{"id":404693,"date":"2024-06-16T05:54:54","date_gmt":"2024-06-16T03:54:54","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=404693"},"modified":"2024-06-16T06:08:24","modified_gmt":"2024-06-16T04:08:24","slug":"lekcije-iz-francuske","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/06\/16\/lekcije-iz-francuske\/","title":{"rendered":"Lekcije iz Francuske"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Dr Du\u0161an Dostani\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>Ko je pratio izve\u0161taje o upravo zavr\u0161enim izborima za Evropski parlament (EP) te\u0161ko bi se mogao probiti kroz \u0161umu kontradiktornosti i razli\u010ditih tuma\u010denja o tome \u0161ta se zapravo dogodilo. Prvo se \u010dulo da je pobedu odnela desnica \u2013 za koju se govorilo i da je \u201eekstremna\u201d, \u201etvrda\u201d, \u201ekrajnja\u201d, pa \u010dak i \u201efa\u0161isti\u010dka\u201d \u2013 da bi se zatim kazalo da ta pobeda i nije tako velika, jer je Evropska narodna partija (EPP) zapravo osvojila vi\u0161e mandata nego pre pet godina, te da je time samo oja\u010dala svoj polo\u017eaj. Sa socijaldemokratama i liberalima narodnjaci imaju ve\u0107inu, a ukoliko bude potrebno \u2013 pora\u017eeni zeleni su tu da usko\u010de.<\/p>\n<p>Desnica je mo\u017eda ostvarila dobre rezultate u Francuskoj, Austriji i Nema\u010dkoj \u2013 ali ni to, izgleda, nije toliko bitno, a ni reprezentativno za \u010ditavu Evropu \u2013 jer su tu jo\u0161 i Gr\u010dka, \u0160panija i Hrvatska u kojima nema rasta prokazane desnice. Analiti\u010dari isti\u010du da \u201ecentristi\u010dke\u201d snage raspola\u017eu ve\u0107inom u EP, te da da zato ne\u0107e biti velikih promena politike, iako je francuski predsednik zbog te\u0161kog poraza njegove stranke najavio izbore za francuski parlament (OVDE).<\/p>\n<p>Ostavku na mestu predsednika nije spominjao. Kada se ovako postave stvari, sve izgleda prili\u010dno konfuzno:<\/p>\n<ul>\n<li>desnica je pobedila, ali su pobedili i svi ostali za koje se sada koristi zbirno ime \u201ecentristi\u201d;<\/li>\n<li>\u00a0Francuska i Nema\u010dke su osovina Evropske unije, ali mo\u017eda i ne tako va\u017ene dr\u017eave;<\/li>\n<li>rezultati u Francuskoj su zemljotres koji zahteva nacionalne izbore, ali ne i ostavku klju\u010dne politi\u010dke li\u010dnosti.<\/li>\n<\/ul>\n<p>Ipak, kada se fokus sa evropskog prebaci na nacionalni nivo, stvari izgledaju ne\u0161to druga\u010dije i tu se prostor za kreativna tuma\u010denja prili\u010dno su\u017eava. To je mo\u017eda najuo\u010dljivije ba\u0161 na francuskom primeru. U ovoj zemlji doga\u0111aji se razvijaju dosta brzo i nije do kraja jasno kako \u0107e se na kraju sve zavr\u0161iti.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Propali pregovori<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Ve\u0107 u izbornoj no\u0107i, Emanuel Makron je najavio izbore za francuski parlament. Suo\u010den sa porazom sopstvene stranke i nije imao mnogo manevarskog prostora. \u201eNacionalno okupljanje\u201d (NO) osvojilo je preko 30% glasova, \u0161to ovu partiju \u010dini ubedljivo najsna\u017enijom. To zna\u010di da ni Makronova stranka i socijalisti zajedno nemaju onu podr\u0161ku koju u\u017eiva Nacionalno okupljanje. Me\u0111utim, i na desnici se stvari uslo\u017enjavaju. Naime, izgleda da \u201eNacionalno okupljanje\u201d vi\u0161e nema monopol na desnu politiku u Francuskoj. Stranka \u201eRekonkist!