{"id":402973,"date":"2024-05-28T06:35:58","date_gmt":"2024-05-28T04:35:58","guid":{"rendered":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=402973"},"modified":"2024-05-28T06:35:58","modified_gmt":"2024-05-28T04:35:58","slug":"reproduktivna-pravda-za-gradjanke-drugog-reda-i-fetisizacija-fetusa","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2024\/05\/28\/reproduktivna-pravda-za-gradjanke-drugog-reda-i-fetisizacija-fetusa\/","title":{"rendered":"Reproduktivna pravda za gra\u0111anke drugog reda i feti\u0161izacija fetusa"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Danijela Paska<\/strong><\/p><\/blockquote>\n

Iako marginalizirana i obavijena dru\u0161tvenom stigmom, tema abortusa i reproduktivnih prava \u017eena vidljiva je u hrvatskoj javnosti ve\u0107 desetlje\u0107ima. S borbom sufra\u017eetkinja, valovima feminizma te odlukom da \u017eene imaju pravo glasa kao gra\u0111anke, postojale su hrabre \u017eene (i mu\u0161karci) koje su borbeno zagovarale ljudska prava \u2013 prava koja uklju\u010duju adekvatnu zdravstvenu skrb i reproduktivnu pravdu \u017eena.<\/p>\n

Premda volimo pri\u010dati o razvoju i modernizaciji, mnogi bi rekli da se nije mnogo toga promijenilo od dana kada \u017eene nisu imale pravo glasa i kada su bile dio privatne sfere ku\u0107anstva. \u017denina sloboda i reproduktivna pravda i dalje je politizirana tema unutar koje konzervativni i klerikalni prista\u0161e nastoje uskratiti slobodu \u017eene i postaviti je u kategoriju gra\u0111anke drugog reda. Uskra\u0107ivanje \u017eenine slobode najvi\u0161e, izme\u0111u ostalog, ulazi u podru\u010dje reprodukcije, pa se tako danas mnogi \u017eele mije\u0161ati u slobodu odlu\u010divanja, kontrolu ra\u0111anja i pravo na izbor \u017eene kao da je njeno tijelo zapravo javno dobro.<\/p>\n

Kada ka\u017eem konzervativni i klerikalni prista\u0161e, primarno mislim na \u201cpro-life\u201d pokret Hod za \u017eivot, molitelje iz bratstva Vitezovi Bezgre\u0161nog Srca Marijina te druge aktere i udruge koji \u017eenu \u017eele staviti pod autoritet mu\u0161karca te joj uskratiti njena prava \u2013 primarno u sferi zdravstva i njene reprodukcije kada rije\u010d o prekidu trudno\u0107e. Dominacijom ovakvih pokreta, dru\u0161tvena stvarnost u Hrvata prikazuje nam vra\u0107anje (ili zaostajanje) ka tradicionalnim patrijarhalnim korijenima gdje je \u017eenino pravo drugotno u usporedbi s mu\u0161kar\u010devim ili fetusovim.<\/p>\n

\n

Lice zakona \u2013 tanka linija izme\u0111u prava i neslobode<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Prekid trudno\u0107e u Hrvatskoj reguliran je Zakonom o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djece (NN 18\/78, 31\/86, 47\/89 i 88\/09). Danas poznat kao Zakon o poba\u010daju, stupio je na snagu jo\u0161 1978. odlukom Sabora Socijalisti\u010dke Republike Hrvatske (SRH), i u njemu se navodi kako je: pravo \u010dovjeka da slobodno odlu\u010duje o ra\u0111anju djece, a to se pravo mo\u017ee ograni\u010diti samo radi za\u0161tite zdravlja. Upori\u0161te za dono\u0161enje toga Zakona bio je Ustav SFRJ iz 1974. godine, koji je sadr\u017eavao ustavno na\u010delo o pravu \u010dovjeka na slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djece, stoga je to isto na\u010delo bilo je preuzeto i u Ustav SRH 1974. godine i ono je bilo temelj za dono\u0161enje Zakona iz 1978. godine.<\/p>\n

Spomenuti Zakon, osim prava \u010dovjeka da slobodno odlu\u010duje o ra\u0111anju djece prekidom trudno\u0107e, sadr\u017ei i pretpostavke za sprje\u010davanje ne\u017eeljenog za\u010de\u0107a kontracepcijom ili sterilizacijom te odredbe o umjetnoj oplodnji mu\u017eevim sjemenom ili sjemenom drugog mu\u0161karca (\u010dl. 30.).<\/p>\n

