Odgajani smo da vjerujemo da je na\u0161 um unutar na\u0161ih glava, da mentalna aktivnost nije ni\u0161ta drugo do aktivnost mozga. Umjesto toga, predla\u017eem da se na\u0161i umovi prote\u017eu daleko izvan na\u0161eg mozga; prote\u017eu se kroz polja koja nas povezuju sa na\u0161om okolinom i jedne sa drugima.<\/p>\n
Mentalna polja su ukorijenjena u mozgu, sli\u010dno kao \u0161to su magnetna polja oko magneta ukorijenjena u samim magnetima, ili kao \u0161to su polja prijenosa oko mobilnih telefona ukorijenjena u telefonima i njihovim unutarnjim elektri\u010dnim aktivnostima.<\/p>\n
Mentalna polja poma\u017eu objasniti telepatiju, osje\u0107aj kao da nas neko promatra i druge \u0161iroko rasprostranjene, ali neobja\u0161njive sposobnosti.<\/p>\n
Iznad svega, mentalna polja le\u017ee u osnovi normalne percepcije. Ona su bitan dio vizije.<\/p>\n
Slike izvan na\u0161ih glava<\/strong><\/p>\n Osvrnite se oko sebe. Jesu li slike onoga \u0161to vidite unutar va\u0161eg mozga? Ili su izvan vas \u2013 ba\u0161 tamo gdje se \u010dini da jesu?<\/p>\n Prema konvencionalnoj teoriji, radi se o jednosmjernom procesu: svjetlost ulazi, ali ni\u0161ta se ne projicira van.<\/p>\n Unutarnje kretanje svjetlosti je dovoljno poznato. Dok gledate ovu stranicu, reflektirana svjetlost se kre\u0107e sa stranice kroz elektromagnetsko polje u va\u0161im o\u010dima.<\/p>\n Le\u0107e va\u0161ih o\u010diju fokusiraju svjetlost, kako bi oblikovale obrnutu sliku na va\u0161oj mre\u017enici. Ova svjetlost koja pada na va\u0161e \u0161tapi\u0107e i \u010dunji\u0107e na mre\u017enja\u010di izaziva elektri\u010dne promjene unutar njih, koje pokre\u0107u uzorkovane promjene u nervima mre\u017enja\u010de.<\/p>\n Nervni impulsi putuju kroz va\u0161e opti\u010dke \u017eivce u mozak, gdje stvaraju slo\u017eene obrasce elektri\u010dne i hemijske aktivnosti.<\/p>\n Zasada je dobro. Sve ove procese neurofiziolozi i drugi stru\u010dnjaci za vid i mo\u017edanu aktivnost mogu detaljno prou\u010davati i prou\u010davali su.<\/p>\n Ali, tada se de\u0161ava ne\u0161to veoma misteriozno. Svjesno do\u017eivljavate ono \u0161to vidite, stranicu ispred sebe.<\/p>\n Tako\u0111er postajete svjesni \u0161tampanih rije\u010di i njihovog zna\u010denja. Sa stanovi\u0161ta standardne teorije, ne postoji razlog za\u0161to bi uop\u0161te trebalo da budete svjesni.<\/p>\n Mo\u017edani mehanizmi bi trebalo da rade jednako dobro i bez svijesti.<\/p>\n Standardna teorija o vidu primjenjuje se na sve vrste \u017eivotinja sa o\u010dima koje mogu formirati sliku. Ali, ne obja\u0161njava za\u0161to bi kod bilo koje \u017eivotinjske vrste ili ljudi trebala postojati svjesna vizija. Postoji samo nesvjesna, kompjuterska obrada podataka od strane nervnog sistema.<\/p>\n Zatim dolazi do jo\u0161 jednog problema. Dok gledate ovu stranicu, ne do\u017eivljavate svoju sliku o njoj kao da je unutar va\u0161eg mozga, gdje bi i trebala da bude. Umjesto toga, do\u017eivljavate tu sliku kao da se (stranica) nalazi oko pola metra ispred vas. Slika je izvan va\u0161eg tijela.