Osje\u0107ate li ponekad da ne do\u017eivljavate stvarnost onakvom kakva zaista jeste? Da na\u0161a percepcija stvarnosti nije prikaz potpune i objektivne istine? To je ne\u0161to o \u010demu filozofi raspravljaju od samog nastanka filozofije.<\/p>\n
\u0160to se ti\u010de ve\u0107ine ljudi, stvarnost je ono \u0161to mo\u017eemo percipirati putem na\u0161ih 5 fizi\u010dkih osjetila (sluh, vid, okus, dodir i miris) i \u0161to mo\u017eemo razumjeti putem signala u na\u0161em mozgu.<\/p>\n
Ti signali su neophodni da bismo iskusili stvarnost i senzorne signale koje dolaze iz vanjskog svijeta.<\/p>\n
Objektivna stvarnost<\/strong><\/p>\n Da bismo ovo bolje razumjeli, koristi\u0107emo se metaforom da opi\u0161emo na\u010din na koji mozak funkcioni\u0161e.<\/p>\n Na\u0161i mozgovi su zarobljeni u svojoj vlastitoj tami \u2013 tihim kutijama koje zovemo lubanjama.<\/p>\n Prema tome, mozak nema znanje o tome \u0161ta se de\u0161ava u vanjskom svijetu i ovisan je o signalima koje prima putem senzora smje\u0161tenih na povr\u0161ini tijela.<\/p>\n Mozak te signale prepoznaje kao rezultat nekih promjena u vanjskom svijetu, ali ne zna koje su to promjene dok prima rezultate.<\/p>\n Onda se u mozgu doga\u0111a ne\u0161to, \u0161to nau\u010dnici i filozofi nazivaju \u201cProblem obrnutog zaklju\u010divanja\u201d i odnosi se na na\u010din na koji mozak intrepetira senzorne informacije da bi otkrio uzroke tih promjena.<\/p>\n Kada percipiramo svijet, na\u0161 mozak istovremeno obra\u0111uje razne signale, kao \u0161to su svjetlosni, zvu\u010dni ili taktilni, kako bi zaklju\u010dio \u0161ta ih uzrokuje.<\/p>\n Na primjer kada vidimo sjenku, mozak procjenjuje njen oblik i polo\u017eaj da bi shvatio \u0161ta ju je stvorilo.<\/p>\n Mo\u017eda vas zanima:\u00a0 Panpsihizam: Teorija po kojoj sve u univerzumu ima svijest<\/p>\n Ili, kada za\u010dujemo neki glasan zvuk, to mo\u017ee biti bilo \u0161ta; petarda, pucanj iz pi\u0161tolja ili mo\u017eda guma koja je eksplodirala.<\/p>\n Mozak prima samo rezultate i mora da \u201cpoga\u0111a\u201d o \u010demu se zapravo radi.<\/p>\n To je veoma slo\u017een proces, jer \u010desto mo\u017ee postojati vi\u0161e mogu\u0107ih uzroka za isti senzorni podra\u017eaj, a podaci mogu biti nepotpuni i nejasni.<\/p>\n Sre\u0107om, mozak koristi jedan drugi izvor informacija da bi rije\u0161io ovaj problem, a to su prethodna iskustva.<\/p>\n Kombinacijom prethodnih iskustava i razli\u010ditih heuristika, mozak donosi najvjerovatnije zaklju\u010dke, iako neki od njih mogu biti pogre\u0161ni zbog, na primjer, vizuelnih iluzija.<\/p>\n Mozak te zaklju\u010dke donosi prediktivno, drugim rije\u010dima stalno pravi predvi\u0111anja na osnovu pro\u0161lih iskustava kako bi intrepetirao sada\u0161nje informacije i predvidio budu\u0107e doga\u0111aje.<\/p>\n To radi na veoma zanimljiv na\u010din, stvaraju\u0107i kategorije instanci iz pro\u0161losti koji su na neki na\u010din sli\u010dne sada\u0161njosti.<\/p>\n Ovo mu poma\u017ee u predvi\u0111anju \u0161ta \u0107e se sljede\u0107e desiti, \u0161ta treba sljede\u0107e da uradi i kakvo \u0107e biti na\u0161e naredno iskustvo.<\/p>\n Na primjer, ako hodamo po ve\u0107 poznatoj stazi, mozak koristi prethodna iskustva da predvidi da \u0107e put biti ravan, da trebamo nastaviti hodati pravolinijski i da \u0107emo se osje\u0107ati stabilno i sigurno.