{"id":403562,"date":"2024-06-04T06:51:42","date_gmt":"2024-06-04T04:51:42","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=403562"},"modified":"2024-06-04T06:51:42","modified_gmt":"2024-06-04T04:51:42","slug":"sirenje-straha-od-neoevroazijstva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/06\/04\/sirenje-straha-od-neoevroazijstva\/","title":{"rendered":"\u0160irenje straha od (neo)evroazijstva"},"content":{"rendered":"<blockquote><p><strong>Pi\u0161e: Milomir Stepi\u0107<\/strong><\/p><\/blockquote>\n<p>O po\u010decima, usponu, vrhuncu i opadanju svetske dominacije Zapada re\u010deno je gotovo sve. O tome su napravljene nebrojene analize sa razli\u010ditih stanovi\u0161ta, odr\u017eani skupovi eminentnih nau\u010dnika, etabliranih li\u010dnosti i klubova ekonomsko-politi\u010dke elite, te napisani tomovi knjiga na svim iole zastupljenijim jezicima. Na realnost vi\u0161evekovne sukcesivne hegemonije mo\u0107nih dr\u017eava sa evropske, pa sa ameri\u010dke obale Severnog Atlantika \u2013 \u201eSredi\u0161njeg okeana\u201c, kako ga je nazivao geopoliti\u010dki mislilac N. Spajkmen, ste\u010dena je planetarna navika.<\/p>\n<blockquote>\n<h3>Ima li i\u0161ta bolje od evroatlantizma?<\/h3>\n<\/blockquote>\n<p>Malo ko se donedavno zapitao da li to ve\u0107ini \u010dove\u010danstva odgovara, a kamoli da li je pravedno. Da \u201eja\u010di \u2013 tla\u010di\u201c prihvatano je pokorno, kao sudbina. Slegalo se ramenima i na surove metode takve vladavine. Izvanzapadne zemlje i narode \u2013 makar oni imali milenijumsku civilizacijsku tradiciju i kapacitet velike sile \u2013 u poku\u0161aju da dovedu u pitanje takav sistem o\u010dekivala je kolektivna, neobuzdana, po pravilu sadisti\u010dka odmazda kolektivnog Zapada. Istovremeno, \u201eostatak sveta\u201c trpeo je zaglu\u0161uju\u0107e propagandno zastra\u0161ivanje da \u0107e eventualnom promenom poretka i \u201eda druga postane sudija\u201c do\u0107i, tobo\u017ee, do globalne kataklizme.<\/p>\n<p>Tako je i danas. Sa pozicija sticanih kolonijalizmom, neprekidnim regionalnim imperijalnim ratovima, ideolo\u0161kim \u201eispiranjem mozga\u201c i prisvajanjem finansijsko-ekonomskih poluga mo\u0107i, a naro\u010dito pobedama u Prvom i Drugom svetskom, te u Hladnom ratu, oda\u0161iljane su poruke kako je \u201e(neo)liberalizam dokazao svoju dominaciju\u201c, kako \u201ejo\u0161 nije izmi\u0161ljen bolji politi\u010dki sistem od demokratskog\u201c, kako je, per definitionem, \u201etelurokratija inferiorna spram talasokratije\u201c, kako je novi, unipolarni poredak ne samo \u201enajbolji od svih poredaka\u201c, ve\u0107, naravno, ve\u010dan, nesmenjiv.<\/p>\n<p>U tom kontekstu, evropskim zemljama nametan je aksiom kako \u201eEU nema alternativu\u201c, mada je, uprkos kamufla\u017ei, bilo sasvim jasno da ona u svim pojavnim oblicima nikada nije bila su\u0161tinski ni\u0161ta drugo nego ameri\u010dki vazal i ekonomsko-politi\u010dki mutant NATO-a. Evroatlantizam, shodno tome, \u010dvrsto je uspostavljen ne samo kao jedini tobo\u017ee logi\u010dan geopoliti\u010dki koncept, ve\u0107 i kao jedini ispravan sistem vrednosti i po\u017eeljan pogled na svet. Na svet u bukagijama ideologije globalizma amerikanizovanog Zapada.