<\/p>\n Uz svu svoju fiziolo\u0161ku sofisticiranost, standardna teorija nema obja\u0161njenje za va\u0161e najneposrednije i najdirektnije iskustvo. Va\u0161e cjelokupno iskustvo bi trebalo da bude u va\u0161em mozgu, a ne tamo gdje se \u010dini da jeste.<\/p>\n Osnovna ideja koju predla\u017eem je toliko jednostavna da nije te\u0161ka za shvatiti. Va\u0161a slika ove stranice je upravo tamo gdje se i \u010dini da jeste, ispred va\u0161ih o\u010diju, a ne iza va\u0161ih o\u010diju. Nije unutar va\u0161eg mozga, ve\u0107 izvan va\u0161eg mozga.<\/p>\n Dakle, vid uklju\u010duje i unutra\u0161nje kretanje svjetlosti i vanjsku projekciju slika. Kroz mentalna polja na\u0161i umovi dopiru do onoga \u0161to gledamo.<\/p>\n Ako pogledamo planinu udaljenu deset kilometara, na\u0161i umovi se prote\u017eu deset kilometara. Ako posmatramo udaljene zvijezde, na\u0161i umovi dose\u017eu u nebesa, preko doslovno astronomskih udaljenosti.<\/p>\n Osje\u0107aj da vas neko posmatra<\/strong><\/p>\n Ponekad kada nekoga gledam otpozadi, ta osoba se okre\u0107e i gleda ravno u mene. A ponekad se i sam naglo okrenem i primjetim da me neko gleda.<\/p>\n Mo\u017eda vas zanima:\u00a0 Panpsihizam: Teorija po kojoj sve u univerzumu ima svijest<\/p>\n Istra\u017eivanja pokazuju da je vi\u0161e od 90% ljudi imalo takva iskustva. Osje\u0107aj da vas neko posmatra ne bi se trebao pojaviti, ako je cjelokupna pa\u017enja unutar glave.<\/p>\n Ali, ako se to prote\u017ee izvan i povezuje nas sa onim \u0161ta gledamo, tada na\u0161e gledanje mo\u017ee utjecati na ono \u0161to posmatramo. Je li to samo obi\u010dna iluzija ili osje\u0107aj da neko \u201czuri\u201d u vas zaista postoji?<\/p>\n Ovo pitanje se mo\u017ee istra\u017eiti kroz jednostavne i jeftine eksperimente. Radi se u parovima. Jedna osoba, subjekt, sjedi le\u0111ima okrenuta drugoj, sa povezom na o\u010dima.<\/p>\n Druga osoba, ili \u201cposmatra\u010d\u201d, sjedi iza subjekta i u nasumi\u010dnoj seriji poku\u0161aja ili gleda u vrat subjekta, ili skre\u0107e pogled i razmi\u0161lja o ne\u010demu drugom.<\/p>\n Eksperiment da li znate kada vas neko promatra<\/strong><\/p>\n Na po\u010detku svakog eksperimenta signalizira se mehani\u010dkim klikom ili \u201cbeepom\u201d. Svaka proba traje otprilike deset sekundi, a subjekt naglas naga\u0111a \u201cgledanje\u201d ili \u201cnegledanje\u201d. Detaljna uputstva su data na mojoj web stranici www.sheldrake.org.<\/p>\n Do sada je sprovedeno vi\u0161e od 100.000 takvih eksperimenata, a rezultati su bili prete\u017eno pozitivni i statisti\u010dki veoma zna\u010dajni, sa malim \u0161ansama da se radilo o slu\u010dajnosti.<\/p>\n Osje\u0107aj da vas neko posmatra, javlja se \u010dak i preko nadzornih kamera. \u017divotinje su tako\u0111er osjetljive kada ih posmatraju ljudi, a i ljudi kada ih posmatraju \u017eivotinje.<\/p>\n \u010cini se da je ova osjetljivost na posmatranje \u0161iroko rasprostranjena u \u017eivotinjskom carstvu i mo\u017eda je evoluirala u kontekstu odnosa izme\u0111u grabe\u017eljivca i plijena: \u017eivotinja koja osjeti da je posmatra nevidljivi grabe\u017eljivac, ima ve\u0107e \u0161anse da pre\u017eivi nego \u017eivotinja bez ovog \u010dula.