Zanimljiva je \u010dinjenica kako je tada\u0161nji prijedlog nekih \u010dlanova i \u010dlanica Radne skupine za dono\u0161enje zakona bio da temeljna re\u010denice glasi:<\/p>\n

\u201cRadi ostvarivanja slobode li\u010dnosti \u017eene, obezbe\u0111uje se pravo \u017eene na prekid trudno\u0107e. Ovo pravo se mo\u017ee ograni\u010diti samo u interesu za\u0161tite \u017eivota i zdravlja \u017eene\u201d (Prijedlog citata, Radna skupina, 1978).<\/p><\/blockquote>\n

No, koliko god to bilo \u0161okantno ili ne, taj prijedlog nije usvojen. Eksplicitan fokus na prava \u017eene i za\u0161titu njezinog \u017eivota i zdravlja nije bio dobrodo\u0161ao u javni diskurs i formiranje javne politike. Stoga je radije prihva\u0107en generi\u010dniji opis o pravu \u010dovjeka, koje se mo\u017ee ograni\u010diti samo radi za\u0161tite zdravlja.<\/p>\n

Kad smo ve\u0107 kod faktografskih uvida, valja spomenuti kako se spomenuti Zakon mijenjao tri puta do sada, i to: \u010dlankom 40. Zakona o izmjenama zakona kojima su odre\u0111ene nov\u010dane kazne za privredne prijestupe i prekr\u0161aje; \u010dlankom 58. Zakona o izmjenama i dopunama zakona kojima su odre\u0111ene nov\u010dane kazne za privredne prijestupe i prekr\u0161aje; te \u010dlankom 56. Zakona o medicinskoj oplodnji. Unato\u010d spomenutim izmjenama, Zakon pod stavkom kaznenih odredbi jo\u0161 uvijek sadr\u017ei definiranu nov\u010danu kaznu izra\u017eenu u dinarima (nov\u010dana valuta iz razdoblja SFRJ-a), a ne u hrvatskim kunama ili pak dana\u0161njem euru, \u0161to svakako mo\u017eemo kriti\u010dki interpretirati po pitanju va\u017enosti ovog zakona unutar hrvatske politike.<\/p>\n

Spomenuti Zakon ima i druga problemati\u010dna mjesta. Da je nedovoljno jasan, svjesne su obje svjetonazorske strane u hrvatskom zakonodavstvu, no tu su manjkavost naj\u010de\u0161\u0107e poku\u0161ali iskoristiti oni iz konzervativnog i klerikalnog kruga. Pa je tako 1996. godine Hrvatska stranka prava predlo\u017eila novi zakon kojim bi se poba\u010daj zabranio, a deset godina kasnije to isto su poku\u0161ale \u017deljka Marki\u0107, koordinatorica inicijative Hod za \u017eivot, te predsjednica Hrvatskog pokreta za \u017eivot i obitelj Ru\u017eica \u0106avar, prijaviv\u0161i neustavnost zakona.<\/p>\n

S tim posljednjim poku\u0161ajem ru\u0161enja Zakona o poba\u010daju, Ustavni sud Republike Hrvatske donio je ustavno rje\u0161enje kojim direktno zauzima stav da poba\u010daj ne mo\u017ee biti zabranjen. Tom odlukom Ustavnog suda, zakonodavci su dobili rok od dvije godine \u2013 do 2019. (godina koja je daleko iza nas) \u2013 da promijene Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlu\u010divanje o ra\u0111anju djece s ciljem regulacije spornih pitanja koja se ve\u017eu uz inducirani medicinski poba\u010daj, obvezno savjetovanje, definirane cijene zahvata, te pitanje priziva savjesti.<\/p>\n

Nu\u017enost izmjene i\/ili nadopune Zakona le\u017ei u: a) nepostojanju definiranog vremenskog roka izme\u0111u podno\u0161enja zahtjeva do njegova izvr\u0161enja (\u0161to je podlo\u017eno manipulaciji i namjernom prelasku 10. tjedna trudno\u0107e), b) uvo\u0111enju obveznog savjetovanja koje bi utjecalo na \u017eeninu odluku o prekid trudno\u0107e, gdje je upitno tko bi i kako ta savjetovanja provodio, c) pravu \u201cna priziv savjesti\u201d koji je kao dio Zakona o lije\u010dni\u0161tvu usvojen 2003. godine te d) u definiranju pla\u0107anja usluge abortusa.<\/p>\n

