{"id":404621,"date":"2024-06-15T06:42:31","date_gmt":"2024-06-15T04:42:31","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=404621"},"modified":"2024-06-15T06:42:31","modified_gmt":"2024-06-15T04:42:31","slug":"pero-radovic-prica-o-najplodonosnijem-tv-dokumentaristi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/06\/15\/pero-radovic-prica-o-najplodonosnijem-tv-dokumentaristi\/","title":{"rendered":"Pero Radovi\u0107, pri\u010da o najplodonosnijem TV-dokumentaristi"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Milan Ra\u010di\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

U Ulcinju sam proteklih dana dugo, od rano ujutro do kasno nave\u010der, s Perom Radovi\u0107em tabirio o ljudima i doga\u0111ajima koji su obilje\u017eili protekle decenije. Pri\u010dao je Radovi\u0107 o profesiji TV-dokumentariste, o televiziji u dva grada, Sarajevu i Titogradu. Televizijski je autor i publicista, biv\u0161i urednik TV Sarajevo, potom direktor Televizije Titograd, jedan od osniva\u010da i prvi direktor Internacionalnog TV-festivala u Baru. Nije se Pero dvoumio da pred sam po\u010detak ratova, kad je sve mirisalo na barut, ne\u010dovje\u010dnost i zlo vrijeme, podnese ostavku na \u201cdirektovanje\u201d i ponovo se vrati dokumentarcu i obi\u010dnom \u010dovjeku. U ratu je mati\u010dnoj televiziji, kad su prenosili izvje\u0161taje drugih TV-ku\u0107a, tra\u017eio da to rade njihovi novinari u sopstvenoj produkciji i direktnim javljanjem s terena. I sam se ponudio, uz uslov da mu se izvje\u0161taji ne cenzuri\u0161u. Kako mu to niko nije mogao garantovati, Pero je i sebe i nas uskratio do\u017eivljaja s rati\u0161ta. I ne \u017eali. A kad su nam posijali ratove umjesto \u017eivota, nepregledne kolone izbjeglica tumarale su Balkanom i svijetom. Tada se Pero priklju\u010dio da kao \u010dovjek, dokumentarista i odgovorni urednik izbjegli\u010dkog \u010dasopisa \u201cVrela\u201d pomogne unesre\u0107enim. Tu sam ga i upoznao. Samo poslije nekoliko tekstova, onako tiho i nenametljivo, rekao mi je: \u201cTi odli\u010dno pi\u0161e\u0161 o ljudima i njihovim sudbinama, nastavi tako i ubudu\u0107e\u201d. Tako je Pero odredio i moju \u201cpisa\u0107u sudbu\u201d. Kada izbjeglicu napuste svi, dr\u017eava i dru\u0161tvo, kom\u0161ije, doju\u010dera\u0161nji prijatelji i najbli\u017ei srodnici, Radovi\u0107 je ostajao s njima, umanjivao njihove jade i ko\u0161mar u kojem su zaglibili. Bez afekta, brzopletosti, galame, konflikta, razumno i stalo\u017eeno, uvijek biranim rije\u010dima pomagao je da se prevazi\u0111e nepremostivo. Tako je nastao i njegov serijal o izbjeglicama. Hronologija jedne zna\u010dajne televizijske karijere od po\u010detnika na televiziji koja nastaje do rasnog dokumentariste koji \u017eivi sa svojim junacima i urednika koji je vodio najzna\u010dajnije projekte televizija Sarajevo i Titograd, sa\u017eetak je knjige \u201cNa sceni iza ekrana\u201d, koju je objavio 2015. godine.<\/p>\n