<\/p>\n Telepatija<\/strong><\/p>\n Obrazovani ljudi su odgajani da vjeruju da telepatija ne postoji. Kao i drugi takozvani psihi\u010dki fenomeni, ona se odbacuje kao iluzija.<\/p>\n Ve\u0107ina ljudi koji zagovaraju ove stavove, koje sam i sam nekada imao, ne \u010dine to na osnovu detaljnog pregleda dokaza.<\/p>\n To \u010dine jer postoji tabu protiv ozbiljnog shvatanja telepatije. Taj tabu je povezan sa prevladavaju\u0107om paradigmom ili modelom stvarnosti unutar institucionalne nauke, a to je teorija uma-unutar-mozga, prema kojoj telepatija i drugi psihi\u010dki fenomeni, koji impliciraju misteriozne vrste \u201cdjelovanja na daljinu\u201d, ne mogu postojati.<\/p>\n Ovaj tabu datira barem od vremena prosvjetiteljstva krajem osamnaestog vijeka. Ali, ovo nije mjesto za pregled njegove historije (to mo\u017eete prona\u0107i u mojoj knjizi \u201cThe Sense of Being Stared At\u201c).<\/p>\n Umjesto toga, \u017eelim sa\u017eeti neka nedavna eksperimentalna istra\u017eivanja koja sugeri\u0161u da telepatija ne samo da postoji, ve\u0107 je i normalan dio komunikacije izme\u0111u \u017eivotinja.<\/p>\n Psihi\u010dki ljubimci<\/strong><\/p>\n Prvi put sam postao zainteresovan za temu telepatije prije otprilike 25 godina i po\u010deo sam istra\u017eivati dokaze o telepatiji kod \u017eivotinja koje najbolje poznajemo, a to su ku\u0107ni ljubimci.<\/p>\n Uskoro sam nai\u0161ao na brojne pri\u010de vlasnika pasa, ma\u010daka, papagaja, konja i drugih \u017eivotinja koje su sugerisale da ove \u017eivotinje izgleda mogu \u010ditati misli i namjere svojih vlasnika.<\/p>\n Kroz javne apelacije, izgradio sam veliku bazu podataka o takvim pri\u010dama, koja trenutno sadr\u017ei vi\u0161e od 4.700 istorijskih slu\u010dajeva.<\/p>\n Ove pri\u010de spadaju u nekoliko kategorija. Na primjer, mnogi vlasnici ma\u010daka ka\u017eu da njihova \u017eivotinja izgleda osje\u0107a kada planiraju da je odvedu kod veterinara, \u010dak i prije nego \u0161to su izvadili nosiljku ili dali bilo kakav o\u010digledan znak svoje namjere.<\/p>\n Neki ljudi ka\u017eu da njihovi psi znaju kada \u0107e ih izvesti u \u0161etnju, \u010dak i kada su u drugoj prostoriji, van vidokruga ili sluha, i kada osoba samo razmi\u0161lja o tome da ih izvede u \u0161etnju.<\/p>\n Naravno, niko ne smatra da je ovo pona\u0161anje iznena\u0111uju\u0107e ako se de\u0161ava u rutinsko vrijeme, ili ako psi vide osobu koja se sprema za izlazak, ili ako \u010duju rije\u010d \u201c\u0161etnja\u201d.<\/p>\n Oni vjeruju da je to telepatija, jer se \u010dini kao da se to doga\u0111a u nedostatku takvih tragova.<\/p>\n Jedna od naj\u010de\u0161\u0107ih i najprovjerljivijih tvrdnji o psima i ma\u010dkama je da oni znaju kada se njihovi vlasnici vra\u0107aju ku\u0107i, u nekim slu\u010dajevima o\u010dekuju\u0107i njihov dolazak za deset minuta ili vi\u0161e.<\/p>\n U nasumi\u010dnom istra\u017eivanju doma\u0107instava u Britaniji i Americi, moje kolege i ja smo otkrili da otprilike 50% vlasnika pasa i 30% vlasnika ma\u010daka vjeruje da njihove \u017eivotinje o\u010dekuju dolazak \u010dlana doma\u0107instva.