\u201d (R!) Erika Zemura, sa preko pet odsto osvojenih glasova, \u0107e tako\u0111e biti predstavljen u Briselu.<\/p>\n<p>Drugim re\u010dima, to zna\u010di da bi ujedinjeni blok desnice na nacionalnom nivou mogao potencijalno ra\u010dunati sa preko 40% glasova. Takav sna\u017ean blok mogao bi privu\u0107i i Republikance. Nekada mo\u0107na partija \u0160iraka i Sarkozija je na izborima za EP uzela ne\u0161to vi\u0161e od sedam odsto. To ovu grupaciju stavlja pred izbor izme\u0111u saveza sa desnicom i tavorenja u Makronovoj senci, s tim da bi druga opcija sa sobom nosila opasnost od pada u politi\u010dku bezna\u010dajnost. Rezultati ne daju prostora za sumnju da su biv\u0161i glasa\u010di republikanaca oti\u0161li ka desnici.<\/p>\n<p>Posmatrano iz ove perspektive, Makronova politika je odba\u010dena od gra\u0111ana Francuske i tu nikakva kombinatorika ne poma\u017ee. Onaj ko u sopstvenoj zemlji osvoji dvostruko manje glasova od svog najve\u0107eg protivnika ne mo\u017ee pretendovati na prvenstvo u Evropi. Pa ipak, koliko god desni blok u Francuskoj delovao kao recept za uspeh, sva je prilika da se on ne\u0107e ostvariti. Zapravo, izgleda da su pregovori propali i pre nego \u0161to su po\u010deli.<\/p>\n<p>Naime, Erik Zemur se oglasio i kratko saop\u0161tio javnosti da su iz njegove stranke (R!) isklju\u010deni Marion Mare\u0161al i jo\u0161 troje upravo izabranih evropskih poslanika. Uz Zemura je ostala samo njegova partnerka. Razlog za ovaj potez je \u0161to je ova grupa podr\u017eala strategiju zajedni\u010dkog nastupa desnice na predstoje\u0107im izborima. Posmatrano sa strana\u010dke ta\u010dke gledi\u0161ta, zajedni\u010dki kandidat desnice za \u201eRekonkist!\u201d zna\u010di prilago\u0111avanje \u201eNacionalnom okupljanju\u201d \u2013 kao sna\u017enijem partneru \u2013\u00a0\u0161to bi za mladu Zemurovu stranku moglo biti rizi\u010dno.<\/p>\n<p>Stvar postaje zanimljivija ako se zna da je vode\u0107a kandidatkinja partije \u201eRekonkvista\u201d Marion Mare\u0161al ne samo sestri\u010dina Marin Le Pen nego i biv\u0161a \u010dlanica \u201eNacionalnog okupljanja\u201d, koja je napustila stranku zbog ideolo\u0161kih neslaganja. Le Pen je, naravno, pozdravila potez svoje ro\u0111ake, a i Marion Mare\u0161al se javila za re\u010d. Ona isklju\u010denje iz stranke prihvata i ostaje pri svojoj odluci u \u017eelji da \u201espase zemlju\u201d \u2013 iako to ne zna\u010di povratak u tetkino politi\u010dko jato \u2013 jer na koncu Francuska je va\u017enija od stranaka. Time je indirektno poru\u010dila da Zemur ima druga\u010diju hijerarhiju prioriteta.