<\/p>\n<blockquote>\n<h3>(Neo)evroazijstvo kao alternativa<\/h3>\n<\/blockquote>\n<p>Kada se, me\u0111utim, u postsovjetskoj, skrhanoj Rusiji \u2013 prvo unutar intelektualne \u201egerile\u201c, a potom sve vi\u0161e u krugovima zvani\u010dnika \u2013 pojavio druga\u010diji izbor u vidu renesanse filozofije, tj. sveobuhvatne ideje evroazijstva iz 1920-ih, vernici atlantizma na posthri\u0161\u0107anskom Zapadu i njihovi sledbenici \u0161irom sveta pozvali su na uzbunu. Njihov suparnik, za koga su mislili da je \u201epolo\u017een na obe ple\u0107ke\u201c i da \u0107e njegov \u201eorganizam\u201c prihvatiti velikodu\u0161no ponu\u0111enu civilizacijsku \u201etransplantaciju\u201c, vra\u0107ao se sebi i ponovo prona\u0161ao sopstveni model ne samo opstajanja i razvoja, nego i geopoliti\u010dkog pozicioniranja kao svetskog \u201eigra\u010da\u201c.<\/p>\n<p>Nalaze\u0107i \u010dvrst oslonac u klasi\u010dnom evroazijstvu ruskih intelektualaca koji su se posle Oktobarske revolucije kao beli emigranti rasuli \u0161irom Evrope \u2013 uglavnom preko Carigrada i Sofije dokopav\u0161i se Praga i Pariza, a neki od njih zadr\u017eavaju\u0107i se i u Beogradu \u2013 neoevroazijci su ponudili konceptualnu \u201eNojevu barku\u201c kako bi se pred talasokratskim atlantisti\u010dkim \u201eVelikim potopom\u201c spasli ne samo ruski narod i dr\u017eava, ve\u0107 zajedno s njom i nezapadna \u201esvetska ve\u0107ina\u201c.<\/p>\n<p>Zapad je na to reagovao besno i odlu\u010dno na svim frontovima: nekada\u0161nju parolu o opasnosti \u201e\u0161irenja crvene zaraze\u201c iz Rusije koja ugro\u017eava tzv. slobodni svet nasledila je analogna teza o ruskoj \u201e(neo)evroazijskoj pretnji\u201c koja, eto, remeti vesternisti\u010dki kreiranu globalisti\u010dku idilu.<\/p>\n<p>Predsednik Rusije Vladimir Putin sa ostalim liderima zemalja \u010dlanica ODKB tokom sastanka Saveta bezbednosti ODKB, Astana, 08. novembar 2018. (Foto: kremlin.ru)<br \/>\nSve brojniji zagovornici neoevroazijskog ruskog \u201etre\u0107eg puta\u201c odmah su na Zapadu postali predmet diskvalifikovanja i anatemisanja. Ono se kretalo u \u0161irokom dijapazonu sumnji\u010denja: u ideolo\u0161kom smislu od neostaljinisti\u010dkih ultralevi\u010dara do \u0161ovinisti\u010dkih ekstremnih desni\u010dara, a u geopoliti\u010dkom smislu od obnovitelja ruske imperijalne grdosije, odnosno sovjetske mega-dr\u017eave, do zagovornika ru\u0161enja unipolarnog poretka i njegovog preoblikovanja u multipolarni, te prekidanja globalne supremacije i \u010dak fragmentacije SAD. Stvar je postala alarmantna kada su u ruskoj zvani\u010dnoj politici po\u010deli da se jasno prepoznaju postulati evroazijstva prilago\u0111eni novim uslovima.<\/p>\n<p>Istovremeno, proameri\u010dki eksponenti \u0161irom sveta \u2013 dr\u017eavne institucije, stranke, NVO, kulturne i prosvetno-nau\u010dne ustanove, uticajni pojedinci i drugi \u2013 sistematski su na rusofobnoj osnovi \u0161irili paniku od \u201evirusa\u201c (neo)evroazijstva, mada je ono ve\u0107 odavno bilo iza\u0161lo iz ruskih okvira i nailazilo na simpatije u mnogim zemljama Latinske Amerike, Afrike i Azije. Naizgled paradoksalno, neoevroazijstvo se \u201eprimalo\u201c najpre u uskim evropskim intelektualnim i suverenisti\u010dkim krugovima, a potom i u \u0161iroj javnosti nekih nezadovoljnih \u010dlanica EU i NATO-a. Sa zao\u0161travanjem me\u0111unarodnih odnosa prerastalo je u otvoreni antiamerikanizam.