Politizacija i ekonomizacija zdravlja \u017eena, njihovih tijela i davanje dru\u0161tvene vrijednosti kroz njihovu reproduktivnu ulogu, u Hrvatskoj dominantno tvori aktualni diskurs. Abortus kao medicinska usluga nije besplatan, ve\u0107 iznos kojeg u potpunosti pokriva pacijentica, odre\u0111uje svaka bolnica za sebe, \u0161to \u017eenu dovodi u nepovoljni polo\u017eaj s obzirom na njen socioekonomski status<\/p>\n

Osim problema ekonomizacije \u017eeninog reproduktivnog zdravlja, sfera poba\u010daja problemati\u010dna i kr\u0161i odre\u0111ena ljudska prava zbog priziva savjesti za ovu medicinsku uslugu. Prizivom savjesti kod lije\u010dnika_lije\u010dnica, primarno u podru\u010dju ginekologije, dodatno se uskratilo \u017eenino pravo na reproduktivno zdravlje, slobodu i pravdu. Uskra\u0107ivanje tog prava \u010dvrsto je iza\u0161lo na povr\u0161inu u trenutku institucionalnog priziva savjesti kada je od 29 javnih bolnica u Hrvatskoj (koje s Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo imaju ugovorenu obvezu izvr\u0161avanja prekida trudno\u0107e na zahtjev) utvr\u0111eno da u njih \u0161est nijedan ginekolog_inja to ne \u017eeli raditi zbog priziva savjesti.<\/p>\n

U broj\u010danom omjeru to izgleda ovako: od ukupno 359 bolni\u010dkih ginekologa_ginekologinja u Hrvatskoj, zakonski reguliran i legalan zahvat prekida trudno\u0107e na zahtjev \u017eene do 10. tjedna u javnim bolnicama pristaje raditi 164 ginekologa, a 195 ih to odbija. Me\u0111utim, u tu statistiku ne ulaze samo ginekolozi, nego i specijalisti_kinje anesteziologije, reanimatologije i intenzivne medicine.<\/p>\n

\n

Feti\u0161izacija fetusa i tijela trudne \u017eene<\/h3>\n<\/blockquote>\n

Iako postoji \u201cona druga strana\u201d koja zagovara prava \u017eena, po\u0161tivanje ljudskih prava i reproduktivna prava, slijedom Zakona i sivih zona u istome, u ovom \u0107u se trenutku fokusirati na konzervativnu stranu koja ozbiljno ugro\u017eava prava \u017eena te nas vodi ka podre\u0111enosti iz pro\u0161lih stolje\u0107a kada \u017eene nisu imale gra\u0111anska prava.<\/p>\n

Pri zagovaranju zabrane poba\u010daja, pokret Hod za \u017eivot i ine udruge i inicijative u fokus stavljaju fetus kao punopravnog (nero\u0111enog) gra\u0111ana Republike Hrvatske \u010dija se prava ugro\u017eavaju. Tim inicijativama fetus daje legitimitet za opovrgavanjem \u017eenina prava. Drugim rije\u010dima, pitanje pravnog subjektiviteta, kada je rije\u010d o fetusu i zabrani poba\u010daja, neminovno je pitanje u posljednjih nekoliko godina u hrvatskoj javnosti zapo\u010deto od strane Hoda za \u017eivot. Ovo pitanje u hrvatskom se dru\u0161tvu artikuliralo i prije spomenute inicijative ameri\u010dkog podrijetla, no posljednjih \u0161est godina, otkad je po prvi puta odr\u017ean spomenuta manifestacija u Hrvatskoj, ovo pitanje su\u0161tinski postaje dio stvarnosti Hrvatica i Hrvata.<\/p>\n