<\/p>\n<blockquote>\n<h2><strong>Borba protiv desnice<\/strong><\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>Ovakav razvoj doga\u0111aja nesumnjivo predstavlja udar za Zemurovu stranku, ali mogao bi da zakomplikuje odnose i unutar \u201eNacionalnog okupljanja\u201d. Naime, ukoliko bi Marion Mare\u0161al ipak odlu\u010dila da se vrati pod okrilje biv\u0161e stranke, ona bi predstavljala konkurenciju za sada\u0161nju veliku nadu \u201eNacionalnog okupljanja\u201d \u2013 \u017dordana Bardelu. Marion Mare\u0161al je i sama bila zvezda u usponu, a svojevremeno je u parlament u\u0161la kao najmla\u0111i poslanik. Nakon izlaska iz stranke nije napustila politiku i osnovala je sopstveni tink-tenk, a do sada je sara\u0111ivala sa desnim organizacijama u Francuskoj, ra\u010dunaju\u0107i tu i verovatno najozbiljniju instituciju \u2013 Institut Ilijada.<\/p>\n<p>Tako bi, u slu\u010daju povratka \u201eNacionalnom okupljanju\u201d, Marion Mare\u0161al mogla da donese i ono u \u010demu desnica \u010desto oskudeva \u2013 solidnu svetonazornu bazu. Ona je jedna od onih koji zaista razumeju \u0161ta zna\u010di borba ideja. Pored toga, Marion Mare\u0161al raspola\u017ee vezama u desnim krugovima na me\u0111unarodnom nivou. Nastupala je na konferencijama nacionalnih konzervativaca i pokazala se kao odli\u010dan govornik. Stoga, ona bi u slu\u010daju povratka mogla predstavljati protivte\u017eu daljem razvodnjavanju stranke koja je u lovu na glasove po\u010dela da odstupa od sopstvenih na\u010dela.<\/p>\n<p>Prihvatanje \u201elaicizma\u201d, mir sa \u201ecionistima\u201d i \u201emasonima\u201d, te primanje deklarisanih homoseksualaca u sopstvene redove su oni gresi koje je \u201estara garda\u201d zamerala Le Penovoj. Ti \u010duvari plamena \u201estarog fronta\u201d su i ranije stajali iza Marion Mare\u0161al. Prema tome, ukoliko bi do\u0161lo do poku\u0161aja \u201emelonizacije\u201d Nacionalnog okupljanja, ona bi mogla predstavljati branu. Naime, Marion Mare\u0161al je do sada zastupala poziciju o potrebi dijaloga i dobrih odnosa sa Rusijom, odnosno da bi za Francusku bilo po\u017eeljno da se povu\u010de iz integrisane komande NATO alijanse.<\/p>\n<p>Do promena je do\u0161lo i kod Republikanaca. \u0160ef stranke, Erik Sjoti, isklju\u010den je iz \u010dlanstva jer se zalagao za savez desnice. Uz njega, isklju\u010deni su i dosada\u0161nji \u0161ef omladine i nekoliko novoizabranih poslanika. Za razliku od Marion Mare\u0161al, Sjoti najavljuje pravnu borbu, jer smenu smatra nezakonitom. Tako su u dve stranke visko pozicionirani politi\u010dari i briselski poslanici brzometno isklju\u010deni iz \u010dlanstva neposredno posle izbora, jer su se zalagali za formiranje desnog bloka. To pokazuje koliko je \u010ditava stvar ozbiljna kada i \u201eRekonkist!\u201d i \u201eRepublikanci\u201d radije di\u017eu ruke od poslani\u010dkih mesta nego \u0161to prihvataju me\u0111usobnu saradnju.<\/p>\n<p>I dok je desnica pocepana i posva\u0111ana, druga strana najavljuje op\u0161ti \u201erepublikanski front\u201d \u2013\u00a0u koji bi trebalo da u\u0111u svi mogu\u0107i politi\u010dki akteri \u2013 kako bi se sve popularnije \u201eNacionalno okupljanje\u201d svim silama dr\u017ealo van vlasti. Taj najavljeni front bio bi dovoljno \u0161irok da okupi islamiste, ekologe, socijaliste, komuniste, deklarisane antipatriote i ostale levi\u010dare, te da ih implicitno pove\u017ee sa liberalima i makronistima. Za takav savez u Francuskoj ve\u0107 postoji ime: islamo-levica.