{"id":403038,"date":"2024-05-29T07:29:12","date_gmt":"2024-05-29T05:29:12","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=403038"},"modified":"2024-05-29T07:29:12","modified_gmt":"2024-05-29T05:29:12","slug":"zasto-su-anarhisti-protiv-nacionalizma","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/05\/29\/zasto-su-anarhisti-protiv-nacionalizma\/","title":{"rendered":"Za\u0161to su anarhisti protiv nacionalizma?"},"content":{"rendered":"

Autor: Anarchist FAQ<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Anarhisti su protiv nacionalizma u svim njegovim oblicima. Engleski anarhisti Stuart Christie i Albert Meltzer jednostavno su istaknuli o\u010dito: \u201cPo\u0161to nacija podrazumijeva dr\u017eavu, nije mogu\u0107e istodobno biti nacionalista i anarhista\u201d.<\/p>\n

Kako bi razumjeli ovu poziciju, moramo definirati \u0161to anarhisti smatraju nacionalizmom. Mnogima je to npr. privr\u017eenost domu i mjestu odrastanja. Narodnost je, kako je to Mihail Bakunjin istaknuo, \u201eprirodna i socijalna \u010dinjenica\u201c, jer \u201esvaki \u010dovjek i najmanja dru\u0161tvena jedinica imaju svoju osobnost, svoj specifi\u010dan na\u010din postojanja, svoj na\u010din govora, osje\u0107anja, mi\u0161ljenja i djelovanja; ovaj na\u010din odnosa prema svijetu sa\u010dinjava sr\u017e narodnosti\u201c. Ovi osje\u0107aji o\u010dito ne postoje u socijalnom vakuumu. Ne mo\u017ee se o njima diskutirati bez da se diskutira o prirodi dru\u0161tvene jedinice, o tome koje klase i ostale socijalne nejednakosti ta dru\u0161tvena jedinica sadr\u017eava. Jednom kada to u\u010dinimo, anarhisti\u010dko protivljenje nacionalizmu postaje jasnije.<\/p>\n

Ovo zna\u010di kako anarhisti razlikuju narodnost (pripadnost kulturi) i nacionalizam (u okvirima dr\u017eave i vlade). Takvo razlikovanje dozvoljava nam da odredimo \u010demu se suprotstavljamo, a \u0161to podr\u017eavamo \u2013 nacionalizam je u korijenu destruktivan i nazadan, dok su kulturalne razli\u010ditosti i pripadnosti izvor zajedni\u0161tva, socijalne raznolikosti i vitalnosti.<\/p>\n

Takvu raznolikost trebamo njegovati i dopustiti joj da se izrazi na vlastiti na\u010din. Ili, po mi\u0161ljenju Murraya Bookchina; \u201eto \u0161to bi odre\u0111eni ljudi trebali imati slobodu razviti svoj kulturni potencijal nije samo njihovo pravo, ve\u0107 njihova potreba. Ukoliko veli\u010danstveni mozaik razli\u010ditih kultura ne zamijeni kulturno osaka\u0107en i jednoli\u010dan svijet stvoren od modernog kapitalizma, svijet \u0107e biti uistinu jednoli\u010dno mjesto\u201c.<\/p>\n

Ali, kao \u0161to Bookchin upozorava, kulturnu slobodu i raznolikost ne smijemo brkati s nacionalizmom. Nacionalizam je puno vi\u0161e (i eti\u010dki puno manje) od jednostavnog prepoznavanja kulturalne jedinstvenosti i ljubavi za domom. Nacionalizam podrazumijeva \u017eelju za stvaranjem dr\u017eave-nacije, i iz tog se razloga anarhisti protive nacionalizmu, u svim njegovim oblicima.<\/p>\n