\n

Dva najzna\u010dajnija intervjua<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Pri\u010daju\u0107i o umjetni\u010dkim velikanima koje je susretao, izme\u0111u ostalih o Maku Dizdaru, Skenderu Kulenovi\u0107u, Ivi Andri\u0107u, Mehi Sefi\u0107u, Vladi Milo\u0161evi\u0107u, ovaj dugogodi\u0161nji novinar posebno isti\u010de intervju koji je radio sa suprugom i k\u0107erkom Petra Ko\u010di\u0107a. \u201cTo je meni li\u010dno jedna od najzna\u010dajnijih stvari koje sam napravio. To je, zapravo, i najekskluzivniji materijal koji sam u svom radnom vijeku uradio. Kada su mi jednom prilikom na \u2018Ko\u010di\u0107evim susretima\u2019 na Zmijanju rekli da je pozvana Ko\u010di\u0107eva supruga, ja sam pomislio da se Kraji\u0161nici \u0161ega\u010de sa mnom\u201d, prisje\u0107a se Radovi\u0107. No, dodaje, kada je shvatio da je ona zaista tu, susreo se s njom i predlo\u017eio joj da snime intervju, \u0161to ona na po\u010detku nije \u017eeljela. Kasnije je ipak pristala. \u201cPri\u010dali smo o nekim stvarima vezanim za Ko\u010di\u0107a, a ona mi je, izme\u0111u ostalog, pri\u010dala o posjeti Petru u zatvoru. Tada mi je otkrila da je, po\u0161to je on mogao lak\u0161e bez hljeba nego bez duvana, koji se nije mogao unijeti u zatvor, ona u \u0161avove suknje u\u0161ivala duvan i tako mu nosila. Prvo \u0161to bi je on pitao bilo je da li ima duvana i onda bi ona po\u010dela od\u0161ivati \u0161avove\u201d, kazuje Radovi\u0107. Bilo je to neko drugo vrijeme kad se ljubav iskazivala sakrivenim smotuljcima duvana, a ne putem insagrama ili dru\u0161tvenih mre\u017ea.<\/p>\n

Ivu Andri\u0107a sreo sam 1971. godine povodom izlo\u017ebe \u201cUmjetnost na tlu Jugoslavije od praistorije do danas\u201d, Za\u0161to je Andri\u0107 izbjegavao medije i za\u0161to nije volio novinare? Bio sam prisutan kad je jednom prilikom ranije, u u\u017eem krugu u Dekanatu Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prije po\u010detka zvani\u010dnog razgovora pitao: \u201cIma li me\u0111u nama novinara?\u201d Tad nisam bio novinar. Kad su mu odgovorili da nema, odahnuo je: \u201cOnda da k\u2019o ljudi razgovaramo.\u201d A kasnije, u svom domu u Beogradu, Andri\u0107 nas je do\u010dekao vrlo srda\u010dno. Od tog trenutka diskretno sam zapisivao njegove rije\u010di, ali ih i pamtio. Jer ina\u010de nikada, ni iz doba djetinjstva, nijesu mi se u sje\u0107anje tako upe\u010datljivo urezale ne\u010dije rije\u010di kao iz susreta s Andri\u0107em. U opu\u0161tenim situacijama pri\u010dao je polako, te\u010dno, kao na najljep\u0161im svojim pisanim stranicama. U zabludi su oni koji misle da je Andri\u0107 bio \u201ctvrd\u201d u usmenom kazivanju. Takav je bio samo u oficijelnim prilikama jer je zazirao od prisustva \u0161ireg kruga ljudi ili novinara. I snimaju\u0107a tehnika \u010dinila mu je veliki psiholo\u0161ki problem. Ovako, u neformalnoj atmosferi, pri\u010de su se granale sistemom asocijacija. \u201cKo zna da li \u0107e moj \u017eivot i delo biti toliko va\u017eni nekoj kasnijoj generaciji. Vreme je nepredvidljiv sudija. Koliko se puta desilo, naprimer, da savremenici precene nekog umetnika, pa ga posle pokrije zaborav\u2026 Zar se i u ovome slu\u010daju ne mo\u017ee desiti da za pedeset ili sto godina iz fioka iza\u0111u na videlo neki rukopisi koje savremenici nisu smatrali vrednim, i da se ka\u017ee: \u2018Pogledajte kakva vredna dela nisu hteli da objave, a tamo neki Andri\u0107 ili Selimovi\u0107 \u0161to god da su napisali objavljivano je vi\u0161e puta.\u2019 To se desilo u dosta slu\u010dajeva. Ne samo s piscima\u201d, kazivao je Andri\u0107.<\/p>\n

\n

Rudari i \u0111aci pje\u0161aci<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Od prvog radnog dana zainteresovao sam se za sudbinu rudara, \u010ditao o njima, informisao se. U javnosti je bila prisutna samo velika pri\u010da puna hvale, ali bez su\u0161tinskog ula\u017eenja u nadljudske napore i surove okolnosti u kojima ti ljudi rade. Gorski udari neka su vrsta lokalnih jamskih potresa (zemljotresa), izazvanih slijeganjem zemlji\u0161ta zbog otkopavanja rude. Zeni\u010dka Stara jama i Raspoto\u010dje bile su poznate po tome \u0161to su imale \u010deste gorske udare, a bile su, uz to, i metanske jame. Nesre\u0107e su se, dakle, mogle desiti iz oba razloga. Nakon \u0161to se jednom desilo obru\u0161avanje unutar jame Raspoto\u010dje, kada su neki rudari povrije\u0111eni, oti\u0161ao sam onda u Kakanj, gdje se dogodila najve\u0107a nesre\u0107a u istoriji jugoslovenskog rudarstva. U Kakanjskoj jami poginula su 132 rudara. Sumorni sadr\u017eaj o rudarima, koje niti smo kao dru\u0161tvo poznavali niti razumijevali, zavr\u0161io sam snimkom spomenika poznatom rudaru Aliji Sirotanovi\u0107u, koji je bio rekorder po broju lopatom iskopanih kubika u jednoj smjeni, 152 tone. Nadma\u0161io je poznatog ruskog rekordera, zvao se Stahanov, za nekoliko tona. Nakon toga snimio sam svoju prvu dokumentarnu emisiju spod naslovom \u201cLjudi ispod sedam spratova\u201d.<\/p>\n