Ove vrste pokreta teoreti\u010darka Lauren Berlant obja\u0161njava na na\u010din da se tijelo majke prikazuje kao potisnuto tijelo i ono koje opsjeda falocentri\u010dni sustav, stoga patrijarhat stvara odre\u0111eni arhetip i vrijednost za \u017eenu. Falocentri\u010dnost dru\u0161tva reproducira stereotipnu \u2013 arhetipsku \u2013 reprezentaciju \u017eene kao majke, \u010dime tijelo trudne \u017eene postaje feti\u0161 o kojem se po\u010dinje javno govoriti. Ono postaje dio javne intime; svi imaju pravo izre\u0107i svoje mi\u0161ljenje i sud o tijelu \u017eene kao pojedinke, budu\u0107i da svijet u kojem bi se trudno\u0107a mogla smatrati doga\u0111ajem osobne privatnosti vi\u0161e ne postoji.<\/p>\n

Time fetus postaje pravna i medicinska kategorija, a povezanost prirode i nacije sredi\u0161te ultrakonzervativnih pokreta \u201csakralne\u201d logike. Ova vrsta logike \u2013 kao apsolutna i nepobitna \u2013 u fokus stavlja reprodukciju koja (jedina) daje vrijednost, mo\u0107 i status \u017eeni u ulozi gra\u0111anke svoje nacije. Dru\u0161tvena vrijednost \u017eene definirana je maj\u010dinstvom jer trudna \u017eena predstavlja glavni legitimni prostor u kojem se kategorija \u201c\u017eene\u201d i \u201c\u017eenstvenosti\u201d pretvara u nacionalnu i politiziranu kategoriju.<\/p>\n

Ta sakralna logika pokreta za zabranu poba\u010daja nala\u017ee da nakon trudno\u0107e \u017eena gubi svoj \u017eenski spol, postaju\u0107i prvenstveno majka odnosno \u201ctrudnica\u201d \u2013 i stoga sama sebi postaje nebitna. Kako bi to objasnila Lauren Berlant, u za\u0161titi fetusa od \u017eene, konzervativni pokreti dijele \u017eenu na negenitalni dio i maj\u010dinu utrobu koja pripada fetus. Prema toj perspektivi, \u017eenina utroba postaje vlasni\u0161tvo nacije zahvaljuju\u0107i konverziji roda u nacionalnost, \u010dine\u0107i \u017eenu \u201cjavnim objektom\u201d i politi\u010dkim tijelom (hrvatske) nacije.<\/p>\n

Konzervativni i klerikalni akteri boje se kako \u0107e autoritet i sloboda \u017eene \u201cuni\u0161titi\u201d njihovu sakralnu i naturaliziranu logiku, zbog \u010dega fetusu daju osobnost i status gra\u0111ana. Ideja fetusa kao gra\u0111anina i \u201cnajranjivije skupine\u201d \u2013 jest kriza kojom \u017eenski autoritet nad fetusom zaustavlja i iskrivljuje nacionalni narativ o prirodnom razvoju. Stoga se u ultrakonzervativnom diskursu cilj nacionalne reprodukcije stapa s tvrdnjom da fetusi, kao i sve osobe, trebaju imati politi\u010dki za\u0161ti\u0107eno pravo na prirodni razvoj. Oni fetus imenuju novim \u010dlanom dru\u0161tva, nastoje\u0107i u njemu prona\u0107i rje\u0161enje za ljudsko postojanje, te tjelesno, pravno i intimno nasilje nad \u017eenama.<\/p>\n

Pitanje i pravo na poba\u010daj postaje dio masovne kulture, kulturne industrije, politike i zdravstva, \u010dime svatko dobiva pravo odlu\u010divati u ime \u017eene. Fetus se postavlja kao javna osoba i punopravni gra\u0111anin_ka za \u010dija prava se treba boriti, dok se prava \u017eena kr\u0161e i zapostavljaju. Takvim diskursom \u017eena se postavlja kao \u201ckonkurencija\u201d fetusu, \u010dija se vrlina i vrijednost \u010dini moralno neospornim.<\/p>\n

voxfeminae.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u017denina sloboda i reproduktivna pravda i dalje je politizirana tema unutar koje konzervativni i klerikalni prista\u0161e nastoje uskratiti slobodu \u017eene i postaviti je u kategoriju gra\u0111anke drugog reda<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":272993,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"none","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-402973","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/402973","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=402973"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/402973\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":402976,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/402973\/revisions\/402976"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media\/272993"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=402973"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=402973"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=402973"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}