To podrazumijeva kako se nacionalizam ne mo\u017ee, i ne smije pobrkati s narodno\u0161\u0107u. Narodnost je proizvod raznih dru\u0161tvenih procesa, dok je nacionalizam proizvod dr\u017eavnog djelovanja i vladaju\u0107ih elita. Dru\u0161tvena evolucija se ne mo\u017ee ugurati u uske, ograni\u010davaju\u0107e granice dr\u017eave-nacije, jer tada \u0161teti pojedincima, \u010diji \u017eivoti omogu\u0107uju taj isti dru\u0161tveni razvitak.<\/p>\n

Dr\u017eava je centralizirano tijelo koje posjeduje mo\u0107 i monopol nad silom (policija, vojska). Kao takva, dr\u017eava prisvaja autonomiju nad podru\u010djima i ljudima, te u ime \u201enacije\u201c uni\u0161tava \u017eivu\u0107u realnost \u201enacija\u201c (ljude i kulture) s jednim zakonom, jednom kulturom i jednom \u201eslu\u017ebenom\u201c povije\u0161\u0107u. Za razliku od ve\u0107ine nacionalista, anarhisti prepoznaju \u010dinjenicu kako niti jedna \u201enacija\u201c u realnosti nije homogena, i nacije smatraju puno kompleksnijima od linija na mapama, stvorenih osvajanjima. Smatramo kako stvaranje centralizirane dr\u017eave na nekom odre\u0111enom podru\u010dju, onako kako to nacionalisti\u010dki pokreti generalno i zahtijevaju, ne mo\u017ee rije\u0161iti tzv. \u201enacionalno pitanje\u201c.<\/p>\n

Na posljetku, kako Rudolf Rocker to navodi, \u201enacija nije uzrok, ve\u0107 posljedica dr\u017eave. Dr\u017eava je ta koja stvara naciju, a ne nacija dr\u017eavu\u201c. Svaka dr\u017eava \u201eje umjetni mehanizam nametnut ljudima odozgo od nekakvog vladara, i nikada ne slu\u017ei niti jednom drugom cilju do obrane i osiguravanja interesa privilegiranih manjina u dru\u0161tvu\u201c. Nacionalizam \u201enikada nije bio ni\u0161ta drugo do politi\u010dke religije moderne dr\u017eave\u201c. Stvoren je kako bi oja\u010dao dr\u017eavu, osiguravaju\u0107i poslu\u0161nost ljudi koji dijele jezi\u010dne, etni\u010dke i kulturalne afinitete. U slu\u010daju da navedeni afiniteti ne postoje, dr\u017eava ih stvara centraliziranjem obrazovanja u svoje ruke, name\u0107u\u0107i \u201eslu\u017ebeni\u201c jezik i poku\u0161avaju\u0107i uni\u0161titi kulturalne razlike ljudi unutar vlastitih granica.<\/p>\n

To se doga\u0111a jer dr\u017eava ne tretira grupu ljudi kao unikatne individue, nego radije, prema rije\u010dima Rudolfa Rockera: \u201ekao individue s ograni\u010denim brojem karakternih crta i posebnim psiholo\u0161kim svojstvima ili intelektualnim kvalitetama\u201c \u0161to \u201enepovratno vodi monstruoznom la\u017enom zaklju\u010dku\u201c. Ovakva pretpostavka stvara teorijsko opravdanje za autoritarizam, kao \u0161to i dozvoljava izbacivanje svih oblika individualnosti, lokalnih obi\u010daja i kultura koje ne zadovoljavaju apstraktni standard. U dodatku, nacionalizam skriva klasne razlike unutar \u201enacije\u201c argumentiraju\u0107i za ujedinjenost ljudi oko takozvanih zajedni\u010dkih interesa (kao \u010dlanova iste \u201enacije\u201c), dok u stvarnosti oni nemaju ni\u0161ta zajedni\u010dko zbog postojanja hijerarhija i klasa.<\/p>\n