<\/p>\n<p>Na propagandnom \u201ebojnom polju\u201c obra\u010dun je postajao sve beskrupulozniji. Zapadu, koji je nastojao da \u010ditavom svetu nametne atlantizam u naj\u0161irem smislu, kao univerzalnu, neupitnu vrednost, te\u0161ko je polazilo zarukom da relativizuje i obezvredi op\u0161teprihvatljive elemente neoevroazijstva, mada je poku\u0161avao da pre\u0107uti ili, pak, da u izvorima informisanja tzv. glavnog toka ozna\u010di kao ekstremisti\u010dke klju\u010dne ideje i dela izvornih i novih evroazijaca. Permanentna tehnolo\u0161ka revolucija, savremeni na\u010dini komuniciranja i ideja \u201eglobalnog sela\u201c vratili su se Zapadu kao bumerang \u2013 (neo)evroazijska misao kapilarno je prodrla u sve delove sveta i u razli\u010ditim varijantama i dimenzijama postala prijem\u010diva svim onim narodima i dr\u017eavama koje je Pax Americana na ovaj ili onaj na\u010din ugro\u017eavao.<\/p>\n<blockquote>\n<h3>Srpski evroatlantisti u borbi protiv &#8220;virusa&#8221; (neo)evroazijstva<\/h3>\n<\/blockquote>\n<p>To se odnosilo na Srbe i Srbiju. Kako je sa rastakanjem Jugoslavije rastao antisrpski anga\u017eman Zapada pod ameri\u010dkim vo\u0111stvom, tako se na osnovama tradicionalne srpske rusofilije pove\u0107avalo interesovanje prvo za upoznavanje (neo)evroazijske literature, a potom i za prakti\u010dnu (neo)evroazijsku alternativu destruktivnom atlantizmu u liku sve nepopularnijih EU i NATO-a.<\/p>\n<p>Iako odranije poznato, evroazijstvo u srpskoj sredini postaje sve popularnije po\u010detkom 1990-ih, mahom posredstvom aktivnosti Aleksandra Dugina. Ozbiljnije po\u010delo je da se shvata kada je lansirana parola \u201ePutin \u2013 to je Dugin\u201c, kojom je Zapad pojednostavljeno tuma\u010dio da ono \u0161to Dugin teorijsko-koncepcijski osmisli, Putin sprovodi u delo \u201eopipljivim\u201c, a sve vi\u0161e i \u201eneopipljivim\u201c \u010diniocima mo\u0107i.<\/p>\n<p>U to vreme po\u010delo se u Srbiji sa parcijalnim pre\u0161tampavanjem i prevo\u0111enjem tekstova o\u010deva-osniva\u010da evroazijstva. Uporedo, sve masovnije su objavljivani u elektronskoj i papirnoj verziji radovi i prikazivani javni nastupi vode\u0107ih neoevroazijskih autora. Pojavila su se i prva tuma\u010denja i analize geopoliti\u010dkog zna\u010daja tog koncepta iz pera srpskih nau\u010dnika i publicista, te sa stanovi\u0161ta srpskih interesa.<\/p>\n<p>S druge strane, doma\u0107i NATO-ljupci i EU-fanatici, kao po komandi, ali sa ograni\u010denim uspehom, predstavljali su neoevroazijstvo kao pretnju. \u201eSrbija treba da ide u EU, ne\u0107e valjda u Aziju\u201c, \u201eNe mo\u017ee Srbija da bude ruska gubernija\u201c, \u201eSrbi se iseljavaju na Zapad, a ne u Rusiju\u201c, \u201eSrbi nose farmerke i voze evropske automobile, a ne ruske i kineske\u201c, \u201eSrbija treba da diverzifikuje snabdevanje gasom i da smanji zavisnost od ruskih izvora\u2026\u201c \u2013 re\u0111ale su se njihove tendenciozne poruke.<\/p>\n<p>Njima se pridru\u017eila i infantilna aktuelna EU-kampanja u Srbiji povodom 9. maja, Dana Evrope (a ne Dana pobede nad nacizmom!), pod manipulativnim sloganom \u201eEvropa je na\u0161a ku\u0107a\u201c. Manipulativnim, budu\u0107i da je kako-tako prihvatljivim geografskim pojmom Evropa zamenjen prili\u010dno nepopularan pojam Evropska unija koji je, u stvari, trebalo da stoji uz medijska obra\u0107anja ambasadora i optimizam tzv. obi\u010dnih ljudi na bilbordima.