<\/p>\n Ako primjeti ne\u0161to neo\u010dekivano, kao \u0161to je prepreka na putu, mozak brzo prilago\u0111ava predikciju i priprema nas da je zaobi\u0111emo.<\/p>\n Ova sposobnost predikcije omogu\u0107ava mozgu da efikasno upravlja na\u0161im akcijama i reakcijama, minimizira iznena\u0111enja i poma\u017ee nam da se lak\u0161e prilagodimo promjenama u okolini.<\/p>\n Dru\u0161tvena stvarnost<\/strong><\/p>\n Zbog prirode mozga da radije konstrui\u0161e kategorije na temelju funkcije stvari, a ne prema njihovom izgledu, okusu ili mirisu, ljudi mogu stvoriti ne\u0161to se zove \u201cdru\u0161tvena stvarnost\u201d.<\/p>\n Ovo se odnosi na zajedni\u010dki skup uvjerenja, normi, vrijednosti i konvencija koje \u010dine dru\u0161tvenu strukturu i odre\u0111uju na\u0161u percepciju dru\u0161tvenog svijeta.<\/p>\n Na primjer, koncepti kao \u0161to su novac, vlast, po\u0161tovanje ili dru\u0161tveni status nisu fizi\u010dke stvari koje mo\u017eemo dodirnuti ili vidjeti, ve\u0107 su dru\u0161tvene konstrukcije koje postoje zbog na\u0161eg kolektivnog uvjerenja u njihovu va\u017enost i zna\u010daj.<\/p>\n Na\u0161i mozgovi konstrui\u0161u kategorije za ove apstraktne koncepte na osnovu njihove funkcije u dru\u0161tvenom kontekstu, \u0161to omogu\u0107ava da se dru\u0161tvena stvarnost odr\u017eava i prenosi kroz generacije.<\/p>\n Mo\u017eemo nacrtati linije na pijesku ili karti i stvoriti granice dr\u017eava koje stvaraju kategorije ljudi kao \u0161to su imigranti i gra\u0111ani.<\/p>\n Ali, iako na\u0161 mozak obitava u mra\u010dnoj, tihoj kutiji ne zna\u010di da smo zarobljeni u njoj.<\/p>\n Mozak posjeduje nevjerovatnu i divnu sposobnost da izvu\u010de komadi\u0107e pro\u0161lih iskustava i stvori ne\u0161to potpuno novo \u0161to nikada niste prije do\u017eivjeli, a to je ono \u0161to nazivamo ma\u0161tom.<\/p>\n Ona nam omogu\u0107ava da prevazi\u0111emo granice i stvorimo nove perspektive.<\/p>\n Ali, to je ma\u010d sa dvije o\u0161trice, zar ne?<\/p>\n Zbog toga, jer su na\u0161i mozgovi veoma dobri u ma\u0161tanju i stvaranju predvi\u0111anja koja nisu vezana za na\u0161e trenutno okru\u017eenje, ponekad imamo problema da ostanemo u sada\u0161njem trenutku.<\/p>\n Moramo vje\u017ebati na\u0161u sposobnost da kontroli\u0161emo koliko \u017eelimo biti ograni\u010deni u onome \u0161to se doga\u0111a izvan kutije i koliko \u017eelimo da se oslobodimo tih ograni\u010denja.(Izvor:misteriozno.com)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Osje\u0107ate li ponekad da ne do\u017eivljavate stvarnost onakvom kakva zaista jeste?<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":403956,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[8],"tags":[],"class_list":["post-403953","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-svastara"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/403953","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=403953"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/403953\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":403957,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/403953\/revisions\/403957"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/403956"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=403953"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=403953"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=403953"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}