Errico Malatesta prepoznaje navedeno kada tvrdi kako ne mo\u017eemo pri\u010dati o dr\u017eavama kao da su \u201ehomogene etnografske zajednice, svaka s vlastitim interesima, \u017eeljama i ciljevima, u suprotnosti s interesima, \u017eeljama i ciljevima suparni\u010dkih zajednica. Ovo mo\u017ee biti relativno istinito, onoliko dugo koliko potla\u010deni, a osobito radnici, nemaju samosvijest i ne uspijevaju prepoznati nepravdu vlastite inferiorne pozicije te tako ostaju poslu\u0161na sredstva vlastitim tla\u010diteljima\u201c. U tom slu\u010daju \u201edominantna klasa je jedina koja je va\u017ena\u201c i ovo \u201eposjedovanje \u017eelje da sa\u010duva i uve\u0107a vlastitu mo\u0107\u2026mo\u017ee pove\u0107ati rasne ambicije i mr\u017enju, i poslati svoju naciju, svoje \u201ejato\u201c na \u201estrane\u201c zemlje, a sve kroz perspektivu osloba\u0111anja istih od trenutnih tla\u010ditelja, i podvrgavaju\u0107i ih svojoj politi\u010dkoj i ekonomskoj dominaciji.<\/p>\n

U tom smislu, nacionalizam je klju\u010dan alat za zamagljivanje klasnih razlika, s ciljem da ljudi podlo\u017eni hijerarhiji po\u010dnu tu hijerarhiju shva\u0107ati kao ne\u0161to prirodno. Kao takav, igra va\u017enu ulogu u odr\u017eavanju postoje\u0107eg sistema (stoga ne iznena\u0111uje \u0161to se dr\u017eava-nacija pojavila u isto vrijeme kao i kapitalizam). Jednako je i s internacionalnim podjelama unutar radni\u010dke klase, koje koriste dr\u017eavi-naciji kako bi se radnike ro\u0111ene u odre\u0111enoj zemlji okrenulo protiv imigranata. Uspijevaju\u0107i u tome da \u201edoma\u0107i\u201c radnici okrivljavaju prido\u0161lice, kapitalisti\u010dka klasa oslabljuje svaki otpor vlastitoj mo\u0107i, isto kao i kada ekonomska\/gospodarska pitanja pretvara u rasna\/nacionalisti\u010dka pitanja.<\/p>\n

U tom svijetlu, nacionalizam je \u201eideologija dr\u017eave\u201c, koja na kraju uvijek govori u terminima \u201ena\u0161e zemlje nasuprot stranoj\u201d, misle\u0107i pod time kako smo najprije robovi vlastite vlade. Nacionalizam poku\u0161ava zamijeniti ljubav prema ro\u0111enom kraju u kojem smo odrasli \u2014 \u201eljubavlju prema dr\u017eavi\u201c, stoga prema Bakunjinu on \u201enije iskreno izra\u017eavanje\u201c ovog prirodnog osje\u0107aja, ve\u0107 je \u201eizraz koji je iskrivljen pomo\u0107u pogre\u0161ne apstrakcije, a sve u korist izrabljiva\u010dke manjine\u201c.<\/p>\n

Ne treba ni re\u0107i kako je nacionalizam bur\u017eoazije \u010desto u izravnom sukobu s ljudima koji \u010dine tu naciju, za koju bur\u017eoazija tvrdi da ju toliko voli. Bakunjin je jednostavno izrekao \u010dinjenicu kada je zabilje\u017eio da bi se kapitalisti\u010dka klasa \u201eradije predala stranom gazdi, nego odrekla vlastitih privilegija i prihvatila ekonomsku ravnopravnost\u201c. Ovo ne zna\u010di kako \u201eje bur\u017eoazija nepatriotska; ba\u0161 suprotno \u2013 patriotizam je u svojem naju\u017eem smislu bazi\u010dna bur\u017eoaska odlika. Ali bur\u017eoazija voli svoju zemlju jedino zato \u0161to za njih zemlja (izra\u017eena u dr\u017eavi) predstavlja \u010duvara ekonomske sigurnosti te politi\u010dkih i dru\u0161tvenih privilegija. Svake nacije, koja bi im uskratila takvu vrstu za\u0161tite, bi se odrekli. Stoga, za bur\u017eoaziju \u2013 zemlja jest dr\u017eava. Dr\u017eavni patrioti postaju najlju\u0107i neprijatelji masa, u slu\u010dajevima kada narod postane dovoljno umoran od \u017ertvovanja i ga\u017eenja da odbije poslu\u0161nost dr\u017eavi.<\/p>\n