<\/p>\n<p>Makron i njegovi levi\u010darski saveznici odli\u010dno znaju da se u borbi protiv \u201eNacionalnog okupljanja\u201d Marin Le Pen uvek mogu osloniti na glasove francuskih dr\u017eavljana stranog porekla, pogotovo onih islamske vere. Sindikalci, koji su demonstrirali protiv Makronove ekonomske politike, sada \u0107e u istom frontu sa njim braniti Francusku od desnice, da bi se sutra opet \u017ealili zbog njegovog \u201eneoliberalizma\u201d.<\/p>\n<p>Liberali, koji stalno pri\u010daju o reformama, pomo\u0107i \u0107e socijalistima. Isklju\u010denje Sjotija iz \u201eRepublikanaca\u201d pokazuje da je barem jedan deo te stranke spreman da se utopi u taj blok i da svoju politi\u010dku budu\u0107nost ve\u017ee za borbu protiv desnice. To prakti\u010dno zna\u010di da biv\u0161i degolisti sebe redukuju na pomo\u0107ne snage ujedinjene levice, tvrdoglavo se dr\u017ee\u0107i politike \u201esanitarnog kordona\u201d. Nasedaju\u0107i iznova i iznova na poziv na op\u0161tu mobilizaciju protiv desnice \u2013 Republikanci u kona\u010dnici daju podr\u0161ku svim onim levi\u010darskim politikama protiv kojih se navodno bore.<\/p>\n<blockquote>\n<h2>Identitetske podele<\/h2>\n<\/blockquote>\n<p>U svakom slu\u010daju, pred Makronovom najavom \u201erepublikanskog fronta\u201d \u2013 koji ra\u010duna sa asocijacijama na narodnofrontovsku mobilizaciju iz vremena pred Drugi svetski rat \u2013 francuska desnica bi i sama morala da razmi\u0161lja o koaliciji. Da bi takvo labavo ujedinjenje moglo biti uspe\u0161no pokazuju rezultati nedavnih izbora, jer bi \u0161iroki desni blok mogao ra\u010dunati na ve\u0107inu, iako tesnu. U ideolo\u0161kom pogledu ta\u010dke spajanja bi se mogle prona\u0107i: zaustavljanje imigracije, unutra\u0161nja bezbednost, o\u010duvanje francuskog identiteta. Bio bi to minimum sa kojim bi se moglo iza\u0107i pred bira\u010de!<\/p>\n<p>Drugim re\u010dima, ukoliko desnica sada ne iskoristi priliku, zbog demografskih trendova koji joj ne idu u prilog, u budu\u0107nosti \u0107e stvari izgledati mnogo te\u017ee. Me\u0111utim, slu\u010daj Marion Mare\u0161al i Siotija pokazuju da do takvog \u0161irokog bloka ne\u0107e do\u0107i. Ideolo\u0161ke razlike, li\u010dni animoziteti i ambicije su suvi\u0161e sna\u017eni.<\/p>\n<p>I dok desnica samu sebe sabotira, bande migranata i nasilnici sa levice pokazuju da su spremni na direktno nasilje kako bi spre\u010dili desnicu da do\u0111e na vlast. Rezultati evropskih izbora bili su povod za nemire na ulicama Francuske. Sve to pru\u017ea dodatni dokaz o snazi identitetskih podela u Francuskoj. Identitetska pitanja, a ne ideolo\u0161ko sitni\u010darenje, \u010dak ni ekonomska ra\u010dunica, su ono \u0161to \u0107e ubudu\u0107e odre\u0111ivati politiku. To samo ukazuje na stepen podela i opadanje socijalne kohezije u francuskom dru\u0161tvu. Nije bez zna\u010daja ni to \u0161to omladina evropskog porekla sve vi\u0161e glasa za \u201eNacionalno okupljanje\u201d kao svoju stranku.