<\/p>\n Kroz stotine video snimaka eksperimenata, moje kolege i ja smo pokazali da psi reaguju na namjere svojih vlasnika da se vrate ku\u0107i \u010dak i ako su kilometrima daleko, \u010dak i kada se vra\u0107aju u nasumi\u010dno odabrano vrijeme, pa \u010dak i kada putuju nepoznatim vozilima kao \u0161to su na primjer taksi vozila.<\/p>\n \u010cini se da je telepatija jedina hipoteza koja mo\u017ee objasniti ove \u010dinjenice. (Za vi\u0161e detalja, pogledajte moju knjigu \u201cDogs that Know When their Owners Are Coming Home, And Other Unexplained Powers of Animals\u201c)<\/p>\n Telefonska telepatija<\/strong><\/p>\n Tokom istra\u017eivanja neobja\u0161njivih mo\u0107i \u017eivotinja, \u010duo sam za desetine pasa i ma\u010daka koji su, \u010dini se, anticipirali telefonske pozive svojih vlasnika.<\/p>\n Na primjer, kada zazvoni telefon u ku\u0107i istaknutog profesora na Univerzitetu Kalifornija u Berkeleyu, njegova supruga zna da je njen suprug na drugoj strani linije jer Whiskins, njihov ma\u010dak, pritr\u010dava telefonu i tapka po slu\u0161alici.<\/p>\n \u201cMnogo puta uspije skinuti slu\u0161alicu i zadovoljno mjau\u010de, \u0161to \u010duje i moj suprug na drugom kraju\u201d, ka\u017ee ona.<\/p>\n \u201cAko neko drugi telefonira, Whiskins ne obra\u0107a pa\u017enju.\u201d Ma\u010dka reaguje \u010dak i kada profesor telefonira sa terenskih putovanja u Africi ili Ju\u017enoj Americi.<\/p>\n To me navelo na razmi\u0161ljanje o tome da sam i li\u010dno imao takvo iskustvo, da sam bez ikakvog razloga razmi\u0161ljao o ljudima koji su ubrzo nakon toga nazvali.<\/p>\n Pitao sam svoju porodicu i prijatelje jesu li ikada do\u017eivjeli ovakav vid iskustva, i ubrzo sam otkrio da je ve\u0107ina njih dobro upoznata sa tim.<\/p>\n Neki su rekli da su znali kada ih zove majka ili de\u010dko ili neka druga zna\u010dajna osoba, jer je telefon zvu\u010dao druga\u010dije!<\/p>\n Kroz opse\u017ena istra\u017eivanja moji kolege i ja otkrili smo da je ve\u0107ina ljudi imala naizgled telepatska iskustva sa telefonskim pozivima. Doista, ovo je naj\u010de\u0161\u0107a vrsta o\u010digledne telepatije u modernom svijetu.<\/p>\n Je li to mo\u017eda samo stvar slu\u010dajnosti i selektivnog pam\u0107enja, pri \u010demu se ljudi sje\u0107aju samo kada je neko o kome su razmi\u0161ljali (telefonski) nazvao, a zaboravljaju kad su bili u krivu?<\/p>\n Ve\u0107ina skeptika smatra da se radi ba\u0161 o tome, ali sve donedavno nije bilo nikakvih nau\u010dnih istra\u017eivanja na tu temu.<\/p>\n Razvio sam jednostavan eksperiment za testiranje telefonske telepatije. Sudionici primaju poziv od jednog od \u010detiri razli\u010dita pozivatelja u unaprijed dogovoreno vrijeme, a sami biraju pozivatelje, obi\u010dno bliske prijatelje ili \u010dlanove porodice.<\/p>\n Za svaki test, ispitiva\u010d nasumi\u010dno odabire pozivatelja bacanjem kocke ili kori\u0161tenjem ra\u010dunalnog generatora slu\u010dajnih brojeva.<\/p>\n Sudionik mora re\u0107i ko je pozivatelj prije nego \u0161to pozivatelj i\u0161ta ka\u017ee. Kad bi ljudi samo naga\u0111ali, bili bi u pravu jednom od \u010detiri puta, ili u 25% slu\u010dajeva.