Kada bi bur\u017eoazija morala birati izme\u0111u masa koje se protive dr\u017eavi\u201c i stranog napada\u010da, \u201ebur\u017eoazija bi zasigurno izabrala potonje\u201c. S obzirom na Bakunjinove stavove, on zasigurno ne bi bio iznena\u0111en pojavom fa\u0161izma u Italiji, niti \u201erazbijanjem revolucionarnih pokreta\u201c od strane Saveznika u post-fa\u0161isti\u010dkoj Italiji i davanjem \u201esvoje podr\u0161ke fa\u0161istima koji su se izvukli prelaze\u0107i na njihovu stranu\u201c.<\/p>\n

Nacionalizam je \u010desto kori\u0161ten kako bi se opravdali stra\u0161ni zlo\u010dini, u kojima nacija uspje\u0161no zamjenjuje Boga, u smislu da opravdava nepravdu i opresiju, i dozvoljava pojedincima da \u201eoperu ruke\u201c od svojih nedjela. Jer, \u201epod idejom nacije, sva\u0161ta se mo\u017ee sakriti\u201c, argumentira Rocker (ponavljaju\u0107i Bakunjina).<\/p>\n

\u201eNacionalne zastave skrivaju svaku nepravdu, svaku nehumanost, svaku la\u017e, svako nasilje, svaki zlo\u010din. Kolektivna odgovornost dru\u0161tva ubija osje\u0107aj pravednosti u pojedincu, i dovodi \u010dovjeka do to\u010dke nereagiranja na u\u010dinjenu nepravdu; do to\u010dke kada mu se po\u010dinje \u010diniti da je predanost interesima nacije hvalevrijedan \u010din\u201c. Pa stoga, kada raspravljamo o nacionalizmu Rudolf Rocker tvrdi kako: \u201ene smijemo zaboraviti da uvijek imamo posla s organiziranom sebi\u010dno\u0161\u0107u privilegiranih manjina koje se kriju ispod suknje nacije, kriju se iza lakovjernih masa. Govorimo o nacionalnom interesu, nacionalnom kapitalu, podru\u010djima nacionalnog interesa, nacionalnoj \u010dasti i nacionalnom duhu; ali zaboravljamo da su iza ovoga skriveni sebi\u010dni interesi politi\u010dara koji obo\u017eavaju mo\u0107 i interesi biznismena koji obo\u017eavaju novac, za koje je nacija prigodan paravan za skrivanje svoje osobne pohlepe i planova za osvajanje politi\u010dke mo\u0107i, daleko od o\u010diju svijeta\u201c.<\/p>\n

Pre\u010desto vidimo uspje\u0161ne pokrete za \u201enacionalno oslobo\u0111enje\u201c koji zamjenjuju stranu opresiju s onom doma\u0107om. Nacionalisti\u010dke vlade, prema Bookchinu, preuzimaju \u201enajgore osobine upravo onih carstava kojih su se potla\u010deni poku\u0161ali rije\u0161iti. Ne samo da reproduciraju dr\u017eavne aparate koji su jednako tako nasilni kao i oni koji su im nametnuti kolonijalnim silama, nego i ja\u010daju te iste mehanizme kulturalnim, religijskim, etni\u010dkim i ksenofobnim karakteristikama, koje se \u010desto koriste za potpaljivanje regionalnih i doma\u0107ih mr\u017enji i pod-imperijalizma\u201c.<\/p>\n

