjetskih agencija i medija na marginama Me\u0111unarodnog gospodarskog foruma u Sankt Peterburgu (SPIEF). Upozorio je da su SAD i NATO ve\u0107 uklju\u010dene u ukrajinski rat kao strana i da Rusija zadr\u017eava pravo na odgovor. Spomenuo je i uporabu takti\u010dkog nuklearnog oru\u017eja u kontekstu postoje\u0107e ruske doktrine koja ka\u017ee da je to mogu\u0107e ako prijeti egzistencijalna ugroza ruskom suverenitetu i opstojnosti.<\/p>\n

Pritom je podsjetio na dvije stvari: da su Sjedinjene Dr\u017eave ve\u0107 to prve jednom i u\u010dinile bacanjem atomskih bombi na Hiro\u0161imu i Nagasaki, kao i na to da su te bombe bile snage oko 15 i 20 kilotona, dok sada\u0161nje rusko takti\u010dko naoru\u017eanje ima bojeve glave od najmanje 70 kilotona pa je ponovo apelirao na razum da ne do\u0111e do potrebe za takvim potezima. Sada\u0161nje ameri\u010dke poteze smatra opasno\u0161\u0107u i prijetnjom koja mo\u017ee dovesti do potpunog kolapsa me\u0111unarodne sigurnosti.<\/p>\n

Ali Putin je najavio i mogu\u0107e asimetri\u010dne mjere ako zapadnim dalekometnim oru\u017ejem ukrajinska vojska, za koju smatra da nije u mogu\u0107nosti tim oru\u017ejem samostalno upravljati i da to \u010dine NATO-ovi vojnici kao \u0161to NATO pronalazi i ciljeve na ruskom teritoriju i navodi rakete na njih \u2013 bude ga\u0111ala ruski teritorij.<\/p>\n

Jedna od njih su isporuke suvremenog ruskog naoru\u017eanja zemljama diljem svijeta koje imaju neprijateljske odnose prema zapadnim dr\u017eavama koje Ukrajinu opskrbljuju takvim oru\u017ejem. Tj. mogli bi ih dati zemljama ili organizacijama koje ve\u0107 vojno napadaju njihove objekte.<\/p>\n

\n

Koje su regije i zemlje u pitanju<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ako samo malo promislimo, nije te\u0161ko zaklju\u010diti o kojoj bi regiji najprije moglo biti rije\u010di. O Bliskom istoku, gdje postoji niz proiranskih organizacija iz kruga tzv. snaga otpora, a koje ve\u0107 du\u017ee vrijeme napadaju ameri\u010dke baze u Siriji i Iraku. Ako im dodamo i jemenske proiranske hutiste, koji kontroliraju najve\u0107i dio te dr\u017eave i strate\u0161ki va\u017ean tjesnac Bab el-Mandeb, i koji jo\u0161 od po\u010detka izraelske vojne operacije u Pojasu Gaze napadaju trgova\u010dke i vojne brodove povezane s Izraelom,\u00a0 Sjedinjenim Dr\u017eavama i Velikom Britanijom u akvatoriju Crvenog mora, ali sve \u010de\u0161\u0107e obaraju i ameri\u010dke dronove \u2013 stanje djeluje jo\u0161 opasnije. U sli\u010dnom kontekstu, ali prije svega po pitanju izraelske sigurnosti, treba promatrati i libanonsku \u0161ijitsku i proiransku organizaciju Hezbollah kojoj bi suvremeno rusko oru\u017eje itekako dobro do\u0161lo.<\/p>\n

Osim toga, ako bi Rusija, primjerice, isporu\u010dila najsuvremenije oru\u017eje i samome Iranu to bi ugrozilo ne samo izraelsku sigurnost i njegove regionalne interese, ve\u0107 i strate\u0161ke ameri\u010dke interese i vojne baze na Bliskom istoku, ionako glavninom smje\u0161tene nedaleko od samog Irana \u2013 u zapadnom dijelu Perzijskog zaljeva. Radi se prije svega o Bahreinu gdje je sjedi\u0161te ameri\u010dke V. flote zadu\u017eene upravo za nadzor \u0161ire zone tog zaljeva kroz koji se odvija glavnina izvoza bliskoisto\u010dne nafte, ali i o najve\u0107oj ameri\u010dkoj bliskoisto\u010dnoj zra\u010dnoj bazi Al Udeid u Katru.<\/p>\n