<\/p>\n Sproveli smo vi\u0161e od 800 takvih ispitivanja, a prosje\u010dna stopa uspjeha je bila 42%, vrlo zna\u010dajno iznad nivoa \u0161anse od 25%, sa astronomskim izgledima protiv slu\u010dajnosti.<\/p>\n Sproveli smo i niz eksperimenata u kojima su dva od \u010detiri pozivatelja bila poznata, dok su druga dva bila stranci, \u010dija su imena sudionici znali, ali ih nisu upoznali.<\/p>\n Kod poznatih pozivatelja, stopa uspjeha je bila 56%, \u0161to je statisti\u010dki vrlo zna\u010dajno. Sa strancima je to bilo na nivou slu\u010dajnosti, u skladu sa zapa\u017eanjem da se telepatija obi\u010dno odvija izme\u0111u ljudi koji dijele emocionalne ili dru\u0161tvene veze.<\/p>\n Osim toga, otkrili smo da ti efekti ne opadaju sa udaljeno\u0161\u0107u. Neki od na\u0161ih u\u010desnika bili su iz Australije ili Novog Zelanda i mogli su jednako dobro prepoznati ko zove, bilo da se radilo o ljudima iz dalekih krajeva kontinenta ili o ljudima koji su udaljeni samo nekoliko kilometara.<\/p>\n Telepatske elektronske poruke i tekstualne poruke su najnovija verzija ovog fenomena, a opse\u017ena serija eksperimenata sa e-mailovima dala je vrlo sli\u010dne rezultate kao i telefonski eksperimenti.<\/p>\n To je pozitivno i statisti\u010dki veoma zna\u010dajno. (Detalji svih ovih istra\u017eivanja o telepatiji kod ljudi i ku\u0107nih ljubimaca objavljeni su u nizu radova u recenziranim \u010dasopisima, a puni tekstovi dostupni su na mojoj web stranici).<\/p>\n Pro\u0161ireni umovi<\/strong><\/p>\n Laboratorijske studije parapsihologa ve\u0107 su pru\u017eile zna\u010dajne statisti\u010dke dokaze za telepatiju (\u0161to je dobro obradio Dean Radin u svojoj knjizi \u201cThe Conscious Universe\u201d iz 1997).<\/p>\n Ali ve\u0107ina laboratorijskih istra\u017eivanja pokazala je prili\u010dno slabe efekte, vjerovatno zato \u0161to su ve\u0107ina u\u010desnika i \u201cpo\u0161iljatelja\u201d bili stranci jedni drugima, a telepatija obi\u010dno zavisi od dru\u0161tvenih veza.<\/p>\n Rezultati eksperimenata telefonske telepatije daju mnogo ja\u010de i efekte koji se ponavljaju, jer uklju\u010duju ljude koji se dobro poznaju. Tako\u0111er sam otkrio da postoje upe\u010datljive telepatske veze izme\u0111u dojilja i njihovih beba. Isto tako, telepatske reakcije ku\u0107nih ljubimaca na njihove vlasnike zavise od jakih dru\u0161tvenih veza.<\/p>\n Predla\u017eem da su te veze aspekti polja koja povezuju \u010dlanove dru\u0161tvenih grupa (koje nazivam morfi\u010dkim poljima) i koja djeluju kao kanali za prijenos informacija izme\u0111u razdvojenih \u010dlanova grupe.<\/p>\n Telepatija doslovno zna\u010di \u201cosje\u0107aj na daljinu\u201d i obi\u010dno uklju\u010duje komunikaciju potreba, namjera i opasnosti. Ponekad se telepatske reakcije do\u017eivljavaju kao osje\u0107aji, ponekad kao vizije ili slu\u0161anje glasova, a ponekad u snovima.<\/p>\n Mnogi ljudi i ku\u0107ni ljubimci reagiraju kada osobe sa kojima su povezani do\u017eive nesre\u0107u ili umiru, \u010dak i ako se to de\u0161ava mnogo kilometara daleko.