<\/p>\n<blockquote>\n<h3>Racionalno promi\u0161ljanje evroatlantizma i (neo)evroazijstva<\/h3>\n<\/blockquote>\n<p>Srbima i nau\u010dnoj javnosti znameniti geograf i balkanolog Jovan Cviji\u0107 odavno je re\u0161io svaku dilemu, zaklju\u010duju\u0107i na osnovu sopstvenih detaljnih kabinetskih i terenskih istra\u017eivanja da \u201eBalkan ima evroazijske osobine\u201c. Dakle, ne evroatlantske, ve\u0107 evroazijske.<\/p>\n<p>Uostalom, da nije ameri\u010dkog geopoliti\u010dkog diktata u vidu transatlantskog mostobrana na zapadu Evroazije, \u0161ta sa evroatlantizmom objektivno imaju kontinentalisti\u010dki Germani Nema\u010dke, Austrije i \u0160vajcarske, dr\u017eava \u201eu srcu Evrope\u201c? Tako\u0111e, \u010cesi i Slovaci, stotinama kilometara udaljeni od najbli\u017eih mora Balti\u010dkog i Jadranskog, a jo\u0161 vi\u0161e od neposrednih evropskih obala Atlantika? A tek Ma\u0111ari, kako zbog polo\u017eaja u sredi\u0161tu Panonske nizije, tako i zbog svog porekla iz udaljenih isto\u010dnih stepa? Ili, na primer, Rumuni i Bugari, autsajderi u EU i NATO, organizacijama evroatlantske Zapadne civilizacije, kako ih je definisao S. Hantington? O \u201einstant-naciji\u201c Ukrajincima koji se tim \u010dlanstvom (samo)obmanjuju \u2013 da se i ne govori.<\/p>\n<p>Budu\u0107i da su koncepcijske postavke evroatlantizma odavno saznali i da su na svojoj ko\u017ei bolno osetili njegovu primenu, a da su imali vremena i mogu\u0107nosti da se upoznaju sa su\u0161tinom (neo)evroazijskog pogleda na svet i prepoznaju njegovu prakti\u010dnu stranu na svetskom i regionalnom planu, kao i da iskustveno zaklju\u010de da li za nacionalne interese ima vi\u0161e prednosti ili nedostataka \u2013 Srbi i srpska elita ne mogu da se prave neve\u0161ti. Ako jo\u0161 ima nejasno\u0107a, neka pa\u017eljivo prate \u201eznakove pored puta\u201c teku\u0107ih globalnih previranja.<\/p>\n<p>A ako imaju \u017eelju da prodube svoja znanja neka se poslu\u017ee hvale vrednom knjigom Horizonti evroazijstva, zbornikom izabranih tekstova evroazijaca i neoevroazijaca \u2013 Trubeckoja, Savickog, Gumiljova, Dugina, Panarina i drugih \u2013 koji je na vi\u0161e od 400 strana nedavno objavila izdava\u010dka ku\u0107a Catena mundi.<\/p>\n<p><a href=\"https:\/\/lat.rt.rs\/opinion\/milomir-stepic\/92919-sirenje-straha-od-neoevroazijstva-milomir-stepic\/\" target=\"_blank\" rel=\"noopener\">rt.rs<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Zapad je na (neo)evroazijstvo reagovao besno i odlu\u010dno na svim frontovima: nekada\u0161nju parolu o opasnosti &#8220;\u0161irenja crvene zaraze&#8221; iz Rusije koja ugro\u017eava tzv. slobodni svet nasledila je analogna teza o ruskoj &#8220;(neo)evroazijskoj pretnji&#8221; koja, eto, remeti vesternisti\u010dki kreiranu globalisti\u010dku idilu <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":403565,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-403562","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/403562","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=403562"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/403562\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":403566,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/403562\/revisions\/403566"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/403565"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=403562"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=403562"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=403562"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}