Ovo ne iznena\u0111uje s obzirom da nacionalizam daje mo\u0107 lokalnim vladaju\u0107im klasama, jer se oslanja upravo na preuzimanje dr\u017eavne mo\u0107i. U kona\u010dnici, nacionalizam nikada ne mo\u017ee osloboditi radni\u010dku klasu (veliku ve\u0107inu odre\u0111ene \u201enacije\u201c), jer je njegova funkcija izgraditi masovnu potporu iz baze lokalnim elitama, koje se protive imperijalizmu jer on ko\u010di njihove ambicije da vladaju i eksploatiraju \u201evlastitu\u201c naciju i sunarodnjake.U biti, nacionalizam nije prijetnja kapitalizmu, \u010dak niti imperijalizmu. On nadomje\u0161ta imperijalisti\u010dku dominaciju lokalnom elitom i izvanjsku opresiju i eksploataciju lokalnom verzijom istoga.<\/p>\n

To \u0161to lokalne elite, ba\u0161 kao i imperijalisti\u010dke, ponekada uvode reforme od kojih ima koristi ve\u0107ina, ne mijenja prirodu novih re\u017eima, iako ih potencijalno dovodi u sukob s imperijalisti\u010dkim silama. Kao \u0161to Noam Chomsky tvrdi, za imperijalizam \u201enacionalizam sam po sebi nije prijetnja, nego nezavisni nacionalizam koji se usredoto\u010duje na potrebe populacije, a ne samo na bogate sektore i strane investitore s kojima su povezani.<\/p>\n

Podani\u010dki nacionalizam koji ne mari za potrebe populacije je i vi\u0161e nego dobrodo\u0161ao\u201c; on je \u201evoljan i nositi se s potrebama populacije ukoliko je i ona spremna prodati zemlju stranom gospodaru, kao \u0161to su elite Tre\u0107eg svijeta (uklju\u010duju\u0107i i ve\u0107inu zemalja isto\u010dne Europe) \u010desto spremne u\u010diniti, jer mogu uvelike profitirati \u010dak u slu\u010daju da im zemlje budu uni\u0161tene. Ipak, nezavisni nacionalizam je poput socijalne demokracije u imperijalisti\u010dkim zemljama, i utoliko \u0161to mo\u017ee, u najboljem slu\u010daju, smanjiti zla klasnog sistema i dru\u0161tvenih hijerarhija, ali ih se u kona\u010dnici nikad ne mo\u017ee rije\u0161iti (a u najgorem slu\u010daju, stvara nove klase i nove hijerarhije koje su koncentrirane oko dr\u017eavne birokracije).<\/p>\n

Anarhisti se suprotstavljaju nacionalizmu u svim njegovim oblicima, kao \u0161tetnom za interese onih koji tvore naciju i njihove kulturalne identitete. Kako to Rocker obja\u0161njava, ljudi i skupine ljudi su \u201epostojale daleko prije dr\u017eave\u201c i \u201erazvijale su se bez potpore dr\u017eave. Skupine ljudi su jedino bile sprije\u010dene u svom prirodnom razvoju kada su se neke izvanjske sile umije\u0161ale i nasilno njihove \u017eivote stavile u kalupe za koje prije nisu znali\u201c. Suprotno tome, \u201enacija podrazumijeva \u010ditav spektar razli\u010ditih ljudi i skupina ljudi, koji su svi zajedno, manje-vi\u0161e, nasilnim metodama stavljeni u okvir zajedni\u010dke dr\u017eave\u201c. Ili drugim rije\u010dima, \u201enacija je bez dr\u017eave nezamisliva.\u201c<\/p>\n