Rusija bi mogla suvremeno dalekometno oru\u017eje isporu\u010diti i Sjevernoj Koreji \u0161to bi pak krajnje uslo\u017enilo sigurnosno stanje i ameri\u010dkih snaga stacioniranih u bazama u Ju\u017enoj Koreji (njih oko 50 tisu\u0107a).<\/p>\n

\n

Ruske pomorske vje\u017ebe u zoni Kariba<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Da stvari idu prema eskalaciji jer se Rusija ne namjerava povu\u0107i odnosno upla\u0161iti ameri\u010dkim prijetnjama eskalacije (koju Washington opravdava zbog zapo\u010dete ruske ofenzive u zoni Harkiva kao da taj rat ne traje od ranije i kao da Rusi ve\u0107 jednom, na samom po\u010detku invazije nisu osvojili te teritorije od kuda su se povukli nakon neo\u010dekivane ukrajinske protuofenzive u ljeto 2022. godine) svjedo\u010di i odluka ruskog vojnog vrha o odr\u017eavanju vojnopomorskih vje\u017ebi u zoni Kariba, u neposrednom ameri\u010dkom dvori\u0161tu \u2013 oko Kube i Venezuele.<\/p>\n

Kada svemu ovome pridodamo i sredinom svibnja pokrenute prve ruske vje\u017ebe takti\u010dkim (nestrate\u0161kim) nuklearnim oru\u017ejem na jugozapadu zemlje i u Bjelorusiji, jasno je svima koji to trebaju znati da je vrijeme neozbiljnosti zavr\u0161ilo (ako je takvo ikada i bilo) i da Putin oda\u0161ilje jasne poruke o tome da je Washington onaj koji mora brzo promijeniti svoju politiku prema tom ratu.<\/p>\n

Me\u0111utim, vode\u0107i ruski analiti\u010dari smatraju kako ovi Putinovi potezi, koliko god ozbiljni bili, ne\u0107e biti dovoljni za od njega \u017eeljene promjene u pona\u0161anju Washingtona. Dodao bih, nekako sli\u010dno kao \u0161to su se pogre\u0161nima ispostavile i Putinove iluzije o normalizaciji ameri\u010dko-ruskih odnosa o \u010demu je bilo vi\u0161e rije\u010di u uvodnom dijelu teksta.<\/p>\n

\n

Rusija nema izbora<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Naime, kako ti analiti\u010dari proteklih dana govore u ruskim dr\u017eavnim televizijskim programima, Moskva nakon navedenih poteza Washingtona i klju\u010dnih europskih sila vezano uz njihovu umije\u0161anost u ukrajinski sukob vi\u0161e nema izbora. Ona je ve\u0107 sad primorana vojno a ne samo politi\u010dki (koliko god i to bilo ozbiljno) odgovoriti prebacivanjem tog sukoba i na neku od \u010dlanica NATO saveza.<\/p>\n

Pritom smatraju kako otre\u017enjuju\u0107i po Washington \u010dak ne bi bio niti ruski raketni napad na neke isto\u010dne \u010dlanice, ve\u0107 eventualno samo na one tipa Velike Britanije,\u00a0 ali sigurno tek ako se napadnu ameri\u010dki vojni ciljevi. Oni se, prema njihovom mi\u0161ljenju, kre\u0107u u rasponu od napada na ameri\u010dke baze na tlu Europe, do obaranja ameri\u010dkih dronova i obavje\u0161tajnih zrakoplova nad Crnim morem koji aktivno sudjeluju u koordinaciji ukrajinskih napada na ciljeve u Rusiji, prije svega na Krimu, i za koje Moskva smatra da ne bi bili mogu\u0107i bez ameri\u010dke asistencije.<\/p>\n

Osim toga, spomenuti ruski analiti\u010dari smatraju kako, ako ruski vojni odgovor na najnovije poteze NATO saveza izostane, zapad ne\u0107e na ovome stati i da \u0107e nastavljati podizati ljestvicu eskalacije. Vjerojatno nakon ovoga slijede isporuke ameri\u010dkih borbenih zrakoplova F-16 Kijevu od strane pojedinih europskih zemalja (Nizozemska, Danska) \u2013 smatraju oni, a sve \u0107e to u kona\u010dnici biti na \u0161tetu ruskih vojnika na terenu, ali i civila u ruskim gradovima koji \u0107e biti izlo\u017eeni (i ve\u0107 jesu poput Belgoroda i naselja u istoimenoj i susjednoj kurskoj regiji) ukrajinskim napadima zapadnim raketnim oru\u017ejem.<\/p>\n