I druga Perina reporta\u017ea o \u0111acima pje\u0161acima jako je dobro primljena, i na Me\u0111unarodnom festivalu zastupala je Jugoslovensku televiziju (JRT) te osvojila drugu nagradu. Ali te dvije reporta\u017ee, ispostavi\u0107e se kasnije, ostale su me\u0111u najboljim u \u010ditavoj njegovoj novinarskoj praksi. Kasnije se Pero uz opredjeljenje za oblast kulture najvi\u0161e bavio temama socijalnog karaktera. Su\u0161tina je borba za pravednije odnose u dru\u0161tvu, koliko god to ponekad izgledalo uzaludno. Trudio se da slika govori koliko i rije\u010d. Da bude bar ilustracija, ako ne i vizuelna interpretacija sadr\u017eaja.<\/p>\n

\n

O Mostaru<\/h2>\n<\/blockquote>\n

Dok smo odmjeravali morske, ulcinjske valove, zamolio sam Peru da progovori o Mostaru, i kao da smo u studiju TV Sarajevo, u dahu izgovori: \u201cU mom svjedo\u010denju vi\u0161e od 20 godina kao \u010dlana Televizije Sarajevo Mostar je bio \u010desto u centru pa\u017enje na\u0161ih programa. Zbog toga \u0161to je bio bogat sadr\u017eajima u svim oblastima, ali ponekad i zbog same atraktivnosti njegovog prirodnog ambijenta. Tako kada bismo nekome u svijetu, u regiji posebno, htjeli da reprezentativno predstavimo BiH, snimali bismo TV-storiju u Mostaru. Sje\u0107am se: kada smo pokrenuli prvu emisiju iz kulture, kakvu su imali Beograd i Zagreb, snimali smo je u Mostaru. Mozaik. Bio sam njen urednik i voditelj. Tada sam prvi put upoznao slikara Mehu Sefi\u0107a i kasnije mi je postao jedan od najbliskijih ljudi u BiH. Meha Sefi\u0107 obilje\u017eio je vijek slikarstva u Mostaru, a nau\u010dio je i one koji se i nisu ba\u0161 razumjeli u slikarstvo i umjetnost da zavole bijelu boju. Na\u017ealost, u jugoslovenskom ratu, pa i do danas, Mostar je na neki na\u010din postao i ostao simbol destrukcije i ljudskih dioba. Nada je da vrijeme lije\u010di sve. I da \u0107e Mostar zasjati starim sjajem, kao \u0161to mu to vje\u010dno obezbje\u0111uje njegovo nebo.\u201d<\/p>\n

Istina i pravda, a prije svega za\u0161tita ugro\u017eih, su\u0161tina je li\u010dnog i profesionalnog uvjerenja Pere Radovi\u0107a. Trajne vrijednosti ostaju za navijek ako ih, bar pribli\u017eno, umije\u0161 kao Pero Radovi\u0107 pokazati \u010ditaocu ili gledaocu. Zato \u010dovjek, bez obzira na godine, u\u010di od najboljih kakav je publicista Radovi\u0107, od kojeg su mi se urezivale re\u010denice, kao i Peri 80-ih od Andri\u0107a. On ispoljava po\u0161tovanje podjednako i za prosjaka i cara, a pisao je i govorio i o jednima i drugima. Uvijek smireno i s osje\u0107ajima za detalj, Pero Radovi\u0107 prepoznaje skriveno blago u svakom \u010dovjeku. Ko umije da \u010dita ovo haoti\u010dno stanje u kojem smo i mi i svijet, mo\u017ee izvu\u0107i poruku iz Radovi\u0107evog stvarala\u0161tva, da nam se ne bi ponovilo.<\/p>\n

Pero Radovi\u0107, pri\u010da o najplodonosnijem TV-dokumentaristi<\/a><\/p><\/blockquote>\n