<\/p>\n<p>Lideri Nacionalnog okupljanja, Marin Le Pen i \u017dordan Bardela, tokom predizborne kampanje u Marseju, 3. mart 2024. (Foto: EPA-EFE\/Guillaume Horcajuelo)<br \/>\nIpak, kako upozoravaju pojedini posmatra\u010di iz Nema\u010dke, taj proces se ne mo\u017ee ograni\u010diti samo na Francusku. Naprotiv, sve evropske zemlje su njime pogo\u0111ene, naravno u razli\u010ditom stepenu. Otuda sledi lekcija za sve one koji ne \u017eele da se na\u0111u u sli\u010dnom polo\u017eaju \u2013 a to je imperativ o\u010duvanja relativne etni\u010dke homogenosti kao preduslov za normalno funkcionisanje demokratije. Onoga trenutka kada identitetske razlike postanu nepremostive i etni\u010dka fragmentacija dosegne vrhunac, politi\u010dka pitanja se ne\u0107e mo\u0107i re\u0161avati na demokratski na\u010din.<\/p>\n<p>Neredi na ulicama francuskih gradova pru\u017eaju ubedljiv dokaz da se stvari ve\u0107 sada kre\u0107u u tom pravcu. Naime, samo je deljeni identitet (odnosno ose\u0107anje da, na kraju krajeva, svi pripadamo istoj zajednici i da joj, uz sva svoja neslaganja, svi \u017eelimo dobro) ono \u0161to ljudima omogu\u0107ava da se pomire sa porazom sopstvene politi\u010dke opcije na izborima. Kada taj ose\u0107aj zajedni\u0161tva otpadne nestaje i mogu\u0107nost za tolerisanje suprotnog mi\u0161ljenja.<\/p>\n<p>Istori\u010dar David Engels je odavno najavio da Evropu \u010deka period gra\u0111anskih nemira i sukoba. Po njegovom mi\u0161ljenju, neslavni kraj multikulturalnog eksperimenta je neminovnost. Ukoliko se takve prognoze uzmu ozbiljno, snage koje \u0107e i posle ovih izbora u Evropskom parlamentu nastaviti da daju ton evropskoj politici samo odga\u0111aju neizbe\u017eno.<\/p>\n<blockquote class=\"wp-embedded-content\" data-secret=\"zoxFycFn9m\"><p><a href=\"https:\/\/standard.rs\/2024\/06\/14\/lekcije-iz-francuske\/\">Lekcije iz Francuske<\/a><\/p><\/blockquote>\n<p><iframe loading=\"lazy\" class=\"wp-embedded-content\" sandbox=\"allow-scripts\" security=\"restricted\" style=\"position: absolute; clip: rect(1px, 1px, 1px, 1px);\" title=\"&#132;Lekcije iz Francuske&#147; &#8212; \u041d\u043e\u0432\u0438 \u0421\u0442\u0430\u043d\u0434\u0430\u0440\u0434\" src=\"https:\/\/standard.rs\/2024\/06\/14\/lekcije-iz-francuske\/embed\/#?secret=BGfaLTQh8z#?secret=zoxFycFn9m\" data-secret=\"zoxFycFn9m\" width=\"600\" height=\"338\" frameborder=\"0\" marginwidth=\"0\" marginheight=\"0\" scrolling=\"no\"><\/iframe><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Identitetska pitanja, a ne ideolo\u0161ko sitni\u010darenje, \u010dak ni ekonomska ra\u010dunica, su ono \u0161to \u0107e ubudu\u0107e odre\u0111ivati politiku. To samo ukazuje na stepen podela i opadanje socijalne kohezije u francuskom dru\u0161tvu<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":344099,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-404693","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/404693","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=404693"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/404693\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":404698,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/404693\/revisions\/404698"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/344099"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=404693"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=404693"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=404693"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}