Zbog toga, ka\u017eu dalje, ja\u010da i pritisak ruske javnosti za o\u0161trim vojnim odgovorom Moskve bez obzira na posljedice koje to mo\u017ee imati i po samu Rusiju. Zato smatraju kako Putin vi\u0161e i nema drugog izbora i da \u0107e po prvi put poduzeti vojne protumjere prema zapadnim zemljama. Kojima, i na koji na\u010din \u2013 to se nitko ne usudi prognozirati.<\/p>\n

\n

Putin bi mogao jo\u0161 pri\u010dekati<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Me\u0111utim, osobno smatram kako \u0107e Putin jo\u0161 pri\u010dekati i vidjeti ho\u0107e li se Kijev u praksi koristiti navedenim dozvolama klju\u010dnih zapadnih zemalja za nano\u0161enje dubinskih udara po ruskom teritoriju (to su mu, za razliku od SAD-a koji je, kako sam gore rekao uveo odre\u0111ena ograni\u010denja, omogu\u0107ile Velika Britanija i Francuska uz istodobne isporuke dalekometnih krstare\u0107ih raketa Storm Shadow i SCALP dometa od 300 kilometara).<\/p>\n

Jer napadi zapadnim raketama kra\u0107eg dometa po ruskim pograni\u010dnim teritorijima traju ve\u0107 dugo. Podsjetio bih i na ukrajinsko obaranje ruskog transportnog zrakoplova Il-76 po\u010detkom godine nad regijom Belgorod, i to ameri\u010dkim protuzra\u010dnim sustavom Patriot (srednjeg dometa, do 100 kilometara) za kojeg je te\u0161ko vjerovati da ga opslu\u017euju isklju\u010divo ukrajinski vojnici. Osim \u0161to je visokotehnolo\u0161ki proizvod i vrlo slo\u017een za uporabu \u0161to zahtjeva velika znanja, on je i preskup da bi ga Pentagon tek tako dao na raspolaganje i \u010duvanje isklju\u010divo ukrajinskim vojnicima. Obuka ameri\u010dkih vojnika za njegovo opslu\u017eivanje u SAD-u traje i vi\u0161e od dvije godine.<\/p>\n

Drugim rije\u010dima, na samom terenu jo\u0161 uvijek nema ni\u0161ta novog osim poja\u010dane ratne retorike s obiju strana \u2013 \u00a0Rusije i Zapada.<\/p>\n

Ali ako se ukrajinska vojska uistinu odlu\u010di za uporabu zapadnog dalekometnog oru\u017eja za napade u dubinu Rusije (za sada to ne \u010dini, o\u010dito po\u0161tuju\u0107i signale iz Washingtona, ve\u0107 se ograni\u010dava na napade ameri\u010dkim HIMERS-ima na Belgorod, kao i \u010de\u0161kim vi\u0161ecjevnim sustavima Vampir \u0161to traje ve\u0107 mjesecima) onda uop\u0107e ne isklju\u010dujem mogu\u0107nost ruskog odgovora tipa onih koje spominju ruski analiti\u010dari. \u0160tovi\u0161e, smatram ih i dugoro\u010dno neizbje\u017enim.<\/p>\n

Pritom ne isklju\u010dujem mogu\u0107nost da se Kijev u nekom trenutku samostalno odlu\u010di na takav eskaliraju\u0107i potez (poglavito ako na terenu vojno bude stajao vrlo lo\u0161e), \u017eele\u0107i uvu\u0107i i Zapad u taj rat jer se sada Ukrajinci sami bore protiv nuklearne velesile, i to za zapadne geopoliti\u010dke i geostrate\u0161ke interese. To su ve\u0107 ranije ukrajinski du\u017enosnici vi\u0161e puta javno davali dio znanja \u2013 popglavito kada bi dolazilo do zastoja u isporukama zapadnog oru\u017eja.<\/p>\n

Dakle, za sada su sve politi\u010dke opcije otvorene, uklju\u010duju\u0107i i gore spomenute koje idu prema zaustavljanju rata temeljem ukrajinskih teritorijalnih ustupaka Rusiji \u2013 u prvom redu teritorija Donbasa i jugoisto\u010dnih priobalnih dijelova u regiji Zapori\u017eje, kao i Krima koji je Rusiji pripojen jo\u0161 2015. ali to Kijev i najve\u0107i dio me\u0111unarodne zajednice nikada nisu prihvatili.<\/p>\n

\n

Podjela zemlje ili dugotrajni rat?<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Kao ilustraciju tome naveo bih mi\u0161ljenje ameri\u010dkog analiti\u010dara Micka Mulvaneya, biv\u0161eg kongresnika iz Ju\u017ene Karoline, objavljeno u autorskom tekstu 5. lipnja u ameri\u010dkom liberalnom mediju The Hill.<\/p>\n