<\/p>\n Za ovaj proces postoji analogija u kvantnoj fizici: ako su dvije \u010destice bile dio istog kvantnog sistema i budu razdvojene u prostoru, zadr\u017eavaju misterioznu povezanost.<\/p>\n Kada je Einstein prvi put shvatio ovu implikaciju kvantne teorije, mislio je da kvantna teorija mora biti pogre\u0161na, jer je implicirala ono \u0161to je nazvao \u201cjeziva akcija na daljinu\u201d.<\/p>\n Eksperimenti su pokazali da je kvantna teorija ispravna, a da je Einstein bio u krivu. Promjena u jednom odvojenom dijelu sistema mo\u017ee trenutno utjecati na drugi. Ovaj fenomen je poznat kao kvantna nelokalnost ili neodvojivost.<\/p>\n Telepatija, kao i osje\u0107aj da vas neko posmatra, paranormalna je samo ako teoriju da je um ograni\u010den na mozak defini\u0161emo kao normalnu.<\/p>\n Ali ako na\u0161i umovi dopiru izvan na\u0161eg mozga, ba\u0161 kao \u0161to se \u010dini, i povezuju se sa drugim umovima, ba\u0161 kao \u0161to se \u010dini, onda se fenomeni poput telepatije i osje\u0107aja da nas neko posmatra \u010dine normalnim.<\/p>\n Oni nisu sablasni i \u010dudni, na marginama abnormalne ljudske psihologije, ve\u0107 su dio na\u0161e biolo\u0161ke prirode.<\/p>\n Naravno, ne ka\u017eem da je mozak nebitan za na\u0161e razumijevanje uma. Veoma je relevantan, a nedavni napredak u istra\u017eivanju mozga ima mnogo toga da nam otkrije.<\/p>\n Na\u0161i umovi su u centru na\u0161ih tijela, a posebno u na\u0161em mozgu. Me\u0111utim, oni nisu ograni\u010deni na na\u0161 mozak, ve\u0107 se prote\u017eu izvan njega. Ovo pro\u0161irenje se doga\u0111a kroz polja uma, ili mentalna polja, koja postoje unutar i izvan na\u0161eg mozga.<\/p>\n Ideja pro\u0161irenog uma daje bolji smisao na\u0161em iskustvu od teorije uma u mozgu. Iznad svega, to nas osloba\u0111a.<\/p>\n Vi\u0161e nismo zato\u010deni unutar uskog kompasa na\u0161ih lobanja, na\u0161i umovi su odvojeni i izolovani jedan od drugog. Vi\u0161e nismo otu\u0111eni od svojih tijela, od svog okru\u017eenja i od drugih ljudi.<\/p>\n Svi smo me\u0111usobno povezani.(Izvor:New Dawn Magazine\/misteriozno.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Odgajani smo da vjerujemo da je na\u0161 um unutar na\u0161ih glava, da mentalna aktivnost nije ni\u0161ta drugo do aktivnost mozga. Umjesto toga, predla\u017eem da se na\u0161i umovi prote\u017eu daleko izvan na\u0161eg mozga; prote\u017eu se kroz polja koja nas povezuju sa na\u0161om okolinom i jedne sa drugima.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":404430,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-404427","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/404427","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=404427"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/404427\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":404431,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/404427\/revisions\/404431"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/404430"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=404427"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=404427"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=404427"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}