S obzirom na izre\u010deno, mi podr\u017eavamo narodnost i kulturalne razlike, raznolikost i samoodre\u0111enje kao prirodni izraz na\u0161e ljubavi prema slobodi i podr\u017eavanju decentralizacije. Ipak, ovo ne treba pomije\u0161ati s podr\u017eavanjem nacionalizma. Jasno je, da narodnost koja preuzme ideje o rasnoj, kulturalnoj ili etni\u010dkoj \u201esuperiornosti\u201c ili \u201e\u010disto\u0107i\u201c ili pak vjeruje kako su kulturalne razlike na neki na\u010din biolo\u0161ke odre\u0111ene \u2013 ne\u0107e dobiti potporu anarhista.<\/p>\n

Ono \u0161to jednako tako ne iznena\u0111uje da su anarhisti oduvijek bili najdosljedniji neprijatelji ekstremnijeg oblika nacionalizma \u2013 fa\u0161izma (\u201epoliti\u010dko-ekonomske dr\u017eave, pri \u010demu se vladaju\u0107a klasa svake zemlje prema svojim ljudima pona\u0161a isto kao \u0161to se pona\u0161a prema ljudima u koloniziranim zemljama\u201c) \u0160tovi\u0161e, mi ne podr\u017eavamo one aspekte odre\u0111ene kulture koje odr\u017eavaju dru\u0161tvene hijerarhije, (npr. mnoge tradicionalne kulture imaju seksisti\u010dke i homofobne tendencije). Podr\u017eavaju\u0107i narodnost, ne zagovaramo toleranciju prema navedenim aspektima. Ali jednako tako, negativni aspekti odre\u0111enih kultura ne opravdavaju intervenciju drugih dr\u017eava koje im \u017eele nametnuti svoju volju u ime \u201ecivilizacije\u201c. Kao \u0161to povijest pokazuje takve \u201ehumanitarne\u201c intervencije samo su paravan za opravdavanje imperijalisti\u010dkih osvajanja i eksploatacije i rijetko uspjevaju, jer se kulturalna promjena treba izboriti odozdo, samostalnim akcijama potla\u010denih, kako bi promjena uistinu bila uspje\u0161na.<\/p>\n

U suprotstavljanju nacionalizmu, anarhisti su prema Malatesti \u201eponosni internacionalisti\u201c. Stremimo \u201eokon\u010danju svih opresija i izrabljivanja\u201c, nastojimo \u201eprobuditi svijest o suprotstavljenosti interesa izme\u0111u dominiraju\u0107ih i dominiranih, izme\u0111u izrabljiva\u010da i radnika, razvijati klasnu borbu unutar svake zemlje i solidarnost izme\u0111u svih radnika neovisno o granicama, protivimo se svakoj predrasudi i svakoj rasnoj ili nacionalnoj strasti\u201c.<\/p>\n

Moramo istaknuti da se anarhisti, protive\u0107i se svim formama eksploatacije i opresije, protive i dominaciji (nad ljudima i teritorijem) jedne zemlje nad drugom (imperijalizmu). Ovakav stav proizlazi iz na\u0161eg osnovnog principa, rije\u010dima Petra Kropotkina, da \u0107e \u201estvarni internacionalizam biti ostvaren nezavisno\u0161\u0107u svake narodnosti, male ili velike, raspr\u0161ene ili koncentrirane \u2013 isto kao \u0161to se anarhija ostvaruje neovisno\u0161\u0107u svakog pojedinca. Ako ka\u017eemo da ne priznajemo vlast \u010dovjeka nad \u010dovjekom, kako onda mo\u017eemo dozvoliti vladanje osvaja\u010dkih nacija nad osvojenim nacijama\u201c?<\/p>\n

anarhisticka-biblioteka.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Engleski anarhisti Stuart Christie i Albert Meltzer jednostavno su istaknuli o\u010dito: \u201cPo\u0161to nacija podrazumijeva dr\u017eavu, nije mogu\u0107e istodobno biti nacionalista i anarhista\u201d<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":403041,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-403038","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/403038","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=403038"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/403038\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":403042,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/403038\/revisions\/403042"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/403041"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=403038"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=403038"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=403038"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}