On navodi kako je posljednja dva tjedna razgovarao s politi\u010dkim i poslovnim liderima diljem Europe i Bliskog istoka i da \u201egotovo bez iznimke\u201c ogromna ve\u0107ina nije bila mi\u0161ljenja \u201eUkrajina pobje\u0111uje, Rusija gubi\u201c. \u0160tovi\u0161e, navodi on dalje, dominantan je bio njihov stav da \u0107e \u201erat zavr\u0161iti tako \u0161to \u0107e Ukrajina zauvijek ustupiti neki dio teritorija Rusiji\u201c, dok bi \u201epovremeno netko rekao da bi Rusija uistinu mogla uspjeti pregaziti cijelu zemlju\u201c. U svakom slu\u010daju, ka\u017ee autor dalje, ba\u0161 \u201enitko nije sugerirao da \u0107e Ukrajina mo\u0107i potpuno i trajno protjerati Ruse s ukrajinskog teritorija\u201c uz izuzetak najtvr\u0111ih ukrajinskih domoljuba.<\/p>\n

\u201eAko je to to\u010dno \u2014 ako je op\u0107eprihva\u0107eni najvjerojatniji ishod u Ukrajini neka vrsta podjele zemlje, s malim rizikom od potpune ruske pobjede \u2014 za\u0161to onda sada nemamo prave rasprave o zavr\u0161etku rata?\u201c \u2013 pita se autor<\/p>\n

Smatra da se \u201emo\u017ee tvrditi da je Zapad maknuo pitanje pomirbe sa stola, i to ne samo u Europi\u201c, zbog \u010dega je rizik od eskalacije \u201evrlo stvaran\u201c.<\/p>\n

Navodi kako Zapad mo\u017ee i treba pomo\u0107i Ukrajini da se obrani, ali da Ruse ne mo\u017ee otjerati ni\u0161ta osim pune vojne intervencije na terenu, pa stvari idu \u201eprema pat poziciji\u201c.<\/p>\n

Zaklju\u010duje kako se danas opcije u Ukrajini kre\u0107u u slijede\u0107em rasponu: mir koji uklju\u010duje teritorijalne ustupke Rusiji, potpuni kolaps Ukrajine, ili pak trajno ratno stanje ili eskalacije. Od toga mu se prva \u201ei dalje \u010dini kao najmanje lo\u0161a\u201c.<\/p>\n

\n

Zaklju\u010dak<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Ja bih pak kratko zaklju\u010dio kako oko ukrajinskog rata ba\u0161 ni\u0161ta nije isklju\u010deno. Slaba\u0161nu nadu ostavlja isto tako sve slabiji ali ipak jo\u0161 uvijek postoje\u0107i Bidenov oprez kada je rije\u010d o ga\u0111anju Rusije ameri\u010dkim dalekometnim oru\u017ejem, kao i Putinove izjave koje se jo\u0161 uvijek mogu smatrati vi\u0161e upozorenjima Zapadu nego prijetnjama eskalacijom.<\/p>\n

Me\u0111utim, kako to povijesno \u010desto biva u sli\u010dnim situacijama kada napetosti i neprijateljstva izme\u0111u sukobljenih strana dosegnu vrhunac, slabi mo\u0107 u dono\u0161enju kona\u010dnih i sudbonosnih odluka isklju\u010divo od strane samih vladara, pa zvao se on i \u201esvemo\u0107ni\u201c Vladimir Putin. Osim toga, preuzimati odgovornost za sudbinu zemlje u okolnostima kakve su sada sigurno nitko ne \u017eeli samostalno.<\/p>\n

I oko Putina, kao i oko Bidena, itekako postoje tvrdolinija\u0161i \u2013 skloni i\u0107i do kraja, uvjereni u svoje stajanje na pravoj strani povijesti (vi\u0161e u Moskvi), ili pak u svoju nedodirljivu vojnu mo\u0107 (vi\u0161e u Washingtonu).<\/p>\n

Iako ono prvo djeluje \u201eromanti\u010dnije\u201c, ni\u0161ta manje nije opasno od sulude vjere u nadmo\u0107 oru\u017eja u vrijeme nuklearnog pariteta.<\/p>\n

Tjedna analiza Zorana Metera: Formula ‘Ukrajina dobiva, Rusija gubi’ postaje kobna po \u010ditav svijet<\/a><\/p><\/blockquote>\n